Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - ex YU prostor

SLUŠAJ NAJGLASNIJE
Novosti iz kataloga za 2009. godinu (003)

Recenzija - SLUŠAJ NAJGLASNIJE 2009., 003. dio
U trećem dijelu izdanja Slušaj najglasnije za 2009. godinu dolaze dva albuma BABILONACA, te po jedan AMPER-O-MATA (Celje), debi CLAYMORE (Novi Grad / Bosanski Novi), KLER sa kratkim EP-ijem (Srbija) i iznenađujući akustični album MARINADE (Rijeka).
...

AMPER-O-MAT - Mechanical Funeral (2009, Slušaj najglasnije)
Drugi zvanični solo album za Slušaj najglasnije, Borut Peternelj iliti Amper-O-Mat iz Celja uradio je sjajno! Glazba, kao i slika govori više od riječi. Nakon onih nes(p)retnih improvizacija s Actooonom (neke od njih dospjele su i na američki KZSU), Amper-O-Mat se otisnuo u vode čistog psihodeličnog eksperimentalnog izraza uokvirenog sa minimalističkim zvukovima. Kao što na omotu stoji, album je rađen na sekvencerima i procesornim efektima uz pratnju klavijatura koje se na uho i ne osjete jer su vjerojatno filtrirane tko zna kakvim metodama. Bazirajući svoj zvuk na post/electro-noise industrial ostavštini, ovaj umjetnik ugodne letargične buke pružio je harmonično disciplinirani album sa vrlo malim okršajem na teritoriju improvizacije.
Nagađati što je Amper-O-Mat smatrao kao 'mehanički sprovod' je enigma (može zaista biti svašta), te se ova glazba u jednoj od svojih širokih opcija može shvatiti kao instrumentalni soundtrack za neki horror, mračan triler ili barem psihološku dramu, ako ne i SF film. Čudnovati tijek (fabula, bolje rečeno) albuma donosi niz enigmatskih pitanja koje su bez opipljivih dokaza neriješiva kriptogramna križaljka. Ovo jest konceptualni album, no u kojem smjeru se odvija radnja, to zaista ne bih mogao reći. Mnogo je ovdje zakukuljene alegorije i metafore, te slobode izraza u igri s kojom je ovaj umjetnik otišao predaleko od nekakvih laičkih saznanja o avangardnoj i eksperimentalnoj modernoj glazbi. Evo, biti ću slobodan i iskren, nemam apsolutno pojma o čemu ovaj album govori kroz 9 instrumentala, ali zvuči kao spoj nekoliko prvih albuma Kraftwerk sa Throbbing Gristle uz podršku mirnijih radova Merzbow. Ima harmonije, sklada i ritma u psihodeličnom pritajenom post noise-industrialu (osobito u kompoziciji "Polymetallic ocean"), te EBM sintagmi (posljednja "Epilogue / cyberthrone"), no, zar je važno nagađati o čemu točno instrumental govori preko svojih dugokih sofisticiranih metaforičkih naslova ako je predstavljena glazba sjajno dotjerana?
Još kad bi se saznao iskonski kamen-temeljac (odnosno poriv), ovom album bi se mogla dati barem devetka. Kako god, vrijeme će pokazati pravu vrijednost ovog nadasve neobičnog i čudnovatog psihodelično-eksperimentalnog elektronskog albuma.
Neobično, novo i originalno. Sa slobodom kojom se raspolaže kod seciranja albuma, ovo je poput one 3-4 početne godine u karijeri Kraftwerk kada su se pripremali za "Autobahn". Sjajna i neograničena sloboda... U svakom slučaju unikat na području ex-YU.

Naslovi: 1. Prologue, 2. The new reunion, 3. Invisual landscape, 4. Sensorial doom, 5. Psy-co-llaptic, 6. Oversonic interlude, 7. Twilight of the cheap robots, 8. Polymetallic ocean, 9. Epilogue (cyberthrone)
Ocijena (1-10): 8

Diskografija:
ACTOOON & AMPER-O-MAT - Kat (2008, Slušaj najglasnije)
ACTOOON & AMPER-O-MAT - Ovulation (2008, Slušaj najglasnije)
ACTOOON & AMPER-O-MAT - Uh (2008, Slušaj najglasnije)
ACTOOON & AMPER-O-MAT - Pip Strip (2008, Slušaj najglasnije)
Function: Disorder (2008, Slušaj najglasnije)
Mechanical Funeral (2009, Slušaj najglasnije)

BABILONCI - Na živo kod Kramasonika (2009, Slušaj najglasnije)
Osmi album Babilonaca (Hrc - gitara, bas, Zdena - vokal & St - gitara, bas) kojima se priključio bubnjar Buš snimljen je kod Nikše u Kramasonik studiju. Kao i po običaju, Babilonci su i ovaj puta pristupili svojem sistemu 'odma snimaj', tako da je album rezultat klasičnog sessiona gdje je ekipa improvizirala bez pretjeranog aranžmanskog i kompozitorskog pristupa. Čitav album je uvijen u debeli sloj dubova gdje im se očigledno pridružio i sam Nikša na klavijaturama koje su doprinjele slojevitijoj jezgri ne baš prebogatog melodijskog kostura, te se između pjesama može čuti i sitnih dobacivanja. Prvih nekoliko kompozicija je sasvim solidnog plesnog temperamenta ("Ta ona", "Hereza", "Pink", psihodeličan dub down-tempo "Ganđa rančer", plesna P.I.L.-ovska "Katarina"...), međutim kako album odmiče od sredine prema kraju sve više se javlja ona uobičajena boljka snimanja 'iz prve' gdje su dozvoljene improvizacije do besvijesti koje narušavaju homogeni sklad vjerojatno dobro zamišljenih kompozicija (osobito u "Abrakadabrak", "Zabava" i kraut rocku nafilanom bluesom i space zvukovima "Mamini seksi jebači"). Tu se mora spomenuti previše potisnuti vokal Zdene koji prečesto 'mantra' sa minimalističkim tekstovima i citatima koji su svi u reverbu, echu i delayu koji stoje kao najbolje moguće riješenje za poznati linearni glas Big Bossa nezavisnog izdavaštva. I sama zadnja skladba "Ajka lišve?" dovoljno govori. Kaj veliš?
Slobodan i neobavezan free-session album kojeg se može slušati u neograničenim količinama bez opasnosti da će pridodati koju kaloriju moždanim vijugama. Onako čisto rečeno, pustiti mozak na pašu...

Naslovi: 1. Ta ona, 2. Hereza, 3. Pink, 4. Ganđa rančer, 5. Katarina, 6. Doviđenja, 7. Abrakadabrak, 8. Mamini seksi jebači, 9. Zabava, 10. Ajka lišve?
Ocijena (1-10): 6
Web:

BABILONCI - Slučaj muzikalne krave / The Case of the Musical Cow (2009, Slušaj najglasnije)
'...ona vam je muškoga roda... i ubola me štiklom da mi bude bolje, takva vam je njezina ljubav, ona voli kad sam dole... vjerna je ko pes, jaka je ko konj i glupa ko kurac... ona vam je ta, ta ona...' (tekst pjesme "Ta ona").
Uh, ovdje su ga Babilonci namlatili punih 77 minuta sa čak 21 pjesmom... Uh, uh, uh... Kaže sam Zdena da se njemu i ekipi živo fućka šta će tko misliti jer ionako albume i pjesme rade snimajući ih za svoj gušt bez opterećenosti ka aranžmanima i melodijama. S promjenjivim kvalitativnim opusom ovdje se pojavljuje cijeli niz od ranije znanih pjesama iz repertoara Loših Dečki i DJ Zdene iz vremena 1997. - 2007. kada je objavljivao albume pod imenima Lutajući, Čudnovati, Napuknuti, Očarani, Srečnuti, Urokani, Zalutali, Fuckin... Otprilike, kao i u slučaju albuma "Na živo kod Kramasonika" ovdje se u nekim skladbama priseglo obilatim improvizacijama koje su na svu sreću pritajene Hrcovim elektronskim zahvatima ("Bugi vugi", instrumental "Zgubljeno - nađeno"). Ritam je uglavnom elektronski (ima nekolicina skladbi odsviranih na klasičnoj rock postavi, barem tako zvuči), korišteno je mnogo digitalnih i sampliranih efekata, te je za razliku od improvizacijskog sessiona 'kod Kramasonika' album oslobođen praznih hodova sa popunjavanjem prostora. Zanemari li se Zdenkov prepoznatljivi narativni vokal poput mrmljajućeg i nerazgovjetnog Mark E. Smitha, djelo je sasvim korektno osmišljeno i producirano, no ipak je preopširno što djelomično donosi monoton ambijent. Međutim, u globalu gledano, svaka pjesma ima svoju suštinu i bit sa jednostavnim i ogoljenim minimalističkim kosturom u kojem se prepoznaje različiti vremenski odmak njihovog nastanka. U stilskom pogledu ovdje ima zaista svega - od trip-hop / bluesa ("Nedodirljivi", rasplesana "Smrtonosna zamka", "Tvoje ljubavi sjaj"), zvrkastih psihodeličnih ragga-dub eksperimenata ("Cin tin baum", "Čičak u kosi"), post electro/noise-industriala (eksperimentalna "Hrđa" s vokalnim delay reverbom), EBM elemenata ("Sinovi ovog grada", "Vožnja"), elektronskog post-punka ("Iza čoška"), neo-folk industrial koračnice ("Bela ko mleko"), hip-hopa ("Računi"), tribal dark-electro sintagmi (odličan instrumental "Tu tu"), minimalističkog dance electro-rocka (socio-politički obojena "Kaje, štaje, čaje"), d'n'b-a (psycho završna "Kaeto"), sve do elektronskog sampliranog bluesa (vrlo dobra i hitoidna "Katarina" koja se pronašla i na albumu "Na živo kod Kramasonika"). A ima i samplirana obrada "Damage goods" Gang Of Four u skladbi "Ludi pes" koja zvuči skroz jednostavno sa Zdenkovim lucidnim paranoičnim vokalima kakve nikada do sada nije koristio gdje pokazuje da on može odlutati u sasvim ekspresivnu izvedbu. Najčvršća svirka, vrlo tvrda s odfrljenom bas distorzijom je rock-blues "Ideje za jebanje" što je pretpostavka da bi Babilonci mogli ovako zvučati kada se konačno odluče za živi nastup. Uostalom, njima se ionako za tako nešto živo jebe jer imaju daleko pametnijeg posla koji se zove egzistencijalni opstanak, a ne svirka pred šačicom ljudi za dvije pive, jedan gusti sok (ili ledeni čaj) i neki kuhanac poput čaja.
Može se 'između redaka' pročitati čitav niz utjecaja i relevantnih sličnosti sa nezaobilaznim Goribor, Suicide, solo radovima Alan Vege, psihodeličnim P.I.L., elektronskim The Fall, jednostavnim bas linijama a'la Joy Division, te možda i nesvjesnih insinuacija na Darkwood Dub, Neočekivanu silu ili ranih Cabaret Voltaire.
Korektan minimalistički plesni album Babilonaca koji iz rada u rad neprestano istražuju zvuk i vlastite mogućnosti, no kao što je već navedeno, guši ga preopširnost. A i šteta je da se St nije nigdje pojavio u ulozi vodećeg vokala. Ipak, spram "Odma snimaj!", ovo je značajan napredak, budućnost, radnički, rabotnički... kao što su rekli još 1994. Žoambo Žoet Workestrao.

Naslovi: 1. Nedodirljivi, 2. Cin tin baum, 3. Čičak u kosi, 4. Smrtonosna zamka, 5. Ta ona, 6. Ludi pes, 7. Hrđa, 8. Ideje za jebanje, 9. Sinovi ovog grada, 10. Iza čoška, 11. Bela ko mleko, 12. Tvoje ljubavi sjaj, 13. Vožnja, 14. Računi, 15. Tu tu, 16. Bibap alula, 17. Katarina, 18. Bugi vugi, 19. Kaje, štaje, čaje, 20. Zgubljeno - nađeno, 21. Kaeto
Ocijena (1-10): 7

Diskografija:
UMETNIKI - Kaj bi šteli ti umetniki (2007, Slušaj najglasnije, 2cd's)
BABILONCI - Blatnjavi puti (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Drobilica duša (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Babini lonci II (2007, Slušaj najglasnije)
THE BABYLONIANS - The Baby Lonelians (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Ko' je ubio Satana? (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Odma snimaj! (2008, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Na živo kod Kramasonika (2009, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Slučaj muzikalne krave/ The Case of the Musical Cow (2009, Slušaj najglasnije)

CLAYMORE - Metronome (2009, Slušaj najglasnije)
Koncem 2007. nakon razlaza indie-rock sastava Infra-Red iz Novog Grada / Bosanskog Novog (izuzetan album "Intenzivna crna", 2007, Slušaj najglasnije), lider, kompozitor, pjevač i gitarist Bajs (Siniša Bajić) tokom 2008. se otisnuo u solo vode. Prvo je objavio zapaženi d.i.y. demo materijal "2000 And Hate" s kojeg se skladba "Papercuts" pronašla i na legendarnoj novosadskoj kompilaciji "D:S Records vol. 2" (2008, Dark:Scene Records), a onda se Bajs nakon dobranog dvogodišnjeg razmatranja činjenica i ne baš optimističnog stanja ipak odlučio ponovno vratiti živim nastupima. Svoju gitaru zamijenio je bas gitarom, a gitarističke dionice prepustio je svojem prijatelju i sugrađanu Bojan Dakiću - Daxu koji je nekoć bio pjevačem lokalnog banda El Chupacabra. Na već postojeći demo materijal ovaj dvojac je krenuo sa koncertnim nastupima koristeći laptop matricu i svirku uživo koristeći bas, gitaru i vokale na engleskom jeziku. Prvi nastupi bili su u Novom Gradu, a potom su se zaredali koncerti u Zagrebu, Banja Luci, Novom Sadu...
Ime Claymore jednom prilikom nakon tonske probe u Saxu (05. V 2009.) objašnjavao je Bajs riječima da ne treba bukvalno gledati u engleski riječnik gdje stoji 'teški dvosjekli mač', već se radi o rasprskavajućoj nagaznoj mini koja je pokosila tisuće i tisuće života u njegovoj okolici u vrijeme onog nesretnog rata čije se posljedice i dan danas osjećaju. Zato i jesu na omotnici demo materijala "2000 And Hate" dvije spojene ruke s ispruženim prstima u zrak aludirajući na eksploziju... A kada se samo pogleda crno-bijeli omot ovog prvijenca "Metronome" sa zamagljenim 'dazed and confusion' obrisom opustjelog stabla, jasno se uočava vrlo sličan vizualni sadržaj koji je ovaj puta daleko pojednostavljeniji u kome je 'metronom' sveden na eksplicitni prizor. Metronom (naprava za održavanje takta) ovdje je iskorišten kao imaginarni termin na sofisticirani način koji prikazuje sklad nesklada. Uostalom, Bajs je na omot ubacio i onu poznatu crno-bijelu etiketu 'parental advisory - explicit lyrics', te je rekao da namjerno nije htio staviti tekstove na omot albuma riječima ' tko zna engleski jezik shvatiti će, a tko ne zna... šta bi mu ja'. Treba spomenuti da je Bajsova profesija engleski jezik, te s njime barata otprilike na onom istom nivou kojeg u nas imaju labinski The Orange Strips ili zagrebačka Heroina što znači dorađeno, perfektno i bez ikakvih gramatičkih grešaka. Pa naposljetku, dođavola, kad postoji netko tko taj engleski savršeno dobro razumije i s njime barata, zašto ga ne bi i iskoristio u vlastitom bandu kad ga već ima?
Ovaj album u trajanju od 55 minuta je prije svega pravi prikaz engleskog jezika i sjajne lirike koja izlazi iz duše Bajsa koji je čitav album napravio takoreći sam i bez ikakve pomoći 'velikih' producenata. On je veliki čovjek sa doduše ograničenim financijskim kapacitetima; ima sjajan smisao da iz ničega stvori veliku stvar izražavajući se kroz najdelikatniju smjesu indie-rocka, elektronike, ambijentalne, psihodelične, te ponekad industrial i eksperimentalne glazbe.
Nakon ovakvog poduljeg, ali istovremeno i vrlo šturog uvoda u kome bi se Bajs mogao dizati u nebesa zadovoljavajući ego-tripove osvještenih poklonika alternativnog rock izraza, neminovno je pogledati i zaviriti u pjesmaricu koju album pruža.
Skoro polovina kompozicija na albumu su izbor sa delikatnog demo materijala iz 2008. i tu se ne treba ništa posebno naglasiti, već ću samo sistemom copy / paste ponoviti neke svoje riječi od prije skoro godinu dana. Uvodna "2000 and hate" s laganim elegičnim elektronskim uvodom dugačkim skoro 3 minute eksplodira u osebujnom electro-rocku s distorziranim, gotovo industrial ritmom i penje se kroz techno-efekte poput plesne kombinacije The Young Gods križane s laganijim Atari Teenage Riot u jednoj posve nesvakidašnjoj ritmičkoj varijanti koja zamiriše na d'n'b. Bliskost s ambijentom Radiohead nije naodmet za spomenuti, barem s albuma "In Rainbows". Druga "She told me she was dying" je hitoidan indie-rock komad albuma i vjerojatno će se na repertoaru Claymore nalaziti vrlo dugo zbog specifičnog orkestracijskog 'pletećeg' ritma i dinamičkog futurističkog utjecaja Muse (album "Black Holes & Revelations", 2006) kojeg na ovim prostorima još nitko živ ne koristi. Osim toga, ovdje je Bajs koristio i dovitljivu dosjetku pritajenim vlastitim back-vokalom, te zajedljivu letargičnu ritmičnu melodiju klavira koja se gradira i baca po stupnjevima aranžmanske dinamike. Naravno, prisutni su i prateći laid-back motivi (sitni ritmički industrial efekti) koji prikazuju snagu pjesme sa posve jednostavnom, ali vrlo dojmljivom spregom. "The void" izranja melodijski iz strukture elektronskog psihodeličnog carstva The Chemical Brothers i Primal Scream, te se nastavlja u d'n'b ritmici sa noise-elementima koji pomalo vuku i na industrial (novosadski dreDDup nisu daleko), no harmonija pozadinskog psycho carstva je veličanstvena i raskošna minimalistička simfonija. Bajs ima snažan, upečatljiv, poseban i istovremeno nježan vokal, pravi muški testosteronski s osjećajem za sklad teksta, melodije, ritma i pravilnog tonaliteta. Nešto slično rabio je Mladen Puljiz na prvijencu albuma Boa iz 1981. Nema se šta prigovarati, Bajs je i sjajan pjevač kada kompozicija zahtijeva. Doduše, ponekad se uljuljka u slatkoriječivu pjesmicu "Big massive scar" koja je ustvari svojevrsna parodija na r'n'b u pitkoj indie-rock / blues skladbi sa dosjetljivim gradacijama gitare i elektronike. Da primjerice Beyonce ima ovakvu stvar, oborila bi milijune obožavatelja i svi bi pop kritičari pisali o tome. A Bajs je lijepo jednom prilikom na terasi gradske kafane u Novom Gradu odvratio 'sve su to kurčići od bandova'. Drugi dio albuma čine uglavnom nove skladbe koje se ne nalaze na demo materijalu. Prva je "Queen of sunburn", vrsna plesna ambijentalna laganica s ritmom koračnice neo-folka između industriala i new-romantics stilizacije kao imaginarni splet ranih Roxy Music, Ultravox, Human League, atmosfere Joy Division, elegičnosti Nick Cavea s elementima Einsturzende Neubauten sa snažnom melodijskom potkom kraut-rocka i završnicom u Kraftwerk-Mereditih Monk-Tehac fazonu (čak su i klavirske igre obojene tonovima kakvi se primjerice nalaze na albumu Kraftwerk "Computer World") gdje je melodija i atmosfera najvažniji sudionik. Sjajna stvar! Naslovna "Metronome" je gotovo melodijska preslika "Hey world" A.R.E. Weapons sa onog savršenog albuma dvojca iz New Yorka, ali Bajsu se to ne može zamjeriti jer je insinuacija sasvim slučajna, spontana i sasvim sigurno nenamjerna. Uostalom, tko se još uopće sijeća A.R.E. Weapons? Također nova "Dharma" je bijeg u zajedljivu electro-pop / rock eksperimentalnu kombinaciju novog i starog izraza. Počinje sa vrlo upečatljivim techno repeticijama koje se nadograđuju sa gotovo zborskim 'chorus' back-vokalima, nastavlja se sa tipičnim umjerenim EBM / industrial ritmom i vrlo slojevitom melodijom koja je satkana od ritmova, a onda krene ubrzani ritam, pa sve brži i brži (neki neuki mulac bi rekao da se čovjek zezao sa ritmičkim postulatima), da bi sve na koncu okončalo sa skoro pa totalnim down-tempo drone kontraritmom za sprovod. Sličnu završnu caku napravili su Joy Division u skladbi "Decades" na albumu "Closer"... Određeni predah albuma pruža instrumental "Wormhole" koji je po mojem skromnom mišljenju čak i najjači kompozitorski dio albuma koji 'drži vodu' metronoma. Skladba traje punih 8 minuta i napravljena je u rangu majstora psihodeličnog electro post-industriala bez znakovitije potpore ritam mašine. Puna je mračnih i vrlo prigušenih ambijenata, minimalizacije, pozadinskih motiva poput eksplozija i grmljavine, te što je najosnovnije ima glazbenu, u ovom slučaju psycho-horror fabulu koja kao da je rađena za neki SF film. Sjetite se ranih Kraftwerk što su napravili na prva dva-tri albuma i odmah će vam biti jasno. Pozadinska melodija, industrial sofistikacija, eksperiment, slojevita struktura izraza, melodički sklad... Još jedan sjajan broj na albumu s kojim je Bajs dao do znanja da je glazbenik visokog potencijala s kojim može napraviti štošta i otisnuti se u neistražena područja. On samo potvrđuje odprije izrečene teze da može iznenaditi sa apstrakcijama i bogatstvom kreativnih ideja koje ima u sebi. E, onda nakon ovakve duboke apstraktno/psihodelične strukture dolazi pjesma kakvu Depeche Mode nikad nisu napravili - "Papercuts", što je najbolje prepoznao Mihajlo s etikete Dark:Scene Records. Ovo je bezuvjetno plesni hit albuma koji čim se više sluša sve je bolji i bolji, a podsjetiti će na kombinaciju The Young Gods (negdje otprilike na razmeđi "Skin flowers" i "Cest quoi cest ca") križanih sa Muse i na psycho fazu Depeche Mode kada su tražili sami sebe na albumu "Ultra" (1997). Pulsirajući elektronski basovi, umjeren ritam, režava gitara, šaptavi vokali... Claymore otvara i sasvim nove smjernice u najžešćoj pjesmi "Orientatia" u kombiniranoj mješavini čvrstog electro-industriala, black-metala i space-rocka s dvojakim isprepletenim vokalima - režavim crustom kao da je izašao iz samog grotla pakla i vrlo nježnim, tipičnim razlivenim melodičnim Bajsovim letargijama. Posljednja skladba "Nothing but straight emotions" je posve lagana minimalistička indie-rock elegija prikovana u ambijentalni dekor Brian Enoa, Daniel Lanoisa i U2 s neočekivanim electro-noise završetkom.
Ovakav album oivičen sjajnom produkcijom, raznolikim stilskim i kompozorskim karakteristikama, melodijama, raznim interludijima, međuigrama, sofisticiranim emotivnim tekstovima i prilagodljivim Bajsovim vokalima, jednostavno tjera na slušanje i detaljno analiziranje pri čemu se sa svakom novom reprodukcijom otkrivaju skrivene finese. Posve je jasno da se autorski pristup nije sukobljavao s neminovnim protokom vremena; skladbe su pažljivo dorađivane i pomno detaljizirane, te im je dozvoljeno sazrijevanje da se snime i realiziraju u onom trenutku kada su dosegle pravu kulminaciju eksplozije. Vjerojatnost je da Bajs ima u arsenalu još municije, ali da će sa minornim sredstvima 'uzdaj se u se i u svoje kljuse' ostvariti ovakav rad koji niti u jednom momentu nema nikakav prazan hod ili popunu prostora, malo tko je mogao očekivati. Tko zna kuda će naredni album odlutati budući da se bandu priključio i spomenuti gitarist Dax?

Naslovi: 1. 2000 and hate, 2. She told me she was dying, 3. The void, 4. Big massive scar, 5. Queen of sunburn, 6. Metronome, 7. Dharma, 8. Wormhole, 9. Papercuts, 10. Orientatia, 11. Nothing but straight emotions
Ocijena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/electroclaymore

KLER - Samo nju EP (2009, Slušaj najglasnije)
Izgleda da se i u 'klerikalcima' podosta toga promijenilo. Otišao je bubnjar Milan Savić Vrana, došao je Ognjen Marjanović, a glazba im je postala još jače mainstream orijentirana. Da li ste znali da su od svih Slušaj najglasnije izdanja iz 2008., upravo ovi Vojvođani (a meni se čini da su Hrvati) sa prvim EP-ijem "Ime anđela" izabrani u uski krug najboljih novih izvođača godine? Ustvari, ne bih se mogao kladiti šta su ovi momci po narodnosti, ali miješaju ekavicu i ijekavicu kao da su na relaciji Osijek - Novi Sad. Najljepša skladba na ovom vrlo kratkom radu (22 minute) je završni rock sentiš "Dalmacija" gdje se Branislav Baturan (gitara, vokal) razbarušio sa elegijom u stilu 'kako je lijepo bilo živjeti u Jugoslaviji i doći na Jadransko more u Dalmaciju'. Jest, svima je bilo lijepo od Vardara do Triglava, imali smo isti dinar i nitko te nije pitao za pasoš ili osobnu (ličnu) kartu. Vozili smo se vlakovima i autobusima na koncerte inozemnih izvođača koji su bili rijetki u '80-tim godinama (o '70-tim neću niti govoriti), a ako je bilo hippy-punk sreće moglo se zapičiti i auto-stopom do Austrije i tadašnje Zapadne Republike Njemačke na koncert The Police, Dylana, Neil Younga, Pink Floyd, Eric Claptona, U2, Simple Minds... a bilo je i otkačenjaka koji su otišli na polusatni koncert The Fall, Godfathers, The Residents i The Sisters Of Mercy. Jako je teško pogoditi tko je to bio...
1995. godine jedan moj poznanik iz Virovitice kada smo bili na koncertu Fugazi u Ljubljani mi je rekao 'zbilja je bilo lijepo kada smo bili jedna država'. Nikome ne trebaš pokazivati dokumente, imaš monetu koju ima nekih 22 miliona stanovnika, a naposlijetku JNA se odrađivala od Makedonije do Slovenije i svi su razumijeli srpsko-hrvatski jezik.

"Rachel" je na englekom jeziku u stilu klasične post-punk / pop new-wave škole Talking Heads i XTC, dok su svi naredni brojevi na srpsko-hrvatskom jeziku. "Nemoj reći" sadrži citat 'nemoj reći grube riječi' i posve je ok pjesma. "Snijeg u naručju" je bazična reggae/new wave skladba s vrlo emotivnim tekstom i finim rock pasažom (The Police), a "Tvoj glas" je uz lagane surf minijature sjajan komercijalan komad nalik na nekadašnji The Police & Parlament. Tko se sijeća trija Šolc-Vorih-Cvetković... Sve su to lijepe i plemenite retro rock / new-wave pjesme. Posve jednostavne i nepretenciozne.

Naslovi: 1. Rachel, 2. Nemoj reći, 3. Snijeg u naručju, 4. Tvoj glas, 5. Dalmacija
Ocijena (1-10): 6

Diskografija:
Ime anđela (2008, Slušaj najglasnije)
Samo nju (2009, Slušaj najglasnije)

MARINADA - Tajni svijet (2009, Slušaj najglasnije)
Deveti album (zar već!?) Marinade je ustvari reminiscencija njihovog demo materijala iz 2008. kojeg su napravili još u vrijeme kada je dio ekipe bio višegodišnjom postavom Franci Blaškovićevih Gori Ussi Winnetou. Sukladno sa posljednjim trostrukim albumom "Drvo života / Mikroklima / Za žene i muškarce", (2008, Slušaj najglasnije) i ovdje je akustični folk u igri. Devet sasvim jednostavnih minimalističkih pjesama očaravaju svojom ljepotom, ambijentalnim dekorom i tehnički profinjenim smislom za atmosfersku dinamiku, te se bez ikakvog problema ova ekipa s ovim radom može urtpati u šansonjerski fah ovozemnih izvođača koji preferiraju akustični folk (i neo-folk) izraz. Od pionira poput Olovnog Plesa, preko Balansa, Čopora, Nine, Lotusa, Voland Le Mat, Prkos Drumskih... sve do otkačenjaka kao što su Drvena Marija ili Ante Perković.
Za razliku od kurentne akustične gitarističke scene koja je u posljednjih 2-3 godine uzela velikog maha i uglavnom se manje-više svodi na suvremene reciklaže Dylana, The Byrds, Neil Younga, Joan Baez, Nick Drakea, R.E.M., Jadranke Stojaković..., Marinada svoje čvrsto uporište temelji na prijatnom undergroundu uvijenom u minimalistički sofisticirani pop izraz. Otprilike ovako... Marinada je sa svojim iskustvom (prvenstveno se to odnosi na lidera Marin Alvira) pretočila čitav niz, uglavnom underground stilova u akustiku. Ne treba zaboraviti da su članovi Marinade prošli kroz post-punk, new-wave, dark / gothic, noise, industrial, elektroniku, eksperimentalnu glazbu i turbulentno različitih albuma Gori Ussi Winnetou (a i još štošta se tu može dodati), te je ovaj album jedan od najraznolikijih koji se u pretincu akustičnog izraza može pronaći na našem Balkanu. Dakako, ovdje nema Dylanovog ili R.E.M. melodičnog stila, već je sklad uspostavljen sa minimalističkom spregom ritmova, minijaturnim melodijama i sitnim popratnim efektima (poput prateće vox-extended tehnike), tako da u principu kostur glazbe održavaju harmonični ritmovi koji u korijenu odnose veliki dio publike zbog pomanjkanja melodije. Tekstovi su na 'prvu loptu' vrlo optimistični, vedri i poticajni, međutim sakrivaju mnoštvo enigmatskih, ponekad neraspetljanih zagonetki koje su zavijene u debeli sloj ugodne, štoviše ponekad i laid-back glazbe za ugodno popodne i razbibrigu. No, tekstovi su zajedno s glazbom sofisticirani do srži, a čitav konglomerat djela je neopisivo jednostavan kao da se naoko ništa bitno ne događa. Jednostavno, a komplicirano... Treba slušati i samo slušati, ipak je ovo 'tajni' svijet. Mističan i nepoznat, a vrlo ugodan i nepretenciozan...
Kako pojednostaviti ovu sasvim jednostavnu, a istovremeno nedokučivu lirsko-glazbenu zavrzlamu? Trebao bih ispisati cijeli esej od nekih 100-tinjak stranica, a to mi se ipak neće raditi, zato samo slijede šturi opisi...
"Sunce" je uvodna kompozicija s tekstom 'sunce je na tvojoj strani / ti si na mojoj strani / tu su domaći i strani, svi zemaljski državljani / stari hitovi, Split 83 / odpjevaj mi nešto ti, sjećaš li se nečeg ti, osjećaš li nešto ti... sunce je na našoj strani' sa minijaturnom minimalističkom melodijom koju prati harmonični 'nijemi' vokal i sitna gitarska trzavica po žici. Pjesma je jednostavno rečeno puna pozitivnog optimizma, nebesko je prekrasna! Prelijepa je kao najljepša žena iz snova. Bajkovita, imaginarna, romantična i posve smirena skladba koja daje veliku nadu i optimizam, yeah man, sunce je na našoj strani! Možemo biti sretni i presretni što je sunce na našoj strani. Znam da zvuči pomalo kao religiozno naklapanje, ali Marin i Marinada su pogodili već sa prvom pjesmom ondje gdje su svi već pomalo zaboravili što je ljepota života. "Djeca svijeta" se može usporediti sa nepopravljivim optimističnim romantikom David Sylvianom kroz tekst 'sve bitno, nebitno postaje, materija gubi sjaj, stari svijet gubi sjaj / djeca svijeta odlaze, djeca svijetla dolaze' pri čemu je uz prateći gitarski minijaturni minimalistički akcent stavljen na pozadinski vox-extended vokal i prigušeni harmonijski sklad syntha a'la Brian Eno. Moguće da je napravljen i na laganoj gitarskoj distorziji... Uglavnom, još jedna prekrasna pjesma. Naslovna "Tajni svijet" je najkraći broj s otprilke sličnom glazbenom potkom, a tekst je posve ogoljen - 'tvoj tajni svijet u kojem nema tajni/ moj tajni svijet u kojem nema tajni', a interesantno, završava zvonjavom mobitela... Gradacijski razrađena struktura pjesme "Otvorena usta" donosi jedan drugačiji sadržaj sa delay vokalom kroz 'dream' fabulu o spavanju koje je sastavni čimbenik naših života sa jednominutnim i vrlo efektnim odlaskom u fade-out. Konačno da je netko taj fade-out iskoristio onako kako i treba... Potom, recimo da smo se probudili, pijemo kavicu i govorimo svojoj boljoj polovici, prijatelju, obitelji, kolegama na poslu (tko što ima) 'drži mi palčeve' (pjesma "Palčevi"). Kad se dobije odgovor poput 'držim ti palčeve gore', zna se, onaj tko je to rekao cijeni vas izuzetno. Blueserska "Zaljev" malo će asocirati na znani blues klasik, no daljnji tijek kompozicije gdje se nadograđuje druga i treća gitara nadebelo prizivaju Joy Division uz prateći tekst 'malen na karti svijeta, velik pred mojim očima'. Još jedna jako lijepa, ovaj puta zavičajna pjesma o Kvarneru koja ima sjajne predispozicije da postane underground hit Riječana i bliske okolice. Ima i Interpol sintagmi na ovome albumu u vrlo zagonetnoj "Vjetrovka" gdje se uz igre minimalističke melodije na gitari, pratećim ritmičko-harmonijskim vokalima ponavlja osnovni citat 'jučer je to bilo'. "Autoreklama" je sneni vox-extended minijaturni session sa gitarskim ritmičkim soul interludijem (recimo nešto poput Steely Dan) i udaraljkama koje zamijenjuju gitaru, a u tekstu se pojavljuje legendarni vremenski prognostičar Milan Sijerković kojeg prate stihovi 'ona koja zna kada jugo i bura puše, te spava čitav dan, obožava Sijerkovićev glas'. Neo-folkom nabijena "Mmm" govori o sličici, prispodobi o dolasku vlaka u željeznički kolodvor; ' auti na cesti stali su na znak, iz vlaka mašemo ti i ja', dok je posljednja i neimenovana skladba (nema je navedene na omotu) ritmični psycho završetak ovog ugodnog minimalističkog albuma.
Lijep, ugodan i zaista osvježavajuće optimističan album s nekoliko prekrasnih kompozicija. A mora se priznati da u katalogu Slušaj najglasnije nema ovako vedrih i nasmiješenih radova. Nije prijedlog za užu kategoriju 'album godine', ali se svakako nalazi na mojoj best listi 2009.

Naslovi: 1. Sunce, 2. Djeca svijeta, 3. Tajni svijet, 4. Otvorena usta, 5. Palčevi, 6. Zaljev, 7. Vjetrovka, 8. Autoreklama, 9. Mmm
Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/marinadamusic

Diskografija:
Live In Rijeka (2006, Slušaj najglasnije)
U Rijeci kiša pada (2006, Slušaj najglasnije)
Marinada (2006, Slušaj najglasnije)
Analog Dog (2007, Slušaj najglasnije)
Son Of The Sun (2007, Slušaj najglasnije)
Drvo života / Mikroklima / Za žene i muškarce, 3 CD's (2008, Slušaj najglasnije)
Tajni svijet (2009, Slušaj najglasnije)

Zdenko Franjić zzz : )
Teskovec 27c, 10090 Zagreb, Croatia
franticz@hi.htnet.hr
www.myspace.com/lutajucidjzdena
www.gla.ac.uk/~dc4w/listenloudest/front.html


Autor:
Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
m.sinjeri@vipnet.hr






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -