Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - ex YU prostor

DAVOR MATOŠEVIĆ
Always Be Good To Your Enemies
(2010, Croatia Records)

Recenzija - DAVOR MATOŠEVIĆ - Always Be Good To Your Enemies, EP (2010, Croatia Records)

Akustični debi EP osebujnog kantautora iz Tuzle plijeni suvremenim indie šlihom, melankolijom i senzibilnim tenorom.

Davor Matošević, mnogima je zasigurno novo ime na domaćoj sceni, no u lokalnim okvirima, znan je kao voditelj emisije "Jeans generacija", emitovane na programu Radio Tuzle, gdje je nekoliko sezona predstavljao široki raspon glazbe od starih klasika, ostavština bluesa i rocka, sve do metala i suvremene scene 21. stoljeća.

Kada jedna medijski eksponirana osoba zakorači u glazbene vode, koje su u ovom slučaju autorske, često postane nesuđeni kamen spoticanja kome se ponekad doslovce traži 'dlaka u jajetu' tjerajući besomučni medijski rat po sistemu 'mak na konac'. Ne treba niti navoditi slične slučajeve iz daleke prošlosti ex-YU kada su neki rock kritičari i novinari osnivali vlastite bandove ili pak, primjerice kada su se neki vrlo popularni glumci, pa i režiseri i TV voditelji (a bilo je i nogometaša) okušali na glazbenoj estradi. Sve je to manje-više rezultiralo polovičnim, a često i ispodprosječnim efektom uglavnom uzrokovanim onom pretencioznom tezom auditorija 'ma šta će on meni soliti pamet'. Tja, to je dio našeg balkanizma od kojeg je jednostavno nemoguće pobjeći. Ali kada jedan David Hasselhoff zapjeva "I've been looking for a freedom", na kabrioletu, Don Johnson prepjeva "Tell it like it is", Patrick Swayze emotivno udari sa "She's like a wind", Kevin Costner osnuje band, Scarlett Johannson objavi nemelodično otpjevan album s obradama i Juliette Lewis zakrešti prljavi distorzirani indie-rock, cijeli svijet se diže na noge pomno analizirajući zlodjela svojih idola dovodivši ih na vrhove top ljestvica i u napast da nastave rabotu za koju očito nisu talentirani. Sva sreća da nitko nije sugerirao ulazak u pjevačke vode Ljubi Česić Rojsu kada je u hrvatskom saboru pjevao "U to vrijeme Božića". To bi bio vrhunac estradne globalizacije...

No, sa Davorom je posve drugačija situacija. Od malih nogu je odrastao uz glazbu, imao dva rock banda, Flame i Backstab, u kojima je svirao gitaru, nastupao je kao honorarni pjevač u nekim drugim sastavima, aktivno se bavi zborskim pjevanjem već 13 godina kao tenor i sticajem okolnosti se bavio radio voditeljstvom kao hobijem, no paralelno je komponirao vlastitu glazbu bez ikakve obaveze da istu jednog dana predstavi širokim masama. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, sazrio je i njegov kreativni potencijal za kojeg je na svu sreću shvatio da je bezvrijedan ako ostane pohranjen među četiri zida u krugu porodice. S akustičnom gitarom odvažio se ujesen 2009. odputovati do Zagreba gdje je u studiju Croatia Records za početak realizirao 4 snimke koje su objavljene na ovom 18 minuta dugačkom EP-iju.

Prvi i osnovni problem koji se širokoj audijenciji nameće u ovom slučaju je engleski jezik s kojim Davor barata veoma dobro, a drugi je tematska baladičnost koja je već podulje vrijeme deficitaran proizvod na ovozemnoj sceni. Za tekstove na engleskom jeziku on sam tvrdi da mu najbolje leže jer cijeli život sluša uglavnom izvođače s tog govornog područja, te je i u ranijim sastavima većinom pjevao na engleskom. Kao kantautor on se ne priklanja striktno niti jednoj struji, primjerice rocku ili lakoglazbenoj estradi s kojima postoje obostrane poveznice, već vrlo spretno izmiče kategorizacijama svojim univerzalnim stilom u kojem s podjednakim omjerima provlači klasičnu glazbu, bluesersku melankoliju, šlih americane, ambijentalne pasaže, melodične vokalne nadogradnje i jednostavan indie-pop format. U tom pogledu je daleko sofisticiraniji od gomile ovozemnih kantautora s akustičnom gitarom; njegove pjesme su slojevite građe sa tehničkim izmjenama načina sviranja (fingerpicking, flatpicking, staccato, legato...), a melodije su mu obogaćene s nekoliko različitih stilskih osobina. Primjerice, u hitoidnoj "Footsteps" koristi minijature tango ritma koji u tom zbiru zazvuči prilično 'indie', na britanski pub-rock način, dok recimo u laganoj "Colors" najviše pažnje posvećuje ambijentalnim sintagmama koje nadograđuje zgusnutim intervencijama sa nadosnimljenom gitarom i pozadinskim back-vokalom kojim posve proširuje dimenzionalnost teme u stanovitu pop-psihodeliju, pa čak i 'dream-pop'. Posebno elegičan ugođaj koji prikazuje "The truth" sentimentalno je uokviren minijaturnim melodijama i vrlo emotivno raspoloženim vokalima koji su strukirani u tugaljivom tonu, a posljednji broj "We (something for us)" izvlači sasvim drugačiju priču na tragovima čežnje i optimističkih nadanja.

Njegove teme su vanvremenske, povezane su emotivnim preokupacijama i nose jasnu poruku općenitih moralnih i duhovnih vrijednosti koje spretno dramatizira jednostavnom minimalističkom lirikom. No, ne može se nikako zaobići činjenica bremena tog engleskog jezika s kojim su mnogi ovozemni izvođači pokušavali ostvariti neki opipljiviji rezultat; svi oni stoje negdje u kutku svjetla pozornice, a kao vrlo slični primjeri mogu poslužiti Matija Habijanec aka Marshmallows koji radi već više od 15 godina, zatim Luka Belani, Bebe Na Vole, Luka Tomas ili Brođanin Ivan Vragolovich. Koliko god da su rafinirani i suptilni u izrazu, oni nikako ne mogu zaokupiti sluh ovozemne audijencije, a o onoj inozemnoj ne vrijedi niti raspravljati. Davor je svojim ozbiljnim stilom i pristupom zagrebao po površini koja je vrlo oštra i nemilosrdna; dok primjerice svi punk, metal i ini domaći komedijaši na engleskom zvuče manje-više satirično u svojim fahovima i kao takvi pred strancima djeluju zabavno poput Leningrad Cowboys koji namjerno ironiziraju akcent i lingvistiku, on se mora boriti sa profinjenošću koja gotovo nikada u ovakvim situacijama nije upalila na anglofonskom Zapadu. U tom pogledu se izolirao i vodi svoju privatnu bitku, no kada bi ga James Blunt ili Fleet Foxes kojim slučajem uvrstili kao predizvođača na svojim koncertima, vrata tog magičnog zapada bi mu se širom otvorila.

Naslovi: 1. Footsteps, 2. Colors, 3. The truth, 4. We (something for us)
Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/davormatosevic / www.youtube.com/davormatosevic
Diskografija: Always Be Good To Your Enemies, EP (2010)

DAVOR MATOŠEVIĆ - Footsteps







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -