U Siscia jazz klubu 10.07.2009. godine je otvoren 4. Siscia open
jazz & blues
festival. Gospodin Matošević ga je već i najavio na stranicama barikada.com.
Kako već dugo pratim rad ovog kluba i često sam pisao o njegovu značenju
za hrvatsku jazz glazbu; kao i o Damiru
Kukuruzoviću, iznimnom gipsy swing
gitaristi, vlasniku kluba i baštiniku Djanga Reinhardta na ovim prostorima...
to mi je pripala čast da s nekoliko rečenica otvorim ovaj festival. Iskoristio
sam tu zgodu kako bih iznova naglasio da se i u ovim recesijskim vremenima
može dobro raditi i stvarati glazba i festival međunarodnog karaktera.
Dokaz je i gost večeri, Adrian Byron Burns, blues izvođač zamamne biografije,
gotovo hodajuća blues ikona. Uz pratnju Telefon Blues Banda svirao je
više nego inspiriran atmosferom u klubu (koju mi je, u kasnijem razgovoru,
opisao kao nevjerojatnu i posebnu)!
Čovjek je to velikog stasa (gotovo da je to predstavljalo problem za
silne fotografe!), ali još jačeg glasa. Njegov blues bas vokal ide
toliko duboko
da od razglasa u klubu traži dodatni angažman. Boja glasa i virtuozno
sviranje gitare, u maniri klasičnih blues majstora poput B. B. Kinga
ili Johnyja
Lee Hookera (a neke njihove standarde je i izvodio ove večeri!), uz
doista iskren,
nebleferski odnos prema publici i glazbi - dali su nam spoznati zašto
je blues još uvijek toliko inrtigantan.
Koncert su započeli sjajni "Telefonci", predvođeni Vedranom
Božićem,
gitaristom o kojemu se sve zna. Nakon nekoliko standarda, Adrian
je izašao i vrlo
prisnim odnosom, duhovitim dosjetkama (od šala glede robovlasništva
i plaćanja poreza,
do Busha i Obame...) i oceanskom dubinom glasa "odprašio" blues
standarde koje je publika prepoznala, podržala i pjevala s njim.
Iznimno je vješt i u izvedbi s akustičnom gitarom, bez pratnje banda.
Njegovo sviranje i pjevanje karakterizira izniman timing i boja
tona koju postiže
vrlo specifičnim trzanjem žica, kontrapunktima i sinkopama koje
plijene. Taj urođeni, jazzisti bi rekli - groove ili imaš ili ne. Burns
ga ima u velikim količinama.
|
Adrian Byron Burns
|
|
Gotovo dvosatna svirka prošla je zanimljivo, band i Burns su se
dobro razumjeli. Raduje iznimna posjeta i mlađe publike (šteta
što je
kišno vrijeme preselilo
koncert u sam klub, a trebalo je biti na otvorenom, te su mnogi
ostali pred vratima kluba - nije bilo mjesta!), ali i onih generacija
koje
pamte vremena
kad je glazba bila glazba, blues blues, a rijeka Kupa iznimno
čista.
Kasno u noć, već kad se publika razišla, Adrian, zadovoljan ali
i umoran, ipak je vrlo strpljivo razgovarao. Između ostalog
prisjetio se i suradnje
s Neilom Youngom, davne 1969. godine, pa s jednim B. B. Kingom,
Robertom Crayem,
Little Richardom... Nagrađivan je za uspješne izvedbe kako
svojih kompozicija, tako
i vrlo uspjelih interpretacija Hendrixovih, Stingovih, Lennonovih,
Muddy Watersovih... i pjesama brojnih drugih osebujnih glazbenika.
Vrlo
susretljiv u razgovoru, sklon zafrkanciji, na pitanje o uzorima i na koga
se ugleda u sviranju, zbog "izgubljenosti u prijevodu" odgovara da dok
svira uglavnom (u)GLEDA dame u publici. No, nakon šale priznaje i svije
jazz uzore, poput Dukea Ellingtona, ali i onaj "klasični" blues kojemu i
jazz
glazba duguje.
Više nego sjajan početak 4. Sisicia open jazz & blues festivala. Slijede
novi koncerti (popis glazbenika i ove godine je reprezentativan, s velikim
finalem, 26.07.2009. godine u kojem će s Damirovim Gipsy Swing Quintetom
nastupiti i jedan od najznačajnijih svjetskih harmonikaša, Francuz Ludovic
Beier!)...
i
nekoliko tjedana koje ćemo provesti uz Kupu, ispred kluba (vjerujući da
će kišni dani proći!).
|
Adrian Byron Burns i Dinko Husadžić Sansky |
|