Vrlo kratki koncert ovog novog americkog post-rock sastava Cougar - frakcije Youngblood Brass Banda, napunio je zagrebacku dvoranu Teatra &TD. Komorno, tiho-glasno, nekome ugodno, a nekome mozda i predosadno ili suvise pretenciozno...

Za ovaj koncert nisu postojale nikakve transparentne reklamne poruke. Nije bilo plakata, nikakvih najava u novinama, nisam uspio niti cuti poneku vijest putem 101-inice ili Studentskog radija, jedino su bile objavljene kratke blic najave na web stranici Studentskog centra. Cinjenica da sastav Cougar predvodi Skogen, pjevac i perkusionist sjajnog americkog orleans jazz hip-hop sastava Youngblood Brass Band koji je odrzao dva odlicna koncerta u Zagrebu unazad 2-3 godine bila mi je dovoljan razlog da se tog ponedjeljka pronadjem na popristu ovog nastupa.

Koncert je odrzan u jednoj od dvorana Teatra &TD (ona veca dvorana koja nalikuje na kino salu), a jedina publika bili su studenti i slucajni posjetitelji poput mene koji su za koncert saznali vjerojatno putem SC-ovog web sitea. U potpuno kazalisnoj atmosferi, gdje se dvjestotinjak prisutnih udobno smjestilo na stolice u dvorani (bio je prisutan i jedan mali crni pas), koncert je zapoceo oko 22 h i trajao niti punih sat vremena. Cougar je peteroclani sastav koji tijekom svirke ukljucuje vise instrumenata - klasicni set bubnjeva, razne udaraljke, konge, sampler, elektronske efekte, sumove, elektricni i akusticni bas, te elektricne i akusticne gitare. Sve kompozicije su instrumentali i ne koriste nikakve vokale. Za razliku od Youngblood Brass Banda ciji se glazbeni izvornik temelji na limenim duhackim instrumentima, jazzu, plesnim hip-hop ritmovima i obilju vokala, Cougar je glazbeni projekt koji nastavlja americko-europsku tradiciju post-rock zvuka poput Mo Boards Of Canada, Tortoise ili Mogwai. Uostalom, sami clanovi sastava izjavljuju da im je osnovni uzor Tortoise, a valja spomenuti i da im je debi album "Law" produkcijski obradio J. McEntire, glavni tehnicar zaduzen za zvuk Tortoise.

Predstavljena glazba na koncertu ima razlicite varijacije - od laganih uvodnih akusticnih gitarskih melodija izmjesanih sa zvukovima semplera (sumovi, brumovi, glasovi, ritam masina), preko perkusionistickih melodijskih vratolomija (bubnjar Skogen gotovo vodi glavnu melodijsku rijec tijekom izvedbe), do brzih i zestokih plesnih rock dionica koje su podebljane elektricnim gitarskim distorzijama, te do laganog utrnuca u hipnotickom minimalizmu s kojim zavrsava skoro svaka kompozicija. Vecinu koncerta glazbenici Cougara sjede (bas kao i prva postava Genesis sa Peter Gabrielom tijekom prve polovice 70-tih godina proslog stoljeca), a tek na momente ustaju i hvataju se elektricnih gitara za potrebe izvedbe jacih i glasnijih zvukova. Njihov zvuk jest rock, no velika vecina materijala zvuci prilicno suplje jer je glavna potka minimalisticka repetativna melodija s izmjenama dvije ili mjestimicno tri gitare. Gotovo da ne koriste obrazac solo dionica, vec taj prostor popunjavaju perkusije, zvukovi samplera ili na momente njezna komorna svirka kontrabasa odsviranog gudalom. Premda je citav kvintet multiinstrumentalno nadaren, kompozicije su im suvise monotone, na trenutke cak i dosadne bas zbog minimalistickih harmonija koje koriste u izvedbama.

Buduci da je ovo za mene, a pretpostavljam i za skoro sve prisutne, bio prvi kontakt sa ovim sastavom, govoriti o njihovoj diskografiji i karijeri je velika nepoznanica. U Zagreb su svratili na vlastito inzistiranje jer ga nisu htjeli zaobici u sklopu svoje kratkotrajne sedmodnevne europske turneje i sumnjam da bi osim u Zagrebu (eventualno Ljubljana, mozda Beograd) uspjeli uz ovakvu slabu propagandnu najavu okupiti zainteresiranu publiku. Njihov stil je prije svega urbani art-rock zvuk koji nadrasta zanr poimanja uobicajenog rock svjetonazora i nije li to ponovni revival onoga sto su svi oni progressive i sympho-rockeri (Yes, Genesis, Jethro Tull, King Crimson, Emerson Lake and Palmer, Rick Wakeman, Nice...) tijekom sedamdesetih godina vec uradili sastavljajuci transzanrovske forme kojima su gotovo ubili pojam rock'n'roll buntovnika? Bilo kako bilo, Cougar ovom prilikom nije ponudio nista novo, samo glazbu za popunjavanje tehnicki konziznog prostora kojeg su prije desetak godina otvorili daleko znacajniji izvodaci post-rocka.

http://www.cougarsound.com/site/greaterThan.html