|
| Ceca
"London Mix"
("Blic zena" / "Ceca Music", Beograd, 2005)
|
ZITORADJA - LONDON, VIA BEOGRAD
Ne ulazeci u to na koji je nacin Svetlana Raznatovic od stidljivog
djevojcurka koji je pjevao u kafanama na potezu Bar - Ulcinj postala heroina
srpskog nacionalnog bica, svaki posteni analiticar muzickih, ali i socioloskih
i ekonomskih prilika morace priznati da je doticna jedina istinska ovdasnja
estradna zvijezda, cija se harizma, u ogranicenom arealu dakako, moze mjeriti
sa onom koju isijavaju svjetske trendi zvijezde. Od naslovnih strana "Sabora"
i slicnih ruralnih magazina dogurala je do covera prestiznih casopisa sa engleskog
govornog podrucja, a u paraleli s tim mijenjala se i zvucna slika - od simplifikovane
narodnjacke matrice na prvim albumima i nemustih tinejdzerskih pjesmiculjaka
do zadivljuce produciranog nosaca zvuka "Ceca - London Mix", namjenski
napravljenog da Raznatovicku pokusa izbaciti i u svjetsku orbitu. A to, mada
se cini kao nemoguca, nije preteska misija. Umjetnicki i ini izvanjski svijet
pun je licemjerstva i hipokrizije - uparlozenoj sterilnosti njihovog kreativnog
zivota stalno treba nove krvi, te to sto Ceca nosi zig Balkana devedesetih,
te sto je sinonim za dekadentnu transformaciju etna u turbo-folk, njima nista
nece znaciti. Njih ce, uz pjevacicin zivotni materijal kao stvoren za pulp stampu,
svakako zaintrigirati narodnjacki vibrato egzoticno zavodljivog Cecinog alta,
te se ne treba cuditi ako "mala iz Zitoradje" namah postane miljenica
prekomorske fancy populacije, nesto kao Ofra Haza nekad. Posebno sto Raznatoviceva
izgleda kao zenskim atributima bujajuca modna ikona, za razliku od lijepe ali
suvonjave jemenske pjevacice.
Druga je, ali svakako u ovoj storiji manje vazna komponenta,
i album koji je pred nama. Nevjerovatno produciran, kristalno cibrog zvuka,
gotovo savrsen u svim komponentama modernih zvucnih postavki, remek-djelo koje
potpisuje Zoran Vracevic, majstor zvuka ciji su prsti upleteni i u sound Glorije
Estefan, Done Samer, Dzamelije, spanske grupe "Las Ketchup". Vrac,
nekada clan prve beogradske break-dance trupe "Masters Scratch Band"
je Cecine numere prepakovao u nove aranzmane, a njegov je upliv toliki da se
moze komotno govoriti o njegovom, a ne Cecinom albumu.
"London Mix" nudi malo narodne novokomponovane muzike,
i da nema Cecine specificne vokalizacije kojoj, zeljeli to priznati ili ne,
svako od konzumenata prilazi sa predrasudom, album bi sirom otvorenih ruku prigrlili
i muzicki cistunci najprefinjenijeg ukusa. Angazovani su tamnoputi hip-hoperi
koji otvaraju CD sa "Zamalo", potpunu mutaciju je dozivio bazicni
narodnjak "Pazi s kime spavaą" transponovan u rave sazvucje, a "Zaboravljeni
grad" je uz istocnjacke arabeske uplovio u vode world music.
Hip-hop podbacivanje otvara "Plan B" koji nakon uvoda
prerasta u minimal-techno, broj "Gore od ljubavi" pun egzoticnih duvaca
dotice ambienthal formu, dok se "Ne guąi me" izuzetno oslanja na "Toxic"
gospode Federlajn-Spirs. Nejasnu razradu dozivjela je jedino numera "Prljava",
elektronski etno-pop dens, no zato iza njega krece mocan "Faithless"
groove izuzetno efektne verzije "39,2". Najbolji momenat na albumu
je preradena verzija "Stereo bola", kompjuterizovani elektro-pop u
koji su sa puno priljeznosti i minucioznosti utkani metaliziran glas Raznatoviceve
i psihodelicne violine. Da je ovu pjesmu, i u ovom ruhu, ponudila neka od svjetskih
starleta, ne bih ni trenutka sumnjao u zaposjedanje visokog mjesta na globalnim
top-listama. Album zatvara r'n'b verzija "Trule viąnje", namjerno
ostavljena da smiri atmosferu za kraj.
Dalja sudbina ovog, za domacu scenu, apsolutno netipicnog nosaca
zvuka, bice rasvijetljena u narednih nekoliko mjeseci. Na potezu su ljudi drugacijeg
zanimanja, koji malo veze sa muzikom imaju.
| 
