U sklopu manifestacije "Sesvetski dani - tjedan kulture" organiziran je koncert skupine D Strings Trio, koju čine Saša Špoljar - kontrabas, Stanislav Muškinja - bubnjevi i Doris Karamatić - harfa.

Već sam pisao o CD-u s demo snimkama (snimanje albuma je u tijeku i uskoro se očekuje njegovo objavljivanje!) ove neobične ekipe. Neobične stoga što u ovom sastavu, s ovim glazbalima (osobito mislim na harfu!) izvode obrade heavy metal skladbi svjetskih bandova i njihovih još svjetskijih hitova. To D Strings Trio radi na izniman način.

U pomenutom tekstu iznesoh tvrdnju, koju se već mnogi citirali, pa i sama Doris sinoć na koncertu - "... Ako bi ovaj trio stavio svoje dionice na burzu, preporučam kupnju unatoč, ne samo glazbenoj, recesiji. Najveća vrijednost ovog projekta njegova je iznimna originalnost, ne samo zbog harfe kao pomalo egzotična glazbala, nego i zbog načina na koje su skladbe obrađene. Odličan je primjer skladba "Nothing Else Matters", svima poznata balada grupe Metallica, svirana u tisućama verzija. Doris je na harfi izvodi profinjeno, još "baladičnije", slušljivije, pretvarajući klasičnu heavy metal baladu u čistu klasiku, dajući joj novi život i jedno novo čitanje cijele te partiture..."

Ne samo da stojim iza ovih riječi i dalje, nego nakon koncerta u Sesvetama, dodao bih još i to da znali to ili ne, nazočni su sinoć imali zgodu poslušati koncert koji će predstavljati datum u hrvatskoj (i ne samo hrvatskoj!) glazbi. A organizatori "Tjedna kulture" moći će pričati unucima da su prvi ugostili ovaj izniman Trio. Kako reče moj prijatelj Stjepko - "...pa oni da su vani, Vanessa Mae ili Keiko Matsui bi se mogle sakriti... a financijski bi zbrinuli i praunučad". Eh, da, ali nisu vani... no, to ne umanjuje kvalitetu ove svirke.

Obično pišem recenzije jazz CD-a i koncerata, ali ovo je nešto što miješa sve moguće stilove i daje novi pogled na glazbu. Publika (dvorana u Sesvetama je mnoge ostavila ispred ulaza - nije više bilo mjesta!) je bila šarolika, puno mlađih ljudi, ali i klasične i jazzističke publike... svi su jednako uživali! To nije bio heavy metal koncert, iako je bilo iznimno žestoko... bila je to poezija jedne glazbe koju mnogi drže grubom ili presnažnom... ne, to u ovoj postavi zvuči lirično, emotivno i duboko.

Slušajući demo snimke, pitao sam se, od kuda te silne električne gitare. Nema ih, to je kontrabas, gudalo i nešto efektića. Saša Špoljar to radi tako da bi većina "klasičnih" ili "jazzy" kontrabasista dobila slom živaca (mala šala!), očekujući svakog trenutka da sve eksplodira u destrukciji harmonije i melodijskih rješenja, koja se opet vraća u prepoznatljivo i prati "nježnost" harfinih struna. A ta je nježnost paradoksalna. Može pokrenuti svijet. Doris to radi damski otmjeno i istodobno žestoko kao onaj dragi lik iz Motorheada... upečatljivo. Uz gotovo gotski styling naše harfistice i vješto osvjetljenje, to je zvučalo i pomalo mistično.

Bubnjar Stanislav Muškinja nije samo jedan od naših kvalitetnijih udaraljkaša, ozbiljnijoj publici znan najviše po suradnji sa Sigijejm Feiglom i orkestrom Hrvatske glazbene mladeži, koji pak u Studiju Bajsić HRT-a ravnopravno sviraju sa svjetskim veličinama... već je Stanislav "stroj" koji ritmove i prijelaze izbacuje s nehinjenom jednostavnošću, ali tako precizno dvoranu puneći zvukom, da sam, sjedeći u prvom redu cijelo vrijeme razmišljao kako mi se čini da su uz njega Art Blakey ili Elvin Jones, u najmanju ruku, i da su dva seta bubnjeva u igri.

Nizali su se hitovi Nirvane, Metallice, AC/DC... a jedan od vrhunaca koncerta bio je nastup dva mlada gosta na električnim gitarama. To su Toma Šimunić i Jura Markač. Igra solo dionica iz "Thunderstruck" grupe AC/DC i "razgovor" el. gitara s harfom, bila je glazbena poslastica.

Ovacije u publici, veliki pljesak, bis na kojem je Trio izveo "Nothin Else Matters" od Metallice, gomila cvijeća, čestitanja, zahvale... doista, idući koncert D Strings Tria nije pametno propustiti!