Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Interviews

ADNAN HATIĆ HATA
Interviewer: Dragutin Matošević

Foto: Craig Mason

Adnan Hatić Hata (Agonize)
Razgovarano, 01.07.2007. godine

B: Šta je to death metal?

Adnan: To je muzički izražaj. Tematika prvih death metal bendova bile su horror priče. Ti bendovi bili su inspirisani horror filmovima i htjeli su taj osjećaj filma prenijeti i na muziku.

B: Koji je, po tebi, izvođač preteča te vrste muzike?

Adnan: Prema meni, prvi bendovi koji su imali formu death metala bili su Possessed i Death ranih 80tih. Inače, svaki već ranije postojeći stil sviranja električne gitare imao je uticaj na death metal. Može se reći i da današnji death metal zvuk vuče korijene u jazz muzici 60-tih godina prošlog stoljeća. Death metal je izuzetno kompleksan i težak za sviranje. Death metal svirači postali su izvrsni muzičari, priznati u svijetu.

B: Ko je na prostorima ex-YU značajno ime na polju te muzike?

Adnan: U posljednje vrijeme mnogo je takvih bendova. Oni dolaze, ali su i kratkog vijeka. U BiH, pored nas, postoje još Toxicdeath, također iz Tuzle. U Srbiji su popularni Sacramental Blood i Amon Din. Hrvatska ima svoj Usud. To su imena koja nešto znače na sceni ex-YU.

B: Death metal je muzika jednog kruga ljudi, koji to prate, vole i slušaju. Gdje je na muzičkoj sceni taj krug ljudi, jesu li oni underground? Postoje li posebna mjesta gdje svirate, neki festivali?

Adnan: Da, postoje itekako dobro posjećeni festivali. Recimo, najveći festival na kojem nastupa veliki broj death metal bendova je Metal Camp koji se organizira u Sloveniji, jedan je od većih festivala u regionu. Posjeti ga oko 30,000 ljudi.

B: Sad dolazimo do tvoje grupe, Agonize. Kako je nastao tvoj bend?

Adnan: Na početku je to bilo jako šareno. Bili smo tinejdžeri, htjeli smo praviti ekstremnu muziku i svako je imao nekog svog uzora, naginjao na svoju stranu, tako da je naš prvi demo bio prilično "šaren". Radilo se o demo albumu naziva "The Chosen One" i snimili smo ga 1998. godine. Prema našoj procjeni, prodat je u oko 1,000 primjeraka.

B: Karakteristično za naše bendove je baš ta, kućna produkcija. Da li je to bila vaša jedina opcija za snimanje?

Adnan: Bila je i jeste jedina. U našem regionu ne postoji producent koji zna raditi sa tom muzikom. Mi smo pokušali snimati u nekoliko studija, ali ni jedan nije dao zadovoljavajuće rezultate, tako da smo se odlučili za varijantu kućnog snimanja. Svaki vlasnik studija olako prihvata snimanje, ali produciranje jednog death metal albuma veliki je izazov.

B: Šta je teže, napraviti album ili kasnije nešto uraditi sa tim snimljenim albumom?

Adnan: Ne bih rekao da tu postoji nešto teško. Mi to sve radimo iz ljubavi.

B: Malo si me zbunio odgovorom. Zar nije svrha albuma da se on izda i približi daljem slušateljstvu? Ili možda vi to radite samo iz vlastite zabave?

Adnan: Mi smo tu prvenstveno da se zabavimo i sebi ne želimo stavljati nikakve prepreke. Svako od nas ima svoj posao koji radi za život. Ako "kane" koja marka i od svirke, uvijek je dobrodošla, jer potroši se za bend. To je za sad jedan hobi. Odrasli smo uz svirku, volimo to i to je jedna od stvari koja nas kao bend, ali i kao prijatelje, drži na okupu. Družimo se, komuniciramo, nadograđujemo i to je ono što je bitno.

B: Koliko ste demo snimaka napravili?

Adnan: Imamo tri demo snimka i jedan oficijelni album koji je izašao za Walk Records.

B: Najvažnije u svoj ovoj priči je baš taj vaš oficijelni album, "When Memory Dies". Dokle ste stigli s tim albumom, da li je ta priča već završena?

Adnan: Ne, još nije završena, još postoje CD-i koji su u distribuciji. Album je sniman u tuzlanskom Omladinskom art centru. Producent albuma bio je Droga. Na albumu se nalazi deset pjesama, sve su autorske. Snimak je prilično zreliji od svih naših ranijih radova u svakom pogledu.

B: Kakva je distribucija vašeg zadnje albuma? Kako da npr. neko iz Zavidovića dođe do vašeg CD-a?

Adnan: U BiH postoji par prodajnih mjesta, ali distribucija se uglavnom vrši preko naše i prijateljskih web stranica.

B: Šta nasljeđuje taj album?

Adnan: Trenutno radimo na novom EP-u sa 5 pjesama. Radni naziv mu je "The Fever". Sve snimamo sami, ali ćemo mastering i post produkciju raditi u nekom od jačih studija u inostranstvu.

B: Nikad vas nisam video na nekom video spotu.

Adnan: Razmišljali smo o tome, ali ne želimo se nametati medijima na kojima nismo poželjni, jer naša muzika nije baš prijemčiva za sve ljude. Voljeli bi da se nivo muzičke svijesti podigne na viši nivo, gdje bi se i više mladih uključilo u konzumiranje ovakve muzike, ali za sad ne vidimo svoje mjesto u TV medijima.

B: Reci mi ko su članovi benda Agonize?

Adnan: Anton Grgić na gitari i njegov brat Tihomil na bubnjevima. Dario Stevanović svira bas i ja, Adnan Hatić, sviram gitaru i vokal sam. To je ekipa koja zajedno djeluje već sedmu godinu. Prije toga članovi benda su bili Nedim Tinjić, sada nastavnik gitare u Osnovnoj muzičkoj školi u Tuzli i Elvis Trakić, koji je bio na mjestu vokala, ali sada više nije aktivan u muzici.

B: Volio bih da mi kažeš nešto o svom fanzineu. Da li on još postoji?

Adnan: Da, još radim na tome. Fanzine se zove "Hidden Throne" i u njemu promovišem ekstremne oblike muzike, a to su oni muzički izrazi koje slušalac može smatrati esktremnim za normalno slušanje, tu naravno spada i death metal.

B: Da li je turbofolk ekstremna muzika?

Adnan: Da, itekako je ekstremna muzika! (smijeh, op.a.) Jako ekstremna muzika, ali u jednom drugom, negativnom smislu. Mnogo drugačije ekstreman od muzike koju ja smatram ekstremnom. Mislim da ta vrsta muzike mnogo negativnije utiče na svijest omladine i na njihovo ponašanje, kulturu. Prije 10 godina, omladina je bila više na zemlji nego sada. Danas je sve drugačije, sve im je dozvoljeno. Mislim da su baš turbofolk i malograđanština uveliko uticali na to. Nisam ništa pozitivno vidio u tom valu.

B: Koje radnje uključuje vođenje jednog fanzinea? To je ogroman posao.

Adnan: Ponovo ću reći da to nije ništa teško, to je još jedan moj hobi koji zaista volim raditi. Isključivo to radim, jer tako sam u kontaktu sa svojim istomišljenicima, znači, sa ljudima iz čitavog svijeta. Sam fanzine imao je 6 štampanih izdanja, ali kako su pored toga došle mnoge druge obaveze i samim tim nedostatak slobodnog vremena, fokusirali smo se na predstavljanje fanzinea samo na internetu.

B: Kakva je vaša saradnja sa ekipom sarajevskog ISV radija, sa The Aebbys ekipom koja djeluje pri tom radiju kao promoter i organizator mnogih muzičkih događaja?

Adnan: Saradnja je dobra, međusobno si pomažemo kad god to možemo. Inače, oni imaju online portal i radio emisiju koja se bavi promovisanjem metal muzike. Oni nam uvijek izađu u susret kao promoteri.

B: Znam da se baviš i web designeom. Pomažeš li kome na tom planu?

Adnan: Da, tim se bavim profesionalno, tako da pomažem i raznim bendovima sa njihovim internet prezentacijama. Dosad sam radio stranicu za svoj bend, za hrvatski Usud, za jedan poznati američki metal bend, Immolation. Sad trenutno radim stranicu za Sacramental Blood iz Srbije.

B: Reci mi, odkud vi na velikoj evropskoj turneji sa bendom Obscura. Ta vijest je i inicirala ovaj naš razgovor?

Adnan: To je njemački death metal bend sa kojim u septembru 2007. godine krećemo na prvu evropsku turneju. To je za nas do skora bila nevjerovatna stvar, ali evo, sada je to realnost.

B: Kako je došlo do toga i ko je to sve organizirao?

Adnan: Jednostavno, putem interneta, putem sličnih interesa. Nismo se nikad ranije sreli. Radi se o jednoj zajedničkoj turneji naša dva benda. Obići ćemo 23 grada. Oni su, inače, izdali jedan album i rangirani su veoma dobro u underground svijetu. Turneja starta sa dva koncerta u Grčkoj, zatim slijedi Makedonija, Srbija, BiH, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Njemačka i kao naša finalna destinacija, Francuska. Sve smo organizirali sami, uz pomoć mnogih prijatelja širom Evrope, s kojima sam već godinama u kontaktu. Odlučili smo pokušati i mislim da je to pravi korak za naš bend.

B: Reci mi svoje mišljenje o jako lošoj situaciji na muzičkoj sceni BiH. Sjećam se, kad su Beatlesi počinjali i njihovu muziku su nazvali "ekstremnom". Zar nije vaš cilj da vašu muziku više ne smatraju ekstremnom?

Adnan: Ne bih se baš složio s tim. Ta muzika, iako esktremna za to vrijeme, bila je prihvaćena od strane cijelog svijeta. Muziku koju mi slušamo i sviramo, ne može prihvatiti bilo tko. Što se tiče muziče scene BiH, sve zavisi kako ko gleda na uspjeh i na pojma uspješnosti. Za nas je, recimo, uspjeh što smo kao bend sve ove godine ostali zajedno.

B: Šta je za tebe uspjeh? Kad ćeš moći reći da si sretan i za vid tvoje publike i za vid tvoje muzike?

Adnan: Ja sam sretan sa 100-200 ljudi koji posjećuju naše koncerte, što je inače prosjek posjećenosti koncerata ovakve muzike u svijetu. Mi nismo bend koji svira tamo gdje se ljudi okupljaju, gdje ima i po hiljadu ljudi, svirao neki bend ili ne. Mi ne popunjavamo ničiji prostor, mi smo tu da usrećimo sebe i ljude koji žele čuti šta im mi imamo za reći.

B: Koje su teme tekstova u vašoj muzici?

Adnan: Pošto ja pišem tekstove, teme su neki moji pogledi na svijet, svijet kakvog ga doživljavam.

B: Reci mi citat iz neke vaše pjesme.

Adnan: Možda je bolje da onaj ko je zaista zainteresovan šta mi to imamo za reći posjeti našu oficielnu web stranicu www.agonizeband.com gdje može naći tekstove svih naših pjesama?

B: Ko vam radi marketing?

Adnan: Većinom mi to radimo sami. U suštini, većinom smo sami svoji majstori. Htio bi se nadovezati na pitanje o uspjehu nekog benda i reći da ukoliko bilo koji bend, ma koliko on bio komercijalan, bude čekao da ga neko dočeka raširenih ruku - da radi veliku grešku. Ukoliko ne uzmete stvar u svoje ruke, niko vam drugi neće pomoći. Sama činjenica da smo mi svojim vlastitim snagama uspjeli organizirati ovu predstojeću turneju, govori u prilog toj tvrdnji. Ne znam da li je ijedan bend sa teritorija BiH uspio organizirati turneju dugu 23 dana, da svira dan za danom u drugom gradu, u 8 zemalja.

B: Veliki je to poduhvat.

Adnan: Da, inače, cijeli moj svjesni život vezan je za death metal. Odrastanje uz tu muziku oblikovalo me je u ličnost kakva jesam. Sve lijepo što mi se desilo u životu, desilo se zahvaljujući toj muzici. Vezana je za sve, za moju sadašnju profesiju i za mnogo drugih stvari. Vječnoj sam zahvalan toj muzici zbog toga.

B: Da li si uspio nekoga drugog "prevesti" na death metal?

Adnan: Vjerujem da jesam. Puno je raje iz mlađe generacije koji me i dan danas zaustavljaju na ulici, čestitaju i govore: "Vi (Agonize, op.a.) ste meni kraljevi!"

B: Ima li novih bendova koji sviraju vaš stil?

Adnan: Naravno da ima, ali i mi smo još tu. Nismo još odustali i mislim da naše vrijeme tek dolazi. I dalje smo mladi bend. Naravno, tu i tamo iskrsne i novih bendova, što je za pohvalu.

B: Kad je slijedeći vaš koncert u Tuzli?

Adnan: Slijedeći koncert grupe Agonize u Tuzli održat će se u sklopu ove jesenje turneje sa bendom Obscura. Što se tiće BiH, svirat ćemo u Tuzli, Sarajevu i Bihaću.

B: Adnane, hvala ti mnogo na ovom razgovoru.

Adnan: Hvala i Vama za ovaj intervju i naravno za veliku podršku koju ste nam pružali tokom svih ovih godina. www.agonizeband.com .

Foto: Craig Mason

Interview objavljen u dnevnom glasilu Tuzlanski list
Br. 144 od 12.07.2007.
Foto: Craig Mason

Interviewer:

Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -