Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Interviews

ADNAN HAMIDOVIĆ FRENKIE
Interviewer: Dragutin Matošević

Adnan Hamidović Frenkie
Razgovarano, 23.06.2007. godine

B: Sa mnom je u društvu Adnan Hamidović Frenkie. Ti si rođen u Bijeljini, da li te je odatle odveo rat ili...?

Frenkie: Da, iz Bijeljine sam otišao 1992. godine, kad je Bijeljina "pala". Tad nisam bio svjestan šta se događa, tek sam kasnije shvatio kroz šta sam prošao. Te godine odlazim u Njemačku.

B: Koliko je život u Njemačkoj uticao na tvoje bavljenje muzikom?

Frenkie: Pa, dosta. Tamo sam prvi put čuo hip-hop, družio se s ljudima koji su to slušali.

B: Oni tamo imaju svoje hip-hop zvijezde?

Frenkie: Da, imaju itekako dobru hip-hop scenu. Ako bi scene redali po kvaliteti na svjetskom nivou, prva bi bila američka, druga francuska, pa zatim njemačka hip-hop scena.

B: Da li je kod njih u Njemačkoj hip-hop scena underground ili ima i mainstream izvođača?

Frenkie. Ima i jednog i drugog. Tamo ima veoma popularnih hip-hop izvođača, koji prodaju puno CD-a, koje ljudi prepoznaju i zaustavljaju na ulici. To su npr. Semi Deluxe, Bushido itd.

B: Tematika tekstova hip-hop pjesama je, uglavnom, kritika društva.

Frenkie: Pa, kod mene jeste.

B: U čemu "griješe" u Njemačkoj?

Frenkie: Kod njih nema toliko socijalne tematike. Oni većinom pišu "battle" tekstove i izvode neke reperske fore, u biti su dosta sličniji Amerikancima. Njemačka je dosta dobro uređena država. Imaju i oni svojih problema, naravno, kad poredimo to sa našima, to je totalno drukčija priča.

B: Poslije boravka u Njemačkoj, u Tuzlu si došao 1998. godine. Da li si odmah "upao" u ekipu FM Jama?

Frenkie: Da. Sa dvojicom prijatelja snimio sam neki demo i otišao na Radio Kameleon i tako sam i "uletio" u svu tu priču.

B: Da li su te okrilje FM Jama ili situacija u zemlji natjerali na taj kritički način izražavanja?

Frenkie: Sve skupa je imalo uticaja. Prijatelj sam sa Edom Maajkom, družimo se i naravno, njegovi tekstovi, njegovi pogledi na muziku, kao i situacija u državi, sve to je uticalo na mene.

B: Repaš već osam godina. Da li primjećuješ da su kritike u tvojim pjesamama išta promijenile nabolje, tj. vjeruješ li da hoće?

Frenkie: Dosta ljudi mi je reklo da su Edine i moje stvari na neki način uticale na njih i učinile da su nešto promjenili u svom životu. Što se tiće našeg društva, ne vjerujem da se tu puno šta promijenilo.

B: Znači da će tema za tvoje pjesme biti neiscrpan broj, s obzirom da naše društvo uporno ide "dole".

Frenkie: Naravno. Evo, npr. moja pjesma "Hajmo ih rušit", stara je već par godina, ali stvari o kojima u njoj govorim i dan danas su aktuelne. Ništa se nije promijenilo. Ko je danas čuje, ne znajući da je pjesma stara, neće se ništa manje složiti sa situacijom koju ona opisuje, nego prije par godina. Teme, nažalost, ne stare. Danas imamo iste probleme koje smo imali i prije par godina.

B: Faciniran sam uvezanošću vas kao hip-hop izvođača. Spomenuo si Edu Maajku. Uzajamno gostujete jedan drugom, međusobno si pomažete... Možeš li mi malo objasniti tu situaciju?

Frenkie: Dok je hip-hop kao kultura na Balkanu još bio relativno mlad, svi smo se međusobno znali. Mogao si otići u Zagrebu, ako si čuo za nekoga ko se bavi hip-hopom tamo, doći, upoznati tu osobu i prespavati kod nje, bez obzira što se i niste ranije znali, jer imali ste nešto što vas spaja, a to je ta ljubav za hip-hop i tu kulturu. Od samog početka je i ostalo tako. Mi se svi znamo i u Zagrebu, i u Tuzli, i u Sarajevu i u Beogradu. Ja, npr., gostujem na Marchelovom albumu, on na mom, takva je situacija i sa zagrebačkim MC-ima. Surađujem i sa Edom, što je logično, jer zajedno smo počeli u Tuzli, imamo grupu koja se zove Disciplinska komisija. I dan danas smo svi zajedno, može izgledati malo čudno, ali u hip-hop kulturi to je sasvim normalno.

B: Kad si osjetio da je došlo vrijeme da snimiš svoj prvi CD?

Frenkie: Realno govoreći, mislim da sam taj prvi album snimio malo prerano. Bio sam pun energije, nakupilo se tekstova i snimio sam to. Mada, sad kad ga poslušam, ima tu tekstova koji i nisu baš zreli. U to sam doba u FM Jamu, na radiju, snimao neke demo snimke, nakupilo ih se par, pa su Emir i Edo rekli, zašto ne bi snimio svoj CD. Već sam prije toga, prateći Edu po nastupima, izvodio neke svoje pjesme. Ljudi su me primjetili i tako se to spontano i desilo. Snimio sam album, ponudio ga Menartu i oni su ga izdali. To je bilo odlično, jer uvijek mi je bio san imati svoj CD.

B: Kad smo već kod Menarta, reci mi zašto BH izvođači izdaju u Hrvatskoj?

Frenkie: Zato što neće niko da nas izda u Bosni i Hercegovini. Kod nas je sve naopačke. Izdavač mog albuma u Bosni i Hercegovini bi trebao biti Hayat Production, a onda prodavati ga dalje, u Hrvatskoj. Kad je Edo Maajka snimio svoj drugi album, prethodno napraviviši bum sa prvim albumom i postavši poznat u cijelom regionu, i kad ga je ponudio našim BH izdvačkim kućama, niko mu nije htio izdati album. Bojali su se da neće biti komercijalan, da ga neće uspjeti prodati. Da se to desilo sa prvim razumio bih, ali sa drugim albumom, to mi već nije jasno. Danas već Hayat Production radi profesionalnije. Oni nisu izdali moj drugi album, ali su preuzeli njegovu distribuciju i to je, ipak, velika stvar. Jako dobro reklamiraju CD, guraju i dobro rade taj posao. U zadnje vrijeme sam primjetio da izdaju i dosta alternativnih grupa. Valjda su prepoznali da tu ima nešto i da se nešto od toga može napraviti.

B: Imam jedno pitanje, možda sam te to trebao pitati na početku našeg razgovora - zašto si ti "Frenkie"?

Frenkie: (smijeh, op.a.) To je vrlo kratka priča. Svi misle da je to neko moje umjetničko ime, ali nije, to je nadimak koji sam naslijedio od oca.

B: Ti si puno putovao, bio si u Evropi, Americi. Ono što mene facinira, evo ponovo potežem ovu istu riječ, to je da dio naše dijaspore, koja je uglavnom narodnjački nastrojena, sluša hip-hop. Mora da se tu radi o djeci ljudi koji su tokom rata otišli odavde.

Frenkie: Pa da, mi kad sviramo u Njemačkoj, Danskoj ili u nekoj drugoj stranoj državi, mi upravo sviramo našoj dijspori, a ne Njemcima, Dancima itd. Na te koncerte dođe oko 500 ljudi, a od tog broj samo njih 20-tak zna moje ili Edine pjesme. Ovi ostali su možda čuli "Mahira i Almu", "Prži", pa im je to sve zanimljivo ili su oni samo standardni gosti u tim klubovima. Zna se desiti da imamo nastupe sa super atmosferom, ali većinom je to hladna atmosfera. Nije to ista publika kao publika na Balkanu.

B: Da, zato sam te i pitao ovo prethodno pitanje, jer ipak je to mali broj ljudi, vama je sigurno mnogo draže nastupati ovdje.

Frenkie: Sigurno da je tako, bolja je atmosfera ovdje, dođu ljudi koji stvarno to vole.

B: Pored toga što si politički aktivan u svojim pjesmama, ti si i u stvarnom životu politički aktivan.

Frenkie: Član sam pokreta Dosta i to je to. Nisam član nijedne stranke. Pridružio sam im se, jer mislim da rade odličnu stvar. Bilo je vrijeme da se jedan takav pokret pojavi u Bosni i Hercegovini. Svi znamo kakva nam je situacija, a dosad niko nije stao u odbranu naših prava i zahtjeva. Dio sam toga, upoznao sam ljude iz pokreta i vjerujem da zaista žele nešto primijeniti. U Bosni i Hercegovini je teško nešto promijeniti, jer nam je omladina dodatno podijeljena na Bošnjake, Srbe i Hrvate. Također, primjetio sam da je na prošlim izborima, zahvaljući pokretu Dosta, Grozdu i Revoltu iz Tuzle, situacija na izborima bila znatno bolja. Više mladih je izašlo na izbore. Mislim da se to dogodilo upravo zahvaljujući ovim pokretima.

B: Evo idealne prilike da pozovemo mlade da izlaze na izbore, jer jedino će tako promijeniti nešto nabolje za sebe i svoju budućnost.

Frenkie: Apsolutno se slažem. Sjećam se kako ni ja prije nisam glasao, i uvijek sam govorio: "Nemam za koga da glasam, ne znam za koga...". Kasnije sam shvatio da je to glupost. Svako treba izaći glasati. Neću nikom reći za koga, nek svi izaberu kome će vjerovati, ali glasati je bitno, pogotovo za mlade, jer je to jedini legalan način da promijeniš političara na vlasti za kojeg misliš da ne radi dobro svoj posao. Izađeš na izbore i tako ga "srušiš".

B: Volio bih sada proći kroz tvoje albume. Prvi tvoj album zvao se "Odličan CD". Koje su se pjesme sa njega izdvojile kao hitovi?

Frenkie: "Rise", kao prvi single, zatim "Hajmo ih rušit", za koju nismo snimili spot, ali se baš izdvojila i po njoj su me ljudi zapamtili i upoznali.

B: Album "Dosta", šta nam o njemu možeš reći?

Frenkie: Sam naziv albuma povezan je sa pokretom Dosta. Album sam odlučio snimiti kod kuće, tako da sam ga tamo otpjevao i izmiksao za 20-tak dana. Tu smo bili malo požurili, jer smo htjeli da izađe prije izbora. Tekstovi, naravno, nisu na brzinu napisani, nastajali su duži period, samo je album na brzinu smiksan, zbog manjka vremena. Cijeli album posvećen je pokretu Dosta i na njemu se nalaze socijalno angažovani tekstovi. Sa tog albuma je pjesma "Mr. Policeman", zbog koje je sarajevski Radio 202 dobio kaznu. Radilo se o kazni od 10,000 eura. U toj pjesmi se govori o našoj policiji, kako je korupmpirana i iskvarena. Radio 202 je tu pjesmu vrtio, kao i neke angažovane pjesme od riječke grupe Let 3. Već su nekoliko puat bili opominjani, i ta moja pjesma bila je kap koja je prelila čašu. Poslije toga organizovao sam koncert u Domu omladine na Grbavici da bi skupili pare za tu kaznu. Nismo skupili sve pare, ali drago mi je da smo dali svoj udio u tome.

B: Novi album, "Povratak Cigana", izašao je, nedavno. Ko su "Cigani" u ovom naslovu? Da li je riječ o prenešenom značenje?

Frenkie: Mi, u Bosni i Hercegovini, izmislili smo ciganluk. U nazivu albuma riječ "Cigana" je jednina, a taj Cigan sam ja. Da objasnim. Ciganluk je u Bosni i Hercegovini neka vrsta zezancije, crni humor, sarkazam, ironija, "šukanje". Mislim da to najbolje definiše tekstove na ovom albumu i otuda taj naziv. Ne radi se ni o kakvom vrijeđanju Cigana, niti bilo kojeg naroda u BiH. Takvi tekstovi su bili na prvom albumu, zatim imamo tu drugi album, koji je pun pjesama tekstualne tematike i sad imamo ovaj, "Povratak Cigana", koji je povratak starog Frenkiea. Zato sam ga i nazvao tako. Album je izašao pretprošle sedmice u Hrvatskoj. Ovih dana se pojavio i u BiH. Album je sniman u Zagrebu, u Morris Studiju, miksao ga je Miro Vidović, po meni, najbolji producent hip-hop muzike na Balkanu.

B: Ko su gosti na albumu?

Frenkie: Edo, Hamza, Damir Avdić - Graha. Beatove je radio moj prijatelj, Damir Jahić, zvani Čekić.

B: Objasni nam detaljnije tu tehniku snimanja hip-hopa. Kako nastaje hip-hop pjesma? Imaš tekst i šta onda?

Frenkie: Imaš tekst, onda ti producent napravi beatove, neku melodiju koja se provlači kao podloga. Inače, hip-hop pjesma se može napraviti na dva načina. Da napravim neki tekst, pa da za njega tražim instrumental ili da čujem neki instrumental koji me inspiriše i onda napravim tekst za njega. Na ovom zadnjem albumu ima više producenata, t.j. ljudi koji su radili beatove i melodiju, ali većinu ih je uradio Damir Jahić - Čekić, koji živi u Sarajevu. Prilično je poznat na našoj hip-hop sceni kao beat maker koji to jako dobro radi. Pored njega, tu je Cool Aid, trenutno jedan od najjačih producenata na Balkanu. On je radio i za neke američke reppere. Tu su još dva momka iz Zagreba - Monroe i Aco, a tu je i Mire King koji je sa mnom dosta radio.

B: Može li se živjeti od hip-hopa?

Frenkie: Ja ne mogu, ne još. Edo može i on od toga i živi, a ja živim od Ede (smijeh, op.a.). Nastupam s njim, kao član njegovog benda, kao back vokal. On ima stvarno dosta nastupa. Iako i dalje živim s roditeljima, sebi tako priuštim solidan džeparac.

B: Imaš li ekipu s kojom radiš?

Frenkie: Nastupam s DJ-em, to je DJ Emir iz FM Jama, koji vodi i istoimenu emisiju. Može se nastupati i sa bendom, kao što to Edo radi, ali većimo je tu DJ opcija, kakav hip-hop ustvari i jeste.

B: Nemaš problema zapamtiti tekstove, jer puno je riječi?

Frenkie: To jeste malo poteško, pogotovo kad se tu nađe i alkohola. Bude i improvizacije kad se nešto pogriješi ili zaboravi, ali uglavnom kad imam nastup ponovim kod kuće tekstove, ponovo ih provježbam.

B: Reci nam nešto o promociji albuma "Povratak Cigana".

Frenkie: Već sam imao promociju u Klubu Aquarius u Zagrebu. Slijedeći su Tuzla i Sarajevo. U Tuzli će promocija biti uskoro, u Domu mladih, Klub Palma.


Interview objavljen u Tuzlanskom listu
Br. 132 od 28.06.2007.

Interviewer:

Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -