|
| Razni izvodjaci
Muzika iz filma "Mi nismo andjeli
2"
(City Records, Beograd, 2005)
|
MISLIM... STA RECI?
Bilo je u filmografiji bivse zemlje veoma uspjesnih soundtrackova,
a numere koje su se pojavljivale u ostvarenjima na velikom platnu nerijetko
su zivjele sasvim zaseban zivot, cesto slavom nadmasivsi i okvire iz kojih su
potekle. Pojavljivanje nastavka kultnog ostvarenja Srdjana Dragojevica "Mi
nismo andjeli" sadrzavalo je sve prerogative holivudske premijere. Brizno
smisljena kampanja pratila je intrigantan film pun vrcavih komentara "za
prepricavanje", a logicno, posljednji korak pred izlazak djela na DVD,
bilo je publikovanje soundtracka. Muziku za ovo ostvarenje potpisuje Kristina
Kovac, dobro poznato ime iz sredine devedesetih koje se pred navalom anonimaca
iz zonske lige povuklo u drugi plan.
Kristina je, naravno, Kornelijeva kcer, i logicno je da se
muzikom bavi od malih nogu. Mladost provodi u Londonu, gde ona i sestra nastupaju
kao predgrupa Labi Sifreu i legendarnom Erol Braunu; saradjuju i sa Derek Brambleom,
producentom Vitni Hjuston i Davida Bouvija, i bubnjarom grupe "Stone Roses"
Robertom Madiksom. Tokom 1996. godine Kristina i Aleksandra pod imenom "K2"
izdaju prvijenac kojim na scenu SRJ lansiraju jungle i sweet-soul, godinu kasnije
publikuju drugi album, a 1998. i debi album u ©paniji. Nakon toga, posvećuju
se komponovanju i produkciji. Ovo je Kristinin debi u komponovanju muzike za
film.
A soundtrack "Anđela" raznolik i razbarusen, kakav
je i film, uostalom. Cine ga dvije isprepletane cjeline, koje medjusobno ne
korespondiraju. Prvu cine instrumentali koji prate i pocrtavaju radnju, te i
njihov sadrzaj i duzina variraju, no, uglavnom su svi do minut i po duzine.
Medju njima se svjezinom izraza istice "Uvodna tema", fanki koji kao
da je iscupan iz krimi-serija sedamdesetih, zatim efektna minijatura "Paintball",
kao i erotikom nabijeni "Blejvoč", instrumental sa specificnom zenskom
vokalizacijom u ulozi lead ispjevavanja. U drugoj grupi su kompozicije sa izvodjacima,
s tim da se Kristina Kovac, pametno oslusnuvsi u kom pravcu meandrira muzicki
ukus danasnje mladezi sa asfalta, odlucila za nekoliko rep pjesama ("Oci
u oci", "Ti i ja", "Geto riba-lud"), ali i za jednu
iz areala hard-corea ("Concequences") i bazičnog roka ("Sunca
sin").
Ne slucajno, obzirom na sadrzaj filma, iz ove gomile od 23
numere pamtice se upravo one koje su nastale parodiranjem starih muzickih brojeva.
"Cekala sam, cekala" je jos za potrebe prvih "Andjela" izvucena
iz fundusa Jadranke Stojakovic - ovdje je data u tehno-hip-hop verziji, sa glasovima
Andjela Urosa Djurica i Djavola Zike Todorovica (Ko se jos sjeca da je ovaj
vrsni glumac bio vise nego fascinantni bubnjar "Discipline kicme",
"EKV" i "Kazne za usi"?). Drugu pjesmu izvodi glavni glumac,
Nikola Kojo, i vise pripada repertoaru radio-serijala "Veselo vece"
nego ozbiljnoj muzickoj formi. U razradi, nepretenciozni lagani song se nastavlja
u Zdravkovu "Ti zivis u oblacima, mala" (autor, tata Kornelije), tekstom
pripodobljenu zamesateljstvu u filmu. Odjavni song "Sta se dobije kad se
andjeli klade" je poluvodviljska tema u kojoj se nakon toliko godina pauze
povaljuje barsunasti Kristinin glas, kao slag na tortu.
Kristina Kovac je napravila valjani soundtrack, koji je ispunio
osnovnu ulogu podspjesivanja naracije u filmu. Ali kome treba ovakav CD, u kome
osim nekoliko pokusaja, gotovo da nema kompozicija koje bi privukle paznju.
Ne vidim svrhu zasto bi, osim radi egzotike, neko kupio nosac zvuka kojeg nece
stavljati u plejer, jer se ovdje, odvojeno od filma, zaista nema sto slusati.
Komadici i minijature istrgnuti iz cjeline, besmisleni su i prazni.
| 
