Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Interviews

MERI CETINIĆ
Interviewer: Dragutin Matošević

Meri Cetinić
Razgovarao: Dragutin Matošević

Za Meri Cetinić poseban uvod i nije potreban.

Moje prvo pitanje uvijek je što je nekoga dovelo u svijet muzike. Ima li netko u Vašoj porodici, tko je Vas doveo u svijet muzike?

M: Moj brat Ante Cetinić bio je muzičar. Kad sam ja bila dite, on je već bio vrhunski muzičar. Sjećam se da je radio s Tomom Bebićem. Bebić je stalno bio kod nas kući. Moj brat radio mu je prve produkcije, gdje sam čak i ja, sa svojih 14 godina, svirala Hammond orgulje. Moj brat uvijek je bio u žiži muzičkih dešavanja, svi su ga tražili, jer je stvarno bio vrhunski muzičar. Svirao je u grupi Korak, pa i u splitskoj grupi Delfini koja je, u to vrijeme, bila jedna od tri do četiri najbolje grupe u bivšoj Jugoslaviji. I tako, ja sam pomalo, već kao dite, počela sviruckat', ić' u muzičku školu, svirat', pjevat'. Talenat sam počela pokazivat' vrlo rano. . Sjećam se, kad sam bila mala, otac me je vodio po raznim plesnjacima u Splitu i ljudi su već tada tražili da i ja nešto zapjevam.. Pjevala sam u to vrijeme pjesme sa "San Rema", koje sam "skidala" s radija i gramofonskih ploča. U mojoj kući se, jednostavno, volila glazba.

Inspirirala vas je i Janis Joplin?

M: Kako da ne! Ja sam bila totalno luda za njom. Dobila sam na poklon njen album "Cosmic Blues" i naučila sve pjesme s tog albuma. I tako, malo po malo, krenula sam se baviti muzikom. Nešto je bilo u talentu, nešto u obiteljskoj tradiciji, nešto preko brata. A i samo to okruženje bilo je povoljno za mene, jer kroz našu kuću stalno su prolazili razni muzičari.

Split je i inače poznat kao rasadnik velikih muzičkih talenata.

M: Pa da! Svaka splitska generacija izrodi nove talente.

Ko je bio nosilac splitske muzičke scene prije nego ste se Vi počeli baviti muzikom?

M: Ja sam se na muzičkoj sceni pojavila otprilike u isto vrijeme kad i Oliver Dragojević, a prije nas tu su bili splitski Delfini, pa Toma Bebić, Maruška Šinković (Kalođera), Đorđe Peruzović, "stari" Batali....

Kada ste počeli oficijelno pjevati?

M: S 15 godina pobjedila sam na splitskom festivalu "Raspjevano proljeće" i to je bila neka moja odskočna daska. Zatim sam počela svirati u grupi Che. Tu su svirali i Mirko Krstičević, koji je kasnije osnovao grupu Metak, pa zatim Ivica Pipo Čović, koji ima svoj studio i zadnjih 30 godina kod njega snimaju najpoznatiji splitski izvođači. Bila je to grupa vrlo talentiranih ljudi. Zatim me je brat odveo da pjevam u grupu Delfini, a grupa Che se raspala.
Kad sam imala nekih 20-tak godina, upoznala sam Slobodana M. Kovačevića . Čuo je moje pjevanje i pozvao me je u grupu More koju je netom osnovao. Ispočetka je grupa More bila akustična grupa. Ja sam svirala klavir i pjevala solo vokal, Slobodan M. Kovačević svirao je bas, Vjekoslav Benzon svirao je konge i bubnjeve, Mare Marinković pjevala je prateći vokal, gitarist je bio Dalibor Jurašin. To je bilo 1973. godine. Kratko vrijeme nam se bio pridružio i Oliver Dragojević. U toj postavi smo snimili prvi singl s pjesmama "More" i "Zla djevojka". Pjesma "More" je odmah postala veliki hit i grupi More donijela veliku popularnost.

Kako ste vi tada djelovali iz Splita? Obično je bilo da je muzički centar ex YU u Beogradu ili u Zagrebu. Da li ste se vi osjećali kao da ste na "periferiji"?

M: Nismo. Poslije uspjeha prve pjesme, pjesme "More", mi smo svuda putovali i nastupali!

Ko je napisao tu pjesmu?

M: Pjesmu je napisao i uglazbio Slobodan M. Kovačević, mada sam i ja puno učestvovala na pjesmi, iako nisam zapisana kao jedan od autora. Meni je Slobodan tu pjesmu donio na gitari, a ja sam otišla kući i mjesec dana pripremala tu pjesmu na klaviru, napravila aranžman i vježbala interpretaciju. Bila je to prva pjesma koju sam ja snimala i koja je trebala biti izdana, kao i prva pjesma koju sam pjevala, a da nije bila na engleskom. Do tad sam pjevala samo strane pjesme i trebalo je sad tu pjesmu donijeti na hrvatskom, pa sam se ja potrudila uraditi pravu interpretaciju, kako bi to bilo prepoznatljivo.

Zatim su počeli festivali?

M: Onda je sve krenulo. Ostala sam u grupi još jedno dvije godine, imali smo još hitova. Snimili smo album, na kojem je bilo i dosta mojih pjesama. Slobodan nije imao ništa protiv mog autorstva, jer je vidio da sam i ja talentirana za skladanje, pa sam i ja puno pjesama napravila i aranžirala. Dijelili smo koautorski rad u grupi, tako da je na tom albumu pola pjesama Slobodanovih, pola mojih. Tu ima i nekih pjesama mojega brata, na kojima sam ja pisala tekstove. U grupi More sam ostala još dvije godine, a onda mi je sve to nekako postalo "tijesno". Trebalo mi je da više prostora da autorski učestvujem u pjesmama, ali na neki svoj način, jer kad ste u grupi, morate sve dijeliti s ostalim članovima grupe. Ja sam grupu More napuštala dvaput. Prvi put sam ih napustila 1975. godine, kada sam na Splitskom festivalu dobila glavnu nagradu kao najbolji interpretator za pjesmu "Gdje god da pođeš". Tada sam napustila grupu i krenula sama.
Otišla sam u Nizozemsku i kod brata snimila singl "Najljepši san" / "Amsterdam". Snimila sam još nekoliko samostalnih singlica, nastupila na nekoliko festivala, ponovno otišla na turneju po bivšem SSSR-u. U to vrijeme rodila sam kćer Ivanu i postala mama. Međutim, nakon tri godine, 1978. godine, ponovo me nazvao Slobodan M. Kovačević i rekao da nam je Đorđe Novković ponudio pjesmu "Samo simpatija". Slobodan me je zvao da mu se pridružim, jer je mislio da je ta pjesma veliki hit i da bi nam ponovo kao grupi More moglo "krenuti". Meni se ta pjesma ispočetka baš i nije svidjela, jer mi je bila prekomercijalna, a ja sam u to vrijeme volila neke progresivnije pjesme, volila sam tu modernu muziku, rock, ali sam ipak pristala i otpjevala pjesmu "Samo simpatija". Ispostavilo se da su imali pravo, i Đorđe i Slobodan, jer to je postao evergreen, jedna prava velika pjesma.U studiju u Zagrebu nam je kod snimanja te pjesme pomogao moj brat Ante kao producent. Tada smo krenuli na veliku zajedničku turneju, - grupa More i Oliver Dragojević, koji je tada već postizao velike uspjehe sa pjesmama Zdenka Runjića. Međutim, negdje usred turneje dio članova banda je odlučio prijeći u prateći sastav Olivera, pa smo na neki način Slobodan i ja ostali sami. Ali, više se ni meni nije dalo ostati i odlučila sam definitivno krenuti svojim putem.
Ponovo sam otišla u Nizozemsku i s bratom snimila novi singl, "Ti i ja" / "Kad bi znao ti". Urednici u diskografskoj kući Jugoton odmah su mi ponudili ugovor i snimanje samostalnog albuma. Radila sam ga u Zagrebu s najboljim studijskim muzičarima, a aranžer i producent je bio Ante Cetinić. Najpoznatije pjesme s tog albuma su "Mornareva žena", "Probudi moju ljubav"....
Te iste, 1979. godine, Zdenko Runjić mi je ponudio pjesmu "Čet'ri stađuna" (što znači, 'četiri godišnja doba') i s njom sam dobila prvu nagradu stručnog žirija na Splitskom festivalu. To je bila prva naša pjesma, a uslijedile su "U prolazu" i "Lastavica". Četiri godine kasnije, ponudio mi je pjesmu "Nina, nana", sjećam se, bio je tako sretan i uzbuđen kada mi ju je pokazivao, bio je siguran da će to biti točka na "i", nakon ta tri velika hita. Međutim, ja sam tada imala svoj menadžment i na njihov nagovor odlučila sam se za pjesmu "Niko neće u mornare", a za "Nina, nana" Runjiću rekla: ''Ne.'' To je njega toliko povrijedilo, da je odmah poslije toga naša suradnja došla "na led". Tu pjesmu na Splitskom festivalu otpjevala je Jasna Zlokić, a moje odbijanje te pjesme otvorilo joj je vrata uspjeha. Pjesmu "Nina, nana" sam ipak kasnije snimila i izdala na svom albumu "Prašina s puta", koji je u ex-YU proglašen albumom godine za ženskog izvođača.
Prije toga sam, s bratom u Nizozemskoj, svake godine snimala nove albume koji su postizali velike uspjehe i velike tiraže: "Ja sam žena", "U prolazu", "As". Pjesme sa tih albuma sam najčešće pisala i skladala sama, a često i na tekstove Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Ivice Flescha. Ante je svirao većinu instrumenata, aranžirao, snimao i bio producent.
Već 1983. godine sam dobila priznanje diskografske kuće Jugoton - nagradu "Zlatna ptica" za svojih prvih milijun prodanih ploča. To je bilo vrijeme kad sam non-stop pjevala. Tempo je bio maksimalan, puno se sviralo, stalno sam išla na turneje - Amerika, Australija, tamo - 'amo, često sam radila i po dva koncerta dnevno. I dalje sam svake godine snimala novi album, ali sam manje radila s bratom, a više snimala u Splitu ili Zagrebu, s domaćim glazbenicima: (albumi) "Meri VI", "Potraži me", "Zlatni snovi". Redovno sam nastupala na Splitskom festivalu, kao i na nekim drugim festivalima.
Zanimljivo je da sam nakon puno godina pauze, ponovno otpjevala pjesmu Slobodana M. Kovačevića (tekst: Robert Šunjić) i ponovno smo napravili veliki uspjeh. Bila je to pjesma "Konoba" koju sam na Splitskom festivalu 1986 otpjevala u duetu s Tedijem Spalatom.
A onda je rat puno toga poremetio i zaustavio. Dugo mi je trebalo da opet počnem snimat, iako sam i tad cijelo vrijeme nastupala i pjevala. Ozbiljan studijski i autorski album ponovno sam snimila tek 1998. godine ("Putovanja"), sa zagrebačkim studijskim muzičarima.
Par godina kasnije, dobila sam Porina za najbolji album zabavne glazbe u Hrvatskoj. Bila je to snimka koncerta iz HNK u Splitu, a album je nazvan "Malo mora na mom dlanu".
Okušala sam se i u jazz maniru koji me jako zainteresirao za vrijeme mog življenja u Zagrebu. Tako je nastao moj posljednji studijski album, "Tiramola", kojeg sam snimila u Splitu u suradnji s grupom Black Coffee.
Jako mi je bitno da spomenem i važnost autora i tekstopisaca u muzici, jer svi uvijek spominju samo pjevače i daju im punu slavu vezanu za pjesme koje oni pjevaju i to je donekle uredu, jer pjevač nosi pjesmu i njegov izričaj je najvažniji. Ali ne smijemo zaboraviti ljude koji stoje iza tih pjesama, bez kojih tih pjesama ne bi ni bilo. Tu je autor glazbe, autor teksta i aranžer i svi su strašno važni za uspjeh pojedine pjesme.

Jeste li pisali pjesme za druge izvođače?

M: Malo mojih pjesama napravila sam za druge, jer sam ja svoje pjesme većinom prilagođavala sebi. Prva je moju pjesmu "Živim s tobom" snimila Gabi Novak na svom albumu "Gabi 77". Kasnije sam je i ja snimila na svom prvom albumu "Meri", 1979. godine. 1989. godine sam snimila svoju pjesmu "Dome moj" i izvela je na Splitskom festivalu. Godinu dana kasnije istu pjesmu, u prijevodu "Veel te mooi", snimio je belgijski duo Sanne en Eric van Neygen i u Belgiji je ta pjesma postigla ogroman uspjeh. Komponirala sam još jednu pjesmu za Josipu Lisac, za njen novi album koji bi uskoro trebao izaći.

Širinu Vašem repertoaru daju i dalmatinske pjesme. To je bogatstvo ovoga podneblja, ali tu je, uvjeren sam, i Vaša želja da to radite.

M: Ne možete od gena pobjeći. Ja volim muziku svih sfera, ali u mojim venama teče dalmatinska krv i uvijek se vraćam na početak.

To je bila isključivo Vaša odluka?

M: Da, moja, to je ono što ja volim.. Veliki dio mog repertoara je baziran na dalmatinskom melosu, koji je nježan, koji ja interpretiram na moj način i kombiniram ga s raznim stilovima, ali nekad se volim vratiti na ono najjednostavnije, na ono kako ljudi to ovde pjevaju, klapski način, koji je iskren i gdje baš lijepa melodija, pjevanje, a riječi dođu do izražaja. Imala sam neke svoje pjesme napisane u takvom izričaju i odlučila da moj slijedeći album, koji se upravo radi kod Korčulanina, Sandra Bačića, bude upravo takav.

Da, Sandro mi je u našem ranijem razgovoru rekao da je album "jednostavan".

M: Da, jednostavan je ritam, jednostavna produkcija, s ukusom. Pjesme su većinom moje, neke je radio Sandro, neke su obrade korčulanskih napjeva. Na dosta pjesama će pjevati i klape - Linđo, Tiramol, Ivan Grozni. Par pjesama je aranžirao i producirao moj brat, Ante. Na par pjesama gostuje i moja kćer Ivana, kao autorica i izvođač. Nas dvije imamo i jedan duet, staru blatsku pjesmu. Zadovoljstvo mi je s njom raditi. Uglavnom, na tom albumu me prate domaći, korčulanski muzičari, koji su mi najbolje mogli donijeti taj korčulanski zvuk. Sve pjesme su snimljene, još samo nedostaje finalizacija (mastering, op.a).

Vi nam, uglavnom, ostajete u muzici, niste izgubili elan?

M: Da, ostajem, dokle god me moj instrument (glas, op.a.) služi, a i energija i zanos koji je potreban da bi se stvaralo i donosilo nešto kvalitetno u glazbi.

Imate zato fenomenalnu web stranicu (www.mericetinic.com).

M: Meni na mojoj web stranici trebaju samo osnovne informacije - šta sam radila dosad, šta sada radim, sa kojim ljudima sam radila... Na mojoj web stranici se može pronaći puno toga što bi ljude moglo zanimati.

Hvala vam puno na razgovoru.

M: Hvala i Vama.

Meri Cetinić / Ivana Burić i Splitski Bomboncini
(Božić je tu)

Interview objavljen i u dnevnim novinama
Tuzlanski list - Br. xxx od xx.xx.2008.

Interviewer:
Dragutin Matošević
Tuzla, Bosna i Hercegovina
info@barikada.com







Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -