Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - ex YU prostor

SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2008. godinu (7)

Recenzije - SLUŠAJ NAJGLASNIJE 2008, 7. dio
Osam albuma od kojih su tri reizdanja lucidnih SHERBET UNDERGROUND iz Subotice koji su se raspali 1998. godine. Ovdje su redom - AYYUKA (Turska), novi radovi FEDERICO BARABINA (Argentina) i KODAGAIN (Knjaževac), te dvije vrlo dobre kompilacije - "Hikikomori Records" (Danska) i "Rock City Novi Sad vol. 2".
...

AYYUKA - Ayyuka (2008, Slušaj najglasnije)
Još jedan u nizu sastava koji dolazi iz Turske, a predstavlja struju konciznih i zahtjevnih math-rock struktura. Postava ima klasičan instrumentarij (bubnjevi, gitara, bas) i na ovome albumu izvode instrumentalnu glazbu gdje su svi naslovi nazvani po geografskim destinacijama. Čitav album je snimljen za samo tri sata prilikom jednog studijskog sessiona u komadu, a nakon toga je izrezan u 9 skladbi. Kako navode, sve je rezultat improvizacije, a mora im se priznati da im je vrlo dobro pošla za rukom. U glazbi kombiniraju štošta; od uobičajenih singagmi math-rocka s brojnim aranžmanskim promijenama tempa, melodija, harmonija i ritmike, do samih zvučnih tretmana instrumenata i tehnike kojom sviraju. Sva tri instrumenta su podjednako zastupljena i dominantna u njihovoj glazbi s istim udjelom u kreativnosti koja je uglavnom kompaktna s tek ponekad linearnim fragmentima. Glazbeno su dosta bliski Don Caballero s povremenim primjesama žešćih i eksperimentalnijih Tortoise, a osobite rezultate pružili su u distorziranim dionicama gdje su na korak od noise-rocka (naslovi "Barcelona", "Beirut" i "New York"). Posve laganu i eksperimentalniju formu pokazuju u psihodelično minimalističkoj skladbi "Tokyo", ekspresivni osjećaj za suptilan humpa-cumpa boogie na relaciji bliskoj rockabillyu u "Hawaii", dok se zvučnih gitarskih prizvuka Orijenta hvataju u laganoj "Ankara" i kratkom uvodniku "Hatay" (pokrajina na samom istoku Turske, pored granice sa Sirijom). Za improvizaciju ovi Turci imaju odličan smisao i da je kojim slučajem ovako zvučao Don Caballero na onome jadnom koncertu u KSET-u, 28. X 2008. godine - svi bi bili zadovoljni.
Naslovi: 1. "Hatay", 2. "Barcelona", 3. "Beirut", 4. "Tokyo", 5. "Hawaii", 6. "Ankara", 7. "Amsterdam", 8. "Zurich", 9. "New York"
Ocijena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/ayyuka
...

FEDERICO BARABINO - (sensibile), (2008, Slušaj najglasnije)
Četvrti album ovog argentinskog eksperimentalnog glazbenika koji je objavljen za Slušaj najglasnije je rad kojim slijedi svoj autorski niz istraživanja zvuka. U samo tri vrlo dugačke instrumentalne kompozicije koje je snimio jednog jutra u septembru 2008., Barabino se pozabavio s tri osnovna glazbena tempa i glasnoće zvuka koje prikazuje na hipnotičan usporeni i vrlo tih drone noise način gdje koristi mikrofone, laptop i feedback električne gitare. Nema tu šta da se očekuje od standardne glazbe, to su samo zvukovi koje treba za preslušavanje pojačati do maksimuma da bi ih se uopće čulo. Najglasnija kompozicija je "Allegro", daleko tiša je "Largo" (traje gotovo 20 minuta) i uz valoviti zvuk feedbacka i elektronskog noise zvuka sadrži sitne, gotovo nećujne efekte koje je proizveo vjerojatno na gitari, dok je posljednja, "Presto", logičan nastavak ovog eksperimenta gdje je zvukove blago 'pojačao' dodavši povremene kratkotrajne izlete u elektronski noise-industrial zvuk.
U svakom slučaju, ovo je posve neobično, avangardno i veoma tiho minimalističko djelo.
Naslovi: 1. "Allegro", 2. "Largo", 3. "Presto"
Ocijena (1-10): 6
Web: www.federicobarabino.8m.com
...

KODAGAIN - 000 (2008, Slušaj najglasnije)
Kada sam dobio ovu pošiljku izdanja od Zdene, prvo sam uzeo ovaj album jer me neizmjerno zanimalo što su Čombe i ekipa ovaj puta smislili.
Drugi album Kodagain u 2008. godini njihovo je 8. izdanje za Slušaj najglasnije u protekle dvije godine, te se ovdje potpuno vraćaju u svoj ležerni i prepoznatljivi pop stil. Moj kolega Hadžo ih je gledao kao pregrupu Goribor u Beogradu 2008. i nikako mu nisu sjeli što dovoljno govori da Kodagain nisu band baš za svakoga, posebno ne za ljubitelje gitarističkog rock zvuka, pojmovnika alternativnog rocka ili bandova poput Hladnog piva. Ovo je još jedan u nizu pravih i originalnih Kodagain albuma u svijetlu s kojim oduševljavaju malobrojnu audijenciju koja želi i voli čuti neobičan pop prepun kratkih i jednostavnih kompozicija s osnovnim sadržajem - pitkom melodijom, sjajnim vokalom Čombeta, probranim tekstovima iz literature i nepretencioznim aranžmanom. Već sam nekoliko puta spomenuo da to što rade Kodagain spada u pop-hardcore zbog samog formata sadržaja koji se svodi na ono najbitnije - melodiju i tekst bez ikakvih uvoda, refrena, solo-dionica ili prenemaganja koja su redovito prisutna u cjelokupnom r'n'r svijetu da bi se naglasila izvođačka kompetentnost ili pak s druge strane, zataškalo pomanjkanje kreativnosti. Međutim, ovaj band radi posve suprotno i zbog toga jesu alternativa kako god to djelovalo nesuvislo. Njihova glazba na ovome albumu je prije svega vrlo nježna i relaksirajuća kao nikada do sada, a Čombe je vokalno gotovo u romantičnoj impresiji. Sve 22 skladbe u trajanju od nepunih 36 minuta su skoro pa najkraće do sada (prosjek ispod minute i pola!), a za nevjerovati je da su osim Čombetovog vokala napravljene i snimljene samo uz potporu gitare Vladimir Ristića i bubnjeva Bojan Ristića. Kada se sluša album, stiče se dojam da tu osim povremeno prisutnih pozadinskih klavijatura postoje basovi, orkestracije, efekti... A razlog za to leži u tome što je svaka pjesma posebna zbog sjajnih tretmana gitare i bubnjeva (filtrirana ritam mašina i sitni efekti udaraljki), te još nekoliko naknadno snimljenih istih elemenata s kojima su se u produkciji nonšalantno pozabavili kroz tko zna kakve elektronske cake. I sami The Residents kojima su u pogledu produkcije i idejne kreativnosti Kodagain vrlo slični samo iz druge prizme koja se svodi na jednostavnost i globalni pop-kostur imali su mnogo neprijatelja kritike i one malobrojne publike u '70-tim da su anti-glazba, a danas su svojom upornošću dokazali da su ostali takvi kakvi jesu i da ne priznaju nikakve bedaste primjedbe poput nekih mojih vrlo bliskih ljudi koji tvrde da je ovaj album obična krađa tuđih ideja. Poput - kakva je to fora uzeti tekst nekog poznatog književnika i na to nabrljati par nekakvih tonova koji uz to još zvuče mlako, sam vokal djeluje kao patetični Donald Fagen iz Steely Dan, a na omotu imaju dvije tablete, kaj su oni neki ecstasy band? Ha-ha-ha!!! Eh, baš u tom grmu leži zec... Sve skladbe s ovog albuma koji obiluje tekstovima Sare Teasdale (2 komada), William Shakespearea (2), Spike Milligana (2), Hilaire Belloc (2), Ogden Nasha (2), Louise Stuart Costello (2), JRR Tolkiena... su prije svega Čombetove interpretacije kako ih on doživljava, a u ovo vrijeme kibernetike i gotovo prošlosti r'n'r kulture za koju se danas smatra da si rocker samo ako imaš žestoku gitaru, pjevaš 'aaauuoogrrrr' i svima jebeš mater po spisku bez obzira na to da li postoji razlog za tako nešto. Danas više niti Elvis, The Beatles, Mark. E. Smith & The Fall, pa niti Gang Of Four ili U2 nisu rock izvođači za novu generaciju koju je odgojio nu-metal i grunge. Imao sam priliku čuti njihove komentare na proživljene koncerte i albume koje su slušali kao 'hvaljene' od kritike i ti komentari su zaista smiješni do paradoksa! Kao što je jedna djevojka rekla na Rokaj festu 2008. u Zagrebu da bi The Fall bili čak i dobar band samo da imaju drugog pjevača ili jedan neupućeni posjetitelj koncerta Gang Of Four 2008. također u Zagrebu da u njihovom zvuku manjka žestine koju je očekivao, tako se osvrćem i na cvilež ljudi koji su do sada poslušali barem dio opusa Kodagain, a posebno ovaj album znakovitog imena "000". O ovom bandu uvijek ispišem popriličan broj redova jer je njihova glazba, a i stav veoma kompleksan za mladu generaciju, no svodi se na posve jednostavne, iskonske glazbene vrijednosti. Činjenica je da Kodagain na svojih do sada 8 objavljenih albuma za Slušaj najglasnije nemaju gotovo niti jednu skladbu koja ima karakteristiku potencijalnog hita za kojim svi žude mada ih na albumu "A Drink With Something In It " (2007, Slušaj najglasnije), ima cijelo brdo koje nije otkriveno, no imaju strahovitu vrijednost u svojem pristupu prema glazbi koja se u slikarskom pogledu može zvati pop-naiva. Oni naglašavaju stvari koje se ne vide i koje su često apstraktne, a magijom izvedbe postaju stvarne i posve jednostavne. Čombe se šegači na profinjeni način s pop-kulturom da skladbe koje Kodagain na ovome albumu obrađuje ponovno vraća samim autorima kao obol za neshvaćanje njihove ne samo globalne i pučke uzrečice 'biti ili ne biti', nego i kompletnog poimanja književne ostavštine koja je u posljednjih 20-30 godina otišla u daleku marginu. Eh, da je tu neka tema iz Matrixa, Supermana, Mad Maxa i nekakvih filmskih Hoolywoodskih spektakla koji su knjigu učinili manje vrijednom, Kodagain bi bili prepoznat kao drzak cover-band koji se usudio zaći u svete tekovine filmske komercijale. I opet ha-ha-ha! Čombe je gospodin koji zna što radi i ja mu skidam kapu na tome.
A baš nisam puno rekao o samom albumu... Možda i ne treba, osim nekoliko riječi koje su opet poduže... Već su se našli neki oštri protivnici kojima se ne sviđa Čombetov patetično nježni i sofisticirani pop vokal a'la Bryan Ferry (sad je dobio i epitet Donald Fagena, ha!) kojima se također ne sviđa njegova interpretacija engleskog jezika (još jedno ha-ha-ha). Baš mi je drago da Čombe ima takvu interpretaciju po kojoj se u cijelom svijetu može prepoznati da nije anglo-amerikanac, već pripadnik slavenskog jezičnog područja. Album je prepun minijaturnih crtica koje prođu poput reklame na TV i u svakoj od njih se nalazi upravo ono što potrošač zahtjeva, a opet nije zadovoljan jer na sve što je izvedeno može slobodno komentirati po vlastitom uvjerenju. Samo je velika razlika što su Kodagain svjesni toga i napravili su album koji stvara ugodno raspoloženje od kojega slušatelju ništa poslije preslušavanja albuma nije jasno. To je ona prava bit njihovog nježnog, sentimentalnog i istovremeno veoma sofisticiranog pop izraza koji je ništa drugo nego pravi pop-hardcore. Od čitave gomile kompozicija koje prođu u hipu, spomenuti ću zgodan r'n'r "Fujiyama mama (Wanda Jackson)" u stilu koji je blizak Elvis Costellu s albuma "Get Happy" (1980.), a ima u tome ponešto lucidnosti i Tuxedomoon, kabaretski jazz tango-pop "The germ (Ogden Nash)" gdje su si čak dali oduška i za sjajnu gitarističku solo minijaturu i vokalne eskapade, "Talking (and singing) of the Nordic man (Hilaire Belloc)" koju zaista ne znam kako da pojasnim (latino, samba, neo-folk...), vrlo lijepe laganice "So fair is she (Spike Milligan)", Čombetova autorska djela "Power of the quiet shadow" (jedna od najduljih pjesama, 2.19) s psihodeličnim vokalnim efektima i elegičnu "Last man" o posljednjem čovjeku na svijetu, zatim nonšalante jazzy "Resume (Dorothy Parker)" i "Granny (Spike Milligan)", a osim toga tu se nalazi i još mnoštvo malih i slatkih iznenađenja poput "Spanish song (Louisa Stuart Costello)", "Thou art gone (L. S. Costello)" ili minimalističke plesne ambijentalke "We real cool (Gwendolyn Brooks)". Najneobičnija je "I've written a letter to daddy (Frank DeVol)" koja djeluje baš kao da su je napravili The Residents u pop-formatu, a ovdje ne nedostaje izobličeno posprdnih vokala, psihodeličnih zvukova (vokali u echo delayu, klavijature) i ogoljenog ritma koračnice kreni-stani. Kao da je dio onog albuma "The King & Eye" (1989) gdje su The Residents obradili velike hitove Elvis Presleya. A kada se na kraju čuje cover JRR Tolkiena "All that gold does not glitter" asocijacija je provokativna Laibach obrada Bachovih fuga na albumu "Laibachkunstderfuge" (2008). Naravno, Kodagain su album snimali prije nego li je taj Laibach album izašao i imali su sasvim druge ideje u glavi koje su se pukom slučajnošću poklopile i formatirale u korist Kodagain koji su nekoliko elektronskih tonova sveli na najjednostavniju moguću opciju.
Ponavljam, svaka kompozicija je drugačija, a album obiluje raznolikostima. Kratko, jednostavno i sažeto u 22 kompozicije. Sjajno. Kada sam završio pisanje recenzije, ponovno stavljam po tko zna koji puta album na preslušavanje i shvatim da treba 10 minuta da se ovaj tekst pročita što je gotovo trećina vremena koje se mora uložiti za slušanje albuma. Kad su Kodagain napravili ovako kratak i jednostavan album s mnoštvom raznolikih ideja koje nisu plod iznenadnog nadahnuća već gotovo tridesetogodišnjeg bavljenja glazbom, a jedan 'smandrljotski' glazbeni analfabeta poput mene kako me vole nazivati dvaput mlađi glazbenici je uložio trud da dočara svijet i atmosferu albuma, svakako nije mala šala. Tu postoji emotivna kemija i razumijevanje za stvaralaštvo. Za one kojima je ovo prvi susret s Kodagain, ovo je svakako iznenađenje i čuđenje, a vjerojatno bi i meni bilo. Tko su ovi tipovi i šta hoće? Međutim, zaslugom Zdene imao sam nevjerojatnu čast da budem prvo piskaralo koje je prodrlo u svijet Kodagain koji sustavno i neopterećeno grade svoju glazbu i izraz u sve kraći i kraći format. Jednom su Ramonesi izjavili 'nekada smo istu play-listu odsvirali za 33 minute, a danas je izvedemo za 29 minuta. Napredujemo'. Kodagain imaju talent da cijelu povijest r'n'r-a uobliče u pop format i da na koncertu od nekih sat i pol vremena izvedu pedesetak pjesama. A tu nema brzine i virtuoznosti, sve su to kratki bljeskovi u kojima je sažeto sve ono što je najbitnije u pop glazbi. Jest, Kodagain su pop, ali s neobičnim, kratkim i vrlo slatkim sofistikacijama. Postoji li netko sličan?
Naslovi: 1. "Message" (Sara Teasdale), 2. "Under the greenwood tree" (William Shakespeare), 3. "The wind" (Sara Teasedale), 4. "Fujiyama mama" (Wanda Jackson), 5. "So fair is she" (Spike Milligan), 6. "Power of the quiet shadow" (Saša Zorić Čombe). 7. "Henry king" (Hilaire Belloc), 8. "I've written a letter to daddy" (Frank DeVol), 9. "Resume" (Dorothy Parker), 10. "Granny" (Spike Milligan), 11. "The germ" (Ogden Nash), 12. "The middle" (O. Nash), 13. "The vulture" (Hilaire Bellock), 14. "Talking (and singing) of the Nordic man" (H. Belloc), 15. "Spanish song" (Louisa Stuart Costello), 16. "Thou art gone" (L. S. Costello), 17. "Carpe diem" (W. Shakespeare), 18. "We real cool" (Gwendolyn Brooks), 19. "The owl and the pussy-cat" (Edward Lear), 20. "Last man" (Čombe), 21. "Table and chair" (E. Lear), 22. "All that gold does not glitter" (JRR Tolkien)
Ocijena (1-10): 8
...

RAZNI IZVOĐAČI - Rock City Novi Sad, vol.2 (2008, Slušaj najglasnije)
Nakon duljeg vremena evo i jednog pravog i istinskog rock'n'roll izdanja na Slušaj najglasnije etiketi. Naravno, radi se o nastavku čuvene kompilacije koja je prethodno objavljena 2002. godine za Slušaj najglasnije, a jedni 'preživjeli' sastav s te kompilacije koji je prisutan i na ovom 'volume 2' je The Dogz. Kompilacija traje 66 minuta, na njoj je predstavljeno 11 rock bandova i svaki je zastupljen sa po dvije kompozicije. Svi bandovi su poprilično dobro i kvalitetno snimljeni i producirani, a glazbu koju izvode pretežito povezuje pojmovnik garažni rock s laganim punk apostrofima. Izuzetak su RINGIŠPIL koji sviraju zabavni ska/punk rock, te su uz vesele punkere THE BAYONETS (pjesma "5 minuta") jedini band koji pjeva na srpskom jeziku, RAGMAN kao predstavnici surfa i rockabillya, RED UNION u klasičnoj punk-rock varijanti, te SHOPLIFTERS koji njeguju indie-rock pop-punk stil s melodičnim skladbama i punkerskim pratećim višeglasjima. Svi ostali su mahom klasični predstavnici garažnog hard / rock-punka u rangu bandova poput slovenskih Muškat Hamburg, zagrebačkih Erotic Biljan & His Heretics, Hitchcock ili zvijezda scene poput ranih Majki, Partibrejkersa, Messerschmitt i sličnih. Od skladbi vrijedi posebno izdvojiti uvodnu, "New born r'n'r", GUN SALE koja uvelike podržava klasični hard-rock u stilu AC/DC, zatim "Mind control" i "NYC" TIZZIES, "Slutty kind" i "Lose my mind" MESS, te "Same story" BOMBER u vrlo čvrstom rock izdanju kao da dolazi s Crypt Records etikete.
Ova kompilacija pokazuje veliku snagu i moć novosadskog rocka koji ima veoma jaku scenu kakvu primjerice nema niti Zagreb, Ljubljana ili Sarajevo i sasvim je sigurno da su najjači rock centar na području bivše ex-YU.
Naslovi: 1. GUN SALE - "New born r'n'r", 2. BRICKHEADS - "Basement boys", 3. THE BAYONETS - "Stay young forever", 4. TIZZIES - "Mind control", 5. MESS - "Slutty kind", 6. BOMBER - "Same story", 7. THE DOGZ - "Fire", 8. RINGIŠPIL - "Cuga 'il sise dve", 9. RED UNION - "Uncle says", 10. SHOPLIFTERS - "Into the night", 11. RAGMAN - "Little kid", 12. THE DOGZ - "Salvation", 13. RED UNION - "Party people", 14. BOMBER - "Another wasted night", 15. TIZZIES - "NYC", 16. MESS - "Lose my mind", 17. GUN SALE - "Now it's time", 18. RAGMAN - "Lucky man", 19. RINGIŠPIL - " Nešto drugo", 20. SHOPLIFTERS - "Clear blue sky", 21. THE BAYONETS - "5 minuta", 22. BRICKHEADS - "Another shadow"
Ocijena (1-10): 8
...

SHERBET UNDERGROUND (Subotica)
Sherbet Underground je nastao u novogodišnjoj noći '91 na '92. Osnovali su ga Antal Geza i Aleksandar Petrović - Mečka. U početku duo, pokušavao je da svira u postavi: vokal i gitara sa kompjuterski programiranim, drum&bass matricama... Na prvom koncertu, aprila meseca, pridružuju im se Takač Tibor - Faki na klarinetu, Dejan Čemerlić - Čemerla na trubi i Zvonko Šarić, kao gost koji govori svoju poeziju. U toj postavi održali su desetak kocerata uz povremeno gostovanje Dr. Fuzza što na gitari što na ručno pravljenim efektima za "dubbing" zvuka. Zbog tehničkih nemogućnosti normalnog izvođenja / koncertiranja, monetarna inflacija je proizvela inflaciju samozvanih "ton majstora" koji u svojoj oholosti, gluposti i neznanju, nisu uspevali da reše "enigmu", Geza i Mečka se odlučuju da u grupu uvedu "živu" ritam sekciju. Tako je krajem oktobra '92 uz Fakijev odlazak u orkestar Lajko Felixa postava bila zaokružena: Geza Antal (vokal), Zvonko Šarić (vokal), Aleksandar Petrović - Mečka (gitara), Boršoš Augustin - Gustav Jr. (bas), Krstić Velibor - Velja (bubnjevi) i Dejan Čemerlić - Čemerla (truba). Tada je vec bila iskristalisana ideja koja je intuitivno krenula od samog početka o grupi ljudi koja pored sviranja nudi kompletan audio-vizuelni događaj, autentičnu ekspresiju, ludizam, spontanost, improvizaciju, provokaciju, poeziju, prozu, strip, menjanje konteksta prostora, instalacije, para-teatar, kabare... Sve uz galeriju osebujnih likova koji su gostovali na svakom "događaju". Iz ovog perioda postoji koncertni snimak ŤAvgust’93ť koji je objavljen u "VKS (Vo Ko' Sluša) production" Dr. Fuzza koji, na žalost, nije sačuvan... Te jeseni Geza odlazi u emigraciju, Gustav Jr. u vojsku. Na basu ga mijenje Peđa Gabrić koji nedelju dana nakon koncerta, krajem februara '94, izvršava smoubistvo. Tokom proleća bendu se priključuje Pribić Igor - Pirba sa zvečkama, dairama, frut - frutovima, kuriozitet je što od obe šake poseduje samo na jednoj ruci palac i mali prst, Milka Stupar, konobarica "Gustava", legendarnog / kultnog underground okupljališta prve polovine devedesetih, kao prateći vokal.Tokom leta Velja ispada iz grupe zbog svoje prezauzetosti statiranjem / sviranjem u pozorištu. Takođe, odlazi i Čemerla zbog svojih obaveza na fakultetu kao i sviranja sa Mezei Szilard ansamblom. U grupu dolazi Oliver Tomić. Tako da ekipu koja je snimila prvi studijski album, oktobra '94 čine: Zvonko Šarić (vokal), Aleksandar Petrović - Mečka (gitara), Boršoš Augustin - Gustav Jr. (bas), Oliver Tomić (bubnjevi), Igor Pribić - Pirba (zvečke, daire) i Milka Stupar (prateći vokal). Producentsku palicu uzima Dr. Fuzz. Specijalni gost je glumac Pletl Zoltan koji kasnije nastavlja da nastupa sa bendom i da se brine, pored slikarke Varga Tunde, o vizuelnom identitetu benda. Album "Sherbet Underground (Krastavac)" izlazi krajem februara '95 za beogradsku izdavacku kucu "Metropolis". Kreću radijske, televiziske i koncertne promocije. Početkom maja '95 glumac & reditelj, Peter Ferenc, angažuje bend da komponuje muziku za predstavu "Mara / Sad". Tad počinje intezivna saradnja benda, reditelja, grupe glumaca u produkciji K.P.G.T.-a, koja će trajati naredne dve godine. Pošto je reč o fizičkom, surovom, plesnom, muzičkom teatru bina se zamenjue scenom, a scena binom. Totalni r’n’r i totalno pozorište. Krajem avgusta '95 održava se premijera predstave "Kralj Džon". Bend je na relaciji Subotica - Beograd. Sviraju se dve do tri predstave nedeljno, gostuje se, putuje, koncertira, uz put rade se razne akcije, performansi, provokacije... Novembra '95 bend isprovociran euforijom dance / tehno / ravea, ulazi u studio i snima svoj odgovor na to. Pored članova benda tu je Dr. Fuzz kao producent i gost na gitari / basu u jednoj pesmi. Zbog krajnje kriminalnog / vazalnog odnosa "izdavačkih" kuća prema bendovima u to vreme, Sherbeti se odlučuju za samizdat / autorsko izdanje. Početkom '96 izlazi drugi album Sherbet Undergrounda, "Balkanska reciklaža". U februaru iste godine počinje rad na predstavi "Galeb Džonatan Livingston". U međuvremenu, Zvonko Šarić je morao da napusti bend zbog svađe sa ostalima. Posvećuje se isključivo pisanju. Grupi se pridužuje Zoran Jager - Džeger na sintisajzeru. U drugoj polovini marta kreće se na turneju sa predstavom "Galeb...", gde se u nekih četrdesetak dana svira trideset i šest predstava. "Samo večeras u vašem gradu". Krajem juna '96 izlazi premijera predstave "Otelo", a u septembru, za potrebe Bitefa, "Medeja". Milka Stupar odlazi za Kanadu. U januaru '97 bend je ponovo u studiju, počinje rad na novom albumu koji će se protegnuti - rastegnuti zbog "genija" koji im je omogućio studio kao i obaveza pojedinačnih / grupnih sve do decembra. Početkom '98 album je konačno spreman za javnost i izlazi kao samizdat / autorsko izdanje pod nazivom: "Džon Travolta & Crveni Bandit u noći punog meseca". Na albumu su svirali Aleksandar Petrović - Mečka (gitara), Bošoš Augustin - Gustav Jr. (bas), Tomić Oliver (bubnjevi), Zoran Jager - Džeger (sintisajzer), Igor Pribić - Pirba (zvečke, daire) uz goste Lajko Felix (violina), Takač Tibor - Faki (ćup, tarabuke). Pevali & govorili: Peter Ferenc, Zoltan Pletl, Ana Kostovska, Andrija Kovač, Zoran Rankov, Džoni Racković. Tokom proleća bend se sprema za promociju, te nakon jednog dobro osmišljenog, no ne i realizovanog nastupa, na kome su se desile spletom svih mogućih sumanutih okolnosti - razne havarije, bend se rastače, nestaje. Ekipa se razilazi, svako svojim pravcem, tražeći nove muzičke, životne, poslovne, porodične, pozorišne uloge... (Tekst preuzet s njihove myspace stranice)

SHERBET UNDERGROUND - Sherbet Underground (2008, Slušaj najglasnije)
Prvi album ovih otkačenih i luckastih Vojvođana iz Subotice bio je rezultat njihovog dvogodišnjeg muziciranja kada su sa samplova prešli na živi band i živu svirku, te 1994. otišli u studio da snime album. Kao što i sami tvrde u svojoj biografiji, ovdje nisu imali priliku da osjete čar dobre produkcije, no zahvaljujući tome dobili su jedan sasvim neočekivani efekat da im prvijenac zvuči kao psihodelični plesni eksperiment. Već uvodna kompozicija, "Starfucker", asocira na ono što će se tih godina ubrzo u svjetskim razmjerima nazvati 'big beat' (vrlo slična je i "Tina"). Stvar je plesna zaraza svojim virtuoznim funk bas linijama i čudnovatom zaglušujućom lo-fi produkcijom u kojoj nije jasno da li je ritam ostvaren živim bubnjevima ili elektronskim efektima. No, zato slijedeća, "Kauboj", razotkriva sav metež kojeg su Sherbet imali u zvuku. Minorna produkcija koja je u rangu današnjeg ispodprosječnog demo materijala nije niti mogla naglasiti njihovu kreativnost koja se unatoč maglenoj zvučnoj slici nazire kroz obrise nefiltriranog i neadekvatno tretiranog zvuka. U "If you want" čak su u nekoliko sekunda obradili Beastie Boys veliki hit "Sabotage" gdje koriste samo dio refrena kojeg su pretvorili u 'oh my God it's a camouflage'. Od ostatka materijala koji iznosi 43 minute vrijedi izdvojiti 7 minuta dugačku "Puška blues" s preklapanjem sporog i brzog ritma, odriješiti funk rock "Sex, drugs, r'n'r" i završnu, "Spacedub", gdje je loša lo-fi produkcija djelomično zataškana psihodeličnim tromim dubom što donekle pruža čar siromašne Jamajke s konca '60-tih kada su Marley, Lee Scratch Perry i kompanija uz svu opskurnu tehniku uspjeli stvoriti zvuk koji je odjeknuo u svjetskim razmjerima kao jedna od prvih world-music atrakcija. Međutim, ostatak materijala zbog vrlo loše produkcije ne zadovoljava uobičajene standarde današnjeg zvuka i može jedino poslužiti kao podsjetnik na vrijeme kada su se albumi još uvijek snimali analogno u skučenim tonskim mogućnostima gdje su mnogi izvođači na žalost izgubili svoj prirodni i iskonski kreativni duh. Album je početkom 1995. objavljen za Metropolis iz Beograda, a zajedno s preostala dva albuma reizdan koncem X mjeseca 2008. za Slušaj najglasnije.
Naslovi: 1. "Starfucker", 2. "Kauboj", 3. "If you want", 4. "Puška blues", 5. "Svi smo u igri", 6. "Tina", 7. "Malo nežnosti", 8. "Sex, drugs, r'n'r", 9. "Okovan", 10. "Bum ša la la la", 11. "Žanet", 12. "Bubamara", 13. "Spacedub"
Ocijena (1-10): 4 (samo zbog lošeg zvuka)
Web: www.myspace.com/sherbetunderground
...

SHERBET UNDERGROUND - Balkanska reciklaža (2008, Slušaj najglasnije)
Drugi album sniman je koncem 1995., a objavljen je početkom 1996. kao D.I.Y. izdanje zbog lošeg odnosa diskografskih etiketa s izvođačima. Album je bio njihov odgovor na techno/rave/dance histeriju koja je vladala sredinom '90-tih tako da se ovdje nalaze tri naslova s prvijenca u istim verzijama (skladbe "Starfuckers", "Malo nežnosti" i nekrofilska, "Tina"), te samo 3 do tada neobjavljene skladbe - "Defect mozgow" (u dvije verzije koje mirišu na hit "Tied up" od Yello iz druge polovice '80-tih), otkačeni eksperimenmtalni instrumental "Predlog za himnu" i završna, "R'n'r zvezda live" koja je katastrofalno loš lo-fi snimak s koncerta, a radi se inače o tromoj obradi "Louie, Louie". Očigledno je da je snimak naknadno digitaliziran s obične audio kasete (osjeti se na nekim mjestima da je traka bila djelimično i oštećena), no u konačnici prikazuje techno ludilo koje su Sherbet ovdje ispeglali u vrlo dobrom izdanju na klasičan rock instrumentarij uz potporu elektronike bez obzira na skučene tehničke uvjete.
Naslovi: 1. "Defect mozgow (blue version)", 2. "Starfuckers", 3. "Mumamamabluz", 4. "Tina", 5. "Malo nežnosti", 6. "Predlog za himnu", 7. "Defect mozgow", 8. "R'n'r zvezda live"
Ocijena (1-10): 6
...

SHERBET UNDERGROUND - John Travolta & Crveni Bandit u noći punog meseca (2008, Slušaj najglasnije)
Posljednji album nakon kojeg se sastav razišao bio je tehnički još ponajbolje realizirano i snimljeno ostvarenje u duljini od gotovo punih sat vremena gdje su sve svoje ludilo i egzibicionizam pretvorili u suptilnu smjesu psihodelije, kraut-rocka, natruha gothic post-punka, funka, sympho i raznoraznih eksperimentalnih vragolija... Uz dvije ranije objavljene pjesme "Starfuckers" (u nepromijenjenoj verziji) i nove varijante "R'n'r zvezda" pod naslovom "Neću da budem r'n'r zvezda", u kombinaciji slow-down tempa i odriješitog lucidnog spoja punka i new-wavea, album obiluje s mnogo različitih glazbenih eskapada. Na pragovima stapanja r'n'r-a s latino i etno prizvucima na način Muppet Show aranžirana je uvodna "Ljubav je hladnija od smrti", otkačili su dream-pop tribal-psihodeliju ("Panonski budizam"), insinuirali na blues i Majke "Vrijeme je da se krene" ("O, o, o 1"), zašli su u dub-dance d'n'b (instrumental "Kolekcija"), a na albumu se nalazi i nekoliko odličnih instrumentala ("Ples", "Tehno live"), teatralnih ambijentalno plesnih zahvata ("Sreća"), te ima čak i tekstova na mađarskom jeziku uz prisustvo vox-extended tehnike ("Orhideje 1" i "Orhideje 2").
Nakon izlaska albuma, početkom 1998. godine, izgledalo je da će Sherbet Underground isplivati uz Neočekivanu Silu i Darkwood Dub kao prvorazredna senzacija za područje bivše ex-YU koja se u to vrijeme počela širom otvarati za nove trendly izvođače, no kao što je u njihovoj biografiji navedeno, band se iznenada rastura bez ikakve značajnije promocije.
Naslovi: 1. "Ljubav je hladnija od smrti", 2. "Panonski budizam", 3. "O, o, o 1", 4. "Orhideje 1", 5. "Orhideje 2", 6. "Kolekcija", 7. "Ples", 8. "Neću da budem r'n'r zvezda", 9. "Sreća", 10. "Starfuckers", 11. "Tehno live", 12. "Zolikina piša", 13. "Satan", 14. "Ljubav je hladnija od smrti 2"
Ocijena (1-10): 7
...

VARIOUS ARTISTS - Hikikomori Records Presents Demos: Rarities: Unreleased Tracks (2008, Slušaj najglasnije)
Vrlo dobra elektro - akustična kompilacija koja dolazi iz Danske, a kako tvrdi Zdena potpisuje je ekipa autora koji su s ovog ex-YU područja sa prebivalištem u inozemstvu gdje žive i rade već neko određeno vrijeme. Nisam imao vremena da se pozabavim detaljima, ali riječ je o izdanju Hikikomori Records (www.hikikomori-records.com) gdje su obuhvaćene neke demo, raritetne i neobjavljene snimke. Inače, do sada su objavili samo dva rada; STOJ - "EvilPoliTics EP" i KARMAKUMULATOR vs. GENTLEJUNK CO. - "Obstetric Amenorrhoea EP".
Na ovoj kompilaciji nalazi se šest izvođača, svaki je predstavljen s po dvije kompozicije, a duljina trajanja iznosi 57 minuta. Otvara je STOJ (www.myspace.com/stojspace) koji se u prvoj skladbi "Drive... fast" predstavlja kao tipičan izdanak plesnog electro-body stila s efektnim samplovima paljenja automobila, automobilske sirene, vokalnih samplova i zveketa koji nastaje prilikom automobilskog sudara. Stvar je vrlo plesna i svojim ritmom, te upečatljivim melodičnim basom podsjeća na sretne dane Front 242, Cabaret Voltaire (album "Coda"), Nitzer Ebb i sličnih pripadajućih imena. "No. ex. no.01" je minimalistički electro post-industrial s melodijom koja poprilično asocira na "Tubular Bells", Mike Oldfielda, a osnovu ovog instrumentala čine čudnovati efekti koje nemam pojma kako ih objasniti, ali su veoma staloženo aranžirani (fade-in, fade-out) poput primjerice francuske industrial scene kao Nocturne ili PPF. Vrlo dobar rad. HEIMAT (www.myspace.com/heimatband) je očito gothic-etno / rock band na zasadima makedonskog ranog Mizara što se osjeti u njihovom laganom tročetvrtinskom plesnom ritmu, zvuku uda (ili šargije?), specifičnom zvuku autohtonih udaraljki, te same pjesme i teksta "Put" gdje je prisutna i klasična postava (bubnjevi, bas, gitara, klavijature) uz zvukove gajdi (možda dude, nisam siguran). Skladba je vrlo mračna s ratnom tematikom, jezik je hrvatsko-srpski, a vokal je pravi muški testosteronski gothic koji pomalo podsjeća na Goran Tanevskog. Pjevač ima vrlo zavidnu vokalno-melodičnu tehniku gdje šara s harmonijama. "Prayer" je otpjevana na engleskom i nafilana je melodičnim gitarskim distorziranim riffovima, te ima prizvuk doom etno-metala. ALCOTRONIC (www.myspace.com / alcotronic) su prisutni s jednom od ponajboljih komercijalnih skladbi na kompilaciji - "Krv nije voda" koja ima vrlo zanimljiv uvodni tekst 'danas imaš kosu, a sutra si ćelav' uz plesnu electro-pop glazbu gdje ostatak teksta govori o životu koji se živio prije tridesetak godina kada nisu postojali eko-proizvodi, skupa voda u plasičnim bocama, kada se igralo partizana, Nijemaca, kauboja, indijanaca, kada su se čitali i skupljali Veliki Blek, Komadant Mark, Kapetan Miki, Zagor i kada se nisu davale tablete protiv hiperaktivnosti niti je postojao Internet i sva ova tehnološka čudesa. "Mozak ti je truo feat. AD" pravi je comeback u '80's electro-pop (rani Ministry, Depeche Mode, Yello, Beograd...). HYPERACTIVE ORCHESTRA (www.myspace.com/hyperactiveorchestra) su najčudniji band na kompilaciji gdje se predstavljaju kao osebujan eksperimentalni psihodelični spoj lo-fi tehnike, etna, space zvuka... a koriste uz gitare (ima i distorzije), udaraljke, efekte ritam mašine i čudne zvukove koji nalikuju na raštelani synth. "Death tide" je na engleskom, a vrlo naporna eksperimentalno disharmonično atonalna "Treptaj" na srpskom jeziku uz spoken-word tehniku. Vrlo čudna i bizarna glazba. LUMINOUS (www.myspace.com/timchaplinluminous) su vraški gitarski noise s podebljanim distorzijama, atonalnim melodijama na granici slušljivosti u skladbi "Everything hurts", dok su u "Gallow" prikazali eksperimentalni stil kojeg predvodi vrlo čudna ritmički spora melodija na banju uz obilje vokalnih efekata (ima i nekih horor sintagmi) koji se nalaze u pozadini. Pomalo ima format de-kompozicije i vrlo je interesantna za publiku Timelles Pulse, VxPxCx, Throbbing Gristle... Posljednji na kompilaciji su KARAKTER NULA koji izgleda nemaju web stranice, no po prikazanome su najotkačeniji izvođač, osobito u posljednjem komadu "Impro #2" gdje se šegače s bratstvom i jedinstvom, Daytonom, incestom, crvenim makovima koji su opet procvali, 372 podjeljeno s 16 je otprilike 25, s alternativnim Bosancima, odriču se posljednjih 6 stihova, bacaju vriskove, a upotrebili su i avangardni zvuk trube... Ha-ha-ha! Glazbeno imaju ponešto od stila ranih i mračnih Nick Cave And The Bad Seeds što posebno vrijedi u skladbi "Impro #1" otpjevanoj na engleskom jeziku uz format tromog i laganog psihodeličnog post-punk dark bluesa koji je veoma blizak zagrebačkom sastavu Heroina. Veoma raznoliko i zanimljivo kompilacijsko štivo za slušanje.
Naslovi: 1. STOJ - "Drive... fast", 2. STOJ - "No. ex. no. 01", 3. HEIMAT - "Put", 4. HEIMAT - "Prayer", 5. ALCOTRONIC - "Krv nije voda", 6. ALCOTRONIC - "Mozak ti je truo" feat. AD, 7. HYPERACTIVE ORCHESTRA - "Death tide", 8. HYPERACTIVE ORCHESTRA - "Treptaj", 9. LUMINOUS - "Everything hurts", 10. LUMINOUS - "Gallow", 11. KARAKTER NULA - "Impro #1", 12. KARAKTER NULA - "Impro #2"
Ocijena (1-10): 7
...

Zdenko Franjić zzz : )
Teskovec 27c, 10090 Zagreb, Croatia
franticz@hi.htnet.hr
www.myspace.com/lutajucidjzdena
www.gla.ac.uk/~dc4w/listenloudest/front.html


Autor:
Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
m.sinjeri@vipnet.hr






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -