UNBREASTFED + PANACEA
06.03.2006. - Squat Vila Kiseljak, Zagreb, Hrvatska

Garazni zagrebacki rock i rijecki hardcore u najsirovijem izdanju pod organizacijskom paskom Fistre u jedinom zagrebackom squatu.

U posljednjih godinu - dvije, s vremena na vrijeme se suskalo o nekom squatu u Zagrebu, no ja ga osobno sve do tog zimskog i snijegom obavijenog ponedjeljka nisam uspio pronaci. Do tamo me doveo Zdenko Franjic koji je za njega saznao nekoliko dana prije na jednom sastanku nezavisnih izdavaca u Rijeci. Premda je imao adresu, vrlo tesko smo ga pronasli jer je potpuno skriven u mraku, povucen tridesetak metara od glavne ceste i oko njega je izraslo drvece, rastlinje i korov. Nema nikakvog natpisa, a jedino po cemu smo mogli zakljuciti da bi to moralo biti to jesu ulicna dvorisna vrata s nekoliko isaranih grafita medju kojima se istice simbol anarhije. Vila Kiseljak je u stvari napustena kuca u koju su se "uselili" pripadnici zagrebackog punk i hardcore undergrounda kako bi u njoj odrzavali svoje aktivnosti, a to obavljaju vec pune 3 godine. Interijer nista nije adaptiran, sve je staro, zbuka otpada, prozori propustaju vjetar i hladnocu, prostorije su pune vlage, sve izgleda kao posljednji krik umiruceg gazde, upravo onako kako je bivsi vlasnik ostavio, a jedino sto je izmjenjeno su neke postavljene stvari s otpada poput bubnja od perilice rublja koja sluzi kao luster ili improviziranog sanka od dijelova starog pokucstva. Nema peci, grijanja, niti bilo kakvog namjestaja izuzev nekoliko razlicitih starih stolica i jednog stola na kojem su bile izlozene audio kazete. Vrlo impresivno... i hladno.
Kuca ima hodnik i dvije prostorije od kojih je u jednoj odrzana svirka na sklepanoj pozornici od dasaka visine 10-15 cm na kojoj su se nalazili instrumenti - bubnjevi, pojacala, razglas, gitara, bas gitara i dva stalka za mikrofon od kojih je jedan omotan ljepljivom izolir trakom za obicni drveni kolac koji je montiran na stolicu. Jos impresivnije. Svirku je poceo mladi zagrebacki sastav Unbreastfed koji je odsvirao nekih 5-6 pjesama zesceg garaznog rock profila na nemam pojma kojem jeziku. Vokal je bas gitarista koji samo vristi vrlo visokim glasom, ali im je zato svirka sasvim solidna i podsjeca na neke kultnije americke sastave. Ima tu nekih utjecaja MC5, The Stooges, Mudhoney, razlicitih imena sa SUB-POP i Epitaph etiketa iz perioda kasnih osamdesetih i ranih devedesetih. Razglas je za divno cudo vrlo dobar.

Odmah nakon njih zasvirali su rijecki kvartet Panacea (gitara, bubanj, bas i vokal), a sviraju opako zestoki i brzi hardcore koji prelama slicnosti sa japanskim Melt Banana, Naked City i brzim skladbama neuroticnih Ruins. Momci sasvim sigurno slusaju cijeli niz razlicitih h/c izvodjaca, a u svojoj svirci ne pokazuju nikakve utjecaje punka, metala, speeda, trasha, deada ili nu-metala. Cisti hardcore lisen bilo kakvih suvisnih umetaka. Sve skladbe su im vrlo kratke i traju od svega nekoliko sekundi do maksimalno minutu i pol. Bubnjar je strasno brz, gitarist i basist sviraju (iliti udaraju) samo paralelno identicne linearne sekvence koje zvuce opako. Jedino je vokal unatoc velikom naporu prilikom dernjave stalno u istoj glasovnoj liniji, te mu sve dionice zvuce slicno kao jaje jajetu. Njihov nastup trajao je nekih pola sata, a mozda bi svirali i dulje da nije bilo suvise hladno.

Posto nisam ponio nikakav aparat za biljezenje fotografija, jedino sto donekle moze pribliziti duh Vile Kiseljak jest nekoliko flyera koje sam ovom prilikom pronasao izvjesenih na zidu pored sanka.