Yaron Herman Trio nastupio u Jazz ciklusu u "Lisinskom"

U pretposljednjem koncertu ovosezonskog Jazz ciklusa, što ga organziraju KD "Lisinski" i Jazz klub Zagreb HDS-a, 6. ožujka 2009. u Maloj dvorani "Vatroslava Lisinskog" nastupio je međunarodni trio francuskog klavirista izraelskog podrijetla, Yaron Hermana. Iako je klavir počeo svirati tek kao šesnaestogodišnjak, Herman je danas dvadesetosmogodišnji glazbenik koji je postigao zrelost i čija je kreativnost prepoznata od kritičara i publike. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada, proglašen najboljim francuskim instrumentalistom u 2008., glazbenik koji će tijekom 2009. odsvirati više od sto koncerata u tridesetak zemalja svijeta, Herman je u Zagrebu nastupio nakon kineske, a uoči japanske turneje.

Poznat po izvedbama djela skladatelja raznih stilova, od Skrjabina i Faurea, preko Gershwina i Legranda do Stinga i Björk, Herman se i na ovom koncertu predstavio glazbenikom širokih interesa. Naime, osim djela manje poznatih izraelskih autora, te vlastitih skladbi koje odaju sklonost suvremenom jazz iskazu, kao i jazz standarda poput "Softly as in a Morning Sunrise", "What Are You Doing the Rest of Your Life?" i "In the Wee Small Hours of the Morning", odsvirao je skladbe autora koji nisu bliski jazz žanru, primjerice "Halleluyah" Leonarda Cohena i "Toxic" Britney Spears.

No teme su bile jedva prepoznatlive - kao da nije imao strpljenja izreći ih u cijelosti i tada krenuti u improvizaciju, Herman, glazbenik nemirna duha, intervenirao je upadicama i navodio suradnike - kontrabasista Stephanea Kereckog i bubnjara Geralda Cleavera - na putovanje u nepoznato. U tim se situacijama dobro snalazio Cleaver koji je iskazao maštovitost, ritmičku raznolikost, staloženost, te sposobnost slušanja i brzog reagiranja, a posebice su dojmljivi bili njegovi dijalozi Hermanom.

Izvedbe tria odlikovale su se dinamikom, improvizacijama i komunikacijama. Intenzitetom su podsjetili na McCoya Tynera iako je Hermanovo poimanje glazbe bliže onom Keith Jarretta i Brad Mehldaua. Glazbenik nepresušnih ideja, što se posebce osjetilo u dužim, duboko proživljenim izvedbama koje je razvijao strpljivo, postepeno, Herman je ispoljio nekoliko strana svog glazbenog karaktera - agreisvnost, ali i profinjenost i romaničan duh, te sklonost eksperimentiranju i istraživanju novih zvukovnih mogućnosti, posebice sviranjem palicama za ksilofon po žicama klavira.
Publika u ispunjenoj dvorani osjetila je nihovu poruku i kretivan naboj, te je umjetnike dva puta dozvala na dodatak. Nakon koncerta Hana Bennika bio je to još jedan primjeren uvod u Muzički biennale Zagreb na kojem će 23. travnja 2009., u posljednjem koncertu Jazz ciklusa, nastupiti Simfonijski orkestar i Big bnad HRT-a.

(Objavljeno u "Novom listu" od 09.03.2009.)
(Fotografija - Yaron Herman Trio - snimio: Davor Hrvoj)