Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Backstage

HammerFall u Beogradu
Predgrupe: The Poodles, Krokus
17. februar 2007. - SKC, Beograd, Srbija
Izvještava: Ognjen Ešpek

NOĆ TEMPLARA

U sveopštoj poplavi koncerata stranih rock / metal izvođača koja u Beogradu traje unazad godinu - dvije, našlo se (konačno) mjesta i za poznati švedski power / heavy metal sastav HammerFall. Koncert je održan u subotu, 17. februara 2007. godine, u beogradskom Studentskom kulturnom centru, u sklopu turneje "At the Threshold of... Europe 2007", na kojoj ovaj bend promoviše svoj najnoviji, šesti po redu, studijski album, "Threshold", objavljen na jesen 2006. godine. Koncert je organizovala nedavno osnovana beogradska koncertna agencija Terra Nostra Promotions, koja za proljeće najavljuje još par ekskluzivnih gostovanja stranih metal bendova u Beogradu. Prodaja ulaznica za ovaj koncert je počela još u oktobru prošle (2006.) godine, a cijena je iznosila 2000 dinara, dakle, oko 25 Eura.

Prilika da prvi zagriju masu u beogradskom SKC-u, koja je po mojoj procjeni te večeri brojala oko 800 do 1000 posjetilaca, data je švedskom bendu The Poodles, koji, uz švajcarski bend Krokus, prate HammerFall na ovoj turneji. Tačno u 21 sat The Poodles su započeli svoj nastup. Raspoložena publika je dosta dobro reagovala na njihov melodični glam-rock zvuk koji najviše podsjeća na stil bendova kao što su Motley Crue ili Guns’n’Roses. Odsvirali su pet-šest pjesama, zahvalili se Joacimu iz HammerFalla što ih je preporučio izdavačkoj kući AFM, iskazali svoje veliko oduševljenje publikom u SKC-u i nakon pola sata se povukli sa bine.

Nakon njih na binu se penje druga predgrupa, švajcarski veterani Krokus, koji su, kako kaže legenda, tokom 80-ih godina prošlog vijeka bili značajan bend na evropskoj hard rock sceni. Vjerovatno zbog statusa koji su nekad imali, data im je prilika da u pedesetak minuta dodatno uspale masu pred nastup glavnog benda ove večeri. Iako su mene dobro razmrdali žestokom svirkom na tragu AC/DC, sa pomalo "piskutavim" vokalom koji me mnogo podsjeća na Brian Johnsona, mislim da nisu baš svi u sali bili oduševljeni njihovim nastupom, prvenstveno zbog (pre)dugačkog trajanja. Odsvirali su desetak pjesama, čak sam uspio i da zapamtim par naziva kao što su "Rock City", "Eat the Rich" i "Easy Rockin'", a prepoznao sam i pjesmu "Hellraiser", koju sam par puta čuo na radiju i koja se nalazi na njihovom aktuelnom albumu. Vrhunac njihovog nastupa je bio kada je neko iz publike njihovom pjevaču dobacio jedan stari jeans prsluk na čijim leđima se nalazio prišivač sa logom Krokusa. Svaka čast!

Nakon nastupa grupe Krokus uslijedila je očekivana poduža pauza tokom koje su binski tehničari odrađivali svoj dio posla i sprovodili završne pripreme za početak nastupa švedskih metalaca. Spomenuo bih da mi je scenografija na bini djelovala poprilično siromašno. Izuzev standardno glomaznih komponenti ozvučenja i jednog ogromnog tamno-ljubičastog platna, sa ne baš najjasnijim konturama viteza u oklopu, koje je prekrivalo čitavu pozadinu, na bini nije bilo nikakvih drugih scenskih rekvizita koji bi ukazivali na to da će bend po imenu HammerFall uskoro tu da nastupi. Međutim, siguran sam da to nikome od prisutnih nije remetilo užitak te večeri.

Konačno, olakšanje za fanove koji su se, usljed iščekivanja, našli na granici euforične nervoze, došlo je oko 23:15 kada su se svijetla u sali pogasila, a sa razglasa krenuo kraći instrumentalni uvod koji otvara novi album i prvu pjesmu, "Threshold". Na scenu istrčavaju članovi HammerFalla u postavi koja se na radost njihovih fanova nije uopšte mijenjala zadnjih sedam godina. Vokalna zaduženja pripadaju Joacim Cansu, gitare sviraju Oscar Dronjak i Stefan Elmgren, koji se ubacuju i na prateće vokale, na bas gitari je (ove večeri izuzetno raspoloženi) Magnus Rosen, dok bubnjeve "lupa" Anders Johansson. Kao što sam spomenuo, koncert počinje furiozno sa naslovnom numerom, "Threshold". Na svega nekoliko metara od bine upadam u veliku gužvu, koja mi ipak mnogo ne smeta, i sa blagom nevjericom gledam pred sobom bend koji čekam da vidim još od 2000. godine.

Raspomamljeni Šveđani ne dopuštaju da se prvi utisci saberu, pa nakon prve pjesme, iako je koncert tek počeo, slijedi pravi knock-out, ni manje, ni više, nego "Templars of Steel", njihova ultimativna himna i pjesma koja možda i najbolje sublimira stav i (životnu) filozofiju ovog benda. Fenomenalan početak! Razbijanje se dalje nastavlja uz "Riders of the Storm" i jedan stari biser, "Legacy of Kings", da bi se tempo spustio uz "Rebel Inside", još jednu od kompozicija sa njihovog novog albuma. Mislim da su umjesto ove pjesme mogli staviti i neku bolju pjesmu sa novog albuma koja je sličnog tempa, jer takvih na albumu ima, ali i ova se može slušati.

Uslijedio je kratki predah tokom kojeg je Joacim Cans očekivano pozdravio usijanu publiku sa "Templars of Belgrade, Serbia" i pojedinačno predstavio sve članove benda, pri čemu je najviše aplauza pobrao "šef" ovog sastava, Oscar Dronjak. Joacim je takođe spomenuo da je, zbog problema sa opremom na granici, njegov bend večeras primoran da koristi Krokusov komplet bubnjeva. Poslije će se ispostaviti da su dotični problemi takođe razlog siromašnog dekora na pozornici. Koncert je nastavljen uz "Blood Bound", nakon koje je na bini ostao sam bubnjar Anders Johansson. Izveo je kraću solo tačku, prilikom koje je ustao, izašao naprijed i takođe kratko dobovao po glavnom mikrofonu uz komične vokalne artikulacije. Bend se zatim vraća na binu i izvodi instrumental "Raise the Hammer", zatim sviraju "Legend Reborn", a onda se sa matrice čuje brujanje motora... dalje asocijacije nisu bile potrebne, nastaje ushićenje uz brzometnu pjesmu "Renegade", sa istoimenog albuma. Dao sam sve od sebe da ispratim svaki stih ove pjesme, iako sam u tom metežu najmanje čuo svoj glas.

Kao čekić na nakovanj (da ne kažem kao šlag na tortu) došla je kultna "Let the Hammer Fall", a onda je došao trenutak da Oscar Dronjak pokaže svoje gitarske vještine. Meni lično ne baš puno zanimljivo soliranje na gitari upotpunjeno je kačenjem baklje na produžetak na gitari, nakon čega je Oscar još malo solirao, onda potegao gutljaj nečeg žestokog i čitavu solo tačku okončao vizuelno efektnim bljuvanjem vatre! Sjajno, tek da se zna da su oni heavy metal bend koji se oslanja na tradicionalnu ikonografiju i nasljeđe ovog žanra. Svi osim Joacima se vraćaju na binu i izvode još jedan instrumental, ovaj put to je bio "Reign of the Hammer". Zašto čak dva instrumentala na koncertu? Možda zbog toga da se Joacim previše ne napreže; nedavno je imao operaciju glasnih žica, barem tako sam pročitao na Internetu.

Ustaljena je tradicija da bendovi na koncertima odsviraju i pjesmu koja nosi naziv samog benda, naravno, pod uslovom da imaju takvu. HammerFall ne odstupa od ovog pravila, pa su sa povratkom Joacima na binu otprašili "Hammerfall", u ime starih vremena i kao podsjećanje na prvi album. Nakon ove kompozicije se opraštaju od publike i nestaju iza pozornice.

Kratkotrajno skandiranje fanova je bilo dovoljno da se ponovo popnu i odsviraju melodičnu "Natural High", sa novog albuma, a nakon nje i neizbježnu "Heeding the Call". Pomalo iscrpljena publika u SKC-u konačno je dotučena sa "ratničkom baladom" "Glory to the Brave", koja jednostavno tjera čovjeka da se na momenat prisjeti onih koji više nisu sa nama. Mislim da su svi pjevali ovu pjesmu, a da bi ugođaj bio kakav treba da bude, neko je iz publike puštao u vis mjehuriće od sapunice. Naravno, ni upaljači nisu izostali. Pomislio sam da je ovo definitivno zadnja pjesma na koncertu, ali se članovi HammerFalla ipak vraćaju na drugi bis i za oproštaj od fanova u SKC-u sviraju "Hearts on Fire". Nakon ovoga je definitivno došao kraj. Uslijedilo je karakteristično bacanje trzalica i bubnjarskih palica u publiku, te rukovanje i pozdravljanje sa fanovima iz prvih redova.

Na kraju, moj konačni utisak o koncertu je odličan: dosta dobar i glasan zvuk, uzavrela atmosfera, raspoložena masa fanova, jaka izvođačka energija i odlična komunikacija članova benda sa publikom tokom sat i po vremena koliko je koncert trajao. Ostaje blagi žal što neke stvarno dobre pjesme poput "The Dragon Lies Bleeding", "Never, Ever" ili "Crimson Thunder" nisu odsvirane, ili što nije bilo više pirotehničkih efekata, ili što su bila čak dva instrumentala, ali na zamjerke ne treba mnogo trošiti prostor, jer se zamjerke uvijek mogu pronaći, bez obzira kakav je bio koncert. Zaista, nakon ovako dobrog provoda povratak u realnost zna da bude itekako bolan.

Šta još reći? Krstaški pohod, koji su ovi Šveđani započeli prije deset godina, se nastavlja, a oni na svoj pergament među imenima osvojenih gradova sada mogu grimiznom bojom dopisati i ime Beograda. Čekić je pao!!! Plamen templara i dalje gori!!! Nevjernici, čuvajte se!


Autor priloga:

Ognjen Ešpek, Beograd, Srbija,
insania_2014@yahoo.com






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -