Zvijezde su se poklopile u slučaju beogradskog sastava «Negative». Vrijeme njihovog oformljavanja izvanredno je «leglo» u koordinate namjera tada vladajuće SPS oligarhije za stavljanje mlađe populacije pod svoje okrilje. Naizgled – sve je bilo tu, ljepuąkasta pjevačica, gomila mladih, prividno buntovnih momaka, i muzika koja je ličila na rock, jer su u prvom planu bile vriąteće gitare, ali i bila dovoljno umivena i ispeglana, ne pretjerano bučna i bez ąporkih tekstova i ąkakljivih tema koje muzičari vole da upućuju na konto aktuelnog momenta u drľavi. Pseudo-rock grupe «Negative» proąaran srcedrapateljnim «ja-te-volim-ti-me-ne-volią» temama s lakoćom su prihvatali egzaltirani pripadnici teen armije, ali su ga lako prigrlile i njihove tate i mame, odahnuvąi nad činjenicom da rock nijesu samo «glibavi kosmurani i narkomani», nego i fine djevojčice i dječaci.

Naravno da «Negative» niko ne moľe okriviti zato ąto je, u pravom trenutku, ponudio fingiranu, ispoliranu verziju onoga ąto bi se uslovno moglo nazvati rockom (a u stvari je jednostavni pop, ni za korak komplikovaniji od Leontininog ili Joksimovićevog, naprotiv, samo s nabudľenim gitarama), niti to ąto su postali miljenici drľavnih medija kada je malo ko to očekivao, ali se ipak postavlja pitanje da li bi danas inače prosječni «Negative» sa natprosječnom pjevačicom bio tu gdje je, u prvoj ligi domaćih grupa, da nije bilo pomoći odozgo.

Glavni «Negativac» je, dakako, Ivana Pavlović, izvanredan ľenski vokal sa zavidnom estradnom kilometraľom. Sa rap sastavom «Who's the Best» snimila je dva albuma, pozajmljivala glasove «otvaračicama usta» domaćeg dancea (najznačajniji snimak «Oči boje duge» degutantnog dr. Iggyja), da bi se skrasila u vodviljskom kvintetu «Tap 011». Suprotno očekivanjima, umjesto za lagodan ľivot lutke sa disko podijuma, odlučila se za avanturu neąto čvrąćeg zvuka, pretvorivąi garaľni bend iz kraja u srpsku varijantu tada popularnih «Skunk Anansie». Vremenom je zvuk mijenjan, i od cover-verzija sastava «Pearl Jam», «Red Hot Chili Peppers», Alanis Morissette ili Lenny Kravitza, doąli su do aktuelnog izdanja, u ruľičastom omotu, izdatog za «ruľičastu» izdavačku kuću.  

«Tango» je, u cjelini gledano, prilično smuąen album, neiscibren, nejasan, maglovit u svojim namjerama i atmosferi koju bi trebao da dočera. Malo sloľeniji nego ranija ostvarenja, sa novim aranľmanskim rjeąenjima (klavijature kao veoma bitna komponenta) i komplikovanijim dionicama, pun je istinski blistavih momenata, ali i nevjerovatne dosade, apatije i besmisla, zagubljen negdje na putu dokazivanja da je «Negative» ozbiljan bend, a ne samo ąarena tinejdľerska atrakcija. Nosač zvuka otvara konglomerat od tri numere koje bi, bez po muke, mogle biti potpisane kao jedna duľa, jer nikakvih otklona nema koji bi laku dosadu ąto tvore razbile na nejednake, pamtljive cjeline. Smjenjivanje ritmova, viąeglasje, reľuća ritam linija – svi ti sitni muzičraski trikovi nijesu bili dovoljni da tok ponuđenog meandrira na valjani način. Nasuprot njima, stoje četiri hitične pop kompozicije, vesele, lako pamtljive – «Ljubav», «U inat», «Superstar» (jedina numera na engleskom) i prvi skinuti singl, najbolji na albumu «Čarobni napitak» - i upravo bi ove numere trebale pokazati pravac kretanja kojim bi se Pavlovićeva i ortaci trebali dalje kretati. Melodija, laka i fina, bez mnogo filozofiranja i nategnute kompikovanosti, naročito u vokalnim dionicama, kako je na ovom albumu slučaj.

Direktni citati u pjesmi «Kad se svetla ugase» očigledan su dokaz da Pavlovićeva dobro zna ko je u svijetu joą devedesetih bio tvorac njoj omiljenog pseudo rocka – ľenski bend «4 Non Blondes» i njihova ispisnica Pink imaju na Balkanu svog aduta u promovisanju girl-pow(d)er ideologije, a da praćenje trendova nekada zna biti i zaludan posao pokazuje i ponovno uvrątavanje velikog hita «Ti me ne volią» na album «Tango», ali transponovanog u latino ritam. Mutaciju je pretrpio i broj sa «Beovizije» - «Zbunjena», koja je iz domena la-la-la popevke prebečna u rock areal.

Naslovna je numera, kako i pravilo nalaľe, trebala biti zavodljiva i mistična, erotična i sentimentalna, a da li je, teąko je reći. Moľda nekome preplitanje harmonike, električnog basa i gitare, koje se nastavlja u riffovima filovani refren i viąeglasje, zaista zasluľuje te epitete, ali ja nijesam toga miąljenja. ©uplja produkcija je progutala melodiju koja je imala potencijala da postane mega-hit, moľda i najveći u ovoj godini. A ako je nekome sluąajno čudno, zaąto se jedan nazovi rock bend odlučio za tango kao ključni artikal u svom asortimanu, sjetite se silesije izvođača koji su posezali za istim rjeąenjem u trenucima kreativnog vakuuma, od «Aerodroma» do ©akire. Posebna priča su legendarni «Rokeri s Moravu» i njihov kemp biser «Tango Javorka».