Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - Ostali prostor

THE FALL
"Reformation! Post-TLC" (2007, Slogan)




The Fall
"Reformation! Post-TLC" (2007, Slogan)

Nakon 2 pune godine pauziranja ovi kraljevi, (ili bolje rečeno, kralj) britanskog independent zvuka na čelu sa Mark E. Smithom objavili su svoj 26. studijski album. Budući da imaju zacementirani status, ako ne No. 1, onda barem top-5 kod mnogih uvaženih svjetskih rock kritičara, tako niti naša web stranica nije izuzetak, isto kao niti dobar dio ovozemne ex-YU scene koja ih u posljednjih nekoliko godina navodi kao jedne od vrlo bitnih uzora. Vijesti o njima su tijekom 21. stoljeća bile dosta šture jer je Mark E. Smith nešto manje produktivan na što je utjecala i saobraćanja nesreća koju je doživio prije nekoliko godina.

Već punih 30 godina, od osnutka u Manchesteru 1977., M.E.S. i The Fall su neuništivi bastion otočkog underground rock zvuka. S ukupno do sada objavljenih 26 studijskih, 34 kompilacijska, 29 live (od kojih posebno mjesto za "istočnoeuropske" alternativce zauzima "Live In Zagreb 1990"), te 5 albuma snimljenih uživo u studiju, The Fall se s brojkom od 94 dugosvirajuća izdanja približava brojci "kluba 100" u koji se, čini mi se, još nitko u svijetu rock scene nije uvrstio, barem ne u vrijeme svog aktivnog rada. Ako u ovu brojku uvrstimo i 7 The Fall DVD / video materijala, onda im je ovo 101. izdanje! Frank Zappa, jedini pravi konkurent zaustavljen je opakom smrću 1993. godine na brojci od nekih 70-tak albuma, dok još uvijek aktivni Bowie, Neil Young, Van Morrisson, The Rolling Stones, Lou Reed, Lee Scratch Perry i još poneko iz velike branše jedva da su uz sve kompilacije i nekolicinu živih izdanja dosegli cifru od tek nekih "bijednih" 50-tak albuma. A na našoj sceni velike šanse imala je produktivnost Štulića da je otprilike s takvim intenzitetom nastavio objavljivati albume, ili ono što u zadnjih 5-6 godina radi Zdenko Franjić. Hiper produkcija, hiperaktivnost... u prosjeku od 3-4 albuma godišnje... M.E.S. je odavno izjavio da ako ne može u roku jedne godine napraviti barem 12 pjesmi (1 po mjesecu), onda njegov kreativni život nema smisla.

Uz ove frapantne podatke valja spomenuti da The Fall ima i 43 singla (otprilike nešto manje od 1 i pol godišnje) od kojih su "There's ghost in my house" 1987., "Victoria" (obrada Kinksa) 1988., te "Free range" 1992., gotovo došli do visoke pozicije oficijelne ljestvice najprodavanijih singlova u Britaniji (najvišlje pozicije bile su No. 30. i No. 35). Spomenimo da su im tada u napadu na vrh oštri konkurenti bili Duran Duran, George Michael, Madonna, CC Catch, Cyndi Lauper, Queen, Modern Talking, Depeche Mode, Simple Minds, Guns 'n' Roses, Pet Shop Boys, Transvision Vamp, a 1992. nitko drugi do MC Hammer, Nirvana, Michael Jackson, U2, Snap, The Cure, Salt 'n' Pepa i Dr. Alban (baš u vrijeme hita "It's my life"). U početku karijere, od 1977. do sredine 80-tih, bilježili su sjajne pozicije na indie top-listama (imaju četri No. 1 UK s radovima "Totale's Turns", "Grotesque" 1980., "Perverted By Language" 1983. i "In The Palace Of Swords Reversed" 1987.), no uglavnom od sredine 80-tih više ne žele pratiti svoj "uspjeh" na britanskim alternativnim listama. Posebno dobro su im prolazili albumi "John Peel Session" kojih ima oko 25 komada i mislim da nitko osim The Fall nema toliko odrađenih radijskih emisija za ovog velikana.

Od tada, negdje početkom devedesetih, jednostavno izgubivši bitku u borbi za komercijalni vrh, The Fall unatoč solidnim (a i odličnim) tiražama svojih izdanja od redovito 50.000 primjeraka (manje-više) redovito dolazi na ljestvice najprodavanijih već u prvih nekoliko tjedana nakon objavljivanja, no nikada nakon toga nisu došli u izgledniju poziciju. Ipak, svoj najveći komercijalni uspjeh doživjeli su u IV mjesecu 1993. s albumom "The Infotaiment Scan" koji je zauzeo nevjerojatni No. 9 UK top-albuma što im je i najveći komercijalni uspjeh. Česte promijene članstva glazbenika koje M.E.S doslovce tretira kao unajmljene radnike, te i spomenuta saobraćajka uzrok su razrijeđenih izdanja od 2000. godine naovamo. "Reformation! Post-TLC" im je tek 5. studijski album u 21. stoljeću ("Unutterable" 2000., "Are You Are Missing Winner" 2001., "The Real New Fall LP" 2003. i "Fall Heads Roll" 2005.), a ekipa koju je M.E.S. okupio formacija je glazbenika koja ga prati tek (uglavnom) od 2006. godine. Uz njegovo nezaobilazno veličanstvo M.E.S. na vokalu, to su: Elena Poulou (klavijature), Tim Presley (gitara), Dave Spurr (bas), Orpheo McCord (bubnjevi i vokal), te Rob Barbato (klavijature, bas i vokal). Za prigodu ovog albuma ugostio je još dvojicu gitarista - Pete Greenwaya i Gary Bennetta, dok je po običaju, produkciju kroz svoje šake jedino dopustio stanovitom gospodinu potpisanom kao Tim at Gracielands.

Album je za znalce The Fall nova priča podebljana različitim novim "pikantnostima" iz života M.E.S. (možete zamisliti), no najvažnije je da je i dalje zadržao svoje visoko dostojanstvo spram svih komercijalnih i veoma popularnih izvođača koji besramno uzimaju njegove ideje. Lijepo i fino M.E.S. spušta sve te kopirante "na zemlju" kroz skladbe "Over and over" i "Reformation". Glazbeno, The Fall su i dalje privrženi svojem minimalističkom rock stilu u kojem se tjera nekoliko uzastopnih r'n'r akorda koji su toliko nabijeni snagom kao da im je ovo tek prvi album u karijeri. Jest, M.E.S. je uvijek bio pravi punker na bazi Velvet Underground i to je i dan danas još uvijek ostao. I dalje je bijesan, raspravlja o svemu i svačemu, ali kao i uvijek ima dlake na jeziku i doslovce je na granici da ne počne "pizditi i psovati". Jedna od najupečatljivijih stvari je "Fall sound" gdje potpuno dočarava bogatstvo jednostavnosti vlastitog izraza. Kroz album šara vrlo jednostavno s countryem (naslov "White line fever"), povremeno se sprdava, no priča mu od skladbe do skladbe ima fenomenalnu fabulu (potpuni kraut / indie-rock "Insult song") ili pjesma "My door is never" gdje otvoreno kaže da njegova vrata nikada neće biti otvorena za tebe. On je uvijek neočekivani autor, koji u ovom slučaju kada The Fall godinama više nije niti približno UK top-50, pa ga izgleda hvata velika kriza "postojanja" (skladba "Coach and horses"). Nema niti John Peela koji bi ga podržao, što je prilično jebeno. (Imaš Juraj Šiftara i Horvija koji te podržavaju godinama). Čak je dozvolio da kompoziciju "Wright stuff" otpjeva mlada djevojka, Elena iz novopečenog sastava The Fall. Ali da nešto ne valja, M.E.S. je rekao u "Scenario", vrlo bolnoj, neoptimističnoj kompoziciji punoj stvarnih, svakodnevnih događaja. Album nastavlja sa sjajnom (i tužnoj) instrumentalnom kompozicijom "Das boat" (najduža stvar, traje 10 minuta), gdje se na samo sebi svojstven eksperimentalni način prikazuje kao tvorac jednog možda i ne novog stila, ali u svakom slučaju originalnog. Predzadnja stvar «Bad stuff» je čudne kombinacije nezadovoljstva, new-wavea, produkcije, eksperimenata i vrlo dobre svirke uz M.E.S. mrmljanje u mikrofon (trebalo bi zvučati kao telefon?), dok je zadnja «Systematic abuse» ponovno povratak na stari The Fall zvuk uz odličnu produkciju. Plesni, kvalitetni, rockerski, blago elektronički-techno, originalni... čak i pogodno za hit-single.

Ali "kriza identiteta" kod njega jednostavno ne postoji. On je veliki autor o kojem će se ispisati knjige. Jasno je da nakon debele, 30 godina dugačke karijere uz bezuvjetni utjecaj na Sonic Youth, New Order, Pixies, David Bowiea, Fugazi, Yo La Tengo, Girls Against Boys, Pavement, Mercury REV, Flamming Lips, Coldplay..., ovi velikani (ili velikan M.E.S.) britanskog indie zvuka iz Manchestera, odavno imaju svoje mjesto u enciklopedijama rocka bez obzira na komercijalni učinak.

Naslovi: 1. "Over over", 2. "Reformation", 3. "Fall sound", 4. "White line fever", 5. "Insult song", 6. "My door is never", 7. "Coach and horses", 8. "Usher", 9. "Wright stuff", 10. "Scenario", 11. "Das boat", 12. "Bad stuff", 13. "Systematic abuse", 14. "Outro".

Ocijena (1-10): u cijeloj The Fall karijeri ovo je tek bijedna 7-mica, ali znam što je M.E.S., onda je 7,5.

Mogao je M.E.S. i bolje, ali i ovo je fenomenalno... ne treba više. Ne vjerujem da će ikada biti popularan kao Coldplay, Radiohead, The Smiths, Bloc Party, ali će u svakom slučaju ostati kao pravi predstavnik britanskog alternativnog rocka. I s time se M.E.S. nosi već 30 godina bez obzira na ocijene i tiraže. Svaka mu čast!





Autor:

Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
djhorvi@net.hr







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -