Recenzija - DEMO IZVOĐAČI 2009., 1.dio
Prvi paket ovogodišnjih demo materijala s iznenađujućim lo-fi electro-acoustic
/ rock / psycho radom EAST-RA iz Labina. Naravno, svi izvođači su, po običaju,
poredani abecednim
redom. Ovdje su još prisutni DISIDENT, MLIJEKO, SOUTHERN ALIAS i Ž BUKA (svi,
manje-više, iz Zagreba).
DISIDENT - Re-evolucija (2009, d.i.y.)
Rock kvartet iz Zagreba u sastavu
Sanjin Ban (vokal, gitara), Mislav Marušić (gitara, vokal), Alan Mavar (bas)
i Stašo (bubnjevi) ima mini rekord kuriozitet
jer je na ovom polusatnom demo materijalu koristio čak tri bubnjara. Uz Stašu,
tu su za bubnjevima bili stanoviti Toni i Zlopa. Na njihovoj myspace web
stranici nema nikakvih biografskih podataka, te se ne može zaključiti tko
su primjerice Puškec i Kovačević koji se uz Sanjin Bana i Mislav Marušića
navode kao autori dvije skladbe. Glazbeni stil Disidenta je raznolik i kreće
se od rocka s elementima funka (uvodna skladba "Re-evolucija", "Pop Miro"),
starog new-wavea ("Novine i TV"), reggae ritmova ("Anna"), elektronskog duba
(kratki poluminutni instrumental "Zašto su Lolek i Bolek postali Jim & Jam"),
bluesa, folka, math-rocka ("Krug"), pa i synth-pop rocka a'la Ultravox (završna
"Novi sjaj"), a u globalu se po stilskom temperamentu mogu donekle usporediti
sa Ovako Zvučimo iz Ploča i Radost! iz Zagreba. U glazbu su protkali i nekolicinu
efektnih studijskih štoseva (scratch, ritam mašina), te se povremeno koriste
i klavijaturama u svojim relativno jednostavnim pop aranžmanima u kojima
ima i elemenata psihodelije, no najjači su u tekstovima koji mnogo asociraju
na staro Zabranjeno pušenje, livanjski bend Andrija i spomenute Radost! sa
zafrkantskim i vrlo otkačenim stihovima o napušenom svećeniku, masturbiranju,
medijskoj manipulaciji, ali i ozbiljnim pogledima na smisao života. Materijal
je vrlo dobro snimljen i produciran, vokal Sanjina pomalo podsjeća na pokojnog
Serđa Blažića (Atomsko sklonište) i na konto raznolikog lirsko-glazbenog
materijala koji varira od totalne komedije do profinjene art ozbiljnosti
može se naslutiti da od Disident prave stvari tek treba očekivati.
Naslovi: 1. Re-evolucija, 2. Novine i TV, 3. Pop Miro, 4. Anna, 5.
Zašto su Lolek i Bolek postali Jim & Jam, 6. Krug, 7. Novi sjaj
Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/disidenthr
EAST-RA - Cold Summer (2008, d.i.y.)
O sceni iz Labina
se već nekoliko sezona govorka po hrvatskim underground krugovima da ima
nekolicinu vrlo kvalitetnih sastava, no izuzev renomiranih
i upornih The Orange Strips, nikako da se pojavi neki band u velikom izdanju.
Možda će to uspjeti sastavu East-Ra koji su kao i njihovi sugrađani Luba,
Cigo, Tedy & Strips kompanija krenuli mukotrpnim stopama probijajući
barijere s tekstovima na engleskom jeziku. Sa vrlo zafrkantskim i domišljatim
imenom (East-Ra=Istra) koje je istovremeno i ime poganske božice ljubavi
i plodnosti s velikim grudima koja se voljela pretvarati u zeca i prema kojoj
su prvi kršćani uskrs nazivali 'easter', startali su ujesen 2007. i tokom
naredne 2008. već su uspjeli snimiti ovaj demo rad. U bandu su Dino Santaleza
(vokal, gitara, klavijature), Marijan Benčić (klavijature) i Vigor Kiršić
(bubnjevi i bas), te se prema postavi rider-liste zaključuje da je riječ
o svestranim glazbenicima koji svirku adaptiraju mijenjanjem instrumenata
od pjesme do pjesme. Sviraju alternativni psihodeličan folk-rock; u letargičnijim
segmentima podsjećaju na akustičnog Bob Dylana, Neil Younga, Nick Drakea
i Six Organs Of Addmitance, a u onim bržim i ekspresivnijim ritmovima naglašavaju
elemente psihodelične scene od konca '60-tih (ima tu i natruha The Doors)
do danas s naglaskom na eksperimentalni lo-fi zvuk (eksperimentalni psihodeličan
zvuk Butthole Surfers, My Bloody Valentine, Primal Scream...). Materijal
u trajanju od 50 minuta sa 11 kompozicija je kontinuirano raspoređen uglavnom
po sistemu miš-maš - jedna lagana i jedna brza stvar. U obje kombinacije
East-Ra pokazuju visoki kompozitorski i posve dotjeran nivo. Akustične skladbe
("What do you like", "Cherry", "Winter days", "Fat heaven", "Woman from the
song", "Summer graveyard") se protežu od klasičnih šansonjerskih folk-blues
/ rock obrazaca do upliva u psihodeličnu eksperimentalizaciju s akcentom
na snen
vokal i osebujne jednostavne melodije. One brže i nazovimo 'električne' ("Blind",
"Salt", "Downloading...", "We like summer / fight my liar", "Nightmarish
cocktail") obiluju psihodelijom koju naglašavaju isprepletene linije starinskog
zvuka
Hammond orgulja, uglavnom akustičnih gitarskih linija i raznolikih, mahom
minimalističkih bubnjarskih ritmova sa zaglušenim i nejasnim vokalom koji
dodaje crtu eksperimentalnosti a'la Mark E. Smith iz 'nosa'. Tekstovi nisu
baš posve razumljivi (djeluju vrlo izgubljeno, zagonetno, romantično i sneno),
snimak je poprilično loš, ali su melodije kristalno jasne i jednostavne.
No, unatoč lo-fi zvuku, ovo je fantastičan demo materijal protkan mnogobrojnim
stilovima od bluesa, folka, americane, jazza, countrya, popa..., a sve skupa
upakirano u odličnu 'The Residents / Butthole Surfers' lo-fi kućnu produkciju
s povremenim 'dream-pop / psycho' vokalom Dine Santaleze. Sva trojica su
odlični instrumentalisti, pjesme su sjajno aranžirane, naglašavaju dinamiku,
te posebno
valja istaknuti gitarske fingerpicking dionice i sjajne eksperimentalne melodije
starinskog zvuka klavijatura. Ukratko, fantastičan materijal i odličan band
na kojeg treba obratiti pozornost.
Nakon ovog iznenađujućeg demo materijala najavljuju novo izdanje na dijalektu.
Sasvim sigurno, biti će itekako zanimljivo.
Sjajno, sjajno, sjajno... Za prvi demo rad, ovo je fenomenalno. Ja osobno
ništa ne bih mijenjao, ovo bi se trebalo poslati Zdenku Franjiću i objaviti
kao album za Slušaj najglasnije. Ovo je psihodeličan 'trio fantastikus'.
Bravo momci! Kapa dolje, fenomenalni ste!
Nevjerojatno kreativan i hrabar demo materijal s jednom 'greškicom'. Omot
je napravljen u običnom 'word' formatu i nikako ga nisam mogao pretvoriti
u 'jpg' jer se u to ne razumijem.
Naslovi: 1. Blind, 2. What do you like, 3. Cherry, 4. Salt, 5. Downloading...,
6. Winter days, 7. We like summer (fight my liar), 8. Fat heaven, 9. Nightmarish
cocktail, 10. Woman from the song, 11. Summer graveyard
Ocijena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/eastra1
MLIJEKO - Ružna polusestra EP (2009, d.i.y.)
Za ovaj band me veže jedna pričica... Negdje, čini mi se u kasno proljeće
/ rano ljeto 2007. vraćao sam se kući u sitne jutarnje sate kada je već poćeo
svitati dan, na biciklu poprilično natreskan nakon nekog koncerta i sreo
dva momka koja su sjedila na stepenicama zagrebačkog kvarta Sigečica podno
nadvožnjaka u Držićevoj ulici koji presjeca Slavonsku aveniju. Ne sjećam
se točno, ali čini mi se da su me žicali cigaretu, pa sam se zaustavio i
zapalio jednu s njima, te smo onako kroz neki neobavezan razgovor odmah skrenuli
na glazbu i jedan od njih je rekao da svira u bandu koji se zove Mlijeko.
Mislio sam da me zafrkava (kakvo je to ime za jedan rock band?), pogotovo
jer je spominjao da sviraju nešto nalik na funk, garažu i post-punk, te sam
produžio kući i vrlo brzo zaboravio ovaj događajčić. No, gotovo nakon dvije
godine sasvim slučajno sam naletio na nečijoj myspace stranici na ime Mlijeko
i odmah sam se sjetio dvojice momaka koje sam sasvim slučajno sreo, te rekoh
sam sebi 'ajde, provjerimo o čemu se radi'.
Naime, sve što sam tog jutra 2007. saznao fakat je bila istina. Radi se o
tročlanom sastavu iz Dugog Sela koji postoji od 2006. godine, a u postavi
su Filip (gitara, vokal), Neno (bas) i Kerle (bubnjevi), te zaista sviraju
post-punk u onom pravom obliku s konca '70-tih i početka '80-tih. Imaju zgodnu
biografiju u kojoj navode da svojim vradžbinama pokušavaju svirati neku tamo
đavolju muziku uz parolu 'majke, čuvajte svoju djecu od razuzdane skupine
palikuća, komunista, huligana i okorijelih konjokradica zvanih Mlijeko jer
oni možda već sad čuće ispod vaših prozora' (ha-ha-ha). Navode nekolicinu
uzora, no to striktno ne mora u njihovom slučaju značiti i da imaju sličan
izraz jer prije svega podsjećaju na snažni funk / post-punk Gang Of Four,
makedonsku Bernays Propagandu, livanjski band Andrija, mjestimice na The
Pop Group,
Šarlo akrobata, ranu Disciplinu kičme (Kojine melodijske bas interpretacije),
pa i Fugazi, Jane's Addiction, Viva Glorio i one najbolje RHCP iz ludih '80-tih.
Tekstovi su na hrvatskom jeziku, no nisu najsretnije snimljeni pa su vokalno
poprilično nerazumljivi (mada pjevač ima vrlo dobru odriješitu interpretaciju
s visokim vokalom), ali je zato glazba puna ritma i naglašenog adrenalina
koji pršti iz funk basova u spregi sa punk / post-hardcore gitarom koja ima
prilično bliskosti sa reskim zvukovima Fugazi i Andy Gillom iz spomenutih
Gang Of Four. EP ima 5 kompozicija u standardnom okviru od nekih 3 minute
i iznosi 16 minuta, te je besplatno dostupan za download preko njihove myspace
stranice.
U ožujku (martu) 2009. bili su učesnici Partnerskog Omladinskog Pokreta (POP)
iz Banja Luke kao paket aranžman sa sastavom The Patricks gdje su po BiH
održavali mini turneju "No More Crisis Pop Tour" u Šipovu (12.03.2009.),
Bugojnu (13.03.2009.), Gornjem Vakufu (14.03.2009.) i Trebinju (15.03.2009.).
Zanimljiv trio kojeg vrijedi provjeriti uživo jer izgleda da ovaj demo EP
ne pokazuje njihovu pravu koncertnu snagu.
Naslovi: 1. Komunista, 2. Konjokradica, 3. Nevjernik, 4. Palikuća,
5. Sjednica
Ocijena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/mlijekoband
SOUTHERN ALIAS - Incidental Demonstrations (2008, d.i.y)
Odmah se moram ispričati ovom sastavu što je njihov materijal kojeg
su mi naknadno poslali nakon vrlo dobrog nastupa na Novom zvuku u zagrebačkom
Saxu
(7. X 2008.) čekao na recenziju punih 6 mjeseci. Spletom raznih okolnosti
koje su me pratile (uglavnom bolest), mjesecima nisam lunjao po koncertima
(osobito demo bandova pri čemu sam propustio cijelu seriju Minivala '08),
pa sam čekao da se skupi određena količina kvalitetnijeg demo materijala
za recenziju. Sorry momci, iskusni ste i zreli ljudi, pa se nadam da će te
ovu ispriku uvažiti...
Na ovome materijalu Southern Alias su trio u sastavu Zvonimir Čaić (bas,
vokal), Marko Gregoraš (bubnjevi, vokal) i amerikanizirani Hrvat Dichie Patitucci
(glavni vokal i gitara). Sviraju poletan, ponekad žestok i živahan blues-rock
s elementima punk/new-wavea (The Jam, npr.), sve skladbe pjeva (i recitira)
Patitucci na engleskom jeziku, no on vrlo dobro govori i hrvatski jer ima
Hrvaticu suprugu, te živi i radi u Zagrebu. Sva trojica su odlični glazbenici
koji podjednako korespondiraju između rocka i jazza (sjećam se da je netko
prilikom njihovog nastupa u Saxu rekao da su 'dosadni starci'), te su band
za svaku pohvalu.
Ovaj demo materijal je pakiran kao cd u foliju što je strahovito velika rijetkost
i djeluje kao originalan album. Skladbe su odlično snimljene i producirane
(Bernard Mihalić, studio Podmornica, Samobor), te se bez ikakvog problema
mogu objaviti kao zvanični nosač zvuka na bilo kojoj domaćoj (a i svjetskoj)
etiketi. Materijal je u glazbenom pogledu savršeno dotjeran, tekstovi su
odlični, a glazba je sjajni plesni rock-blues s povremenim uplivima u soul
i funk. Najupečatljiviji je vokal Patitutccija koji je rockersko / blueserski
/ punkerski energičan (podsjeća na Paul Wellera, Ian McKayea iz Fugazi i
pokojnog Joe
Strummera) i što je najvažnije, konačno da nije nekakav križanac slavenske
nemušte 'slovensko-češke-poljsko-rusko-hrvatske-srpske-bosanske-bugarske-ukrajinsko-bjeloruske'
furke na engleski jezik. E, dok to pjeva originalan 'Amerikanac u Zagrebu',
to je sasvim druga priča... Uz to Patitucci odlično svira gitaru podjednako
raspoređujući brže i laganije pjesme kao da pakira 'duhan u škatulju' (citat
iz "Šegrt Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić). Skladbe su odlične, sve su odreda
sjajno aranžirane i odsvirane, a izdvaja se uvodna "Strange sounds from the
shed" sa odličnim 'pletećim' zvukovima gitara koje su uz to i psihodelične,
vokalnim 'vox-extended' pratnjama basiste Zvonimira i bubnjara Marka 'bom-shaka-laka-boom',
te plesnim ritmom koji ponekad zna asocirati na Fugazi. Nije to post-hardcore/rock
stvar, ali nije daleko od toga. Odlična je, ima puno breakova 'kreni-stani'
i elemenata math-rocka, no nije žestoko distorzirana jer je sam vokal Patituccija
dovoljno jak da donese dinamiku. Sjajna skladba, nema šta, jedna od najboljih
otkako se bavim demo scenom (otprilike 25 godina). "Damage" je daleko ležernija,
onako u stilu The Rolling Stones i ležernijih The Jon Spencer Blues Explosion
s odgovarajućim karakteristikama vokala, ritmova i prateće dinamike. Aranžman
je jebeno dobar, prvi dio je umjerenog tempa, a završnica je brza kao da
su u pitanju trijezni MC5 i The Stooges iz 1969. "Incident" je posve
druga slika - pjesma je jazziran lagani session gdje Patitucci priča priču
u stilu
filmova James Bonda i tekstualnih štihova Sonic Youth uz odličnu svirku jazz
gitare. Fantastično i psihodelično. I traje punih 8 minuta. Da sam John Peel,
ovo bih svakako vrtio u BBC sessionu. "Pinjata" je njihov već svirani komad
u Saxu na Novom zvuku s elementima The Jam, brzog funk-soul rocka i odlične
gitarske solo melodije. Još jedna sjajna stvar, usuđujem se reći i fantastična.
Patitucci ovdje više koristi skoro r'n'r hip-hop recitacije, no ima i vokalnih
pjevanih dionica. Strašno dobro napravljeno, divim se ovom čovjeku koji je
iz Amerike došao u ovu vukojebinu da sporadično radi r'n'r. "Power" je snažna
funk-rock skladba u stilu ranih RHCP, pa i Gang Of Four i Jane's Addiction
s akcentom na tekstualnu političku prizmu lopovluka u svim oblicima. Odlična
skladba! Onda se energičan tempo nakratko prekida sa "Waltz in my head",
posve laganim rock-valcerom koji u sebi ima gorčinu dark / gothic naboja
koji poprilično priziva psihodelične The Cure, Peter Murphya i Bauhaus, a
i drone
black metal, da bi materijal nastavili s energičnom "Horadings". Ne znam
jel su članovi Southern Alias ikad slušali Gang Of Four i rane Ultravox sa
John Foxxom, ali pjesma ima upravo taj šlih new-wavea; poletna je, punkerski
orijentirana, a vokal Patituccija je fenomenalan kao da je upravo izašao
iz vremena punka 1977. "God box" je tipična alternativna plesna rock skladba
uz vokal koji neopisivo asocira na Shaun Ridera (Happy Mondays) koji nikad
nije pjevao tako energično. Njegov vokal povremeno će podsjetiti i na momka
iz njujoškog electro duet banda A.R.E. Weapons (s odličnog istoimenog albuma
iz 2003). Band je fenomenalan na ovome materijalu, odličan i uvjerio sam
se u snagu ovog djela dva puta. Fantastični muzičari, savršeni demo-materijal
koji apsolutno nije za Slušaj najglasnije, već za velike etikete. Perfekno.
P.S. Southern Alias su prvi band koji su obećali platiti pivo. Gentlemen,
nema kaj. I premda sam bio ponuđen na njihovom koncertu 23. II 2009. u KSET-u,
morao sam odbiti pivce jer je bio 'blue monday'.
Naslovi: 1. Strange sounds from the shed, 2. Damage, 3. Incident,
4. Pinjata, 5. Power, 6. Waltz my head, 7. Horadings, 8. ’God box’, 9. Florida,
10. Elvis,
11. Instrumental
Ocijena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/southernalias
Ž BUKA - Drugi demo (2008, d.i.y.)
Drugi demo rad ovog ženskog trija iz Zagreba ponovno je snimljen kod Nikše
u Kramasonic studiju. Ovog puta su se djevojke nakon završenog snimanja (rujan
2008.) razveselile i napravile onu čuvenu aferu na koncertu Kaiser Chiefs
kada su se u publici skinule do pojasa da proslave novi materijal. Zanimljiv
način slavlja, trebalo bi to češće prakticirati... Novina u radu je promjena
bubnjara; umjesto Dine došla je Sara koja vješto barata i pratećim vokalima.
Materijal je kao i prvi demo također kratak, iznosi svega 18 i pol minuta,
ali sadrži četiri sjajne psihodelične pjesme u post-punk stilu. Ovdje se
po ponovno pojavljuju sa dva teksta na engleskom i dva na hrvatskom jeziku,
te zvuče vrlo autoritativno i upečatljivo. Prva skladba "Dumb" je pravi križanac
Joy Division, Bauhaus i plesne psihodelične faze P.I.L. ("Metal Box", odnosno
"Second Edition" album) sa sjajnom bas melodijom Sunčane i mnogobrojnim šarama
Eve na gitari. Na vokalima se neprestano izmjenjuju u dvoglasjima uz gitaru
koja šiba i riffove, solaže, efekte. Sjajno. "Reality" ima sličnu aranžmansku
spregu sa tribalnim ritmovima s naglaskom na indie-pop melodiju i vokale
koji će podsjetiti na Kim Deal (Pixies, Breeders), dok je najkompleksniji
dio materijala "Saša", vrlo emotivna erotizirana igra riječi u kojoj se može
naslutiti svašta (heteroseksualnost, lezbijstvo, bizarnost...). Glazba i
aranžman su vrsno djelo profesionalca koji je ovom bandu udahnuo svjetski
psihodelični indie zvuk. Mnogo pratećih vokala i sjajnih gitarskih dionica
koje su tokom čitavog materijala u stalnom echo-reverbu, no činjenica da
Eva sve ove detalje potpuno pravilno odsvira uživo bez podmetanja vlastitih
zamki i gubljenja takta koji se može desiti baš upravo zbog prisutnog efekta
dovoljno govori o njenoj kreativnoj sviračkoj uigranosti. Još jedna sjajna
pjesma "Zlo mi je" (prethodno objavljena na prvom demu "Plavuša nije kul")
ovdje je producirana u nešto boljoj varijanti, tako da čitav materijal komotno
može poslužiti i kao zvanično izdanje. Psihodelično,
plesno, melodično, kreativno, glazbeno i tekstualno sofisticirano... Sjajno
ostvarenje!
Naslovi: 1. Dumb, 2. Reality, 3. Saša, 4. Zlo mi je
Ocijena (1-10):
9
Web: www.myspace.com/zbuka