Kaiser Chiefs (GB)
|
Kaiser Chiefs (GB)
|
Open-air festival
RADAR
20.06.2007. - Green Fields, Zagreb, Hrvatska
Open-Air Radar festival - ANAVRIN (SLO), OVERFLOW (HR), HOWLING BELLS
(AUS), KAISER CHIEFS (GB), PLACEBO (GB), QUEENS OF THE STONE AGE (USA),
20.VI 2007.,
Green Fields, Zagreb
Mjesecima najavljivani festival s velikim zvijezdama trenutne rock scene,
s pravom je opravdao sve epitete. Bilo je svega i svačega, no najviše vreline
i paklene užarene temperature koja je u popodnevnim satima iznosila oko 40
Celzijusa. Po nekim procjenama bilo je prisutno 5-6 tisuća posjetitelja,
mada organizatori tvrde da je prodano 10.000 ulaznica, no za prilično veliki
i odličan prostor pored stadiona NK Hrvatskog dragovoljca u zagrebačkom Sigetu,
teško se mogla ustanoviti približna cifra.
U vrelom popodnevu nešto prije 16 h festival su otvorili slovenski nu-metalci
Anavrin koji su unatoč hendikepu od svega stotinjak prisutnih gledatelja
- odradili sjajan koncert. Najuočljiviji su po vrlo dobrom imageu u bijelim
uniformama, te irokez frizuri gitariste, a inače su sekstet (2 gitare, bubnjar,
basist, DJ i pjevač), dok im se glazbeni dio bazira na velikim utjecajima
Linkin Park, Limp Bizkit i sličnim izvođačima. Za vrijeme njihovog koncerta
netko sa pozornice je mahao dobrih minutu vremena sve dok nisam shvatio da
je ta gestikulacija upućena meni, te sam prepoznao roadija - Darko Budna
iz Koprivnice koji je u ekipi organizatora MTV Adria opsluživao ovaj veliki
rock spektakl. Bilo kuda - Podravci svuda!
Anavrin (SLO)
|
Overflow (HR)
|
Po predviđenom programu, u 16.20 h na scenu izlaze Overflow, te se kontingent
publike povećava na nekih 300-400 posjetitelja i slijedi jedan od najboljih
koncerata festivala. Uz veliku sparinu, Overflow su kroz nekih 45 minuta
nastupa napravili jedan od najboljih koncerata koje sam od njih osobno vidio.
Počeli su sa "Look at me", te nastavili s "Get away", hitovima "Dora" i
"Face", a kao veliko iznenađenje bila je "Brundo bear", s prvog albuma "Through
Department
Store" (1991). Publika je oduševljeno prihvatila njihov sjajan nastup, te
je pjevač Žika po ne znam koji puta pokazao da je sjajan frontmen izmamivši
aplauz i za sve ljude koji su radili organizaciju festivala i pržili se na
nesnosnoj vrućini. Šaljivo je prokomentirao: "...ajmo jedan aplauz za sve
ljude koji za nas rade po ovom prohladnom vremenu". Još su odsvirali novi
sjajan single, "Swallow", te hit, "Wasted", a kao zadnju, "Time",
koju su počeli s nevjerojatnim uvodom pjevanim na hrvatskom jeziku. Sjani
su i fenomenalni
na sceni, te je velika šteta što svi oni koji su naknadno došli nisu vidjeli
jednog od najboljih domaćih rock bandova.
Kako je sunce nemilice pržilo, gro publike koja se počela okupljati u sve
većem broju, tražilo je poneku hladovinu u sjeni ogromne pozornice i po šankovima
i suncobranima, no bilo je i razbacane ekipe koja se prepustila sunčanju.
U međuvremenu su stigle i brojne domaće estradne zvijezde, a u foto prilogu
možete vidjeti Mile Kekina (Hladno pivo), Sale Dragaša i Gordana Penava Pištu
(Hard Time). Također, koncertu je prisustvovao i veliki broj Picoka, a neke
od njih
zabilježio
je i moj digitalac. Usput smo uspjeli popiti i pivo koje istini za volju
nije bilo jeftino.
Treći sastav festivala bili su Howling Bells iz Australije koji ima lijepu
djevojku na gitari i glavnom vokalu, te još tri momka na gitari, bubnjevima
i basu. Dečki na "žicama" imaju i dva sintesajzera, te u svoj post-punk
zvuk a'la Siouxie & The Banshees, The Cure i pop orijentirani zvuk Sonic
Youth (otprilike od 1995. do danas) ubacuju fragmente pozadinskih melodija
i sitnih
efekata, kao i melodične, te ambijentalnom glazbom obogaćene pejzaže. Publika
je počela pristizati u sve većem broju, te ih je gledalo oko tisuću posjetitelja
koji su svoju hladovinu tražili ispod metar i pol visokog paravana pored
stadiona. Za to vrijeme, na štandu s CD-ima, majicama i ostalim artiklima,
vladala je prava gužva - čekalo se u redovima, a o redovima na točionicima
pića ne treba niti govoriti. Tada otprilike susrećem i ekipu sa www.terapija.net s
kojima surađujem već nekoliko godina, te moje drage prijatelje iz Koprivnice,
Novigrada, Herešina... - Mrleta, Piču, Valenta i njihove "bolje polovice",
s kojima sam proveo uvijek zanimljiv i interesantan susret.
A onda su usljedili Kaiser Chiefs, koncertno i izvođački sjajan, sjajan,
sjajan britanski rock sastav koji dokazuje da se i stari new wave u novoj
varijanti može ispoljiti u veoma originalnom i kreativnom izrazu. Frontmen
sastava je strašno energičan momak, vitlao je mikrofonom, stalkom, tambourinom,
skakao je, komunicirao s publikom, poslije svake skladbe slijedilo je "thank
you Zagreb, thank you Croatia", a pred već skoro punim auditorijem (otprilike
oko 4000 posjetitelja) i u velikoj gužvi po cijeloj tratini, Kaiser Chiefs
su pokazali zašto su s pravom proglašeni najboljim britanskim koncertnim
bandom, te zašto je njihov debi album "Employment" (2005.) dobio najveće
moguće ocijene rock kritike i bio jedan od najbolje prodavanih rock albuma
u UK. Oni prije svega odlično sviraju, imaju sjajan scenski nastup koji se
svodi na vrlo jednostavni princip gdje najveću ulogu igra feedback, te su
hitovima
"I predict a riot" i "Ruby" digli na noge i skandiranje svu prisutnu publiku.
U pauzi diskografske neaktivnosti Franz Ferdinanda, Kaiser Chiefs su najbolji
britanski rock band ovog trenutka. Jedino me zasmetalo, budući da su proglašeni
najbolje odjevenim bandom, da je frontmen imao običnu bijelu majicu, crni
prsluk, sive hlače i obične crne platnene patike koje koštaju 30 kn. A
valjda si je čovjek razmišljao kak' je na Balkanu ista seljačija poput onih
na njihovim
nogometnim stadionima. Očekivala se šminka koja je izostala. Ali nastup
im je bio genijalan.
Placebo (GB)
|
Placebo (GB)
|
No, zato je Placebo debelo zagrezao u "treći" sindrom Balkanske provincijalnosti
pruživši sve što ovoj publici treba budući da su po treći put u Zagrebu
pred publikom koja ih itekako poznaje. Vole ih i štuju kao same ikone.
Priznajem da nisam podrobno pratio njihova dva prošla koncerta u Zagrebu,
no nedavno
mi je Darko Budna rekao da njih na koncertu opslužuje najmanje 20 ljudi,
a kad tamo... oni su doveli ekipu od možda i dva puta većeg broja suradnika!
Prije njihovog koncerta na pozornici je masu tehničara i roadija, ljudi
koji
su specijalno zaduženi za osvježavajuće napitke, za ručnike, za instrumente
i još mnogo naoko sitnih stvari bez kojih oni jednostavno ne mogu. Podsjetili
su me na čuvenu turneju "Serious Moonlight" David Bowiea kada je Mr.
ex-Ziggy na trenutak nestao iza bine samo da bi mu šminker popravio make-up.
Detaljno
razrađeni show u svim segmentima, nema šta! A nastup je bio vrhunski
režirana predstava modernog indie-rock sastava gdje je frontman Brian izašao
u suknjici
(nije škotski kilt!), visokim glojzericama i crnim naočalama, dok je
basist bio gol do pojasa čime su naglasili svoj bi/homo/hetero seksualni
image.
Zvučno su sjajni i cijeli izvedeni repertoar je digao na noge krcat prostor
gdje sam po slobodnoj procijeni zaključio da je prisutno oko 10.000 ljudi.
Tu se više nije moglo prolaziti, probijati nekih 10-20 metara prema pozornici,
redovi za pokretni toalet su bili dugački desetak metara, a na točionicima
dvostruko. Njihova glazba uživo razara, bili su pojačani s još jednim
gitaristom "sa strane", te su uz niz velikih hitova odsvirali "Bitter end"
s kojim
su spojili sjajnu obradu Kate Bush "Running up that hill".
Zvučali su sjajno i pakleno dobro, te su vrelinu te nadasve sparne srijede
pretvorili
u vražje
opaku temperaturu koju niti 1000 ispijenih piva ne može rashladiti. Oni
su
zvijezde i tu nema što puno da se priča.
Red za kupovinu CD-a i majica
|
Kaiser Chiefs (GB)
|
Howling Bells (AUS)
|
Znam da je više od 70% publike došlo da po prvi puta vidi Josh Stonea
i Queens Of The Stone Age, no njihov nastup je bio tako slabo i mlitavo
prezentiran,
te se očito vidjelo kako je odlazak Nick Oliveria debelo uzdrmao njihov "estabilišment".
Premda su bili headlineri i publika ih je zdušno bodrila, njihov nastup
i scenska izvedba je mršavilo spram onoga što su davali prije 3-4 godine.
Glazbeno
su se sveli na čisti dance-rock u kojem je potpuno izostao hard/heavy
i grunge zvuk, te su repertoar (a i poneke aranžmane) sveli gotovo
u istom
fahu za
europejski orijentiranu publiku prema obožavateljima Franz Ferdinanda
i vrlo malo znanog odličnog sastava Wire. Tu nije bilo ničeg prljavog,
niti
buntovnog,
tu više nema punkoidnosti i otkačenosti, samo suhoparno sviranje hitova.
Izgleda da je ovo kraj nekad vrlo dobre supergrupe i da počinju svoj
rad pretvarati u mainstream. Veoma su me razočarali. A to je bussines.
Nema
biznisa kao što je show business.
Zato je after-party u Klubu Boogaloo bio sjajan uz DJ Tony Phantasmu
koji je do ranih jutarnjih sati prašio odličnu glazbu uz koju se
skakalo, đipalo,
tancao pogo i radilo sve što r'n'r može priuštiti. Naravno, za zaljubljenike
new-wave i alternativne scene. Kada bolje pogledam, taj after-party
je daleko nadmašio koncert Queens Of The Stone Age. Rezime Radar
festivala - odličan uz sitne primjedbe Bixija (HGF), Pitche i još
nekih manje važnih osoba.