Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Interviews

DAMIR DADDO OREŠKOVIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević

Damir Daddo Orešković
Razgovarao: Dragutin Matošević

Opiši nam svoj ulazak u svijet muzike (dane djetinjstva), sa posebnim osvrtom na muziku i muzičare koji su uticali na formiranje tvog muzičkog ukusa.

DDO: Svoje prve kontakte s muzikom sam imao sa 4 godine u muzičkom vrtiću. To je bila kombinacija igranja i pjevanja, što je u svakom slučaju najbolja formula za edukaciju djece. Sa 6 godina sam krenuo u Osnovnu muzičku školu u Bihaću, Odsjek klasične gitare, a ubrzo nakon toga sam počeo svirati i klavir. Interesovanje za rock muziku se probudilo kada sam, još kao dijete, prisustvovao koncertima Divljih jagoda i Bijelog dugmeta . Puno sam slušao kasete pomenutih bendova, a na koncerte sam išao u pratnji svoje mame (smjeh). Kada sam dobio prvi klavir, nastali su i prvi autorski radovi. Moram reći da sam tada bio fasciniran pop-rock muzičkom formom. Klasična muzika mi je puno pomogla, jer sam tako naučio čitati note i strukturu kompozicija, što je iniciralo kreativnost i probudilo tendeciju za stvaranje. Kada sam imao 10-12 godina, prvi put sam čuo snimke Gary Moora, Scorpionsa (Uly John Roth era) i Deep Purple (Richie Blackmore), a kasnije sam postao i žestoki fan grupe Iron Maiden.

Ratno vrijeme u BiH si iskoristio za učenje sviranja gitare, bez obzira ne teške životne uslove. Reci nam nešto o tom vremenu.

DDO: Neposredno nakon početka rata, otkrio sam Yngwie Malmsteena. Interesantna činjenica je to da je njegova kaseta i ploča "Oddyssey" još bila u prodaji u robnoj kući u Bihaću iako je rat tada bio u velikom mahu. Tokom cijelog rata, tu kasetu sam preslušao bezbroj puta i na taj način proučavao Malmsteenove kompozicije i strukturu pjesama. Pošto sam tad još uvijek bio klasični gitarista, kod Malmsteena me najviše privuklo to što je ostao u stilu klasične muzike, pretežno baroka, ali su njegove pjesme bile u rock aranžmanu, na električnoj gitari, što se može nazvati neo-klasičnim rockom. Tad se zapravo i probudila moja ljubav prema električnoj gitari. Električna gitara, za razliku od klasične, ima veći izbor tonova, a tehnika je u tolikoj mjeri unaprijeđena da se kompozicije za violinu komotno mogu izvoditi u istom obimu tonova, istom tempu... Trzalica je zamijenila gudalo, ali je notacija za pokrete desne ruke ostala ista. Moja preporuka mladim muzičarima je da primarno istraže klasičnu muziku, jer nema boljeg temelja za inicijaciju i dalje oblikovanje u modernog muzičara.
Pored uvjeta za život, za muzičare je tokom rata najveći problem bio potrošni materijal; npr. trzalice i žice za gitariste, platne za klarinetiste, itd. Svako se snabdijevao kako je mogao, a ja sam jedno vrijeme vadio žice iz telefonskog kabla, a trzalice pravio od starih gramofonskih ploča.
U to vrijeme u Bihaću je osnovano Udruženje muzičara "Azra". Općina Bihać je tada donirala prostoriju i struju u zgradi KZR-a, gdje su svi mladi muzičari i bendovi u gradu imali priliku vježbati. S obzirom da su prostorije Radio Bihaća bile samo par koraka dalje, muzički urednik Emir Mustafić uvijek je bio gost na našim probama, te je nas mlade muzičare prezentirao u svojim radio emisijama. Elmir Rekić, predsjednik "Azre", tada je inicirao sada već tradicionalni Bihaćki festival, i još par evenata u Bihaću, kao npr. Muzička Nova godina, Rock maraton itd. Televizija Unsko-sanskog kantona je organizirala i snimanje muzičkih spotova za novogodišnji program, tako da je mladim bendovima, pored auditivne, omogućena i vizualna ekspozicija. Inače, sva tonska snimanja su se odvijala u KZR studiju, i studiju bihaćke grupe Okus meda. Muzička škola u Bihaću je radila kako su prilike dozvoljavale. Dok je bilo sigurno, išli smo u školu, a kad nije bilo sigurno, bili smo u podrumu itd.
Pored Malmsteena, tada sam otkrio još gitarista, koji su kasnije postali moji najveći uzori: Paul Gilbert, Richie Kotzen i Reb Beach.

Odlazak na studije u Sarajevo već je značilo da si znao kuda će ići tvoj život (tvoje životno opredjeljenje). Šta je uticalo na tu odluku?

DDO: Odlazak na studije u Sarajevo bilo je ključno za moj muzički razvoj. Upisao sam Teoretsko-pedagoški odsjek, koji je tada bio jedina solucija, obzirom da nije bilo moguće studirati klasičnu gitaru. Ipak, moje tadašnje znanje klavira bilo je dovoljno dobro za pripremu prijemnog ispita. Ovog puta je klasična muzika ponovo postala primarna u mom životu, te sam uz harmoniju, solfeggio, kontrapunkt, horsko pjevanje i ostale predmete, proširio svoje znanje, i tada počeo već ozbiljnije komponirati.
U to vrijeme sam živio na Bistriku, a istoimena pjesma na CD-u (sada u germaniziranom obliku, "Biistreak"), upravo je tada nastala. Etničke teme u toj numeri su inspirirane bistričkim kulturološkim ambijentom i građevinama, kao npr. "Sedam Braće" i Crkva Sv. Ante. U svakom slučaju, Bistrik je ostao moj najdraži dio Sarajeva.

Kako je došlo do toga da studije nastaviš u Bostonu? Kako je izgledala audicija (koji minimum treba zadovoljiti ozbiljni kandidat), a kako je bilo na Schoolarship Tour?

DDO: Jednom prilikom sam u Sarajevu upoznao prijatelje iz Bostona, pa su mi tad spomenuli Berklee College of Music. Ja sam prethodno čuo za Berklee iz interviewa Steve Vaia i grupe Dream Theater. Školovanje u inozemstvu mi se tada činilo nedostižno za naše prilike, ali na nagovor prijatelja, snimio sam program i poslao kasetu za audiciju u Boston. Tad je kod nas u Bosni zaživio i internet, pa sam putem te globalne mreže došao do informacije da Berklee svake godine u cijelom svijetu održava Scholarship Tour. Veliki plus je bio taj što sam za glavni komad izabrao svoju vlastitu kompoziciju koja se zove "Princess". Ta pjesma se sada također nalazi na mom CD-u.
Neposredno nakon toga sam dobio poziv za audiciju u Parizu. Tu sam saznao da je vršena selekcija od otprilike 250 muzičara iz Evrope, te nas je na audiciju pozvano oko tridesetak. Na audiciji se ocjenjuje muzikalnost, tehnika, improvizacija prije svega, a i čitanje nota s lista (prima vista). Imrovizacija se svira u jazzu ili bluesu, po izboru kandidata. U Parizu sam upoznao puno muzičara iz Engleske, Norveške, Švicarske, Njemačke, a tu sam bio jedini Bosanac. Tad su nam predstavnici Berkleeja rekli da će biti izvršena dalja selekcija, te da će samo sedam kandidata dobiti stipendiju. Najteže mi je bilo napustiti Pariz, kao predivan grad, a i zbog toga što su nam rekli da će nas o rezultatima obavijestiti pismenim putem, dvije-tri sedmice kasnije. Eto, ostalo znate (smijeh) manje od godinu dana kasnije, došao sam u Boston.

Da li možeš spomenuti profesore koji su najviše doprinijeli tvom muzičkom razvitku?

DDO: Moj prvi profesor gitare u Osnovnoj muzičkoj školi u Bihaću bio je prof. Hifzo Midžić, koji mi je kasnije bio i profesor klavira. U Srednjoj muzičkoj, moja profesorica je bila prof. Vesna Kecalović, koja me je educirala u klaviru, solo pjevanju i solfeggiu. Kod prof. Medine Arnautović u Bihaću i kod prof. Alemke Orlić u Zagrebu sam se dalje razvio kao klasični gitarista. Na Akademiji u Sarajevu, pored ostalih izvrsnih muzičkih pedagoga bih spomenuo prof. Vinka Krajtmajera, prof. Milana Jeličanina, prof. Zdravka Verunicu i prof. Rešada Arnautovića. Veliki prijatelj studenata i vrlo draga osoba meni i ostalim studentima na Akademiji je bila prof. Selma Ferović. Ovdje sam spomenuo inividue koje su najviše doprinijele mom muzičko-pedagoškom progresu na našim prostorima, ostale koje nisam spomenuo smatram isto tako vrijednima i imam veliki respekt prema njima.
Na Berkleeju sam primarno bio u klasi Joe Stumpa, ali pošto sam pohađao i ljetne semestre (u USA se mogu pohađati 3 semestra godišnje), tada sam bio u klasi slijedećih profesora: David Fiuczynski, Mark White i Don Lappin. Pored ovih vrhunskih gitarista, postoji i duga lista profesora harmonije, dirigovanja, aranžiranja-kompozicije, muzičke tehnologije, itd., koja se nalazi na mom CDu, a bilo bi predugačko za iznijeti na ovim stranicama. Pored klasičnih predmeta, na Berkleeju sam dosta naučio o sjeverno-američkoj i južno-američkoj modernoj muzici i teoriji, kao npr. jazz, blues, samba, bossa nova, fusion, rock, metal ...

Zanima me, a i mnoge druge, vjerujem, studirao si u Sarajevu i u Bostonu - kakva je razlika između ta dva studija?

DDO: Iskreno rečeno, da su prilike dozvoljavale, završio bih prvo studij u Sarajevu, pa bih onda specijalizirao u Americi, ali pošto je tu upala stipendija, morao sam prekinut studije na Akademiji. Na Akademiji u Sarajevu predaju najbolji profesori i pedagozi u našoj zemlji, te se može puno toga naučiti ako bi se neko odlučio za profesionalnu muzičku karijeru. Jedina razlika je u tome što je Berklee više orijentiran ka modernoj muzici XX i XXI stoljeća, ili popularnoj muzici našeg doba. Ne bih drastično poredio jednu ustanovu sa drugom, već bih samo rekao da je klasična Akademija dobra za izgradnju duhovnog temelja i identiteta muzičara, a da je Berklee odlična nadogradnja.

Kakve mogućnosti se "otvaraju" pred svršenim studentim Bekeleea, koliko je taj njihov "papir" cijenjen u USA?

DDO: Postoji jedna interesantna činjenica, a to je da oko 70% studenata odustane na prvoj godini Berkleeja. Ljudi imaju predrasude da je studirati muziku vrlo lako. Razlika između studiranja muzike i npr. pravnog fakulteta je ta da pored teorije i učenja, u muzici treba puno prakse tjekom studiranja. To znači da je potrebno puno vježbati glavni instrument, a pored glavnog instrumenta postoje i još tzv. "labs" - grupni sati, i također, instrumentalni i vokalno-instrumentalni ansambli, itd... Pored učenja, vježbanje je imperativ, i upravo to većini studenata postane prenaporno već na prvoj godini. Kada nekome kažem ovdje u Americi da sam diplomirao na Berkleeju, obićno mi kažu: "Wow, uspio si izdržati tu torturu!" (smijeh) Zato je taj papir vrlo cijenjen među muzičarima i producentima. Činjenica je da Berklee dobro pripremi muzičara za "svijet". Ja nisam diplomirao samo kao gitarista, već sam stekao znanje i kao producent, kompozitor, aranžer i dirigent.

Rekao bih da si se odlučio za instrumentalnu muziku. Zašto? Zašto "izbjegavaš" vokalno-instrumentalu muziku?

DDO: Pa znate šta, većinom pišem instrumentalnu muziku, ali u posljednje vrijeme puno pišem i horske kompozicije. Nema neki poseban razlog zašto, ali nije da izbjegavam vokalnu formu. Možda zato što vokalna muzika riječima diktira ambijent i koloristiku, dok instrumentalna muzika stvara riječi i osjećanja auditivno, i potiče različite impresije kod svake različite individue ili slušatelja. Moguće da je to utjecaj i mog publiciste u Hollywoodu (smjeh). Već je par mojih numera prošlo kao podloga za sportske TV emisije ovdje u USA, na kablovskoj televiziji, tako da su me savjetovali da napravim jedan CD sa tematikom za TV i film. Na mom CD-u su sve pjesme instrumentalne, za razliku od "The Other Side" i "Biistreak" koje su vokalno-instrumentalne. Na TV i filmu većinom prolazi instrumentalna muzika, koja "podupire" pokretne slike. Riječi su većinom zastupne u govornom dijalogu, tako da su nekad riječi u muzici suvišne, mada ima i suprotnih situacija, kada nema riječi u dijalogu, a u pozadini se čuje vokalno-instrumentalna muzika. Kako sam uspio primjetiti, u većini slučajeva je tako, mada uvijek ima izuzetaka.

Znači, ti si zamislio concept filmske muzike sa gitarom kao vodećim instrumetom?

DDO: Tako je. Mislim da sam prvenstveno gitarista, a onda kompozitor, tako da je to kao neki kompromis u mom muzičkom univerzumu.

Imaš li stalnu ekipu sa kojom radiš ili su tvoje kompozicije stvar elektronike (racunara)?

DDO: Imam stalnu ekipu s kojom sviram uživo, uglavnom "covers", američke rock vokalno-instrumetalne stvari. Pošto su svi momci u bandu primarno instrumentalisti, pjeva tu i tamo ko god stigne (smijeh). U svome stvaralačkom opusu imam i dosta vokalnih kompozicija, ali čekam pravi trenutak ili možda pogodnu individuu koja će imati samo ulogu vodečeg vokala. U ovakvoj muzici koju sviram, vrlo je teško biti npr. i gitarista i pjevač, simultano. Opet velim, čast izuzetcima... Većina mojih kompozicija je aranžirana elektronski. Na primjer, zamislite koliko bi koštalo da se zakupi prostorija, simfonijski orkestar i simfonisjki hor za snimanje? U današnje vrijeme, tehnologija je razvijena do te mjere da je sada npr. moguće kupiti "semplove" horskih pjevača, te ukucati riječi fonetski, koje se onda elektronski "pjevaju". Ja ne kažem da je to bolja solucija, već da je financijski pogodnija. Iako izgleda lako, programiranje je zapravo vrlo naporan proces i zahtijeva dosta vremena, dok primjerice "živa" izvedba zvuči puno bolje i produkcija je brža, ali zahtjeva veliku monetarnu investiciju. Uglavnom, za sada je kako jeste, a pošto je život vrlo nepredvidiv i sve je neizvjesno, možda slijedeći album bude samo neki rock, ili možda punk-rock, koji je trenutno jedan od najpopularnijih muzičkih žanrova u USA.

U kom studiju si snimio ovaj novi CD?

DDO: Već sam spomenuo kako je tehnologija našeg doba neizmjerno napredovala, pogotovo danas u eri kompjutera. Vjerovali ili ne, ovaj CD je snimljen u mom kućnom studiju, u dnevnom boravku, na obićnom PC računalu i minimalnoj opremi. Ako imate prilike pogledati "credits" na CD omotu, vidječete da piše: "Recorded in My Living Room Studio - Chicago" (smijeh). Mogu vam reći da je sve urađeno u programu SONAR 7, a sve gitare su snimljene digitalno preko procesora BOSS GT-8. Snimanje je trajalo skoro godinu dana, prije svega zato što sam bio prinuđen sve snimati sam. Inače, nisam neki ego manijak, ali je bilo neizvedivo postaviti npr. živi bubanj u dnevnom boravku, što zbog refleksije zvuka (nije zvučno izolirano), što zbog ostalih stanara u zgradi u kojoj živim (smijeh). Uglavnom, ovo je maksimum koji se mogao izvuči u ovakvim okolnostima.

Znači, bubanj je elektronski?

DDO: U biti, bubanj je živi Sonor set, samo što je "semplovan". Jedna od korisnih stvari koje sam naučio na Berkleeju je aranžiranje za bubanj. Inače, čak i ako je živi bubanj semplovan, ponekad zvuči kao "robot" - bez dinamike. Jedan od razloga zašto je snimanje trajalo ovako dugo je zato što sam pažnju posvetio svakom udarcu palice, dinamici, uglu udarca, elastičnosti opne itd... znači, nema "loopova" ili "paterna", a sve što se moglo podesiti, svaka matematička vrijednost u programu je višestruko razmotrena i randomizirana. Nikad nisam svirao bubanj, i ponekad u šali kažem da mi nije suđeno "udarati" instrumente (smijeh). Inače, vrlo sam impresioniram bubnjevima kao instrumentom, za koji treba odlična koordinacija ruku i nogu, u isto vrijeme i kreativnost. Jedan od mojih najvećih "uzora" je Mike Portnoy, inače također Berkleejevac iz grupe Dream Theater. Puno sam analizirao njegovu tehniku, posjetio i par njegovih seminara, tako da moji prijatelji muzičari kažu da ja osobno "razmišljam" kao bubnjar, ali ga ne sviram. Naravno, ništa ne može zamijeniti performansu ljudskog bića, ali kao što sam spomenuo prije, takve su bile okolnosti, pa sam se trudio izvuči što uvjerljivije rezultate.

Reci nam nešto više na kojim gitarama sviraš?

DDO: Inače sam veliki poklonik Ibanez gitara. Imam jedan modificiran RG i Ibanez Universe 7 string Custom Shop. U skorije vrijeme sviram i na Stratocasteru, koji je ručni rad. Kao klasični gitarista koristim Yamaha gitare i Fender Stratocustic.

Kako / gdje planiraš promovisati / predstavljati svoj novi album?

DDO: Interesantno je spomenuti da je moj CD u vrijeme ovog interviewa [početak juna 2008] trenutno drugi na On-Line Top 10 listi prodanosti u mojoj izdavačkoj kući "Guitar Nine Records". To je dobar uspjeh s obzirom da nije uopće bio intenzivno promoviran. Sada trenutno dobijam dosta poziva za recenziju od specijaliziranih muzičkih magazina i internet stranica. Jučer sam dobio i ponudu od jedne promoterske kompanije iz Engleske, a u svrhu organizovanja službene promocije na području Velike Britanije i šire. Uglavnom, tako stvari stoje za sada, a šta budućnost nosi, to se nikad ne zna, ali u svakom slučaju, nadam se najboljem.

Gdje se može kupiti tvoj CD i da li je u prodaji u BiH?

DDO: Za područje USA i Kanade, CD se može naručiti preko interneta, na mojoj web stranici: www.ddomusic.com, gdje se nalazi i link moje izdavačke kuće "Guitar Nine Records". Za područje BiH, CD se može naručiti pouzećem, sa distribucijskim centrom u Bihaću. Za sve informacije i porudžbe, pošaljite e-mail, također preko moje web stranice.

Koje BiH muzičare posebno cijeniš?

DDO: Ja sam uvjeren da kod nas u Bosni ima dosta talentiranih muzičara koji su u teškoj anonimnosti, ili nemaju priliku javno se eksponirati. Većina muzičara nema priliku ni snimiti demo snimak. Znam zasigurno da u Bihaću ima dosta mladih i perspektivnih muzičara koji su informatički, a samim tim i produkcijski, vrlo napredni, a vjerujem da je tako i u cijeloj BiH. Što se tiče već afirmiranih gitarista, ja bih posebno izdvojio svog sugrađanina Zeleta Lipovaču, mog kolegu sa Akademije Murisa Varajića i Emira Hota, koji je i gostovao u jednoj pjesmi na mom CD-u.

Planiraš li doći u BiH - na turneju?

DDO: Za sada sam zauzet promocijom albuma. Nisam još ništa planirao u vezi sa putovanjima, mada bi mi svakako bila velika želja svirati u BiH. Inače, moji Bišćani mi predlažu da se napravi bosanska G3 turneja na kojoj bi nastupali moja malenkost, Emir Hot i Muris Varajić. Čini mi se to kao odlična ideja, no nadam se da će biti i prilike, i vremena, a i uvjeta za takvu manifestaciju.

Za kraj, šta bi poručio mladim gitaristima u BiH?

DDO: Vježbajte, snimajte i nemojte se ustručavati eksperimentirati. Integracija našeg bosanskog melosa je dobar recept za inozemnu prepoznatljivost.

Interviewer:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -