|
| BEKVALAC NATASA
"Stereo ljubav"
(City Records, Beograd, 2004) |
CUVARKA PLAZE U LJETNJEM PERIODU
Ukoliko ste atraktivna plavusa, uz to sa pumpajucim nadimkom
"srpska Pamela", licnost cija privatnost u vidu telenovela redovno
puni stranice tabloida, kcer fudbalera dva najtrofejnija kluba sjeverne pokrajine
i prijestonice velike drzave, bivsa djevojka "kralja secera", sadasnja
pratilja poznatog sportiste - onda nema tih vokalnih egzibicija koje bi skrenule
paznju na eventualni kvalitet novog CD-a, ma kakav da je, a u zapecak bacile
sve "hljeba i igara" stvari koje prate starlete. Naravno da ce uvijek,
ali bas uvijek, nosac zvuka Natase Bekvalac (cak i da na njemu radi Brajan Ino)
biti u sjenci figure, vrcavih izjava i erotikom nabijenih video-klipova lijepe
Novosadjanke, pa tako ni "Stereo ljubav" nije izuzetak. I nema tu
lijeka – usud pin-up djevojke uzima danak na svim poljima pokusaja ozbiljnijeg
rada. Ne pomaze ni slikanje, ni vajanje, za koje, kako ona kaze, ima talenta,
ni visa trenerska skola koju je zavrsila (zamislite gospodjicu Bekvalac kako
sa klupe dobacuje sudiji!), ni cinjenica da sasvim solidno barata glasom, te
da nije klasicna "otvaracica usta"... Jednostavno, tako to ide, predjeą
na drugu obalu i povratka nema.
"Stereo ljubav" je korektno odrađen nosac zvuka,
medju slicnima umnogome odskace. Naravno da se i ovdje zloglasna pseudo-pop-dens-etno
ekipa (Braja, Abadic, Kobac and co.) pametno drzala uvrijezenih postulata pri
pravljenju populistickog mis-masa koji se s lakocom moze konzumirati i u folkotekama,
i u diskotekama (kao da ima velike razlike!), koji s lakocom moze uci u prvih
pet na top-listama i koji, kao krajnji domet, moze donijeti materijalnu dobit
izvodjacu, autoru i ruzicastoj disko-kuci. Prevedeno na ovdasnje jezike, to
znaci da su Natasini veseli pop pjesmiculjci puni vjesto zakamufliranih narodnjackih
trilera ("Nikotin"), da se zahvatilo i u kosaru istocnjackih juznovetrovskih
motiva ("Navika"), da se pri pravljenju klasicnih disko mrdalica ("Poludim
li od 25") posezalo i za odavno izraubovanim semplovima ("I feel love"
Done Samer), a da, naravno, nije naveden originalni autor... To nadalje znaci
i da ima apsolutno promasenih numera koje samo popunjavaju prostor ("Nije
za mene", "Hajde"...), ali i odlicnih baladnih rjesenja koja
ce nadzivjeti ovaj album ("Ponovo"), dok je naslovna numera, transponovana
u "Sve je to ljubav", negdje na granici koncepta i besmisla.
Gro tekstova je podredjen bujajucoj Bekvalac-brend erotici:
u opticaju su sve podvarijante nagovjestaja senzualnih zadovoljstava, od klasicnih
ljubavnih, preko mennage-a-trois, do aktivnih trouglova i cetvorouglova; od
uporedjivanja sa cigaretom zarad setnje od prstiju do usana, do senzacionalnog
samokaznjavanja zbog izgubljene partije pokera ("Ako pobedis me ti, sest
meseci s tobom cu spavati"). Iz cjeline se sklopom rima odvaja vec pomenuta
kartaska numera ("Poker u dvoje"), a njen intro bi slobodno mogao
uci u antologije ovdasnjeg antipjesnistva ("Mesec je oker / Noc je moj
dzoker / Ovo je poker / I Dzoni Voker hladi”), skupa sa maznim pozadinskim saputanjima
("Ti delis... Ja mesam...").
Da rezimiram, za tjelesne proporcije i sve ostale komponente
koje ukljucuju baratanje vokabularom vise trenerske skole, Natasa Bekvalac zasluzuje
cistu peticu, za pjevanje i vokalizaciju bi tolerantni profesor mogao upisati
solidnu, jaku, trojku, dok bi za ovaj stereo ljubavni album isti, tolerantni
profesor, upisao dva sa dva plusa obicnom olovkom, s tim da bi zanosna skolarka
mogla pred komisijski odgovarati i za vecu ocjenu, ukoliko joj treba za uspjeh.
A ne treba.
| 
