Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - ex YU prostor

ELEMENTAL
"Pod pritiskom"
(2008, Menart)

Ma, daj, yo man, Remi i Shot će dobiti Porin iduće godine. Isplatilo se čekati gotovo pune četiri godine na novi album Elementala. Singlom "Dobar dan" i video spotovima "Zašto te imam" i "Pod pritiskom", Elemental su krenuli u borbu zvanu novi prodor u šašavu borbu s medijskim vjetretnjačama. Imali su Shot, Remi i ekipa mnogo inspiracije i vremena da bi stvorili ovakav sjajan album u trajanju od 74 minute. Glazbu i tekst su povezali u kontekst 'glazba za ples, a tekstovi za glavu'. Hrvatski pop-album godine! Samo da Shot ne ode 'daleko'... i ne napusti ovo što zaista kvalitetno radi.

Ne volim privatizirati, ali ovoj sjajnoj osobi i pjevačici Remi moram odmah odati priznanje na nečemu neopisivo vrijednome. Naime, uz to što smo već godinama u čistom prijateljskom kontaktu koji je jednom okrunjen gostovanjem Elementala u sisačkom klubu Ozon gdje sam bio DJ i njenom neodbijenom pozivu za učešće na jednom kućnom snimljenom radio-sessionu za gospodina Dragutin Matoševića iz Tuzle, desio se nedavno jedan nesvakidašnji događaj. Probudio sam se poprilično indisponiran nakon koncerta Damir Avdića (28. IV 2008.) i tražio mobitel da nazovem firmu u kojoj radim zbog bolovanja jer sam to jutro morao otići na medicinu rada i lječniku kojeg će mi javiti firma. Ali avaj, nigdje mobitela. Dođavola, pa gdje je... Znam dva mjesta gdje ga ostavljam u stanu, ali njega nigdje. Gledam slike koje sam radio večer prije na koncertu, imao sam crvenu jaknu i bijele hlače kada sam se slikao s Avdićem, ali mobitela u toj odjeći nema. Novčanik, blok u koji pišem, te desetak CD-ova koje mi je tu večer dao Zdena Franjić su tu. Čak i neke vizitke i zabilješke na papirićima o nekim novim bandovima koje redovito dobivam od slučajnih poznanika. Preokrenem čitav stan, ali tog vraga od mobitela nigdje. Majko mila, trebam nazvati u firmu, nemam broj i onda shvatim da sam jedan običan kreten koji je životno važne komunikacije sveo na tu prokletu džepnu napravu. Nazovem svoj broj sa telefona od susjede da vidim neće li mi se odnekud iz kuta sobe oglasiti moje poznato zvono mobitela, a kad tamo čujem glas 'mobilini telefon je isključen'! Dođavola, onda se sjetih da se baterija na mobitelu vjerojatno ispraznila, crkla... Jao i naopako! Zvao sam prijatelje čiji sam broj imao pohranjen u mobitelu supruge, ali ništa. Nitko pojma nema. Čitav dan sam bio doslovce u govnima, ne zbog tog usranog mobitela, već zbog profesionalne obaveze koju sam morao napraviti. Već mi je i moja supruga koja radi u VIP-u blokirala moj broj da se netko ne bi mogao služiti mojom karticom... I da ne duljim, već kad sam se pomirio da sam izgubio sve one brojeve glazbenika, kolega, prijatelja, rodbine i ljudi s posla, oko 20 h navečer zove Remi na broj moje supruge i veli da je moj mobitel kod nje. Kako? Molim? Kaj? Šta? Ča? What?! Veli Remi da su mobitel našli neki mladi dečki na Vrbiku, stavili karticu u svoj mobitel i prčkajući po njoj našli njen broj u imeniku, pa su je nazvali da kažu kako su našli mobitel. A ona čim je vidjela da je zove Horvi, počela 'o Horvi, legendo stara gde si, kaj se dela?'. Ha-ha-ha! Momci su bili iznenađeni i rekli da se nalaze baš upravo na Vrbiku, a nevjerojatna koincidencija je bila da se i ona baš nalazila tamo jer je nešto privatno radila tog dana, našla se s njima u jednom kafiću i uzela moj mobitel, te mi ga oko 20,30 h vratila na raskršću Frankopanske i Ilice. Jebemti, ne mogu vjerovati!!! I još mi je uspjela napuniti bateriju... I onda smo onak' s guštom raspredali čitavu priču oko ovog zaista nevjerojatnog događaja koji je u Zagrebu moguć 1 naprama milijun. I zaista je moguć, ako je u pitanju Remi... Naravno i ovi pošteni momci o kojima nemam pojma i ovom prilikom ih molim da mi se jave kako bi im se odužio za ovu zaista nesvakidašnju gestu. Mogli su uzeti mobitel, iskoristiti još onih bijednih 30 kuna i baciti karticu, a mene doslovce pojebati u pojam. Ali još ima poštenja i poštenih ljudi u ovome pokvarenome svijetu. Ovo je dokaz toga. A i moja sreća što imam Remi u svojem mobitelu. I za uzvrat, ta djevojka nije tražila ništa osim jednog prijateljskog poljupca u njeno prekrasno lice oivičenog s dvije velike naušnice. Neka me netko pokuša razuvjeriti da je ovo band loših manira. Ma, nabijem ga odmah nogom u guzicu. Niti pomisliti. Za ostatak banda ne garantiram da su ljudi od poštenja jer ih zaista ne poznajem, ali ako Remi radi s takvim ljudima, onda zaista znam da radi s ljudima koji nisu od onih koji će se zajebavati s tuđom mukom, već sa svojom. Remi je osoba vrijedna mojeg osobnog Oscara. I uvijek ću ju cijeniti kao osobu. Sada više nego prije. Da vi imate ovakvu poznatu prijateljicu u mobitelu, vjerojatno nikada ne bi ostali bez mobitela. Ali Remi je je vrlo rijetka osoba koja svoje prijatelje i poznanike ne ostavlja na cjedilu. Napraviti ću joj u slavu jednu pjesmu koja će se zvati "Remi". Zaslužila je. I svaka joj čast.

Ovaj događaj neka vam rasvjetli pamet oko novog albuma Elemental. Oni su prije svega zaista pošteni band. Napraviti album od 74 minute, a da ne bude dosadan je umjetnost koja vrijedi najvećeg epiteta. Kao prvo, oni jesu uvjetno rečeneno hip-hop sastav, ali odavno više ne koriste samplove i old-time school maniru, već sve sviraju i snimaju uživo. Kao drugo, glazba im nije hip-hop, već sjajan skup funka, soula, popa, r'n'b-a, a za razliku od prethodnog albuma, ovdje su zašli i u teritorij rocka. Uz stare članove - MC Shot (vokal), veličanstvenu Remi (vokal), te odličnu prateću sekciju koju čine Mario Bilić (bas), Erol Zejnilović (gitara) i Dinko Janković (klavijature), novi članovi su bubnjar Ivan Vodopijec (ex-Subway Dogs) i prateća pjevačica Nataša Tonković koja je zamijenila Merimu Salkić. Uz tri ranije objavljena singla - "Dobar dan" (odličan macho / emanpicirani sofisticirani funky-soul-pop a'la Steely Dan), "Zašto te imam" (politički veoma buntovna o nekom ne/prijatelju koji se nalazi u Saboru koji je mnogo toga opljačkao) i naslovna, "Pod pritiskom" (o gubitku svjesti o nemogućnosti života u teškoj nezaposlenoj situaciji u odličnoj plesnoj funk varijanti) - album ima sijaset nevjerojatnih, socijalno angažiranih pjesama.

Premda su Elemental pravi šminkerski zagrebački band u okružju koje je nekad pratilo grupu Boa početkom '80-tih, oni su s pravom bijesni, gotovo kao post-punkeri jer govore o životu koji ih okružuje. Nije ništa loše to što se oni izražavaju preko hip-hop izraza jer zaista imaju što reći i pri tome se momci na instrumentima izražavaju fenomenalno. Jedna od najjačih kompozicija albuma je "Ne vjerujem" gdje je ispoljena ona istina 'da nas povijest neće ničemu naučiti' uz bijes na medijske laži. Glazba je moderni spoj tihog nu-metala, brit-popa i indie-rocka (čak se spominje i legendarni stih Jure Stublića 'danas sam bacila radio kroz prozor'). 'Stojim u redu i plaćam račune, poslušaj ovaj narod koji voli glumit pijune / ne vjerujem u svaku riječ, u svaku laž što podvaljujete/da me zavarate / vjerujte, ne vjerujem'. Plesni rock-hit godine! Za legendu. Interesantno je da svaki stih ima još nekoliko sjajnih pikanterija. Genijalno! Punkerskim bontonom rečeno, fuck off system, media and government! Mama mia, da su ovo napravili neki naši legendarni punk-new wave bandovi početkom '80 tih, imali bi spomenik. Štulić je morao biti sofisticiran, kao i Boa, Idoli su se intelektualno zajebavali s komunizmom, Pekinška patka su se zezali jer su prerano postojali, Orgazam je lutao, Šarlo je glibio u individualnom noise-ekspresionizmu, a puno kasnije se pojavio Laibach, Borghesia i Satan Panonski koji su, otprilike, vrlo slične stvari predočavali na sukladan, ali ne na tako direktan način. Elemental su to ispoljili sve skupa u jednoj kompoziciji. Čak su se dotakli i legendarnog avangardnog filma "Farenheit 417" (mislim da se tako zvao) sa spaljivanjem knjiga.

Veliki dio albuma su sve redom sjajne skladbe, čak i jedna vrlo emotivna, (ne)angažirana "Ladice", balada koja je fina kompozicija kao što je i na "Odbrani i poslednji dani" Idola pjesma "Nebeska tema". U skladbi "Biti sam" pojavljuje se neobičan odnos Remi i Shota koji su napravili čistu poveznicu osjećaja i inteligentne lirike. Talking Heads su to imali, a evo, danas imaju i Elemental. Glazba je vrlo slična, lagani tempo sa albuma "Remain In Light". Samo što su to Elemental pretvorili u svoj hip-hop izraz bliskiji trip-hopu i reggae izričaju nego li nekadašnjim velikim legendama, ali izraz je veoma blizak. "Hrvatska pjevačica" je prava zajebancija, kratka akustučna lo-fi pjesma (1.47) gdje se kroz sjajnu zafrkantsku blues pjesmu s tekstom 'nisam upala na festivale, karijera mi propada, a svi su mi rekli traži malo mesa / nije grijeh preko kreveta doć' do prvog mjesta, manager me poručio da guzom smješam kit, ti ćeš zvijezda bit' / zovite me hrvatska pjevačica, ne znam note, al' naučit' ću ih za par godina / za samo par godina sparit' ću Porina'.

"Više od toga" počinje kao stari ska majstori Bad Manners te se kompozicija pretvara u klasičan hip-hop s reggae izrazom uz uvijek sjajan Remijevski vokal koji kaže 'ako pjesma nema smisla, plati tamburaše i kad usmrde se refreni ti plati -zaustavi se vjetre- i ti pjesmo onda kreni' sa skoro Madnesovkim pristupom ka kontroliranom ludilu. Naravno, ovdje su Shotovi tekstovi možda i najjači na cijelom albumu koji kažu 'mi smo mala zemlja na velikom nebu, sviramo playback-gaže, imamo taj neki jet-set, al' o njim' se sve sazna, imamo velike zvijezde, ali male tiraže, al' čim se bave ti ljudi bave to nitko nezna, u nas ima svega, pjesmica na tri tona, svi šute da je to mgnhmhn (prougane riječi) talijanska kancona, prodaja pušiona, a šta ćeš s tim ljude davit' / pokaži dekolte i 'story' će to odmah objavit' / tko te pita jesi li talentiran, samo budi prisutan i uspjeh ti je garantiran / imaš nogometnu i božićnu prigodu, mase plješću autoru, a autor svome prihodu / albumi po formuli, za svakoga ponešto, par brzih, jedna spora, sve obrđeno vješto / estrada ne voli da ih se zove tim imenom, DJ-i su u svađi, a rockeri se bore s vremenom, repperi briju sad na pare i na drolje i lagano curimo prema dolje... '. Teško je Shotove tekstove skidati, on je veliki i ogromni tekstopisac (osobno ga ne poznajem), jedan je od pravih buntivnika neću reći r'n'r-a, ali sigurno hip-hopa na ovom području jest. U ovakovom sjajnom okružju kakvo momentalno vlada u Elementalu, ovo je do sada najsjaniji i najjasniji album na kojem se ovaj umjetnik izrazio. Znate li što je album bez greške? Ovo je album bez greške. Tako se trebao zvati. Nije pod pritiskom. Ovo je je sjajno izdanje hrvatskog hip-hopa u nevjerojatno dobrom okružju. Još kad bi metalci, punkeri, underground stvaratelji imali ovakvo shvaćanje Shota, mogli bi govoriti o sjajnoj kreativnoj sceni komercijalne Hrvatske estrade.Elemental su govornici generacije poput Damir Avdića, Goribor, Viva Glorio ili Andrije iz Livna, oni nisu kenjatori koji pišu pjesmice 'dušo, noćas ćemo biti sretni i voditi ljubav do beskraja', oni su svjesni ljudi koji žive teškoće života i s time se pononose.

I kad se tome dodaju sjajne kompozicije "Crveno" (skoro pa rock), "Tužne pjesme", "Što manje znam" (fenomenalan sofisticirani funk-rock / pop a'la opet Steely Dan i Sade) gdje Remi između ostalog kaže 'što manje znam, to se manje živciram, što manje znam, to manje razmišljam, što manje znam, to više uživam'. Sjajna je potka u ovoj skladbi gdje gitarist Erol koristi solo jazz sintagme. Fenomenalno, samo da je malčice dulje. I jedna od najboljih kompozicija, akustična elegija "Pokušaj života" gdje 'ljubav prelazi preko masnica i šamara'. Sjajna rock skladba je "Nema ga" koja govori o nestalom radničkom svijetu na način Steely Dan, fenomenalno. "Baš volim sve" je brza kombinacija hip-hopa i tanga, uz odličan tekst, dok je posljednja, "U mojoj glavi", fantastična elegija puna Remijenih želja koja se pretvara u prekratku konglomeraciju patetičnog, ali odličnog refrena 'mi smo premladi da bi živjeli po svome'. To bi trebao biti singl. I još da se razvuče kraj.

Sa susretom s Remi, shvatio sam da svi moji nekadašnji idoli padaju u vodu i nemaju više nikakvu važnost. Niti Darko Glavan, Dražen Vrdoljak, Ante Batinović s kojima sam se susretao po tko zna koliko puta u životu, a nisu me doživljavali kao vrijednog faktora u kreiranju scene jer je to njima ionako preko glave ne mogu se usporediti s ovom veličinom zvanom Remi i Elemental. Ovo je sasvim novi svijet, neka bude i kapitalistički, ali je zbog barem ove osobe pošten i kako svijet iz rakursa Elemental izgleda, može biti itekako pravedan, lijep i optimističan. Elemental pokazuje svijet iznutra, onakav kakav je u svojoj srži - pokvaren i zao, na jedan veoma fini i (ne)kulturan način.

Nije zbog mobitela, već zbog prve i iskonske snage i uvjerenosti koju taj čovjek Shot ima u sebi. On ne govori da je najbolji rappper, on je samo odličan komentator. On je fenomen. Mi smo svi po njemu obične protuhe. Kao što smo bili u vrijeme Štulića. Ovo je album kojeg moraju slušati i mladi i stari. Ovakav album se rodi nakon ovolikih godina stvaranja. Yo man, this is not MTV rap show, this is originaly Croatian new rap show!!!!
Cijel dan slušati ovaj album nije dovoljno, Shot je u njega stavio svoj život. Ovakav album se rađa jednom u tisuću godina. (na omotu nema ni tekstova, već samo objašnjenja zašto su napravili ovakav album). Uzmite album i tumačite ga kako god želite. Ali ovo je sjajno. Nevjerojatno, pošteno sa srcem i dušom i fantastično.

Naslovi: 1. "Pod pritiskom", 2. "Ne vjerujem", 3. "Dobar dan", 4. "Ladice", 5. "Zašto te imam", 6. "Biti sam", 7. "Hrvatska pjevačica", 8. "Više od toga", 9. "Daleko", 10. "Crveno", 11. "Tužne pjesme", 12. "Što manje znam", 13. "Pokušaj života", 14. "Nema ga", 15. "Baš volim sve", 16. "U mojoj glavi"

Ocijena (1-10): 10

Diskografija: "Moj, njegov i njen svijet" (2000) / " Tempo velegrada" (2002) / "Male stvari" (2004) / "Pod pritiskom" (2008)







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -