Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

Edo Maajka
"No sikiriki"
(Menart, Zagreb, 2004)

 CUVAJ MAJKU DA TI DUŽE TRAJE

Prvi bosanski freestyle performer, hip-hoper, reper i clan hard-core benda "Defence" i grupe mladih umjetnika "Disciplinska komisija", Edo Maajka (pravo ime Edin Osmic), u posljednjih je nekoliko godina sinonim za briljantnog urbanog pjesnika, konciznog i britkog pljuvaca režima i svih negativnosti koje društvo u tranziciji baštini, umjetnika ciji je otklon prema degradiranoj stvarnosti, narocito u polju stvaralaštva kojim se bavi, pravi primjer slobodnog borca s barikada, prvog pravog od Štulica naovamo. Njegove rime su zastrašujuce realne, a kako rece moj hrvatski kolega, "istina u njima tjera dlake na rukama u stav uspravno". Rodjen u Brckom, bez dlake na jeziku, Maajka govori o ratu i prljavštini koja je isplivala nakon što su "Halidi opasali oružje", no, u isto vrijeme, vispreno dozirajuci specificni apsurd, on crnilu pridodaje vedre boje, te tako tragicnim konotacijama ratnih trauma daje katkad crnohumorni efekat.

Nakon odlicnog debitantskog albuma "Slušaj mater" željno se ocekivao nastavak price. A cekanje se isplatilo. Uslijedio je furiozan nalet izvanrednih numera, 19 na broju, svaka bolja od bolje, svaka malo remek djelo što dokazuje Edovu moc žigosanja iskrivljene realnosti i egzistencije na rubu normalnog.

"No sikiriki", CD ironicnog naziva u odnosu na ono predstavljeno, zapocinje "Sevdah o rodama", recitacija o pticama koje ne žele više da donose djecu tamo gdje meci lete, a zakljucuje lirski intonirana postratna ispovjest "Majku vam jebem" ("Kod nas se od Dejtona godine broje / ljudi se ljudi boje, svako glasa za svoje..."), i upravo ta dva granicna bosanska kamena omedjuju ovaj film o izgubljenosti i lutanju mentalnim poprištima velikih bitaka. Edo Maajka stavlja na sebe maske razlicitih obrazina, sugestivno tumaceci uloge socijalnih slucajeva, gladnih proletera i šta još sve ne, a sve u cilju sklapanja razlicitih kockica u mozaik tranzicijskih godina.

Estrada kao izvor poganštine i perverzija najrazlicitijeg tipa omiljena je Maajkina poslastica - ovoga puta njome se pozabavio u brojevima "Ožeži (sa bine bježi)" i "Kliše", kao i u numeri "Pržiiiii", ultra-hitu za sve generacije u kojem na najbanalniji i najdirektniji nacin secira i u kaljugu prolaznosti i besmisla baca životna djela javnih radnika Hrvatske i Bosne, od Minee, Žere i Toncija Huljica do Željke Ogreste i Denisa Latina. Njih tridesetak uhvaceni u Edovoj paukovoj mreži, bespomocni i do nogu potuceni, a kroz prizmu izmišljene karijere velike folk zvijezde. Cibri samosarkazam provijava u autobiografskim brojevima "To sam ja" i "Svud san bija", dok ultimativnim proglasom "Slušajte me sad" o kapitulaciji dobrih muzicara pred najezdom varvara (u kojem Davor Erceg obradjuje "Baladu" sarajevskih "Indexa") odzvanjaju vapaji: "Slušajte me sad dok nisam poceo raditi sa Severinom i sa Deenom / Slušajte me sad dok imam svoj ponos, dok me ne pocnu izdavati City records i p..ke materine".

Pripovjedanje o tragicnim sudbinama malih ljudi dovodi Eda Maajku ponovo u razinu velikog Štulica - stihovna artiljerija upravo je najjaca tamo gdje je tragedija najociglednija. "Savske meduze" donose poraznu izbjegličku storiju, "Obecana rijec" ispovjest srebrenickog placenog ubice (svoj je refren legendarne pjesme "Za koji život treba da se rodim" obradio i otpjevao specijalno za ovu priliku Dado Topic licno), a "Kidanje veza" pismo ocu koju je nestao u zarobljenickom logoru tokom bosanskog rata. 

Najpotresnija i muzicki najjezgrovitija je numera "On je mladji", o zagrebackoj ljubavi Hrvata i Srpkinje, o sukobu generacija i rigidnog nacionalizma na jednoj, i kosmopolitizma na drugoj strani. Sve se završava naglo, i muzika, i tekst, kako uostalom i prilici tragicnom epilogu.

Iz cjeline najboljeg rap albuma ura?enog na jezicima ovdašnjih naroda i narodnosti iskacu tri pjesme - prva je naslovna, himna dolce vita života bez nervoze i stresa, ocigledno postavljena na album da razbije ocaj što preovladava. Druga je emotivna numera "Down", elegijom proštepan ljubavni trip-hop ("Najgora je tišina / A izmedju nas je planina"), a treca revolucionarna "Dragi moj Vlado" sa zaraznim refrenom u kome se "po spisku" pominju Vlada, politika, Parlament... Ova potonja pravi je primjer kako psovke mogu biti sastavni, i potpuno logicki dio pjesme - naravno, naracija ulicnog poete kakav je Maajka vrvi od "eksplicitnih stihova", no, to valjda nikom ne bi trebalo da bude cudno, jer šta ostaje kad...  "posla mi hocemo, a bez njega locemo / puni bijesa u sebi, a ne znamo da placemo / onda šta cemo - skupit jade, pa na barikade..."


Autor:

Željko Milović, Bar, SCG
z.milovic@cg.yu







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -