Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

YU GRUPA
"Dugo se znamo"
(PGP RTS, Beograd, 2005)

NASTAVAK SA OZNAKOM "YU"

Pisanje prikaza svakog novog ostvarenja "YU grupe" uvijek ispred sebe ima pozitivan predznak, jer je pojavljivanje albuma dokaz da je jedna od najdugovječnijih i najpostojanijih institucija SFRJ roka još uvijek živa i aktivna. I uistinu, "YU grupa" je jedna od rijetkih ovdašnjih konstanti čija vrijednost nikada nije valorizovana na pravi način, iako je ogromna armada balkanskih muzičara, direktno ili indirektno, bila inspirisana njihovim radom, naročito segmentom čija je osnova bila uvođenje balkanskog folklora u rock muziku.

Priča seže u davnu 1970. godinu, kada su Dragi i Žika Jelić (na sceni sa sastavom "Albatrosi" još od 1962.), sa Mivetom Okrugićem i Bokom Bogdanovićem napravili bezimenu grupu kojoj je publika dala ime "YU". Uslijedile su partizanske godine jugo-roka, svirke po hotelima i terasama, ali i demo snimci za britansku kuću CBS i nastupi u prestižnim londonskim klubovima. Ređali su se singlovi "Nona", "Kosovski božuri", "Crni leptir", "Čudna šuma", "Opasno", "Mornar", "Dunavom šibaju vetrovi", a svoj su neizbrisivi pečat u dvadesetpetogodišnjem muziciranju sastava ostavili Raša Đelmaš, Dragoljub Đuričić, te Ulcinjanin Miodrag Bata Kostić, neskriveni uzor Gorana Bregovića pri formiranju tzv. "pastirskog rocka". Druga, reanimirana faza "YU grupe" otpočela je dolaskom Petra Jelića, sina trećeg od braće, Radeta, pa je svježa krv uslovila i nešto čvršću i složeniju zvučnu sliku, ali je sve i dalje ostalo u omeđnicama bazičnog "ZZ Top" roka i električnog bluza.

Poslije velika pauze, pred publikom je projekat simboličnog naslova "Dugo se znamo", na kome Jelić-triju pomažu i Igor Malešević (bubnjevi) i Saša Lokner (klavijature). Ponuđenih deset numera imaju prepoznatljiv zvuk "YU grupe", ali zvuče začuđujuće svježe i vitalno, kao da se ne radi o preživjelim dinosaurusima epohe hard-rocka. Neke od kompozicija, naravno, ne mogu pobjeći od klišeiziranih obrazaca, i to su najslabiji momenti na CD-u, no, zato je tu naslovna numera, pjevljiva i melodična, zatim "Zašto ljubav navodi na strah", kao i brižljivom harizmom dozirana "Bože spasi me" čiji je autor Đule iz "Van Gogha". Još jedna od intrigantnih numera istog autora je "Tango" (pažljiviji hroničari pop-rock subkulture se sjećaju da je na albumu "Opasan ples" naslovna numera Đukića i drugova bila upravo u tom arealu), koji počinje ogoljeno, na pola puta do bluesa igrom klavira i gitare, da bi krešendo došao u razradi uvođenjem vrištećih gitara i višeglasjem u refrenu. Na sound Erika Kleptona naslanja se "Poklanjam" sa Petrom Jelićem u ulozi lead vokala, dok duh flower-power šezdesetih provijava u odjavnom songu "Poslednja pesma", punom akustičarskih krasuljica.

Zamjerka se može uputiti za nesvrsishodnu upotrebu klavijatura, jer je Saša Lokner, pored osnovne funkcije podržavanja melodije "tepisima" u pozadini, rad proširio i na nepotrebno i iritantno soliranje i ubacivanje elektronskih efekata (primjer je inače odlična "Ima samo jedna stvar"). Posebna stavka je uvođenje ritam mašine u rock ovakvog tipa (a što bi prije samo desetak godina sami Jelići označili kao svetogrđe), čime je uvodna numera "Zamoliću te" nepovratno upropaštena.

Jelići su pokušali da na novom albumu unesu nove elemente u svoju svirku, ali se ne čini da su u tome imali puno uspjeha, niti da je to bilo uopšte potrebno. Oni su svoje zvjezdane trenutke stekli upravo plivajući u vodama riff-rocka filovanog etno elementima, a svaka modernizacija donosila je otklon slušalačke publike navikle na konstantu, što svirka "YU grupe" i jeste. Možda je u pitanju pokušaj dodvoravanja mlađoj publici, koja njihove hitove zna samo iz self-made kompilacija "Hitovi 80-tih", a možda je samo potreba da se bude drugačiji nego do sada. Nevolja je samo što su našli lošeg savjetnika za tako nešto, jer sve što je novo, nije i dobro. Bajaga je pravi primjer.



Autor:

Željko Milović, Bar, SCG
z.milovic@cg.yu







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -