Hard.Com (SLO) |
Hard.Com (SLO) |
Hard.Com (SLO) |
The Young Gods (CH)
+ Hard.Com (SLO)
25.04.2007. - Metelkova Gala-Hala, Ljubljana, Slovenija
Koncerti ovih avangardnih Švicaraca oduvijek plijene posebnu pažnju, a ovaj
put specijalnu zato jer im je ovo bio prvi europski koncert na kojem počinju
promociju svojeg najnovijeg albuma, "Super Ready / Fragmente (p.i.a.s.)".
O njihovoj "indie" popularnosti dovoljno govori i podatak da su već unaprijed
rasprodali tri koncerta u Pragu, a na ovome nastupu publika ih je pozvala
na tri velika bisa. Još jedno ugodno iznenađenje večeri priredila je sjajna
slovenska predgrupa . Hard.Com iz Celja.
Metelkova... Konačno u Ljubljani nakon 1995. i trijumfalnog koncerta Fugazi
u dvorani "Kodeljevo"! Zaista, posve sam zaboravio kako izgleda glavni
grad susjedne nam "dežele", mada sam tamo služio JNA (prije 20 godina) i
vrlo
često
pohodio koncerte, te nekoliko puta posjetio i samu Metelkovu... Danas je
Metelkova posve drugačija. Puno se radi i volontira, mnogo truda se ulaže
za malu nadoknadu, ali su rezultati zadivljujući. Organizatorica večerašnjeg
koncerta, Andreja, pokazala se velikom domaćicom, te je našu malu ekipu
(Marijeta i ja) opskrbila sa svim potrebnim informacijama, a i riječima zahvale
što
smo kao predstavnici ove glazbene web-stranice njima došli u posjetu.
Gala-Hala je fino mjesto, ugodan klubić za 200-300 ljudi koji danas izgleda
posve drugačije od moje posljednje posjete, te je ovom prilikom bio posve
popunjen, a moje veliko iznenađenje priredio je DJ koji je neposredno uoči
samog koncerta zavrtio "I Run" od nekadašnjih velikih australskih new-romantics
zvijezda A Flock Of Seagulls (gdje ih se samo sjetio?! Sjajna stvar. Usput,
AFOS opet radi).
Koncert je, doduše, nešto sitno kasnio, no kada su Hard.Com, tročlani sastav
iz Celja, započeli svirku, odjednom se otvorio prozor u Europu i svijet.
Bez obzira što će mnogi smatrati da je ovo subjektivno mišljenje, ova trojka
je bez ikakvih predrasuda povezala dva naoko nespojiva plemena - alternativu
i komercijalu, točnije hard/core punk s elektronikom i održala veličanstveni
koncert. Sam sastav djeluje nekoliko godina i nastao je od bivših članova
Strelnikoff (pjevač Sergej Steblovnik koji me prepoznao nakon punih 15 godina
kada je nastupao u "Podravcu" u Virju!!! Def, sjeti se!) i bubnjara nekadašnje
Polske Malce (Uroš Srpčić). Nadam se da nisam pobrkao činjenice... Treći
član je bas gitarist Gregor Sevnik, te njih trojica izvode sjajnu plesnu
elektronsku dance-rock glazbu koju u nama poznatim krugovima izvode primjerice
Neočekivana sila, Vroom i Goribor (donekle i Darkwood Dub), no njihovi najbitniji
i prepoznatljivi utjecaji jesu Nine Inch Nails, Primal Scream, naravno i
The Young Gods, ali se između redaka naziru i tragovi Trans Am, Chemical
Brothers, starih vedeta Joy Division, Cabaret Voltaire, a bome i Simple Minds
iz vremena "Empires & Dance", "Sister Feelings Call" i "Sons And
Fascination".
Uz veliku pripomoć samplera, ovom triju četvrti, peti ili šesti
glazbenik
u ekipi nije potreban jer sve reguliraju po sistemu kojeg mi je nedavno
objasnio Jerko Marić iz Adastre.
(zakaj niste objavili taj izvještaj?) Naime, klavijature,
odnosno sampler se uključuje u točno određenom trenutku i radi svoj posao
za dvoje-troje glazbenika. Hard.Com su sastav kojeg obavezno morate gledati
i poslušati, imaju tekstove na engleskom jeziku, kompozitorski su tijelom
i dušom u rocku kojeg izvode na tipičan Primal Scream elektronski način.
Nisu prebjesni, niti preagresivni, taman su za onaj srednji radiofonični
uzlet poput finih Mobijevih, !!! (chk chk chk) ili LCD Soundsystem plesnih
hitova, a oni kao provjereni znalci svojeg posla koji su prevalili golemi
put od punka, hard-corea, rocka i eksperimentalne glazbe svoj neuništivi
kreativni kapital uspjeli su prikazati večerašnjim nastupom, tako da sam
se skoro uplašio što će The Young Gods napraviti nakon ovakvog sjajnog
nastupa predgrupe. Prisutni Tomi Šega je samo prokomentirao u backstageu:
"Nikad
nisam čuo za Hard.Com, ali odmah ih dovodim u Zagreb"". Znači, vrlo brzo
ćemo ih gledati i na našem zapadnom Balkanu...
Drugi dan, preslušavajući
njihov
materijal, ostala mi je u sjećanju skladba gdje Sergej pjeva 'down, down,
down', a radi se o skladbi "Come hard". I dodajmo, imaju jedan
samizdat album pod nazivom "Setup" objavljen 2005. godine.
Album je sjajan, perfektan, savršen,
te je šteta što sam ga tek sad otkrio, s 2 godine zakašnjenja. Bi mogla
kakva recenzija? Oni so jako všeč, preveč všeč glazbeniki koji baratajo
z bobni,
bas kitaro, samplerom in vokali. Za razliku od stadiona Bežigrad gdje
sam proveo popodne i gledao prvenstvenu utakmicu Olimpije i nekog lokalnog
kluba, gdje se 50 navijača deralo "nemate ni stadion" (kaj je
potpuna resnica, za
primjer, FK "Sloboda" Tuzla ima daleko ljepši i dotjeraniji
stadion), Hard.Com
su spasitelji moderne slovenske rock kulture. Ako netko od "određenih"
ljudi pročita ovaj izvještaj, nek' se zapita zašto svi veliki talenti traže
svoju
budućnost u inozemstvu. Niti Slovenija nije bajna mašina, bez obzira
na pripadnost Europskoj uniji. Uostalom, niti ja ne želim biti dio svjetskog
lopovluka,
malverzacije i strahovite podložnosti medijskim reklamama, nisam stroj
u kojeg će mi netko "ubrizgati" dozu načina razmišljanja. Radim
u najuglednijoj Hrvatskoj firmi, ali ne dam se jebati, imam svoj mozak,
svoj stav i vlastiti
pogled. Otprilike, o tome (u slovenačko-svjetskoj "bolnoj" temi)
govore stvari
sa Hard.Com albuma koje se moraju doživjeti uživo. Više o njima na www.band-hard.com (nemaju
veze s porno stranicama).
The Young Gods (CH)
|
The Young Gods (CH) |
The Young Gods (CH) |
A onda, Bogovi... Pomalo se činilo da će The Young Gods u nekoliko zadnjih
sezona izgubiti "kompas" i zalutati u sferu zaboravljenih elektro-industrial
pionira poput Pankow, Borghesie, Noise Unit, Skinny Puppy, Throbbing Gristle,
Front 242, Nitzer Ebb, Stabbing Westward, Neon Judgement... Tako sam razmišljao
nekoliko godina prije njihovog 20. rođendana, no njihov povratnički koncert
u Zagrebu 2005., nakon punih 15 godina nedolazaka na "Balkan", opovrgao je
mnoge sumnje. Koncert u Močvari je bio sjajan, no ovaj je bio za nekoliko
potencija bolji! Ovdje im je strahovito visoki kriterij natukla sjajna predgupa
(u Zagrebu je nije bilo), te krcata Gala-Hala (u Močvari jedva da je bilo
100 ljudi) i sjajna atmosfera poput onih u KSET-u.
Zato se The Young Gods uz sve ovo, a i činjenicom da ovim koncertom otvaraju
svoj Euro tour, odmah od prve bacio u žar borbe. Kao da su dinamitom bili
napunjeni, izveli su gotovo kompletan materijal sa svog novog albuma "Super
Ready / Fragmente" koji je njihov, barem po koncertnoj izvedbi, najžešći
materijal u karijeri. Uz uobičajenu prisutnost elektronskog minimalizma,
strahovito
se velika pažnja poklanja drsko nabijenim riffovima koji melju do te mjere
da ubiju svaku klicu besramnih im imitatora - od Ministry, Nine Inch Nails,
Prodigy, Rammstein, pa i samih Blueman Group, Atari Teenage Riot i Alec
Empirea (a i šire, primjerice - Tool, Laibach ili, nećemo o tome... ali očekivao
sam
slovensku alternativnu branšu na koncertu, vidio nisam nikoga ili sam ćorav?!).
Tekstovi su im na engleskom i francuskom jeziku, te kada je Franz svojim
hrapavim vokalom "zarežao" poput Peter Gabriela, gorijela je cijela Gala-Hala.
Kako i ne bi kad je glazba uz koju on vrši svoj teatralni performance najsuptilniji
spoj starih natruha The Doors, punka, rocka, elektronike, techna i najnovijih
struja koje se jedino kroz njihovu prizmu mogu dovući u nekakvu kategoriju
industrial-rocka koji ima veliki seksualno-emotivni naboj bez prevelike
količine "šminke" i samodopadnog "mačoizma".
The Young Gods (CH) |
Horvi + The Young Gods (CH) |
The Young Gods su izgarali na
sceni,
te je prosto nevjerojatno kako sitni Franz uspjeva naći tolike količine
energije da uz pjevanje, ples, kontrolirano divljanje i neprekidno kovitlanje
rukama
i prstima (svim svojim bićem) još smogne snage da u skoro svakoj pjesmi
uzme mikrofon spojen sa svjetiljkom kod poda da obasjava svoju publiku
koja ga
bodri i upija svaki atom njegove snage. Ako ih nikada niste doživjeli
uživo, već ste ih samo slušali, to je skoro pa pola utiska. Glazbeno jesu
nenadmašivi,
inovativni, kreativno besprijekorno nafilani minimalizmom, elektronikom,
punkom, metalom, rockom, bluesom, danceom, technom, klasikom, avangardom,
alternativom, cabaretom itd., no uživo su ... jednostavno Bogovi! Čak
i kada Franz povremeno uzme gitaru u ruke pa ispusti nekoliko prijeko potrebnih
tonova u pojedinim skladbama. Od starijih kompozicija, jedino se našlo
nekoliko
brojeva poput "Did you miss me", "She rains" (kao laganiji dio repertoara),
"Kissing the sun" i ako me sjećanje ne vara, "Mackie Messer", sa albuma
"The Young Gods Play Kurt Weill". Možda i poneka sa albuma "Second Nature",
u
daleko
opakijoj varijanti...
Tek na prvom bisu su odsvirali legendarni hit "Skin flowers", što dovoljno
govori o snazi njihovog repertoara da za potrebe koncerta uvrste što
god im pada na pamet u datom momentu. Pa nakon prvog, slijedio je i
drugi, te treći bis, a publika je tražila i četvrti, te se tako unedogled
mogla
nastaviti
ova sjajna promocija novog albuma, no Franz mi je u backstageu dodao:
"Ovo
je i previše, iznad naših očekivanja". Ne treba niti spominjati da
se stranica Terapije nalazi na njihovom web-siteu kao "review", a ovoj će
se dodati
i nova, koju je Franz s ponosom pospješio fotografiranjem svih članova
sastava
budući da se radi o web stranici iz BiH gdje su prije nekih 12 godina
nastupali (čini mi se u Sarajevu 1995. u vrijeme albuma "Only Heaven").
Ne znam da li danas uopće postoji takav sjajan koncertni alternativni i
veoma pristupačan sastav na trenutnoj svjetskoj sceni. Starci jesu, to stoji
i od toga se ne može pobjeći, no glazba i koncerti su im kao da je to jedino
i najvažnije u životu. A izgleda i da jest. Nevjerojatni su uživo i svaka
čast Andreji i cijeloj Metelkovoj na ovom izvanserijskom užitku! Občutek
je više nego všeč!!! SJAJNO!!!
