U ponedjeljak, 27. travnja 2009. godine, u potkrovlju Starčevićeva doma
u Zagrebu, hrvatsko-slovenska skupina MILDREDS predstavila je svoj novi CD,
znakovita
imena, "Život u ušima".
Ugodan prostor, atmosfera, publika vrlo interaktivna s njihovim skladbama
i više nego raspoloženim duhovitostima Krune Levačića, koji nije samo jedan
od vodećih hrvatskih jazz bubnjara. Kruno je i pjesnik, skladatelj, aranžer
i vicmeštar od čijih "provala" publici pucaju trbusi od smijeha... definitivno
jedna od neobičnijih i zanimljivijih promocija.
Kako uglavnom pišem o jazzu, ovom albumu privukla su me u prvom redu imena
kontrabasista, Žige Goloba (glazbenik iz Slovenije, impresivne jazzističke
biografije, suradnik velikih imena na svjetskoj sceni; poput Big banda RTV
Slovenije, Primoža Grašiča. Garretta Walla, Chrisa Eckmana, a od hrvatskih
napominjem trio s Matijom Dedićem i suradnju s Tamarom Obrovac, ali i s Boškom
Petrovićem!) i bubnjara Krune Levačića (evo samo neka od suradničkih imena
iz njegove glazbene putovnice: Charile Mariano, Gianni Basso, Achim Kaufman,
Nat Reaves, Joachim Urlich Orchestra, Michael Heupel, Simone Zanchini, Marco
Tamburini, Martin Gjakonovski, Matija Dedić, Glauco Venier, Thomas Klausen,
Ladislav Fidry, Boško Petrović, Saša Nestorović, etc...) .
Udaraljke svira Blaž Celarec, koji je i producirao album s Boštjanom Podlesnikom
(snimano u studijuma Attic i Melopoja, mixano u Pragu, u Sono Records studiju).
Celarec je bio student roterdamskog Konzervatorija, nakon toga studira na
Kubi kubansku glazbu. Gitaru svira Uroš Rakovec, vrlo lirično, poznat nam
još od
suradnje s Tamarom Obrovac... dakle, uz pjevačicu suptilna glasa, Astrid
Kuljanić (ex Putokazi!) - postava glazbenika garancija je dobra zvuka i
odličnog ugođaja.
Ovo naravno nije jazz ploča, ali je bliska jazzu, kao i pop glazbi, no
nije to lako definirati. Riječ je o autorskim skladbama koje pozivaju na
slušanje,
zavode i opuštaju. Ovo je divna i uhougodna glazba. Mislim da neke ladice
i okviri nisu potrebni. Nakon dva-tri slušanja album počinje plijeniti, a
onda
sve više i više, dok na koncu na CD playeru ne stavite opciju repeat disc
i tako u beskraj.
Na albumu tako metaforičnog naslova, jedanaest je autorskih skladbi i jedna
obrada. Gost na ploči je Blaž Pucihar na klaviru. Većinu, neću reći tekstova,
nego - poezije (ovo je zbilja hvalevrijedan i rijedak primjer iznimno poetičnog
albuma!), napisao je Levačić.
Uvodna skladba, "Jedan dan", odmah najavljuje vrlo meditativnu ploču, s
jednim od ljepših stihova hrvatske glazbe: "Rosa je da smoči cipele, kapi
pit, pod suncem sretan bit, pčela je već otišla na put, svukla je od bisera
kaput". Pjesma "Muzika" govori o odnosu istinskog umjetnika i njegove
umjetnosti ("stanuješ u ušima, u mislima, puna mi je glava tvojih odraza"),
te razigrana,
"Nesmotrene
cipele", pa ljetni nebosklon u skladbi "Noć", uspavanka "Laku noć", vrlo
angažirana "Pazite" i "Za dragu tebe", hommage Nini, koja više nije s nama...
U odnosu na njihov prvi CD, "Brisanje prašine", ovo je definitivno napredak
čizmama od sedam milja, a iako je Kruno rekao: "Ovo je, zapravo, završetak
nečega. Nečega što smo počeli prije dvije godine, pa smo bili nezadovoljni
time, a stvar je u tome da smo sad jednako nezadovoljni kao i onda, ali smo
u međuvremenu zaključili da ne znamo bolje."... mi znamo da bolje niti
ne treba. I ovo je više nego dobro. Svakako glazbena preporuka svim romantičnim
i poetskim dušama u svemiru!
