| Barikada
- World Of Music - Interviews |
|
| MIODRAG
BATO KOSTIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević |
Miodrag Bato Kostić - nekad |
Miodrag Bato Kostić - sada |
Miodrag Bato Kostić - nekad |
Miodrag
Bato Kostić
Razgovarano u dva navrata: 22.11.2000. i 31.08.2007. godine
Legendarni gitarista i kompozitor, Miodrag Bato Kostić, muzičar je iz Tuzle
sa, možda, najbogatijom muzičkom karijerom iza sebe. Red je da ga detaljnije
predstavimo svim onim koji o njemu, o njegovom radu, manje znaju.
P: Možemo li saznati nešto o počecima tvoje muzičke
karijere?
O: Ja spadam u onu grupu rock muzičara za koje se može reći da su pioniri
ovog posla i uopšte, tih nekakvih početaka rock muzike na ovim našim, balkanskim
prostorima. Svi dobro znaju, a evo, ja ću to i da potvrdim, da sam ja gitarista
i muzičar koji je svoje prve korake počeo u gradu Tuzli i u tom sam gradu
proveo nekih sedamnaest godina svog života. Konkretno - osnovno školovanje,
srednju muzičku školu i muzičku akademiju završio sam u Tuzli. Naravno,
i moji prvi koraci u rocku, moji prvi gitaristički koraci, također su napravljeni
u Tuzli, tako da ovaj grad i grupa Terusi (koja je moj matični bend) predstavlja
neku moju bazu. Kada govorimo o tim počecima, moram reći da su grupu Terusi
u to vrijeme sačinjavali Zoran Paki basista, Tomislav Dodo Križan ritam
gitarista, Mustafa Mufo Hadžiefendić bubnjar, Aleksandar Saša Mioković
vokalni solista i ja, Miodrag Bato Kostić solo gitarista. Ono što je karakteristično
za taj period jeste da je to bilo vrijeme rockabillya. Znači, to su bili
neki počeci rocka i u nekim svjetskim razmjerama, vrijeme Tommy Stilla
i Elvis Presleya. Kasnije dolazi grupa Shadows - to je bila jedna veoma
dobra škola gdje su gitaristi mogli da osjete šta je to ton, šta je to
ljepota sviranja, šta je to muzička forma. Shadowsi su bili epohalan bend
na čelu sa Hank Marvinom i kompanijom. Poslije toga dolaze raznorazni bendovi
kao što su Beatles, Beach Boys i još mnogi drugi bendovi tog vremena. Njihov
repertoar nam je postao glavni oslonac u kreiranju našeg repertoara.
P: Kako ste dolazili do gramofonskih ploča u to vrijeme?
O: Jako teško, jako teško. Bio je u Tuzli jedan veliki diskofil, Strahinja
Maksimović Flexi, i preko njega smo dolazili do najnovijih svjetskih hitova.
Terusi - nekada |
Terusi
- 24.02.2001. godine |
Terusi - nekada |
P: Možemo li znati koje godine je osnovana grupa Terusi?
O: Grupa Terusi je osnovana 1964. godine na inicijativu nekolicine studenata
Tehnološko-rudarskog fakulteta u Tuzli. Otuda i naše ime - TE(hnološko) RU(darski
fakultet) S(tudent)I. Ja sam u to vrijeme još bio školarac, a ostali članovi
su već bili studenti. Početkom 1967. ili 1968., godine (ne znam tačno), pojavljuju
se Jimi Hendrix Experience i Eric Clapton sa grupom Cream. To je bio jedan
revolucionaran iskorak u rock muzici. To je donijelo preinačenje iz nekakve
fine rock svirke u bluesersku svirku, malo agresivnijeg tipa. Ja sam bio
taj u bendu koji je "vukao" na tu novu "struju". To je
za mene, kao gitaristu, bio veliki izazov. Gitara je prije toga bila tek
jedan dio ukupne zvučne slike. Pojavom gore navedenih gitarista, gitara izbija
u prvi plan i postaje solistički instrument. To je bio momenat kada su mnogi
bendovi "ugašeni", a mnogi gitaristi su jednostavno "zaključali" svoj
instrument ili "otplovili" u neke druge vode. Moram priznati da
je to i za mene bio veliki izazov. Međutim, nekako sam izašao kao pobjednik.
Negdje 1969. godine sam kupio svog prvog Marshalla i neku wah-wah pedalu.
Eric Clapton iz tadašnje faze je ostavio najviše traga u mom sviranju sve
do današnjih dana.
P: Mnogi današnji bendovi bi vam pozavidjeli na publici.
Plesnjaci na kojima ste vi svirali u to vrijeme bili su prepuni publike
da se bukvalno u te prostore
nije moglo ući. Kako to objašnjavaš?
O: Nemam drugo objašnjenje nego da kažem da je to vrijeme bilo puno nekog
optimizma koje je donijela rock and roll muzika. Rock and roll je izvršio
strahovit utjecaj na mladu generaciju i svi smo bili njime općinjeni -
i mi kao njegovi interpretatori i naša publika kao njegovi konzumenti. Svi
smo bili u nekom nevjerovatnom nadahnuću. Danas se on doživljava kao neka
sasvim normalna stvar - nema više tog zanosa, te energije, tog poleta.
P: Da li je grupa Terusi imala šanse za proboj izvan lokalnih okvira?
O: Znalo se koji su centri za proboj na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije
- bili su to Beograd, Zagreb ili Sarajevo. Iz njih je sve kretalo. Uspjeti
- značilo je ili preseliti u jedan od tih gradova ili putovati do njih
i praviti snimke. Mi smo bili sasvim zadovoljni našim statusom u Tuzli,
a i ambicije su nam tada bile manje. (Grupa Terusi je ipak uspjela snimiti
dva singla - "Vrati se" / "Živim u svom svijetu" -
1975. godine i "Mjesto pod suncem" / "Slutnja" - 1976.
godine).
P: Znamo da je kroz dugogodišnji period postojanja grupe Terusi kroz nju
prošlo mnogo muzičara. Možeš li se sjetiti vaše zadnje postave?
O: Zadnja postava, u kojoj sam i ja svirao, izgledala je ovako: Zoran Paki
(nažalost, pokojni) na basu, Besim Smajlović vokalni solista, Suad Džonlagić
na klavijaturama, Peđa Martinović je svirao bubnjeve i ja sam svirao gitaru.
P: Kako je došlo do toga da si otišao u beogradsku YU grupu?
O: Rijetko ko zna tu priču, ali evo, ispričat ću je sada. 1966. godine
ja sam sa grupom Terusi svirao u Hotelu Jadran u Ulcinju, a grupa Plavi
dečaci
iz Zemuna, sa bubnjarem Bokom Bogdanovićem (budućim bubnjarem YU grupe),
na nekom drugom mjestu u Ulcinju. Nas dvojica smo se tu upoznali i toliko
smo postali veliki prijatelji da smo se kasnije dopisivali i međusobno
se posječivali. Uvijek smo maštali o tome kako čemo nas dvojica jednog
dana
svirati zajedno. Poslije grupe Plavi dečaci, Boka prelazi u grupu Džentlmeni u kojoj su svirala braća Jelić. Kada se taj bend raspao počela se formirati
postava za YU grupu. Ja sam bio u kombinaciji od samih početaka, Boka
je bio veliki zagovornik toga da ja postanem njihov gitarista, ali ja sam
u to vrijeme pohađao četvrti razred muzičke škole i nije mi odgovaralo
da prekinem
školovanje i idem u Beograd. Oni su bili prisiljeni da uzmu drugog člana
- Miodraga Miveta Okruglića koji je svirao klavijature. Okruglić je svirao
u YU grupi oko godinu dana, a po njegovom odlasku iz grupe, ja sam im
se
priključio. To je bilo 1971. godine.
P: Koji su prvi snimci YU grupe na kojima si i ti svirao?
O: Prvi radio snimak YU grupe bila je u stvari moja kompozicija "Čekam
te". To je napravljeno za potrebe Radio Beograda, za tada veoma popularnu
radijsku emisiju "Veče uz radio" koju je uređivao i vodio Nikola
Karaklajić. Na kraju te emisije išla je top lista pod nazivom "Grom
lista". YU grupa je četiri sedmice bila na prvom mjestu sa svojim snimkom "Čekam
te". Poslije su nastali još neki snimci kao "Mala Džojla", "Drveni
most", "U tami disko kluba" itd. Tokom svog postojanja YU
grupa je snimila desetak LP-a, a od tog broja samo 3-4 nisu samnom.
P: Kakav je bio omjer izbora novih kompozicija za snimanje jer su u grupi
postojala dva veoma uspješna kompozitora - Dragi Jelić i ti?
O: Nepisano pravilo je bilo da ih imamo pola-pola i to je funkcionisalo
veoma dobro.
P: Poznato je da si u to vrijeme, 1975. godine, bio članom ekipe Kongres
rock majstora koju su sačinjavali tadašnji najbolji ex-YU gitaristi - Goran
Bregović,
Josip Boček, Vedran Božić i ti. Uz ritam sekciju YU grupe, krenuli ste na
turneju po bivšoj Jugoslaviji. Koliko je taj odabir gitarista bio iskren
ili se radilo
o čisto komercijalnom potezu?
O: Ovo je bio veliki spektakl smišljen od strane producenta i menadžera
Vladimira Mihaljeka Mihe iz Zagreba. On je oformio grupu Time, a isto tako
je zaslužan
i za mnoge druge stvari. To je ujedno bilo vrijeme kada se od rock and
rolla moglo dobro zaraditi. Što se tiče izbora najboljih gitarista, tu je
svakako
nedostajao Radomir Mihajlović Točak iz kragujevačke grupe Smak. Grupa Smak
je bila na nekoj turneji, te je Točak zbog toga bio spriječen da nastupi
sa ekipom najboljih gitarista.
P: Kako je i zašto došlo do tvog prestanka rada u YU grupi?
O: Mi smo se svi poženili i meni je bilo deplasirano da sviram na TV, da
me ljudi samo tapšu po ramenu, a da ja nemam novca od onoga što radim
kako bih
time platio račune za struju, telefon i tako dalje. Trebalo je tražiti
neko sigurnije zaposlenje.
P: Možemo li znati si poslije radio?
O: Što se tiče nastavka moje muzičke karijere, radio sam sa bivšim pjevačem
grupe Smak, Borisom Aranđelovićem na njegovom comebacku. On je 12 godina
proveo u Holandiji i vratio se u Srbiju. Pozvao je svoje stare drugare
iz grupe Smak
- Zorana Milanovića, basistu, Slobodana Stojanovića Kepu, bubnjara,
Lazu Ristovskog, klavijaturistu, Točka koji se pojavio samo u jednoj pjesmi,
gitaristu Ranđu
i mene. Ja sam mu napravio šest pjesama, Točak jednu, a tri su od nekog
australijskog benda. Što se tiče mog edukativnog rada, ja svo moje
znanje
i iskustvo prenositi
na druge.
P: Kada si spomenuo prenošenje tvog znanja na mlađe,
spomenuo bih tvoj Workshop koji si 2001. godine održao u BKC-u u Tuzli.
O: Prvo da kažem da mi je bilo drago da je iza cijele te ideje, koja je
realizovana te godine, stala jedna ustanova kao što je Bosanski kulturni
centar iz Tuzle. Ja nemam vremena da snagu
trošim dogovarajući se o ozbiljnom poslu po nekim kafanama ili kafićima.
Ovo je
bilo nešto veoma pozitivno što je tada uradio BKC Tuzla i tadašnji
saradnik te ustanove,
Mustafa Sušić, koji je i bio idejni tvorac tog Workshopa. To je
bilo za svaku pohvalu.
RockStars - ...Idemo dalje... |
RockStars (jedna od postava) |
RockStars - ...Idemo dalje...
|
P: U važan segment tvog muzičkog djelovanja spada
i učešće u projektima iza kojih je grupa imenom RockStars. Snimili ste
i album ("...Idemo dalje..."). Molim te da nam
kažeš nešto o tom albumu, kako je i zašto on nastao?
O: Znaš kako. Svaki muzičar koji se bavi komponovanjem, on uvijek u jednom
određenom trenutku ili poslije nekog izvjesnog vremena ima neki svoj materijal,
i to ti uvijek negde čuči u glavi, a realizuje se onog trenutka kad se
steknu uslovi za to. Znači, prvo moraš da imaš jedan bend koji je aktivan,
koji
funkcioniše, da se pojave uslovi za studijski rad, za snimanje itd. Kad
su se sklopili svi ti momenti, mi smo napravili tu ploču. Znači, vrlo jednostavno.
Što se tiče same ocjene vrijednosti tog materijala, mislim da bi bilo krajnje
neprimjereno da ja iznosim sud o sopstvenim kompozicijama.
P: Da li si zadovoljan ekipom koja je radila na tom materijalu i koliko
ste imali slobode u njegovoj realizaciji?
O: Ja lično sam zadovoljan. Imam osjećanje jednog zadovoljstva da sam uradio
dobar materijal. To je dakle moj subjektivan osjećaj, mada mi je, naravno,
daleko važnije i draže kad čujem kompliment (ako ga zaslužujem) od strane
kompetentnih ljudi, publike itd.
P: Kakva je sudbina tog albuma?
O: Prepušten je nekoj neizvjesnoj subini i ja nisam zadovoljan što se toga
tiče. Apsolutno sam nezadovoljan.
P: Postoji li neki plan da se to nekako "pogura"?
O: Pa vidi, taj Hayat Production iz Sarajeva koji se bavi tom izdavačkom
djelatnošču, on je prihvatio taj inicijalni tiraž koji je nam je ostao
od količine koju smo štampali u vlastitoj režiji. Nisam ni siguran koliko
ga je još ostalo. On je sve to prihvatio, čak je napravio i novi omot
i oni će dalje određivati sudbinu tog CD-a. Prema tome, što se toga tiče,
čini mi se da je to sada malo izvesnija stvar i nadam se, ipak, nekom
popravku te situacije.
P: Da li se planiraju koncertne promotivne aktivnosti materijala sa tog
albuma ili ste se za sada opredijelili samo na njegovu prodaja?
O: Taj CD mora da doživi jednu bolju sudbinu i onda poslije takve situacije
se sklope, opet kažem, uslovi da bi mogli i da pravimo promociju albuma
u živo. Znači, materijal mora biti poznat. Da bi bio poznat mora se čuti
na
televiziji, radiju, mora da postoji izvjesna reklama za to koja prati izlazak
svakog CD-a. Za sada je to potpuno zakazalo i apsolutno, što se toga tiče,
ja nisam zadovoljan. Nadam se da će se popravit ta situacija i da ćemo
imati prilike da promovišemo taj CD u jednoj boljoj situaciji.
P: U razgovoru sa Sinanom
Alimanovićem i
on je baš visoko ocijenio taj album i kazao mi je da je i on svjestan da
je tu nešto zastalo. Rekao je da će on,
gurajući svoj jazz album, "Bosnian Groove", pokušati "pogurati" i
album grupe RockStars, na kojem je, na kraju krajeva, i sam svirao. Sinan
je tada rekao
i jednu
lijepu
rečenicu: "Za dobru muziku nikad nije kasno". Što je za pozdraviti!
O: Pa, sigurno si i sam preslušao taj album. To nije stvar trenutka
ili neke mode ili pomodarstva. To je jedan standard koji zaista ima mogućnost
da živi dugo. Prema tome, takvo jedno izdanje da se pojavi i za par godina
ne bi me iznenadilo da to ljudi otkriju kao vrijedno djelo.
P: Koji su tvoji dalji planovi mimo tog albuma?
O: Pa u ovom trenutku ja sigurno imam četiri - pet novih numera, ali ne
bi hteo da ulazim u novu stvar ako se ova ne izgura u jednom pristojnom smislu.
Jer ako to ne ide, onda nema rezona dalje ni snimati.
P: Da li si razmišljao o opciji nudit svoje pjesme drugima?
O: Ne, nisam, jer to ne može niko bolje da uradi od mene. To su sve autorske
stvari. Ja i ako dam nekome drugom neku moju stvar, to će da pretrpi
veliku promjenu i to onda više neće ličiti na to. Znam i da neke pare ne
mogu
da uzmem od toga, prema tome, nemam nekih ambicija da dajem svoje pjesme
nekom drugom.
P: Ti si, bez ikakve sumnje, rodonačelnik uvođenja ethno elemenata u rock
muziku na teritoriji bivše Jugoslavije.
O: Pa dobro ne znam da sam baš rodonačelnik, ali sam jedan od prvih sigurno
koji je počeo to da radi.
P: Da li toga još uvijek ima u tvom radu?
O: Pa ima, to ja mogu uvijek da uradim. Svima nama taj ritam i taj naš
autohtoni zvuk čući negdje u glavi, mi smo svi ovde sa Balkana. Mi možemo
da sviramo
i bues i tako dalje, međutim, kažem za sad ne bih dalje preduzimo neke
korake dok se ova stvar sa albumom RockStars ne istera do kraja.
