Drago mi je da ima ovakvih albuma. I još više: ovakvih bendova. Teško da se mogu ubrojiti u klub ljubitelja ovakvog zvuka, teško da cete me zateci kako preslušavam nešto slicno, iako volim americki gitarski rock i obožavam takvu vrstu melodije. Gledao sam ih 6-7 puta i ne znam koju bih od tih polusatnih eksplozija izdvojio kao najupecatljiviju. I, ako to nešto znaci: po meni oni mogu svoj repertoar odsvirat ravnopravno s bilo kojim inozemnim bandom i navijam jako najjace da im se prizna koliko su sjajan bend i sjajni ljudi... Dobro, dobro, sad cu malo i o albumu. Nakon sedam godina i nekoliko stotina koncerata, spota u Briljanteenu, stali su na noge: snimili su u studiju Kosmo svojih 34ipo minute, objavili ga pod svojom etiketom i imaju vrlo jasnu viziju kako bi se to trebalo dalje odvijati.

A da ne duljim, odmah cu onu "lošiju" vijest. Meni se nekako ne svi?a ta produkcija. I sad mi je jako neugodno o tome nešto razglabati, radi se o mom najdobronamjernijem JAKO SUBJEKTIVNOM dojmu i slici koju sam stvorio za sve ove godine slušanja tih malih remek-djela, kako bi to trebalo zvucati. I uzimam si demokratsko pravo da komentiram to. Ma zbog gitara. Ne da su loše, nego mi nekako guše ukupnu sliku. Naravno da gitarski zvuk i taj toplo-hladno pristup treba imati punopuno elektricne energije i da Zetov bubanj zvuci mocno i prljavo i bucno i svekakotreba, Ana ima veliku pomoc u otisnutim tekstovima i sve je 5, ali eto: ja cu sacekat još malo, možda mi sjedne za par slušanja, a i nisam ga još preslušao u autu...

Bolja vijest je da ima nekoliko "ultimativnih" hitova. Pjesme su izvrsne. Ta me?uigra i vokalni aranžmani, pa i onaj divni instrumental na kraju - cista petica. Kad uleti "Work In Progress", pa kad Ana i Mijo razvijaju "Spilt Milk" (koja nam je nekako najdraža, odmah do "Ways Of Seeing"), pa sve one Zetove razbijene cinele, malo je situacija kada te neki domaci band ovako razveseli. I isprica pricu, tekstovi cine zaokruženu pricu, one fine vinjete koje uspiju objasniti tako puno u tako malo. I omot je napravila Dunja Jankovic, cije stripove tek trebate otkriti. I gospodin MoonLee je sve to fino objavio, želim samo da mu se što više bandova javi i da ih ima što raznovrsnijih.

A za kraj mogu samo pozvati na www.moonleerecords.com i na jedan od koncerata Analene, promociju 16.12. u KSETu, ili vec negdje gdje ih zateknete. Pazite ipak su oni naš najveai najmanji band. I uživo vam daju Sve.

dao ocjenu 4: tonisaric@inet.hr