Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

KOPITO + GEGO I PICIGIN BAND
Pauk, Zagreb, Hrvatska
03. ozujak 2006.


KOPITO + GEGO I PICIGIN BAND
03.03.2006. - Pauk, Zagreb, Hrvatska

Veselo, veselo, veselo... veselo je kad te sunce grije i miluje more sinje, a kad zapuse bura, ne moze da se dura... Veseli nastup oba sastava donio je pregrst uzbudjenja, ali i katastrofalnih organizacijskih lapsusa.

Pauk, ta specificna kupolasta dvorana izgradjena za potrebe Univerzijade 1987. do danasnjih dana primala je razlicite goste, velike i manje zvijezde i neprimjetne izvodjace koji su u principu uvijek isijavali nesto iz sebe. U njoj se uvijek, barem kada sam ja bio prisutan, dogadjalo nesto zanimljivo i nikada nisam primjetio nekakav veci nesklad. Ali ovaj puta, ajme ljudi, desila se katastrofa.

Kao prvo – sank. Dva sanka koja se nalaze nasuprot pozornice opsluzivalo je svega petero jadnih ljudi koje zaista zalim. Da bi dosao na red, covjek je trebao cekati na pice skoro pola sata jer je samo jedan barmen neprestano morao tociti pivo koje se stalno pijenilo, dok su jedan, odnosno dvoje ljudi tocili ostala pica i naplacivali ih. Bez obzira sto se radi o iskusnim, okretnim i brzim konobarima u ogromnoj guzvi bilo im je nemoguce opsluziti svu klijentelu koja se nagomilala oko sankova gurajuci sake i laktove jedni drugima u zube i pod rebra, masuci s novcanicama i prstima jedne ili dvije ruke pokazujuci koliko piva ili nekog drugog pica zele tapkajuci svako svakome po gleznjevima i nogama. Da bi se ta gomila posluzila, trebalo je postaviti barem jos jedan sank s lijeve strane pozornice i na svaki sank zaposliti najmanje 6-7 barmena. Tako sam lijepo cekajući u opcoj guzvi izgubio najmanje cetrdesetak minuta da bih narucio dvije runde piva, dok sam od ostalih rundi jednostavno odustao. I bolje, jer koncert nije zavrijedio niti ove dvije pive.

Kao drugo – katastrofalan razglas i uzasan light-show. Niti jedan sastav se nije cuo kako treba i nikada do sada nisam prisustvovao losijem zivom zvuku ukljucujuci sve svadbe, restorane, klubove, stadione, open-aire, birtije i razne prcvarnice po kojima sam promatrao i slusao bilo kakvu zivu svirku. Niti najlosiji punk / hc, rock i "sta-ti-li-ga-ja-znam" izvodjac, glazbeni pocetnik koji umije nesto drndati po bubnjevima i gitari ili bilo kakav drugi tip glazbenog i zvucnog performancea, nije zvucao tako katastrofalno kao oba sastava te veceri u Pauku.

Koncert su u 22,30 h otvorili mnogoljudni sastav Kopito sastavljeni od mladih glazbenika sa raznih jadranskih otoka sa jednom najavom koja se uopce nije razumijela. Ljudi su se oko sebe pitali "sta li je on to sad rekao?"... Potom je cijeli skoro bosonogi sastav izasao na pozornicu odjeven u mornarske majice i podsukane pantalone, te koncert otvorio sa skladbom "Kuci di fronco" (oslobodjeni pas), a kroz jednosatni koncertni repertoar koliko sam uspio razaznati nizali su naslove "Jugo", "Rapa", "Riba", "Greben" (uz pratnju klape Torkun), "Torejund"... U postavi, osim dvije gitare, bubnjeva i basa, imaju i nekoliko duhaca, te momka na kongama, no, od njihovog cijelog zvuka gotovo se nista nije moglo razaznati. Bubnjevi su bili skroz u pozadini zvuka, bas gitara se uopce nije primjetila, duhaci bez obzira na melodicne dionice i efekte koje su ispustali i svirali, zvucali su kao da dolaze iz neke sasvim desete hale, dok su se dvije gitare i vokal neprekidno ispreplitali u obilju pretjerano visokih tonova, tako da se nije moglo razluciti pjeva li se na talijanskom, hrvatskom, cakavskom ili nekom drugom jeziku, dijalektu ili narijecju. Katastrofa. Najvise zalim sirotog momka koji se svim silama trudio lupati rukama po kongama ciji zvuk je bio potpuno nezamijetan. A kad je za vrijeme jedne skladbe "crk'o" kompletan razglas i samo se culo drndanje njihovog sounda iz monitora, na pozornici se cijeli uzas povecao za 100%. I oni su tako prasili citavu skladbu i nitko od tehnicara nije im sugerirao sta se dogadja sa zvukom, nego su ovi za mix pultom nesto "prckali" sa kablovima, kanalima i potenciometrima tako da se u nekoliko navrata zvuk naglo dizao i rezao u stilu "ovo nije dobro, ovo je dobro, ma ne, to treba ovako... stisni ovdje... prikljuci ovaj kabel na ovaj kanal..." sto je stvaralo diletantski dojam poput iskljucivanja i ukljucivanja nesnosne buke. Nakon koncerta, nakratko, razgovarao sam sa bubnjarem Markom koji je rekao da oni na stageu uopce nisu imali nikakve informacije o zvuku, te da su tek nakon koncerta saznali sto se sve dogadjalo. Rekao je da su im prijatelji iz publike rekli da je zvuk bio katastrofalan, par metara pored pozornice jos se kako-tako nesto moglo razaznati, no s lijeve i desne strane da je bila "banana".

No, evo nesto i o njihovom nastupu.... Unatoc pogibeljnim pogreskama tehnicara, Kopito je na sceni sjajan zabavljacki sastav kojeg su sa ogromnom podrskom pratili njihovi fanovi koji su se i sami pitali i cudili sto li to izlazi iz tih prokletih zvucnih kutija. Sve njihove skladbe su vesele, zvrkaste, nabijene simpatičnom dozom sarma i otockog predznaka naglasenog na plesni i vedri ritam prepletenog ska, latino i afro utjecaja. Neke skladbe zvuce kao da su izasle is stare skole albuma "Wha'ppen" The Beat, dok se za odredjeni dio kompozicija slobodno mogu povuci paralele na relaciji Vjestice – Cinkusi – Gustafi (koji su im nekako zvucno najblizi). Pomalo ortodoksni i prijatno ekscentricni, Kopito je unatoc svim katastrofama koje su ih pratile tijekom tehnickog dijela koncerta pokazali sav svoj sarm i dali naznaku da je rodjen novi crossover etno-ska-latino sastav ciji je osnovni potencijal u vedroj i nadasve pristupacnoj rock zabavi. Da nije bilo ove kome od zvuka, vjerojatno bi to bio sjajan koncert.

Potom, oko 23,30 sata, na scenu izlaze glavni akteri – Picigin Band sastavljen od samo tri glazbenika – Stanka Juzbasica (koji svira bas i kontrabas sa podosta imena – Kopitom, Stampedom i Lidijom Bajuk izmedju ostalog), Max Juricicem (gitara, ex-Film, Le Cinema, Vjestice, So!Mazgoon...) i bubnjarem kojeg zaista nisam mogao prepoznati, ne samo zbog loąeg osvjetljenja koje izvodjacima tuce s ledja, nego i strahovito porazavajuceg zvuka koji me omeo da promatram sastav, a i onog frustriranog laktarenja oko sanka prilikom cekanja druge runde piva. Nije mi bilo druge nego da sa suprugom Marijetom zauzmem jedini slobodni cosak dvorane, sjednem na plasicni kos za smece i u nevjerici promatram bend na stageu i sve te razdragane studente i ljude iz Dalmacije, primorja, raznih malih otoka i ostalu ekipu koja je dosla na koncert.

Bend je poceo svirati, a onda se sa stropa (tko zna odakle) spustio Gego (iliti Stipe Barisic) na mornarskom uzetu. U dvorani su nastale glasne ovacije i pocinje festa koju su uspjeli protumaciti njegovi mnogobrojni fanovi. Priznajem da nikada nisam slusao njegove radove i zaista nemam pojma tko je on, a da nije bilo takvog primitivno seljacko-kmetskog razglasa vjerojatno bih uspio dokuciti sto je to toliko interesantno i zanimljivo u njegovome izrazu. Samo mogu spomenuti da je prvi dio koncerta (nekih 5-6 skladbi) bilo nekakvog veselog i melodicnog ambijenta u kojem sam uspio razaznati refren pjesme "Ljubomora", da su drugi dio koncertnog repertoara od nekih 2-3-4 skladbe zauzimale neke laganije i leprsavije melodije nabijene afro i latino utjecajima, te da u tom kontekstu Gego uopce ne zna ostvariti kontakt s publikom. Kao da je hermeticki zatvoren u svoj svijet, na momente cak i dosadan (mozda patetican) bez obzira na veselu i vedru laid-back atmosferu oko njega. Da li su to duboke i umjetnicki oslikane kompozicije sa svim prijeko potrebnim finesama za koje mu je potrebno vlastito prozivljavanje intime pred tisucu ljudi ili samo blok stvari za popunu koncertnog reperoara – pojma nemam zbog tih prokleto aljkavih tehnicara. Po glavi mi se pocelo kontati ne radi li se mozda o namjernoj sabotazi samo da se unisti dojam o lokalno jakom glazbeniku sa Hvara koji je u Zagreb dosao prodavati muda uz potporu i sporki gust Torcide, Armade i prisutnih Dalmatinaca u inat Bad Blue Boysima i zadrtim purgerima, ili su pak cijelu stvar doslovce "zasrali" njegovi tehnicari koji se nisu snasli na aparaturi kluba Pauk. Ne znam. Ali dojam koji je cinio zvuk bio je katastrofalan.

Primjetio sam i (Gordan Penava) Pistu koji je stajao s desne strane same pozornice (odmah pored ulaza) i koji se nakon sto je bend svirao ultra-mega dance obradu "Keep me hanging on" u varijanti - "Ja sam lud" (valjda), koja je, pretpostavljam, djelomicno otpjevana na talijanskom i mozda na otockoj ikavici, jednostavno se pokupio i otisao uz neke sitne geste na licu koje su odavale dojam osobe kojoj je sve to skupa bezveze i pritom si razbio ideje da novi album grupe Hard Time promovira u Pauku, s ovakvim analfabet tehničarima. Ne znam zaista, ali ovakav blesavi tehnicki propust i gomilu gresaka u zivotu nisam dozivio.

Gego, Max, Stanko, neznani bubnjar i cijela posada Kopita... oprostite mi na ovakvom prikazu koncerta, ali ovakav sljam od zvuka ne pristaje niti najjadnijem glazbeniku koji svira negdje u cosku nekakve ulice moleci za zadnji milodar. Cudim se da je toliko ljudi uz takvu losu kvalitetu zvuka skandiralo na vase pjesme... vjerojatno ste im veliki idoli, a ja vas, na zalost, tako ne mogu dozivjeti. Meni osobno i najlosiji zivi zvuk David Bowiea, Gang Of Four, Talking Heads, The Fall, Wire, Cavea, Sonic Youth, Roxy Music, Can ili tuzemnih odavno nepostojecih Leb i sol, Idola, Sarla Akrobate, Discipline, Boe, Labaratorije, ranog Filma, Lune, Pekinske patke, sjajnih Mamojebaca (s Krka), Sexe i jos uvijek aktivnih Obojenog programa, Neocekivane sile, Lunar, Peach Pit, Man Zero, Don't Mess With Texas, pa i Ramba, Pipsa, Psihomoda, moze i Kazalista... nikada nije niti nece toliko obezvrijediti misljenje o njihovoj umjetnosti ma kakva ona god bila. Ovakav tehnicki jad nikada u zivotu nisam dozivio. Da li je to mozda naznaka da u ove krajeve pristize i trend koncertnih amaterskih lo-fi produkcija dobrih izvodjaca ili se varam? Nadam se ovome drugome.


Autor:

Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
M.Sinjeri@vipnet.hr







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -