U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, u sklopu značajnog 18. Međunarodnog riječkog festivala jazz glazbe "Jazz Time 2009", nastupila su vrhunska hrvatska i inozemna jazz imena. Festival je to lijepe tradicije i iznimnog značenja na našem jazz zemljovidu, jedan od onih koji zahvaljujući entuzijazmu i volji upornih organizatora, opstaje i ide dalje. U poplavi različitih glazbenih stilova, pravaca, moda i izričaja, ustrajati na ovakvom višednevnom jazz događanju, čini se hrabrim, za neke i sizifovskim poslom. Živimo u vremenu kad je jazz postao, uvjetno rečeno, "elitistička" glazba (u mnogim sredinama s malobrojnom publikom), a manje populistička (izuzev u sredinama poput riječke, gdje je zaživio jedan ovakav jazz festival i gdje "posljednji Mohikanci jazz svemira" ne polažu zastave u prašinu).

U svojoj iznimno zanimljivoj knjizi "Understanding Jazz: Ways To Listen", Tom Piazza promišlja o današnjoj percepciji jazza i kako ga razumjeti i slušati. Neke postavke iz jedne takve knjige, ljudi poput Herba Gellera i Roberta Magrisa provode u praksi, postajući tako najbolji tumači i veleposlanici jednog od najljepših i najintrigantnijih proizvoda ljudskog duha - jazz glazbe!

I kao što Piazza kaže u svojoj knjizi: "Jazz u prvom redu treba osjetiti!", ovaj je Quintet pružio nenedoknadiv osjećaj istinskog jazza, uživo, oči u oči! I više nego dobro smo osjetili te glazbene poruke.

Herb Geller, alto saksofonista, rođen je 1928. godine u Los Angelesu, rodnom gradu West Coast Jazza. Već je dječarac s ozbiljnim glazbenim aspiracijama u doba kad be-bop stavlja sve ostalo u drugi plan, dok Gillespie i Coltrane raskošno razbacuju "plahte" tonova, dok Miles škrtari pazeći na svaki ton, dok hard-bop rastura newyorškim klubovima u 52. ulici... West Coast će biti specifičan odgovor, stvarajući imena poput Gerryja Mulligana, Stana Getza, Cheta Bakera, Davea Brubecka, Paula Desmonda, Bennyja Cartera... naravno, tom popisu velikana pripada i Herb Geller.
Impresivna je ta lista jazz likova s kojima je svirao, a učio je zbilja od velikih - Charlija Parkera, Bennyja Cartera, a jedno vrijeme svira i s violinistom Joem Venutijem.

Kad jazzista takvog pedigrea uđe u dvoranu HKD-a, onda, kako rekoh mojem audiofilskom prijatelju Edisonu, čak i ne mora svirati - dostatno ga je vidjeti i dah i duh jednog vremena kojemu se mi jazzoljupci bez zadrške divimo - dah i duh Jazza Zapadne obale, uplovi poput ogromna tankera u riječku luku, "pomete" sve pred sobom, izazove tsunami zvuka, i pokaže zašto je jazz ono što jeste.

Čovjek u Herbovim godinama, ali još uvijek britkog i svježeg tona, iznimno liričnog (gotovo da bi ga se dalo usporediti s trubačkim zvukom jednog Cheta Bakera, onog sjajnog romantičara West Coasta, ili, možda još bolje, sa zvukom saksofonističkih majstora poput Stana Getza ili Arta Pappera, u rijetkim trenucima kada Papper nije bio u zatvoru San Quentin zbog droge i poročna života!), predstavlja ikonu jazz glazbe, ali svira kao da je na nekoj audiciji o kojoj mu život ovisi. Nema kalkuliranja.

Herb ima idealnog sugovornika u Robertu Magrisu, koji negdje 2003. osniva Roberto Magris Europlane Orchestra, čijim europskim zasadama Herb Geller daje onaj američki jazzistički začin. I Magris je glazbenik impresivne biografije, a zajednički CD s Gellerom, "Il Bello del Jazz" putovnica je u svjetski vrh.

Bubnjar Enzo Carpentieri sinergijski ide uz kontrabasista Nikolu Matošića, čije lice ovevečeri nije skrivalo glazbeni užitak. Matošić godinama vodi večeri jazza u Jazz klubu "Gajo", u Ljubljani, iza sebe ima zapaženu turneju po Finskoj, s Petrom Miheličem. Zanimljiva je i suradnja s meni osobno dragim Zoranom Predinom.

A peti član večerašnjeg orkestra? Riječanin Denis Razumović Razz, dvostruki nositelj nagrade "Status", za 2003. i 2008. godinu, autor iznimnog albuma "In Umbra", pokretač niza jazz projekata, festivala, suradnji, koncerata... nije bio samo drugi alto saksofonist u Quintetu, bio je, najmanje rečeno - jednakopravni saksofonista.

Veličina Herba Gellera je u sposobnosti da s mlađim naraštajem ostvari komunikaciju koja daje odličan rezultat. Razz je dobio od Herba ponudu koja se ne odbija - a to je mogućnost da odsvira jedan od najkvalitetnijih koncerata u karijeri. Opće je mišljenje, u razgovorima poslije koncerta, da je Razz bio ravnopravan suigrač, ništa manje intrigantnog tona, ali i naš skromni dečko, spreman učiti od najvećih. Kako mi reče prijatelj, riječki gitarist Spartako Črnjarić, dok smo se lagano kotrljali prema nedalekom riječkom jazz klubu "Tunel", ovo što je Razumović napravio s Gellerom - pa to je vrh!

Dvorana HKD-a na Sušaku, gotovo u potpunosti ispunjena zahvalnom publikom, znala je to nagraditi. Uz standarde koje su svirali, tu je i Gellerova skladba "Celebrating Bird", pa Carterova skladba na temu kultnog filma Key Largo, uz još dvije skladbe koje Geller svira u čast velikog Bennyja Cartera "Summer Serenade" i "Lonely Woman"; tu je nezaobilazna Parkerova "Confirmation", gdje mi se čini da je Razz čak nadsvirao Herba... i na kraju, bis s Jobimovim hispanoameričkim ugođajem u odličnoj skladbi "Zingaro".

Ovakvi koncerti mijenjaju neke poglede, učvršćuju neke stavove i razmišljanja, daju začin u glavno jelo na jelovniku jazz kuhinje. Jedina im je mana - premalo ih je! Rijetki su. Ali ipak se dogode.