izvještaj - Velika rock eksplozija – 1. dio, 22. X 2009., Sax, Zagreb
Nakon prošlogodišnje Velike rock eksplozije došlo je drugo izdanje pod istom
parolom 'veliki promocijski koncert malih bendova', ovaj puta održan na dvije
lokacije. Prva je bila u Saxu, a druga u Boogaloo. Slijedi prvo izvještaj
iz Saxa...
Četvrtak je po novoj shemi Saxa rezerviran za Novi Zvuk, no večeras je to
mjesto ustupio gotovo sličnom programu koji bi se slučajnom posjetitelju
mogao učiniti identičnim, tek s nekim sitnim razlikama. Svi večerašnji akteri
izuzev Tomislav Golubana su još uvijek praktički demo izvođači premda su
im neke snimke objavljene na istoimenoj kompilaciji "Velika rock eksplozija
08/09" ili imaju poput Spoonleaf nedavno objavljen EP.
Što se tiče atmosfere
kluba koja zna varirati, večeras se unatoč cijene karte od 50 (s pozivnicom
20 kuna) skupila lijepa brojka posjetitelja, a umalo da mi hertz nije otkazao
kada sam ugledao dva cijenjena gosta, Dragutina i Davora
Matoševića iz
Tuzle, gospodu sa portala www.old.barikada.com.
Oni su stigli u Zagreb strogo poslovno
kako bi Davor snimio promo EP u studiju Croatia Records, te su ovo slobodno
veče odlučili provesti u Saxu. Prijatno smo se družili, no zbog rijetkih
noćnih
tramvaja morali su klub napustiti prije vremena. Šteta...
Večer je otvorio Siniša Bizović pozivom u Boogaloo ove subote gdje nastupaju
VALUNGARI (Sesvete), DOSH LEE (Zagreb), MLINSKI KAMEN (Vinkovci) i SPUŠTENE
ROLETE (Prečko) uz specijalne goste TOMISLAV GOLUBANA (Zabok) i IVAN VRAGOLOVICHA
(Slavonski Brod). Upravo ovaj posljednje navedeni (www.myspace.com/ivanvragolovich)
je bio prvi izvođač večeri predstavivši se u vrlo elegičnom kantautorskom
folk-blues izdanju s akustičnom gitarom i tekstovima na engleskom jeziku.
Izveo je 3-4 skladbe, između ostalih "I just wanna be your man" i "Traveling
song" u kojima je naglasio svoj suptilan i vrlo profinjen vokal s puno
vox-extended tehnike, a stilski su bazirane uglavnom na tipičnoj američkoj
folk-blues školi s ponešto natruha country i pop melodija.
Spoonleaf |
Luft |
Naredni su bili SPOONLEAF (www.myspace.com/spoonleaf), duet
iz Zagreba kojeg čine Dimitrije Đokić - Jimi (akustična gitara, vokal) i
Leonard Klaić (bubnjevi)
koji se mogu pohvaliti da su za svega dvije godine postojanja uspjeli odnijeti
pobijedu u finalu Imagine demo festa 11. X 2008., te im je potom Aquarius
Records u suradnji sa Sponom objavio promotivni EP "Negativ" s
tri kompozicije. Sve tri pjesme "Umoran", "Nestani na tren" i "Nisam" večeras
su
odsvirali u kompletu s još 4 naslova za koje su rekli da su 'nove' kompozicije,
a otprilike se nalaze u klasičnom akustičarskom pop/rock izrazu
s pretenzijom ka čvršćem obliku negdje na baražama kostura grunge nasljeđa
ranih Pearl Jam. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku, tempovi su uglavnom
brzi, ali iskreno govoreći, nisu ostavili pretjerano originalan utisak. Kolega,
Davor Matošević, rekao je da ovako vrlo slično zvuče i bandovi iz Tuzle što
nije nikakvo čudo budući da se radi o široko rasprostranjenoj rock stilizaciji
gdje osnovni format čine jednostavni kosturi zasnovani na riffovima.
Tek sa nastupom trojca LUFT (www.myspace.com/luftaliste)
ova večer je poprimila svoj pravi smisao 'rock eksplozije' koju su zapržili
dobro znanim repertoarom "Ona
hoće", "Treba mi", "Snuz", "Barbara", "Pitanje", "Standard", "Nije
lako", "Tvoja laž", "Pardon" i "Idemo u škole".
Premda su na ovom istom mjestu nastupili prije dvije sedmice, večeras su
bili zero koncizniji, ali su izgleda malo stavili nogu na kočnicu što se
tiče vokalnih dionica kako bi dobili rafiniraniji koncept pjesama. Luka je
izašao u šeširu, a Filip (bubnjar) se dobro otkačio izjavivši da je ovo posljednji
koncert banda što je na kraju potvrdio i sam Siniša Bizović. Navodno, od
nekih snimaka će
uspjeti skrpati posthumni album. No, da li se Luft zaista razilazi
nakon samo godine dana karijere, to je zaista prava misterija... Gosti iz
Tuzle su bili vrlo zadovoljni ovim furioznim nastupom Lufta koji je publiku
doslovce ostavio u nevjerici 'pa koji im je vrag došao da se razilaze'...
i to sad kada su najbolji.
Tomislav Goluban |
El Camino |
TOMISLAV GOLUBAN (www.goluban.com/CMS/0111/Default.aspx?EID=3961)
je izašao solo sa svojom usnom harmonikom nekih pola sata prije ponoći i
dobro zabavio
okupljenu publiku svojim vrsnim kreativnim improvizacijama. Mada posve minorno
izgleda samo jedna individua na pozornici i k tome sa usnom harmonikom, nevjerojatno
je što ovaj glazbenik može pružiti svojim performansom; osim što svira, on
pjeva, improvizira različite oblike vox-extended tehnike, te nogama cupka
i proizvodi ritam. Takoreći, on je čovjek-glazbena mašina. Izveo je naslov "Rakija
blues" koju je napisao jedan američki glazbenik koji se priženio u Dalmaciji
i otkrio čari domaćih šljivovica, travarica i inih domaćih destilata ispod
kotla, a potom i jedan veoma impresivan ambijentalni ritmički broj gdje je
imitirao vožnju vlakom. Nije poput Kraftwerkove "Trans-Europe express",
ali Goluban nije niti daleko od umjetničkih kreacija ovih legendarnih Njemaca
koji uzgred rečeno s bluesom imaju doticaj tek u svojoj dubokoj korijenskoj
vezi. Za kraj, Goluban je nastup zaokružio s gostom, bubnjarom Mihael Vlakom
iz El Camino izvevši protestno politički orijentiran komad "Golub v
ruki".
Posljednji band bili su EL CAMINO (www.myspace.com/elcaminohr) iz Velike
Gorice koji su ovaj puta izašli u proširenoj postavi sa klavijaturisticom.
Spram onog nastupa u betonskim kilometrima s borbama neakustike na ovogodišnjem
HGF-u, El Camino su večeras zvučali vrlo dobro, a posebno je iznenadio basist
Ivan Zdunić na čijim se melodičnim linijama praktički okreće i zasniva čitav
zvuk banda. Možda sam u krivu, ali večeras je on posve bio u prvom planu,
te sam baš sa EmERom iz S3ngsa komentirao njegovu 'mrak' svirku. Sam EmER
je bio posve iznenađen njegovom tehnikom i vještinom, a band je opičio finu
humpa-cumpa svirku za ugodnu đusku pri čemu smo poželjeli da se stolovi u
Saxu razmaknu kako bi svi mogli komotno plesati i gledati band na stojećki
jer njihova glazba tjera noge da se razrdmaju. Jedna vesela ekipa se uhvatila
čak u kolo, ali bili su posve stisnuti u ćošak kluba, te sumnjam da ih je
band mogao vidjeti s pozornice. Ponekad je zaista šteta što stvari u Saxu
funkcioniraju na ovakav način sedeljke jer je ovaj band mogao propisno zapržiti
fini i ugodni pop-rock plesnjak s vrlo duhovitim i inteligentnim pjesmama
na hrvatskom jeziku. Elem, tu su se pronašli oni pravi zgodici poput "Ona
shvaća", vesele ska "Fukozov" s bubblegum-pop kombinacijama
afro i humpa-cumpa elemenata, te sjajna završna "Kolumbo svoje duše" u
brzom funk izdanju s cijelom hrpom teksta, ali odsvirali su i cijeli niz
posve novih skladbi koje su vjerojatno nastale nedavno.
Ne bih sa sigurnošću
mogao tvrditi da li se što od tog novijeg repertoara pronašlo na HGF-u zbog
katastrofalne akustike u kojoj se skoro pa ništa nije moglo skontati. Evo,
za informaciju, večeras su to bile skladbe "Jesenji sunčan dan", "U
toplini kreveta", "Glava puna oblaka", "Zvona opuštanja", "Vjetropir", "Borba
vraga i anđela" i "Kad bi barem imao harem". Gitarist i pjevač
Zlatko Majsec je bio izrazito raspoložen, pa je ispričao jednu anegdotu koja
je završila sa 'jebi se' pri čemu je utvrdio da to uopće nije psovka, već
jedna od najljepših želja koju ti može netko poželjeti, ha-ha-ha... A poseban
scenski efekt upriličili su kada su prilikom izvedbe "Borba vraga i
anđela" navukli maske na lice koje su pjesmi udahnule potpuni vizualni
dojam. Sve u svemu, El Camino su večeras bili izrazito zabavan band koji
je s pravom ušao u ovaj repertoar zbog svojih nadasve nadahnutih satiričkih
tekstova i vrlo primamljive glazbene potke na paralelama od Animatora do
Letu Štuke. Po svemu sudeći, smiješe im se pop hitovi.
Fina večer koja baš i nije izuzev Lufta frcala s eksplozijom rocka, ali
kao zagrijavanje za subotnji nastavak u Boogaloo je sasvim opravdala svoj
značaj promocije ne toliko znanih izvođača.
