Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - ex YU prostor

GORI USSI WINNETOU
Recenzije (2. dio)
(2008, Slušaj najglasnije)

Recenzije – GORI USSI WINNETOU (2. dio)

'Nikad tebe ne more toliko jebati koliko ti samoga sebe', pjeva Franci na citat duše filozofa bez konkurencije Drage Orlića u možda ne epohalnoj, ali vrlo vjernoj skladbi "Gajba ud Špeglja eli Fumo Viola". 'Ne volim nedilju, a ča ja to uopće volim', 'soba šuti, peva grad, budala je pala' i još štošta na ovih preostalih 7 albuma iz najnovijeg paketa od 10 albuma koje je objavio poduzetni Zdena i njegov "Slušaj najglasnije".

GORI USSI WINNETOU - Odiseja Fiorin - Enivej: sve je kuratz, anke i pitzka, amen (2008, Slušaj najglasnije)

Ovo je 25. album Francija i GUW koji je u to vrijeme neprestano bio u konstantnoj postavi, te je 7. album po redu kojeg su ostvarili kao d.i.y. izdanje 2005. godine. Novim članom sastava postao je multiinstrumentalist Valter Puhalj - Lignja (najčešće na trombonu), a kao gosti pojavljuju se Maria Berta (violončelo) i stanoviti Matija (gitara). Zato je prvi dio albuma daleko ortodoksnije glazbene građe koja izlazi iz okvira rocka i pretvara se u komornu klasičnu glazbu s predznacima ka akustičnoj eksperimentali i avangardi uz upotrebu korištenja rock obrazaca. Ovim albumom su si i sami glazbenici dali oduška i potpuno izbacili iz upotrebe standardnu rock formu, tako da na prvom dijelu albuma nema bubnjeva, naglašenih gitara ili slojeva melodija klavijatura (kompozicije "Odiseja 'Fiorin' - I čin", "II čin, eli Balena Bianca", odlična "I... III čin" i "Reci Bre!"). Minimalistički format kojeg GUW ionako ima, ovdje je potpuno došao do izražaja, a Franci je po običaju nafilao gomilu tekstova o svemu i svačemu što mu dođe na pamet. Interesantno je da je on istovremeno i autor glazbe što i nije tako česti slučaj u njegovom opusu. Od ovog komornog koncepta odudara drugi dio albuma koji je alternativno rockerske prirode i govori o teškim pijandurama (naslovi "Kao mrtav", "Mrtav u potpunosti" i "Mrtav za popizditi" s osjetnim primjesama Pere UBU) i domaćicama ovisnicama o novom deterđentu za pranje rublja (sofisticiran i ciničan, te istovremeno i najbolji komad cijelog albuma "Napola mrtav"). Svirka i produkcija odlični, no zbog razdvojenog koncepta na dva dijela, album djeluje kao tek nedovršeni čin umjetničkog stvarateljstva.

Naslovi: 1. "Odiseja 'Fiorin' – I čin", 2. "II čin, eli Balena Bianca", 3. "I... III čin", 4. "Reci Bre!", 5. "Kao mrtav", 6. "Mrtav u potpunosti", 7. "Mrtav napola", 8. "Mrtav za popizdit"

Ocijena (1-10): 6

GORI USSI WINNETOU feat. EDI PREMATE - Fumo viola eli pizdin dim (2008, Slušaj najglasnije)

Album na kome nema nikakvih podataka, te je odmah snimljen nakon "Odiseja 'Fiorin' - Enivej: sve je kuratz, anke i pitzka, amen", negdje u 8. mjesecu 2005. godine. U svih 11 kompozicija gostuje Edi Premate, te je svojim jazz-soul stilom na klavijaturama i vokalu (a i na vjerojatno još mnogo toga) donio jedan sasvim netipičan zvuk GUW koji djeluju kao otkačeni hip-hop / jazz crossover band. Mnogo elektronskih efekata, plesnih dance ritmova, čak i scratcheva i contemporary r'n'b-a glavna su obilježja ovog zaista neočekivanog albuma. Naravno, kako Franci često koristi vlastite ili tekstove Bojan Žižovića, prostakluka i sočnog bogatog uličnog riječnika niti ovdje nije izostalo. Glazba je orijentirana ka plesnim podijima, a tekstualno se Franci dobro pozabavio ulogom 'onoga što vole mladi' u naslovu "Stupid song" spominjući argentinski sastav Argies na kojeg on nije otišao jer je gledao Tito's Boys, a između ostalog se spominje Ceca i Balašević, a kako mu se čini, GUW nitko ne želi slušati. Album ima vrstan elektronski reggae komad "Alter ponuda eli tržna tekma" o tinedžejrskom 'fumanju trave s hrabrim curicami i igranju lota ne bi li se kako sjebala prošlost', a i orijentalnih arabeski (vrlo kratka "Pojebati jučer") koja je tko zna kakvom igrom slučaja uvrštena u ovaj album. Osebujne lagane ambijentalne jazz varijacije otkriva "Priča sa zapadne strane" (glazbena kombinacija Herbie Hancocka, Steely Dan i David Sylviana), "Nadrkani jahači" (sa psihodeličnim intervalima) gdje se nakon tko zna koliko vremena Francijev vokal pojavljuje tek kao spona između odlične glazbene improvizacije i priprostog, seljačkog vokabulara. "Zovem se zapad" je lagana elektronska ambijentalna skladba uz pratnju sampliranog ritma, te premda Franci ne zna pjevati (što je ovdje najočitije), ipak je smogao snage da napravi jednu koliko-toliku romantičnu skladbu koja može zamirisati i na Enigmu. Edi Premate je ovdje napravio veliki dio posla i možda je bilo bolje da je skladbu ostavio kao instrumental jer se radi o jednom velikom biseru lagane plesne hrvatske pop glazbe. Dvije posljednje kompozicije "Sliping Pave" i "Zaspaj Pave (posvećeno Edijevoj majci Mariji)" su obrade tradicionalne istrijanske "Zaspaj Pave" u soft electro jazz-pop varijanti. Prvu pjeva Franci, a druga je preko vokodera i veoma su sentimentalne. Fini jazz-pop / dance album koji je iz tko zna kakvih razloga dobio ovako krajnje loš, neukusan i prostački omot kao da se radi o nekakvom nabacanom tvrdokornom i ustajalom smeću. Očigledno da Franci u suštini bića ne voli finoću iskazivati pred auditorijem... Zaista čudan, čudan, čudan umjetnik.

Naslovi: 1. "Orlić Šesta", 2. "Alter Foteljaši", 3. "McDonald's on the road", 4. "Stupid song", 5. "Alter ponuda eli tržna tekma", 6. "Pojebati jučer", 7. "Priča sa zapadne strane", 8. "Nadrkani jahači", 9. "Zovem se zapad", 10. "Sliping Pave", 11. "Zaspaj Pave"

Ocijena (1-10): 7

GORI USSI WINNETOU - La vita e una merda l'uomo e una bestia (2008, Slušaj najglasnije)

Odmah nakon vrlo dobrog jazz-pop / dance "Fumo viola eli pizdin dim" sa Edi Premateom, već koncem 8. mjeseca 2005. GUW se vraćaju u punoj postavi (vjerojatno nakon godišnjeg odmora), kako Franci to voli reći paket 'Snifonia Patetika Histriae, deveta u litu' i objavljuju novi, 27. album. Franci kaže u uvodnoj "Gajba ud špeglja eli Fumo Viola" 'stihovi više nemaju nikakvog smisla, eksplodirala je gajba, ogledavam se u Krhotinama Špeglja... i gren se smijati sam sebi i umriti od smiha'. Pjesma je dugačka punih 15 minuta i u njoj se osjeti kako je band bio itekako željan svirke nakon mjesec dana pauze. Počinje sa crkvenim orguljama gdje Franci kaže da zadnjih 11 albuma bolje da nije nikada napravio jer su čista bedara i frustracija, mapa boli koje je morao raditi jer je to bila slamka spasa od utapljanja virtualne more moćnog naboja koja su mu zdrobila jaja i zgromićala pensire jer njegov film nisu jebači pobjednici. Pjesma je tekstualno nabijena mnogim individualnim prevaspitanjima samog sebe, ali i žestokog političkog otpora ka lokalnoj istrijanskoj upravi s kojom se šegači na 'tele-dirigirani projekt strasti, gluposti utopijskih', vjerojatno pridjeva koje su mu spomenuli u gajbi Špegelj za vrijeme pijanke kada mu je na pamet pao Shakespeare i Drago Orlić sa citatom ''Nikad tebe ne more toliko jebati koliko ti samoga sebe'. 'Pa moram biti drkađija kad me Špegelj nije prepoznal niti kao jebača, osim Majića pardon, fala Majiću, you are the drkađija''. Nevjerojatna pjesma koja ima nekoliko djelova - prvi je uvodni sa spomenutim crkvenim orguljama, drugi je indie brit-pop (a'la Coldplay primjerice) sa 'na kitu mi čiči' znamenitim dijelom i melodijom klavira, treći dio je sastavljen od James Bond teme iz '60-tih s nabijenim gitarskim riffovima uz pjev Francija 'you are the drkađija, jebi se Franci'. Skroz šašava i sofisticirana pjesma. Umjetnost ili bezvezarija? (kad je tako nešto mogao izjaviti John Peel za vrlo sličan The Fall, zašto ne bi i ja). Album se nastavlja s pravom kombinacijom laganog indie-rocka, ska i punk / hc-a u "A Sanavabičgan, A Istrandrimer eli Eti Pička Turistička", te u laganoj elektronskoj politički nabijenoj "Ovisnost eli pjena strasti" gdje se Franci obračunava sa neću reći s kime, ali kad 'tijelo servisira pjenu strasti da se treba ugnjezditi u srcu i kasno je, sad si vjeran pas'. Iznenađenje albuma je "CRO dream eli finale countdown" u prljavom punk izdanju (prije toga je Franci dao potporu Termitima, a ne Let 3). A "Škrabica blues" je ha-ha-ha tema o crkvi koja je skroz propala gdje je očigledno da autor teksta Goran Pirš vjerojatno razmišljao o onom tendencioznom shvaćanju kako je crkva kao institucija otišla u samu bedastoću. "Jebite se" je duboki bas noise blues hard-rock (Killdozer + The Jesus Lizard) koji traje skoro 7 minuta. Peach Pit i Icovi nizozemski Gone Bald su vrlo minorni spram ove pjesme koja je pojačana akustičnom gitarom, trombonom i usnom harmonikom. Oda za noise-rock. "Koji vam je kurac" djeluje kao Sonic Youth, a tekst je skroz seksualno orijentiran 'pereš zube s pastom za cipele i jebe ti se za cijeli svijet, onako jako, bez durexa, koljena te bole, onako jako, bez preseravanja', što je sofisticirani način izražavanja blizak Viva Glorio. Usporedba s ovim bandom je jaka i moćna, barem u ovoj kompoziciji. "Fik me baby" (tekst Bojan Žižović) je skroz šašava pjesma o momku koji je u konzumaciji turističkog produkta (spominju se Zlatne Stijene i legendarni stih 'siđi do reke' U Škripcu), te je glavna ličnost cijele priče Mali koji je je u žaru borbe pustio Švabicu u prave ruke i zajašio Galeba. Nakon dugog teškog i psihičkog boja Galeb je shvatio da je Mali peder i odlučio - razbiti ću mu pičku, nakon čega slijedi karma svirka GUW koja to naglašava. Nije u pitanju niti Šarlo akrobata, a niti Pop Group, već nešto sasvim iskonski, onako kako pravi muzičari to mogu napraviti. Skoro pa kraut-rock, jednostavan i uvijek dobar, razumljiv, ali nikad prihvatljiv za mase. Završnica pjesme je lagana jazz-elegija za koju je interesantno mogu li je glazbenici ikad više ponoviti u istom raspoloženju. Posljednja je "Dva odlaska u kurac" o mogućem utopljeniku-turistu (i turistima) koji dođu na more i više se nikad ne vrate. Raznoliki glazbeni album, ali poruka je sasvim jednostavna. Ako se album NE sluša u komadu od prve do posljednje kompozicije, izgubi se draž anti-turističke propagande koju Franci i GUW naglašavaju. Ljudi bi ipak trebali dobro razmisliti zašto dolaze u Istru na ljetovanje. Nema optimizma u niti jednom pogledu. Francijeva domorodačka slika je posve drugačija.

Naslovi: 1. "Gajba ud špeglja eli Fumo Viola", 2. "A Sanavabičgan, A Istrandrimer eli Eti Pička Turistička", 3. "Ovisnost eli pjena strasti", 4. "CRO dream eli finale countdown", 5. "Škrabica blues", 6. "Jebite se", 7. "Koji vam je kurac", 8. "Fik mi bejbe", 9. "Dva odlaska u kurac"

Ocijena (1-10): 8

GORI USSI WINNETOU - Imam novu ploču - drhti mi noga, nije to ništa - sad' ćeš vidit pizdariju (2008, Slušaj najglasnije)

Ne znam zašto, ali Franci je preskočio svoj 28. album, "Idem platiti neke račune, usput ću napraviti novu ploču eli 2+2=4... ma nemoj!", da ga distribuira Slušaj najglasnije u ovom kontigentu od 10 albuma. Elem, ovo je 29. album GUW, a kako na omotu stoji, 7 kompozicija je djelo sastava Deboto 'di sfiru' - Arsen Pliško (gitara), Fredi Poropat (bubnjevi) i Davor Milovan Bili (bas). Tih 7 kompozicija je drugi, rockerski nabrušeni dio albuma (pjesme "Sviram preko kurca, a zvuči k'o pička eli oh majnlibe Yugo (izgleda) zadnji put", "Ništa", "Super", "Više para", "Che Gente", "Funeral od kurca" i "Štorija o (pra)nonu jednog kantadura"), no kako je hiperproduktivno vrijeme Francija bilo isforsirano da se obavezno jednom mjesečno treba snimiti i objaviti album, tako je njegov lirski potencijal sve više opadao. Ima tu nekih zanimljivih pričica, no ništa važno u opusu Francija i GUW bez ozira na bombastični naziv albuma od kojeg bi se moglo očekivati bijes cipelarenja i razbijanja mrskoga mu neprijatelja. Prvi dio albuma je sastavljen od 4 kompozicije u vrlo laganom tempu poput neobaveznog studijskog sessiona gdje učestvuju manje-više svi članovi GUW. Osim tekstova koji su podosta bezazleni i neinspirativni (čak i Franci priznaje u drugoj skladbi "Om-bre" da je u kurcu), daleko je zanimljiviji glazbeni rad gdje muzičari šaraju po etnu, afro ritmovima i napunjuju se na pomalo proizvoljan jazzy način. Da nije imao neku osobitu inspiraciju, Franci pokazuje i ponavljanjem legendarne naslovne melodije albuma "Budi se istok, budi se zapad" kojeg je objavio iste, 2005. godine prije nekih 9 mjeseci kroz lagani, gotovo unplugged broj "Jebiga" dugačak punih 8 minuta odsviran samo na električnu gitaru uz pričicu o preljepoj curi koja je natezala vodu iz q-packa jer je očigledno ispirala ostatke pušione. Kaže da 'ženi ne oprašta ništa, a tebi sve', zatim priča o koncertima u Splitu i Mostaru, a na kraju svršava sa stihovima 'budi se istok, budi se zapad, to je štorija o ukazanju Madone, drugi put'. I tako otprilike čitav album o jebanju, kurcu, pički, pizdi materini itd... koji se može slobodno preskočiti osim ako niste vjerni štovatelj Francijevog rada.

Naslovi: 1. "Imam novu ploču, drhti mi noga, nije to ništa, sad' ćeš vidit pizdariju", 2. "Om-bre", 3. "Jebiga", 4. "Idila", 5. "Sviram preko kurca, a zvuči k'o pička eli oh majnlibe Yugo (izgleda) zadnji put", 6. "Ništa", 7. "Super", 8. "Više para", 9. "Che Gente", 10. "Funeral od kurca", 11. "Štorija o (pra)nonu jednog kantadura"

Ocijena (1-10): 6

GORI USSI WINNETOU - Is-tri-janci (2008, Slušaj najglasnije)

Sve stihove za ovaj album napisao je Drago Orlić, te su dvije na italijanskom jeziku (uvodna "Giuseppina Marinuzzi" i "Andrea Antico di Montona"). I premda u dosta stihova ima italijanizma i istrijanskog dijalekta koji je širokom pučanstvu nepoznat, osjeća se da je Franci nakon vrlo tananog prethodnog albuma, novi, ovaj jubilarni 30. po redu odlučio napraviti sasvim pristojan dugosvirajući rad bez vulgariziranja i prostačenja. Sve su to umjerene šansone o nekim znamenitim osobama (a i marginalcima) iz lokalne istrijanske povijesti od 16. do 20. stoljeća, te je album zbog toga specifičan po svojem neuobičajeno pristojnom okružju pravi rez nakon pada inspiracije na prethodniku "Imam novu ploču - drhti mi noga, nije to ništa - sad' ćeš vidit pizdariju". Puno pričica iz povijesti, umjeren Francijev uglavnom narativni vokal i vrlo fina šansonjerska noir-rock glazba, nešto poput veselih i zero žešćih Tindersticks u skladbama "Šansona da zaspe Ivona", "Carlotta Grisi", "Blues za stare pijance", "Mikula Gologorički", završna "Track 11" (neoznačena na omotu) i spomenutim "Giuseppina Marinuzzi" i sjajnom klasičnom izvedbom "Andrea Antico di Montona" u baroknom stilu samo na basu i gitari koja zvuči kao lutnja. Ostatak materijala je vrlo tečan plesni funk kraut-rock ("Grisi Svetog Jeronima", jedna od rijetkih iz opusa GUW koja završava fade-outom), alternativni blues-rock (odlična "Istrijan ki je spensa etiku"), umjereni downtempo rock ("Epulon - kralj Histra" sa sjajnim vokalno-glazbenim efektima), neobičan i veoma originalan spoj surfa, tango ritma i poznatog 'ajajaj la cucaracha' refrena ("Istrijanski piloti part dva"). Pošto album traje gotovo dvostruko više od prethodnih radova (skoro punih 80 minuta), momčad glazbenika GUW se nesmiljeno izrazila kroz vrlo zanimljive minimalističke obrasce i brojne promjene dinamike, tako da je uz posve dotjerane tekstove ovo veoma interesantan i vrijedan album koji je ponovno pokazao homogenost glazbenika i Francija na samom koncu 2005. Ovo je ujedno bio i njihov posljednji objavljen d.i.y. album te godine.

Naslovi: 1. "Giuseppina Marinuzzi", 2. "Šansona da zaspe Ivona", 3. "Carlotta Grisi", 4. "Bluzz za stare pijance", 5. "Grihi Svetega Jeronima", 6. "Istrijan ki je spensa etiku", 7. "Mikula Gologorički", 8. "Epulon - kralj Histra", 9. "Istrijanski piloti part dva", 10. "Andrea Antico di Montona", 11. "Track 11"

Ocijena (1-10): 9

GORI USSI WINNETOU - Gran Cazzata Finale, porno depresija - Božićna ploča (2008, Slušaj najglasnije)

Već na samom startu čuje se napjev 'tko se boji vuka još, tri za groš' u verziji 'sexamakes world go around' i počinje opaki punk-rock "Životopis eli Karlo Rojc" s refrenom 'puši kurac', što je znak da su se GUW i Franci vratili na staze stare inspiracije pune psovki, vulgarizma i bančenja. Pa bio je i red jer je nastao oko Božića i novogodišnjih veselica. Album je snimljen i objavljen odmah nakon odličnog prethodnog "Is-tri-janci", te je ovo 31. po redu, odnosno prvi u 2006. godini. Uz uvodnu, vrlo slične skladbe su "Abičnaja pizdarija" i "Žminjska žolka" (tri lita partijske ćelije) dok su "Saturday sex fever" (refren 'soba šuti, peva grad, budala je pala'), "Dabogda ti se vratilo sve što činiš" (s puno Francijevih vokalnih eskapada u stilu gitarskih solo-dionica) i "Pensiri" žestoki, ali i daleko mekši indie punk-rock ponovno na relaciji ofrljenog Mark E.Smitha (i njegovih The Fall) i Sonic Youth uz ponešto dodataka Mudhoney kao gitarskom zaprškom. "Pa nije mi on za cijeli život, tužna amoralna piesma eli reality show, zimmer fraj" je sprdnja o bračnom seksu u psihodeličnom okružju s tempom poput Steely Dan hita "Do it again" iz 1972. Ne bih se čudio da mu je kao inspiracija poslužila upravo spomenuta legendarna skladba. "Valter ruši profumeriju, zgb ulica Ilica" je osebujan alternativni blues-rock a'la The Raconteurs - North Mississippi Allstars, dok je "Fritz nas vodi" i pijana "Daj piti" akustični blues za gitaru, tamburin, Francija, prateće vokale, minornu pripomoć električne gitare za psycho efekte i neku nerazumljivu pozadinsku škripu proizvedenu na tko zna kakav način (možda trljanjem dlana o čašu). Posljednja "Pizdarija - big bljak" je gotovo delta blues u kombinaciji s reggae ritmom i contemporary elementima kako je to još u '70-tim znao raditi tada neshvaćeni Captain Beefheart i njegov Magic Band. Prvih 7 tekstova napisao je sam Franci u vrlo dobrom otkačenom i zafrkantskom individualnom raspoloženju, dok su posljednja 4 djelo Bojan Žižovića. Vrlo dobar zabavan i šaljiv 'big-bljak' alternativni rock album.

Naslovi: 1. "Životopis eli Karlo Rojc", 2. "Abičnaja pizdarija", 3. "Saturday sex fever", 4. "Pa nije mi on za cijeli život, tužna amoralna piesma eli reality show, zimmer fraj", 5. "Dabogda ti se vratilo sve što činiš", 6. "Žminjska žolka", 7. "Valter ruši profumeriju, zgb ulica Ilica", 8. "Fritz nas vodi", 9. "Pensiri", 10. "Daj piti", 11. "Pizdarija - big bljak"

Ocijena (1-10): 8

GORI USSI WINNETOU - Srce u mozgu, mozak u kurcu (2008, Slušaj najglasnije)

32. album GUW na čijem omotu je Franci izbacio gomilu žući i nezadovoljstva završava citatom 'to ča je vami obična jebena zabava, meni je, iz petnih žila borba protiv smrti i očaja. Bljak!' U svakom slučaju ovo je depresivan album kojeg otvara elektronski dub trip-hop instrumental "Ćelija drka drugi put, Franci se predao", te stara punk/hc kompozicija "Bijeli prah" (tekst Ivan Pribetić) koja je snimljena 2000. godine u izvedbi sastava Tutta Forza. Potom gotovo cijeli tok albuma pripada akustičnim skladbama u kojima uobičajena prateća ekipa izvodi zanimljiv unplugged session. Gotovo sve tekstove napisao je Bojan Žižović, a posebno se izdvaja storija - dnevnik o trodnevnoj svirci GUW u Zagrebu kojeg očito ne voli, kao ni publiku u pjesmama "Winnetou u gradu", "Idioti" i "11" (o tramvaju number 11). "Plesač" i "Grd i dobar" su teme o lokalnim marginalcima, a na događaje s koncerta u Labinu 9. I 2005. o homoseksualnim strastima jednog posjetitelja Žižović se osvrnuo u laganom reggae broju "Porno depresija - peder se vraća kući" gdje se kroz šaljivu priču dugačku 9 minuta spominje Rade Šerbedžija, tranvestit i trgovac - vanpansionski peder bruto govno trgovačko koji mu je prodao mast za podmazivanje mašine i odapeo u čudnom raspletu okolnosti. Pred sam kraj albuma pojavljuje se lagani elektronski trip-hop dub-reggae "Vrijeme" za kojeg nije navedeno tko se od prateće ekipe pojavljuje u glavnom vokalnom licu. "Das ist normal" u također reggae stilu je tekst kojeg je napisao Franci o kapitalizmu, koncertu napušenih i pijanih posjetitelja koncerta Manu Chao i snovima o otporu do idućeg koncerta, a u veselom gypsy ska kazačok tempu kao insinuacija na Manu Chao napravljena je "Silvija & Sandi". Posljednja, "Nina nena", sadrži djelove tekstova Jadranke Radeti - Iveti iz mjuzikla "Trnjero a" na glazbu Arinke Šegando, te posve odskače od cijelog koncepta albuma. I baš kao što ova završna skladba kaže 'jedno misliš - drugo pričaš - treće radiš - sve ostalo glumiš', tako su Franci i GUW prošarali po svemu i svačemu bez ikakvog optimizma, ali uz puno sarkazma i crnog humora. Još jedan 'bljak' koji se nalazi i na samom omotu.

Naslovi: 1. "Ćelija drka drugi put, Franci se predao", 2. "Bijeli prah", 3. "Plesač", 4. "Winnetou u gradu", 5. "Idioti", 6. "11", 7. "Grd i dobar", 8. "Porno depresija - peder se vraća kući", 9. "Vrijeme", 10. "Das ist normal", 11. "Silvija & Sandi", 12. "Nina nena"

Ocijena (1-10): 6







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -