Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Interviews

MERIMA MERI KUNIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević

Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević
Merima Meri Kunić
Razgovarao: Dragutin Matošević

Merima Meri Kunić - Omladinka iz Tuzle, ljubiteljica muzike

Sagledavajući muziku i muzičku scenu sa više aspekata, za svog sagovornika sam ovaj puta, iz više dobrih razloga, odabrao mladu Tuzlanku, Merimu Kunić, među svojim vršnjacima mnogo poznatiju kao Meri. "Upoznali" smo se nedavno putem, među mladima veoma popularne, myspace.com zajednice (www.myspace.com/meri_kimi), a za ozbiljniji kontakt privukla me je njena izjava sa te web prezentacije: "Ja sam samo djevojka koja voli život, uživa u svakom njegovom momentu. Imam svoje ciljeve, ali još ne znam kako ih dostići... Eventualno, put kojim kročim negdje će me odvesti... Jednim ili drugim pravcem. Volim ljude, u njih imam mnogo povjerenja, živim za prijatelje, nesposobna sam da i jednu minutu provedem bez muzike i umjetnosti." Treba li bolji uvod za tekst koji slijedi.

P: Draga Meri, oduševio me je tvoj životni stav, a temeljim ga na tvojoj izjavi da si mlada djevojka koja voli život, uživa u životu i da tražiš srodne duše. Što je to što tebi daje toliko optimizma?
O: Prvenstveno sam sretna da sam živa, onda uživam u muzici, u druženju, u iznalaženju nekih novih stvari koje me ispunjavaju srećom.

P: Kako bi se ti sama predstavila?
O: Predstavila bih se kao studenticu farmacije koja u biti baš i nije "potrefila" svoje buduće zvanje, predstavila bih sebe kao osobu koja voli da se "bakče" muzikom i svim u vezi sa tim. Voljela bih da sam mogla studirati muziku. Kasno sam shvatila što sam trebala studirati, ali sada više nema povratka. Moj primarni cilj je posvetiti se završetku započetog studija farmacije, a u slobodno vrijeme će se baviti muzikom koja me duhovno ispunjava.

P: Kakva se tebi čini muzička scena Tuzle?
O: Ja sam sasvim zadovoljna našom muzičkom scenom, ali me najviše "boli" da svi moraju otići odavde ukoliko žele postići neki veći uspjeh. Tuzla je neosoprno grad sa jednim velikim potencijalom, sa dobrim i kvalitetnim muzičarima.

P: Ko je, po tebi, krivac da tuzlanski muzičari moraju ići iz ovog grada u potrazi za većim uspjehom?
O: Krivim sve nas koji ne znamo prepoznati prave vrijednosti. U "nas" bih ubrojala sve odgovorne za pitanja muzike i kulture u ovom gradu, publiku i privrednike koji se ne prihvataju uloge sponzora ćime bi pomogli prave umjetnike. Umjetnici iz ovog grada i odlaze najviše stoga jer ne mogu ostvariti materijalne uslove za svoje bavljenje umjetnošću. Mada, moram reći, da je naš načelnik, gospodin Jasmin Imamović pomagao mnogim bendovima koji su mu se obratili, posebno u slučaju benda Irina & Storm.

P: Na koje načine ti "konzumiraš" muziku?
O: Gledam da se domognem svakog CD-a sa muzikom koju volim, a mnogo mi u tome pomaže i Internet, u slučajevima da do neke muzike ne mogu doći ovdje, kao i posjeta koncertima. Trudim se da posjećujem dobre koncerte koliko je to god češće moguće.

P: Pratiš li muziku u radijskim muzičkim programima?
O: Pratim. Volim emisiju na Radiju TK (ne znam kako se zove) koju svakog ponedjeljka vodi Željko Divjak. Zatim sam pratila sve Vaše emisije serijala Jeans generacija i pratim muzičke emisije Vesta Radija.

P: Da li u TV programima ima muzičkih emisija koje zadovoljavaju tvoju potrebu?
O: Ne.

P: Gdje ideš na koncerte?
O: Posjećujem koncerte u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Zagrebu... Sva ta putovanja u te gradove su moguća jer u svim tim gradovima imam mnogo prijatelja ili rodbine i nije mi problem snaći se za spavanje. U Zagrebu sam, recimo, gledala nastup švirarske grupe Gotthard, u Beogradu sam gledala Whitesnake i tako dalje, a planiram uskoro ići i u Split da pogledam koncert grupe Iron Maiden.

P: Iz ovih par pomenutih imena već znam i koju muziku voliš.
O: To nije teško pogoditi, ali moram reći da stilski nisam ograničena. Međutim, tačno je da najviše slušam progressive metal rock i još mnogo toga što je u okviru nekakvog rock manira.

P: Pripadaš mladoj generaciji i možeš govoriti u ime svojih vršnjaka. Pitam - kako mladi Tuzle "dišu" vis a vis muzike? Koliko im je ona bitna?
O: Nemam pravo govoriti u ime mladih cijele Tuzle, ali za moje prijatelje mogu sa sigurnšću reći da im je muzika veoma bitna, skoro koliko i meni. Ja sam razočarana kako većina mladih poima muziku. Ovo kažem zbog turno folka. Ne mogu da shvatim kako netko to može nazivati muzikom jer, prije svega, muzika je umjetnost, a ono što prezentuje turbo folk je sve drugo, a ne umjetnost. Isto tako, nije mi jasno da moji vršnjaci koji su u školi imali predmet muzičko vaspitanje mogu da se "otkidaju" na Seku Aleksić i slične...

P: Da li su i neki od onih sa kojima se srećeš u Klubu Underground također turbo folkaši?
O: Vjerovatno jesu. Klub Underground je jedan od rijetkih tuzlanskih lokala koji radi i poslije ponoći i ne čudi da i takvi u njega svračaju.

P: Spomenuli smo Klub Underground. Poznato mi je da ga tvoje društvo zove "naše malo carstvo". Molim te, objasni nam, zašto je to tako?
O: "Naše malo carstvo" je u stvari mjesto gdje se okuplja naš "veseli kolektiv", a članovi "veselog kolektiva" su Đuka, Rena, Fera i njegova žena Merima, kao i konobari iz Undergrounda. Uz njih su i članovi tuzlanskih bendova i ja. Nama je najvažnije naše druženje, a Dragan Đukić Đuka i ja maštamo da jednog dana u budućnosti otvorimo jednu producentsku kuću. Đuka vjeruje u mene i misli da ja mogu nešto da "napravim". U toj našoj producentskoj kući ja bih, po Đukinim riječima, bila "mozak", a on bi tražio sponzore i namicao financijska sredstva.

P: Moram priznati da sam i sam osjetio da ti imaš te afinitete, možda da jednog dana budeš manadžer ili nešto slično.
O: U pravu ste, to je moja velika želja. Žao mi je da se te stvari ovdje ne mogu učiti. Spremna sam, koliko mogu, pomoći mladim bendovima, a od već afirmiranijih, pomažem promociji Emira Hota. Irina & Storm, Big Brothers i Deja Vu me zovu njihovim PR-om. Svi oni imaju veliko povjerenje u mene, mada ja...

P: Da li vjeruješ da naprijed pomenutim bendovima vrijedi pomagati? Da li to radiš na prijateljskoj osnovi ili vjeruješ u njihov kvalitet?
O: Pa, i jedno i drugo. Naravno, da nemaju kvaliteta, ne bih im ni pomagala. Prije svega, mislim da je u pitanju moja velika ljubav prema svemu tome.

P: Da li se za tebe može reći da si muzičarka? Sviraš li neki instrument?
O: Ne, ja muziku slušam. Pokušala sam učiti sviranje gitare. Poduku mi je davao moj prijatelj Same (Samir Sinanović, op. ur.), ali sam bila bezuspješna i odustala sam od toga, okanila se čorava posla.

P: Proučavaš li teoriju muzike?
O: Moram priznati, slabo. Radila sam to jedno vrijeme dok je Emir Hot radio neke svoje projekte, eseje, kada mi ih je slao na uvid i o njima tražio moje mišljenje.

P: Pomenula si želju da budeš PR (osoba zadužena za public relations - odnosi sa javnošću). Da li misliš da je to bolje raditi sa nekim nepoznatim bendom ili sa već afirmiranim bendom?
O: U našim BiH uslovima, mislim da je bolje krenuti sa nekim poznatim bendom koji već ima nešto iza sebe, a opet, voljela bih pomoći i nekom mladom bendu. Kao PR bih najviše voljela raditi sa Emirom Hotom. Njega dobro znam, a on mi u tom poslu i sam mnogo pomaže. Prvenstveno, sviđa mi se to što on radi i time je i meni lakše promovisati njegov rad.

P: Tuzla je poznata i po uspješnim klasičnim gitaristima. Da li tuzlanska omladina to prati, da li im je bitno da njihov sugrađanin, Sanel Redžić, recimo, postiže svjetske uspjehe?
O: Vrlo slabo. Mislim da su omladinci nezainteresovani za tu muziku.

P: Da li vjeruješ da se može prevazići ta "kulturna provalija" između kvalitetne i nekvalitetne muzike. Kako bi ti podigla kulturni nivo naše omladine?
O: Ja bih uvela cenzuru za nekvalitetnu muziku. Svjesna sam činjenice da je to i nemoguće jer se onda tu postavlja pitanje demokratije. Svatko ima pravo da voli ono što hoće, bez uplitanja sa strane. U pitanju su i razni ukusi, a oni se ne mogu nametati. Trudila bih se organizovati što više kvalitetnih muzičkih manifestacija, a na uštrb onih nekvalitetnih.

P: Slažeš li se sa stavom "pa to narod voli" koji nam "serviraju" mediji plasirajući nam očiti neukus?
O: Naravno da se ne slažem. Sav taj neukus je narodu naprosto nametnut. Da li je itko pitao narod voli li on to? Narod treba obrazovati da voli i cijeni kulturne vrijednosti, ali je malo tko spreman prihvatiti se tog ni malo lakog posla. Često nam znaju reći - "pa to je popularno". Tko uostalom odlučuje što će biti popularno, a što neće. Ponekad mi izgleda da smo i mi kao ovce. Netko nešto napravi, a mi svi za njim. Zgrožavam se nad tim.

P: Kakav stav imaš naspram "stare" muzike? Što je za tebe "stara" muzika? Sve prije... Bijelog dugmeta...?
O: Slušam ja čak i stariju muziku. Od ex YU muzike, recimo, mnogo volim slušati Miladina Šobića. Kod kuće imam i par gramofonskih ploča, ali nažalost, nemam gramofona. Imam veom pozitivan stav glede rock muzike ex Jugoslavije. Tada je i nastajalo nešto što vrijedi i što je ostalo i do današnjih dana. Hitovi koji nastaju ovih dana za mjesec ili nešto više budu zauvijek zaboravljeni. Ondašnji bendovi su bili kvalitetiji od današnjih. Sve je pokvarila elektronika. Danas se može snimiti album bez i jednog muzičkog instrumenta. To tako, maltene, mnogi i rade. Ja bih najradije voljela da sam se rodila tamo, pedeset i neke, i da sam uživala u tom "zlatnom" dobu rock and rolla.

P: Sad bi imala pedeset i neku godinu života...
O: Ha ha ha, nema veze, lako bih se pomirila sa tim.

Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević

P: Dokumentuješ li muziku koju voliš. Razvrstavaš li je po stilovima, izvođačima...?
O: Da, sve to radim. Razvrstavam muziku na domaću i stranu, a potom i po muzičkim stilovima.

P: Ti si pripadnica mp3 generacije.
O: Jesam, ali imam i dosta CD-a i to onih koje mogu da nabavim. Gledam da to uvijek budu originalna izdanja. Piratska izdanja me uopće ne interesuju.

P: Da li si se bavila organizacijom koncerata?
O: Nisam organizovala ni jedan koncert, ali jesam nekoliko svirki u tuzlanskom Klubu Underground. Đuka mi je u tom smislu dao odriješene ruke da mu za svirku u Undergroundu predložim bend koji se meni svidi, učini vrijednim da ga i ostali poslušaju.

P: Budimo konkretni. Ovo će sigurno čitati i neki mladi bendovi izvan Tuzle željni da svoja muzička dostignuća predstave i u Tuzli. Mogu li se i kako oni tebi direktno obratiti?
O: Naravno da mogu. Predlažem da mi pišu na moj e-mail: 12meri02@gmail.com . Uobićajeno je da se bendu koji gostuje u Klubu Underground ponude novci za troškove prevoza i neki iznos honorara koji zavisi od broja članova gostujućeg benda. Sve je to, uostalom, stvar dogovora između nas organizatora i benda koji želi svirati.

P: Poznato mi je da si se zauzela da u BiH distribuiraš solo album već nekoliko puta pominjanog Emira Hota. Taj album, nazvan "Sevdah Metal", rijetko da dobije slabiju ocjenu od 9 / 10 i siguran sam da bi ga voljeli kupiti mnogi ljubitelji dobre muzike. Kako takvi da stupe u kontakt sa tobom?
O: Isto putem e-maila, ali za tu stvar imam drugi e-mail, a on je - mery@emirhot.com . Jako mi je drago da mi je Emir ukazao to povjerenje i zadovoljna sam kako ide ta distribucija, ali ne u potunosti. Moglo bi biti i bolje. Mislim da je najveći problem u njegovoj cijeni - KM 15,00. Možda sam ja u svemu tome subjektivna, ali taj iznos nije velik naspram onoga što taj album nudi.

P: Od muzike se u BiH, nažalost, ne može živjeti. Zašto na rock koncerte u Tuzli dođe 100-tinjak ljudi? Gdje je greška?
O: Greška sigurno nije u cijeni karte. Mislim da je greška što nam se od strane medija nameće što bi to narod trebao da "voli". Mediji, jednostavno, prave taj jaz i mladi i ne znaju što vole. Mnogi nikada nisu bili, recimo, na koncertu grupe No Rules, pa da sami donesu svoj sud da li im se ta muzika sviđa ili ne sviđa.

P: Ima li i sada muzičkog "pomodarstva". Recimo, u vrijeme pojave grupe The Beatles nosile su se duge kose, u vrijeme flower powera mnogi su nosili košulje sa cvijetnim dezenima, u vrijeme punka mnogi su bili "punkeri" sa zihericama i tako dalje...? Ima li tih "vanjskih" znakova po kojima se danas prepoznaje koju muziku neko preferira?
O: Nema, danas je to mnogo slabije. Tu i tamo se mogu prepoznati po neki punker, po neki heavy metalac...

P: Da li se današnja omladina u svakodnevnom druženju razvrstava prema muzičkim stilovima?
O: Donekle ima veze tko sluša koju muziku. Nerijetko se tako i grupiraju. Rijetko ćete zajedno vidjeti nekog hip hopera i nekog rockera. Jednostavno, oni imaju neki "konflikt" bez da su i počeli razgovarati.

P: Tužna je konstatacija da nam omladina postaje sve starija i starija, u smislu, kasnije se zapošljava, kasnije zasniva porodicu i tako dalje.
O: U pravu ste. Ta granica "mladosti" već doseže 30, 35 godina života. Uzrok svemu tome su materijalni uslovi. Nitko ne želi da se ženi / udaje ukoliko nema riješeno pitanje zaposlenja, ako bračni par nema gdje samostalno da živi. Danas nitko neće da živi sa svekrvom ili svekrom / puncem ili punicom... Po meni, 30% mladih je u bračnoj zajednici, a njih 70% su i nadalje sami.

P: Vjeruješ li ti u ovu državu? Da li će biti napretka, hoće li nam uskoro biti bar malo bolje i tako to?
O: Ja se nadam, ali vjerujte da je sve više omladine koja ovdje završi fakultet, a potom odlazi iz Bosne i Hercegovine. Takvih primjera ima mnogo i to svuda, oko svih nas - među članovima naše porodice, među našim prijateljima... Vjerovatno bih i ja napravila taj potez da sam završila fakultet. Ali, o tom potom.

Što reći kao zaključak ovog razgovora. Meri nam je dala mnogo tema za razmišljanje. Ako o njima već i razmišljamo, za očekivati je da ćemo se potruditi, svatko u domenu svojih mogućnosti, poraditi da se popravi stanje koje nije na zadovoljavajućoj razini.

Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević
Foto: Dragutin Matošević

Interview objavljen u dnevnim novinama
Tuzlanski list - Br. 416 od 31.05./01.06..2008.

Interviewer:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -