Ovogodisnje ljeto mi je grozno. U Vinkovcima nista, u Osijeku isto, vrijeme sranje. Zapravo i nije toliko lose s tom kisom, obzirom na nepodnosljive slavonske vrucine, a i za sada, kad god mi je trebalo – bilo je suncano. Tako da necu nesto zaliti, posto je dirty old vikend bio bas okej. A nikad nisam spomenuo, ali cini mi se da je najveci Igorov uspjeh sto je za sve ove godine uspio sacuvati vjernu punk publiku, koja na sam spomen neke zarade ili Organizacije dize srednji prst i nema sanse da podrze. Ovaj festival postaje sve veci, razglas je svake godine sve bolji, stage i ponuda su profesionalniji nego ikad, a u publici 80% punkeri. Ali, cinjenice opet govore da je ovo JEDINI slavonski festival ovog tipa, da je Igor covjek s reputacijom koju postuju u cijelom Regionu, da je festival organizacijski svake godine ZAISTA sve bolji i da se sponzori polako zanimaju za Te Pankere, pa sve skupa ima objektivne sanse da postane ozbiljan&zabavan festival, u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Eto, uvod ispade vrlo teoretske prirode, a znam da vam je dosta tih preseravanja o Mogucem, kako je kod nas sve sranje – pa bilo mi bas ugodno, i reko da malo i o tome...

Malo cu i o bandovima. Line-up je sastavljen vec uobicajeno (ponajbolje iz domace ponude plus neki povoljni inozemni), dva dana stilski podijeljena i sve je stimalo. Poceli smo sa Agressive Snails Attack, Rijecanima koje sam prvi put cuo preko Zdenka, a koji sviraju ne narocito uzbudljiv ska / reggae / nesto i nisu nas se dojmili. Navodno imaju velike planove i da ce se za njih cuti, pa ce valjda i to njihovo ime imati vise smisla. Red Union iz Novog Sada su odsvirali onaj proleterski punk, jako engleski i naravno da su se svidjeli publici. Superhiksi su mi bas okej, vec duze vremena, njihov ska i pozitiva su dosli do nivoa da publika zna pjesme, oni prste energijom i milina ih je gledati. Iako bih puno vise volio gledat ih u manjem prostoru, gdje bi njihov punk vise dosao do izrazaja. LET3 su headlineri tog dana i njihov novi album se nestrpljivo ocekuje. Oni su profesionalci, sviraju super, imaju mrak pjesama na repertoaru i nastupi su im zabavni. Nove pjesme su karakteristicna zajebancija i sve je super, ali ja imam dojam da to rade prilicno preko kurca i da prikrivaju nedostatak ideja sarenim lazama i da su malo presli granicu do koje su kontrolirali stvari. Ne kazem da je ovo lose i da samo zele odradit, ali bas zato sto su mi s proslim albumom bili super dragi – ovo mi je bilo zericu nedovoljno. Atheist Rap su sada s jednim pjevacem i imaju super pjesme i sve, ali – to je sad neka skrouz druga prica. Vole ih punkeri iz satora i zvuce cvrsce nego kad sam ih prosli put gledao, ali nesto fali. Iza njih je nastupio DJ Sero, momak ciji repertoar s balkanskim napitnicama i tuzbalicama ciganske provenijencije (opa!ha!!) ne moze fulati, uspio nas je zabaviti na pola sata i otisli smo prilicno kasno, prilicno zadovoljni na spavanje.

Drugi dan smo bili na sjajnim mahunama u obliznjoj Pleternici, uzivali u krajoliku tog nepravedno odsjecenog kraja. Imaju brdasca i dovoljno pitome divljine da covjek cesce dodje, ali kad kontas da ti treba satipo do tamo, a udaljen si smijesnih stotinjak kilometara, bude ti samo jako zao. Imati vikendicu u tom kraju, e to bi bilo nesto. Elem, drugi festivalski dan smo zakasnili na osjecki Cog, a stigli taman da pogledamo odlicne Nijemce Ready Killerwatt, ciji punk rock je tako fino dosao za pocetak veceri. Odsvirali su obradu Wipersa, a ne sjecam se da sam ikad vidio da neki band to odsvira, a jos k tome jako dobro. Inace, nisu nista narocito vrijedno prepricavanja, vrlo korektno odsviran polusatni set punk rocka na tragu Monomena ili Nomadsa. Against Me su solidan moderni melodicni punk kojem je najveca referenca sto su na Fat Wreck etiketi i sto su iz Amerike, pa su ih pogledali mnogi koji mozda i ne bi, obzirom da nisu narocito uzbudljivi. Bolji su mi bili Debeli Precjednik, ako cemo iskreno, koji polako postaju pravi band, pop punk u najboljem izdanju, ali koji imaju na repertoaru navijacku himnu, a svi znamo kako to zavrsava... Talijani Figli di madre ignota su vec bili i svi znaju kakav je to sasav nastup i koliko ta stilska mjesavina moze biti dobra, i tesko ih je opisati a da se ne nizu neki engleski izrazi pa ja radije ne bi: uglavnom ogledajte ih kad slijedeci put dodju u vas grad. I zanimljivost: navodno da u Puli svira neki band Figli di Bruno Atomico, izvrsna parodija na odvratnog Brunu Langera. Nakon njih slijede Mad Sin, razvikani psychobilly iz Njemacke, ciji clanovi su se isticali medju ionako sarenom hrpom od par tisuca ljudi koliko ih se vrzmalo svake veceri. I sam psychobilly treba biti saren&kicast, ali ovo je za mene bilo previse. Rijetko iritantan pjevac i basista iz cijeg kontrabasa prsti vatromet i sve: vjerujem da je bilo super ljubiteljima, cak vjerujem da bi i mnogi death metalac dosao na svoje, ali ja sam potrazio zabavu na drugom mjestu. Imali su i pomoc s neba: pred sam pocetak nastupa pocela je kisa-pracena-jakom-grmljavinom, gdje ces bolju kulisu za takav nastup. A ta ista kisa je taman prestala kad su trebali poceti The Beat Fleet, koji su dosli iz samog Pakla Popa i koji su bili bas okej. Otkako su presli na zive instrumente i otkako su snimili hitove koji se vrte na Radiju Vinkovci i otkako su pokazali kako se moze super redati rime i na lokalnom a da to bude super, ja sam sve vise na njihovoj strani i mozete me sve cesce uhvatiti kako pjevusim neku od tih melodija...

I tako je za nas zavrsio ąesti DOF. Koji cemo pamtiti po super bini i razglasu, susretima s dragim ljudima, nekoliko sjajnih majica (naravno da je imati majicu na ovakvom festivalu tako razumljiva i bitna stvar!), nekoliko fanzina s duhovitim nazivima (Guzonjin Zin, iz Zupanje) i temama tipa "sta je to anarhizam?", posjetiocima koji su se ZAISTA potrudili oko svakog detalja punk outfita, neodoljivom standu s bedzevima i ugodnom krajoliku ciji terapeutski karakter modernom poslovnom covjeku moze ovih dana zivot znaciti... Igor je ove godine podigao letvicu jos malo, a ove godine je u planu i DVD snimak koji ce vam potkrijepiti sve ove recenice. Super.

Autor: Toni ©arić Vinkovci, Hrvatska tonisaric@inet.hr

---