Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Diskografija - Ostali prostor

SHELLAC
"Excellent Italian Greyhound"
(2007, Touch & Go)

Shellac
"Excellent Italian Greyhound" (2007, Touch & Go)

Kao što znate, Steve Albini i Shellac dolaze na zatvaranje Močvare, 9. V 2008. u sklopu festivala Žedno Uho 09 s predgupom Allroh iz Berlina koju su sami izabrali i s njima odrađuju europski dio turneje. U ovim krajevima posjetiti će Ljubljanu (Gala Hala, Metelkova 8. V 2008.) i Skoplje (Club Castro, 13. V 2008.). Evo prilike da saznamo šta to našeg Štefa tera da album nazove po imenu talijanskog kera.

Već četvrti album Shellaca u 14 godina karijere. Pa to nije moguće... Albinijeva zauzetost produkcijom zamrnula mu je rad njegovog sastava u kome su danas osim njega na gitari i vokalu bubnjar Todd Trainer i ex-Volcano Suns basist Bob Weston koji je odavno zamjenio nekadašnjeg Camilo Gonzalesa (ex-Naked Raygun). Naravno i članovi Shellaca imaju svoj privatan život i poslovne obaveze (Trainer radi u komercijalnom foto-studiju, a Weston je kao i Steve producent i studijski glazbeni tehničar zvuka), pa su sasvim opravdano bili diskografski neaktivni punih 7 godina. Jedino su u međuvremenu snimili instrumentalni album "The Futurist" za jednu plesnu modernu trupu kojeg su tiskali samo u 700 primjeraka LP ploča i kao poklon podijelili svojim prijateljima, te su nastupili na jednom Halloween partyiju kao The Sex Pistols gdje je Johnny Rottena predstavljao David Yow (sadašnji Qui, a ex-Scratch Acid i The Jesus Lizard). Imali su još nekoliko zapaženih nastupa - 2002. godine na All Tomorrow's Parties festivalu u Camber Sands (Engleska) gdje su nastupali s velikim independent imenima poput The Fall, Mission Of Burma, Do Make Say Think, The Breeders, Blonde Redhead, Wire, Zeni Geva i još dvadesetak izvođača. 2004. godine su u studiju BBC Radio 1 snimili "Peel Session" za nenadano preminulog John Peela koji je bio njihov veliki dugogodišnji obožavatelj, a 2005. godine, nakon punih pet godina kompozitorske neaktivnosti, snimili su skladbu "Steady as she goes" za drugi dio filmskog projekta "Burn To Shine" kojeg je pokrenuo Brendan Canty, bubnjar Fugazi, a režirao Christoph Green.

Naslov albuma je posveta Trainerovom uginulom psu talijanskom hrtu koji se zvao Uffizi. Po kinološkoj enciklopediji, ta vrsta psa je veoma stara, a navodno je pronađen njegov isti davni predak u egipatskom grobu starom 6000 godina, u Europu su ga doveli Feničani, a zatim je selekcioniran u Italiji. Visok je između 32 i 38 cm, a maksimalna mu je težina 5 kg. Po naravi je vrlo blag, oprezan, podložan i voli gospodara, kućni je pas i bježi od dosađivanja, te voli mirne osobe. Veoma je zimogrozan, te zimi mora izlaziti s kaputićem. Eto, toliko o inspiraciji za naslov albuma... Međutim, nisam siguran da je album i tematski vezan uz psa, više bi se reklo da je ovaj hrt bio dijelom ekipe Shellaca kada su komponirali i snimali album.

Snimalo se tokom 2006. u Electrical Audio studiju, a master je radio Steve Rooke u Abbey Roadu. Producirali su ga, naravno, Steve Albini i Shellac, a kada je izašao početkom lipnja 2007., zamolili su kupce da se orijentiraju na vinil jer im je bila namjera da ga snime samo za format LP ploče. I CD i LP su se prodavali po gotovo istoj cijeni. Prva strana albuma nazvana je "Pronto Prova...", a druga "A Isamu Sta Lapa!". Glasine tvrde da je njihov live favorit, pjesma "Hang on" koja je nastala nekoliko godina prije objavljivanja albuma i postala redovito tražena od publike na koncertima, izbačena s albuma jer nije bila po ukusu banda, dok je kompozicija "Killers" već objavljena na humanitarnoj kompilaciji "The Lounge Ax Defense & Relocation Compact Disc" i kao takva se nije mogla pojaviti na ovome albumu.

Album otvara sjajna skladba "The end of radio" dugačka 8 i pol minuta u kojoj Albini govori neobičan tekst o tehničkim podacima rock banda (mikrofoni, gitara, električna struja), promociji, nastupu na radiju, te o tome da su sastav bez sponzora kojeg nitko neće emitirati na radio programima. Glazba je sjajno dizajnirana - bas je ritmički distorziran gotovo u režućem matematičkom isprekidanom industrial stilu s osam taktova u tri akorda koji se ponavljaju tokom cijele skladbe, dok je bubanj priča za sebe. Trainerova tehnika je reklo bi se eksperimentalni art, on radi prigušene efekte, da bi tek nakon dvije i pol minute krenuo s tipičnim plesnim i hard-rock teškim ritmovima gdje se ponovno vraća u eksperimentalni fazon dokazujući da fazon itekako ima veze sa kompozicijom. Albinijeva gitara se pojavljuje tek u nekoliko sitnih detalja bez posebne distorzije i u svakom slučaju, ovo je posve netipična Shellac skladba koja je po svemu sudeći odličan uvod za koncerte.

Već ranije snimljena "Steady as she goes" posve je jednostavan plesni rock broj vrlo blizak relativno mirnijim Fugazi gdje u drugom dijelu kompozicije Albini na neki čudnovati način svira gitaru koja zvuči kao da je raštimana. "Be prepared" je ritmička igra zasnovana na korištenju neujednačenih taktova kojima omeđuju plesni dio skladbe. Ti neujednačeni taktovi prelaze u de-kompoziciju i njeno samo razbijanje. U "Elephant" i bas i gitara sviraju melodije (riffove i solo dionice), te kao i dobar dio albuma, naglasak su stavili na ravnomjernom odnosu praznine kojeg ovdje popunjava ritmički akcent bubnjeva koji se pretvaraju u melodiju. Skroz jednostavna filozofija gdje pri kraju mijenjaju melodiju u veoma dobar složenac. "Genuine Lulabelle" je još jedna uslovno rečeno, eksperimentalna kompozicija u vrlo dugačkom tajmingu od 9 minuta gdje uvod traje punih dvije minute s laganim Albinijevim 'prćkanjem' po drone melodiji. Svaki glazbenik dobio je svoju ulogu za popunjavanje solo dionica, čak i veoma tihi Albinijev vokal koji još uvijek nije naučio pjevati. Kompozicija je više prazna nego li popunjena sa zvučnim motivima, a upotrebljeni su gostujući narativni vokali Ken Nordina, Strong Bada, Agostino Tilotte i Hal Douglasa. Poprilično pretenciozna skladba u kojoj se Shellac pokušava isprobati na terenu zvan nešto što bi trebalo biti prazna matematizirana post-rock simfonija. Vrlo lijepu laganu plesnu melodiju ostvaruju u instrumentalu "Kittypants", dok su posljednje tri "Boycott", "Paco" i "Spoke" kompozicije u različitim varijacijama koje su sistematski povezane zajedničkim aranžmanima. Posljednja, "Spoke", melodično je linearna s izmjenama vodećih dionica svakog elementa ponaosob, brza i plesna gdje Albini pokušava izvući bijesan i neurotičan vokal poput David Yowa. Prekratko, ali slatko za kraj.

Međutim koliko god da se Shellac potrudio oko svojeg specifičnog zvuka, dobro znanog načina snimanja s gomilom mikrofona i ozvučenih studija, te čiste laboratorijske produkcije, album je više bogat s tišinom i prazninama nego li sa samim zvukom. Sve je tu precizno minimalistički odsvirano i na svojem mjestu, no zbog same matematičke strukture aranžmana kojima Shellac kroči u novi teritorij osmišljavanja rocka kao umjetnosti sa smislom, te prevelike eksperimentalne želje ka novoj filozofiji kompozicija bez riffova i uobičajenih elemenata, kao i razvlačenjem nenaglašenih aranžmana u rocku, ovaj 'pseći' album je prije svega samo predložak za rock avangardu. Vrijeme će pokazati da li se radi samo o pukom ekscentričnom štosu ili široko prihvaćenom obrascu za stvaranje novog rock svjetonazora. S obzirom da je album prošao samo kod fanova i o njemu se vrlo malo govorilo (čak nije bio niti na listama kritike za najbolje albume 2007.), trebati će puno vremena proći da publika na koncerte dolazi zbog ovakvih eksperimenata. Prvi dio albuma još ima svoj prepoznatljivi Shellac stil, no drugi je čisti eksperiment samo za njihove obožavatelje. Nema tu više glasnih udaraca i neobičnih ekspresivnih tekstova. Tek poneki blijesak nekadašnjeg nadahnuća i mnogo matematičkih novotarija koje više pristaju post-rock / noise eksperimentatorima nego li njima. Steve se smirio i pretvorio u obiteljskog mirnog čovjeka, a album je slaba preporuka za one koji ga žele po prvi puta upoznati.

Naslovi: 1. "The end of radio", 2. "Steady as she goes", 3. "Be prepared", 4. "Elephant", 5. "Genuine Lulabelle", 6. "Kittypants", 7. "Boycott", 8. "Paco", 9. "Spoke"

Ocijena (1-10): 6

Web: www.myspace.com/shellacnorthamerica

Diskografija: " At Action Park" (1994) / " Terraform" (1998) / "1000 Hurts" (2000) / " Excellent Italian Greyhound" (2007)


Autor:
Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
djhorvi@net.hr







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -