František Uhlir / Darko Jurković / Jaromir Helešic
Umjetnost koja razotkriva karakter
Na završnoj večeri ovogodišnje Proljetne revije jazza, što će se u organizaciji
Jazz kluba Zagreb HDS-a i KD "Vatroslava Lisinskog" održati od
29. ožujka 2009. do 1. travnja 2009. godine, u Maloj dvorani KD "Vatroslava
Lisinskog",
u programu posvećenom "Liburnijskom
jazz krugu", nastupit će Denis
Razz Quartet i Darko Jurković Trio. Tom prigodom
gitarist i skladatelj Jurković nastupit će uz kontrabasista Henryja Radanovića
i bubnjara Krunu Levačića, s kojima je snimio glazbu za svoj budući CD. Radi
se o karakterističnoj trio svirci s naglaskom na improvizacijama, te o nešto
više aranžiranim skladbama koje Jurković izvodi solo.
Istodobno s pripremama za taj koncert, Jurković promovira novi album, "Maybe
Later", što ga je snimio u velikom studiju "Radio Praga" u kojem inače snimaju
vrhunski filharmonijski orkestri. Ostvario ga je sa svojim stalnim, međunarodnim
triom u kojem svira s poznatim češkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Františekom
Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicom. "Do te suradnje je došlo 1998. godine,
nakon što je talijanski klavirist Roberto Magris bio pozvan da nastupi na
riječkom
'Jazz Timeu'", rekao je Jurković u razgovoru što smo ga vodili povodom njegova
iznimnno uspješnog početka 2009. godine. "Tada je Magris čuo moj koncert
i odlučio oformiti Europlane, orkestar sastavljen od osam glazbenika iz zemalja
srednje
Europe: Italije, Austrije, Njemačke, Češke, Hrvatske i Slovenije. U tom sam
ansamblu upoznao basista Uhlira s kojim i danas najviše sviram i to u triju
u kojem je i bubnjar Helešic. Do sad smo nastupili u Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj,
Švicarskoj, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj i Turskoj. Budući da su ti koncerti
uvijek bili jako uspješni, svake godine iznova nastupamo zajedno. Početkom
ožujka odlazimo na novu turneju po brojnim zemljema srednje Europe".
Kao i na dosadašnje albume Tria, i na ovaj su, uz standarde i Uhlirove
skladbe, uvrstili nekoliko Jurkovićevih djela. Ovom prigodom su to: "Try
Again", "Blues For
Franta" i "3/4".
- "Uhlir i ja pridonosimo i kao autori, no nama to nije
bitno. Naime, uvijek imamo isti pristup, bez obzira radilo se o autorskim
skladbama
ili standardima. Danas je puno teže svirati standarde jer postoje reference,
puno je toga snimljeno i teško je izbjeći oponašanje, a autorsku skladbu
lakše uspijemo prilagoditi sebi. Pravi umjetnik mora interpretirati standard
na svoj
način ne zanemarujući kvaliteteu. Mora imati svoj izraz a da estetika bude
na razini."
Estetika Jurkovićeve svirke i njegovih skladbi uvijek je bila na visokoj
razini, pa tako i na ovom albumu, ostvarenom mainstream pristupom s predivnim
lirskim
solima. U češkim je glazbenicima Jurković pronašao srodne duše, glazbenike
koji ne trpe agresivnost, koji duboko vjeruju u umjetnost, ljepotu, ljubav
i prijateljstvo, te spomenute osobine uspješno promoviraju kroz svoju
glazbu. Na jednoj je web stranici zapisano: "Na svijetu su samo dvojica gitarista
koji tako izuzetno sviraju two hands tapping tehnikom. Jedan je Stanley
Jordan iz
SAD-a, a drugi, rođen u Rijeci (Fiume), Hrvatska, Darko Jurković." No,
za Jurkovića je tehnika tek sredstvo kojim izražava emocije i životna
iskustva,
kroz koje
kreira umjetnost što razotkriva njegovu skromnost, nenametljivost, dobrotu,
ljubav prema ljudima i prirodi, divljenje prema moru i kontemplativan
duh.
Iako je predstavnik hrvatske kulture u svijetu, od početka karijere do
današnjih dana, Darku Jurkoviću, osim grad Rijeka, nikad nitko nije
pomogao u promociji
njegove glazbe, pa niti naše Ministarstvo čija je to zadaća. No, uvijek
samozatajan, zbog čega ne svira dovoljno u svojoj zemlji gdje je nasilnost
i laktarenje
jedan od najvažnijih preduvjeta za postizanje uspjeha, naš magistar
jazz gitare, Jurković je prepoznat u međunarodnim razmjerima, o čemu svjedoče
i dva novija
diskografska izdanja. Na kompilacijski CD s izborm glazbenika koji
su
nastupili na Jazz In'it-u - disribuiran uz jedan od najznačajnih europskih
jazz magazima
Musica Jazz - objavljen povodom 20. godišnjice festivala, uvrštena
je njegova solo izvedba standarda "Georgia On My Mind" iz 1996., dok je
još bio student
na viskoj školi za jazz u Grazu i takav se uspjeh činio poput nemoguće
misije. (Nakon solo nastupa na tom je festivalu svirao i kao član Mitteleuropa
Ensemblea.)
Od nebrojenih slavnih jazzista koji su tijekom tog razdoblja svirali
na festivalu, upravo je Jurković uvršten uz bok slavnim europskim i
američkim glazbenicima
i skupinama, među ostalim Carli Bley, Staveu Lacieu, Malu Waldronu,
Enricu Ravi i Johnu Surmanu.
Objavljen je i CD "Il Bello Del Jazz" na kojem Jurković svira kao član
skupine Roberto Magris Europlane, kojoj se kao gost pridružio slavni
osamdesetogodišnji Herb Geller, jedan od najznačajnijih saksofonista
koji su još tijekom pedesetih
djelovali na zapadnoj obali SAD-a. O toj suradnji Jurković je rekao:
"Svirati s Gellerom donijelo mi je veliko iskustvo, jer on je
jedan glazbenika koji
su kreirali nove smjernice u jazz glazbi. Od njega sam učio o čistoći
tona i fraza, te vještini improviziranja u različitim stilovima."
Jurković je odlično naučio lekciju - uvjerite se u to 1. travnja
2009. godine na koncertu u "Lisinskom".
(Objavljeno u "Novom listu" od 01.03.2009.)
(Fotografiju - Darko Jurković Charlie - snimio: Davor
Hrvoj)