Već svi svjetski vrapci znaju tuľnu priču krvavog raspada
bivąe velike domovine, priču o nestajanju i nastajanju, priču o usijanju i
rasijanju, i skoro da je degutantno viąe je pominjati, no ipak je ona, ta
priča, glavni junak ovog novinskog prikaza, i pored nesumnjivog kvaliteta
koji nosač zvuka o kome će biti riječi, posjeduje. Ima sociologa kulture (a
među njima i Balaąević, iako ne spada u tu kategoriju) koji i danas tvrde
da su glavni krivci za događanja devedesetih upravo oni najumniji i najkreativniji,
dakle, umjetnici i napredni intelektualci, jer nijesu podigli glas protiv
sveopąteg zla koje je naglo i nezadrľivo proklijalo kao u onoj bajci o Čarobnom
pasulju – umjesto borbe, većina je napustila zemlju, ogroman postotak uistinu
vrijednih i kreativnih ostao je s one strane granice i tamo oprobao kakve
je sreće u ponovnom bacanju kockica.
I s rockerima je bilo tako, naravno. Divljan je otiąao u Australiju, kao i Gorazd Čapovski iz «Mizara», cjelokupni sastav «Boye» u Holandiju, Čutura, Koja i ko joą sve ne postali pridruľeni podanici Ujedinjenog Kraljevstva, Zlaja iz «Jabuke» i Pava iz «Orkestra» Kanađani... Spisak je impresivan, a u njega se, na ovaj ili onaj način, ubrajaju i «Trovači», bend koji funkcioniąe u pitomoj dolini Rajne i tamoąnje jedre plave frauleins oduąevljava muzikom jugoslovenskog «novog talasa». Onom naąom, starom, pravom rock muzikom.
Nije čudo ąto se bend sa prozaičnim bordľijskim imenom, a kojeg predvodi Danko Rabrenović, negdaąnji vokal beogradskog sastava «Amadis», odlučio upravo za «novi val». To je najplodonosniji pravac kojeg je rock od Vardara pa do Triglava ikada imao, i u tom su se loncu krčkali raznorodni stilovi, od «bijelog reggaea», preko ska poskočica, punk odbljesaka, iskrica bazičnog rocka, ali, najmanji zajednički sadrľalac je bila nevjerovatna količina difuzne energije i bunt protiv konformizma i malograđanske učmalosti, sublimat onoga ąto rock uistinu jeste. «Novi talas» je bio vrisak angaľovane adolescencije koja je prvi put otvorenih očiju gledala svijet i otvorenih usta diskretno proturala parole o «ideji i patrioizmu generacije». Bio je to način bujanja ľivota u kome nije bilo ni primisli na weltschmerz devedesetih – «Moj ľivot je Novi val», pjevali su riječki «Parafi».
Na disku-prvijencu «Trovača» (publikovane su im pjesme jedino u sklopu međunarodne kompilacije «Mondo Ska – One world Under A Groove») nalazi se 12 kompozicija, sve reprezentativne za «Novi val». Na repertoaru su rock evergreeni «Idola», «Prljavog kazaliąta», «©arla akrobate», «Haustora», «Azre» i «Električnog orgazma», a već pri prvom presluąavanju lako se primjećuje da su performeri veoma malo ili gotovo nimalo odstupili od originalnog predloąka, ąto samo dokazuje kvalitet koje numere iz osamdesetih i danas imaju. Otklon je značajno primjetljiv upravo u numerama koje su najbolje na nosaču zvuka – «Ona se budi» je dobila usporenu reggae patinu, a Saherova «Moja prva ljubav» dopadljivu duvačku razradu u fadeu. Socrealistička storija o fabričkim radnicima («Maljčiki», naravno) unekoliko je obogaćena pripovjedanjem Valerija Kizaneiąvilija, ali je prava ąteta ąto je vokalizacija dotičnog zaguąena instrumentarijem, jer bi u suprotnom utisak bio kudikamo bolji. Poseban kvalitet izdanju daje gostovanje Vlade Divljana na numerama koje je izvodio i prije dvadesetak godina, a vrijedno pomena je i uąeąće gitariste Miroslava Tadića (ąirom publikumu poznat po gitarskim «dvobojima» sa Vlatkom Stefanovskim) i tromboniste pod zagonetnim imenom Dr Ring-Ding. Snaľniji otisak autorskog pečata bi, svakako, donio plus viąe «Trovačkom» kvartetu, te je za očekivati da će naredna izdanja donijeti viąe istinskih cover verzija, a manje preslikanih aranľmana.
Omot nosača zvuka je u skladu sa ponuđenim na «Balkanplatte», iscrtan karikaturama izvođača i gostiju na način koji u sjećanje priziva svijetlu proąlost domaćeg stripa, od «Strip-Arta» do Zorana Janjetova - za generaciju 30+ spleenofiličan, za pokoljenja koja ne pamte Vučka i Sandu Dubravčić bez ikakvih asocijacija.
«Trovači» su dobar bend i nema nikakvih razloga za zapitanost zaąto su postali klupska atrakcija Rajnlanda, ne samo za zaklete jugonostalgičare, već i za pirgave plavuąe koju bivąu Jugoslaviju ne umiju pronaći ni na karti Juľne Evrope. Birani muzički brojevi, kolopadi pozitivne energije, plesni ritam koji tjera na mrdanje «kako Čavke kaľe», valjana svirka prije svega - dobitna kombinacija za dobar provod i mrdanje uz pivo u kakvom baru ili omanjoj sali.
A i ąto biste vi viąe od rock benda u petoj godini novog milenijuma?
Angaľovanost? Svrsishodnost? Larpurlartizam? Dajte. molim vas...
