4. SISICIA OPEN JAZZ & BLUES FESTIVAL - 2. TJEDAN (17., 18. i 19. srpanj 2009.)

ZAGREB JAZZ TRIO

Drugi tjedan Siscia open jazz & blues festivala, i koncert u petak 17. srpnja 2009. godine, publici je omogućio čuti tri iznimna glazbenika, čije osobnosti svaka za sebe znači u jazz svijetu.
Saša Nestorović klarinetist, tenor i sopran saksofonist, stalni član Zagrebačkog kvarteta saksofona, dobitnik niza nagrada, između ostalih (i više puta!) i nagrade "Status" za najistaknutijeg tenor i sopran saksofonista, surađivao u Big Bandu Europske Radio Unije, član je Big Banda HRT-a, Zagreb Jazz Portraita, Boilers All Starsa, a zadnje je vrijeme je i dirigent Big banda HRT-a. Zapažen je duo što ga čine klavirist Veljko Glodić koji je jazzističku naobrazbu stekao u SAD-u i saksofonist Saša Nestorović.
Nenad Jura Vrandečić hrvatski je jazz zadužio iznimnim angažmanom u organizaciji Mini Jazz Festivala, zajedno sa suprugom Vesnom, još tamo od 1996. godine, pružajući nam, tijekom niza godina, nastupe osebujnih jazz glazbenika. Aktivno svira, znamo ga iz suradnji s Trio Trilikumom, Zagrebačkim Jazz Portraitom i mnogim drugim glazbenicama. Jedan je od najvažnijih promicatelja jazza u Hrvatskoj. Kontrabasist je upečatljivog zvuka, uvijek zanimljiv za slušanje.
Matej Deronjić mladi je pijanista, proglašen od struke koja dodjeljuje nagrade "Status" za 2009. najboljim u kategoriji Mlada nada jazz glazbe. Pijanist koji još ima puno za reći i čije vrijeme predstoji. Iznimno je važno da veliki glazbenici poput Nestorovića i Vrandečića daju prilike mladim snagama, poput Mateja, da ravnopravno s njima dijele scenu, dopuštajući im slobodu iz koje izlaze bogatiji, iskusniji i bolji.

Trio je u Sisku nastupio svirajući znane jazz standarde, što je dobro za ovakav tip festivala, jer, uz obilje kvalitetne glazbe, nudi i svojevrsnu edukaciju mlađoj publici, koja nije toliko upućena u jazz.
To su svojevrsni vremeplovi, koji podsjećaju na davnu, ali još uvijek dobru i zanimljivu glazbu. Jedan od tih standarda bila je i skladba "I love You" koju je napisao Cole Porter za musical "Mexican Hayride", daleke 1944. godine. Kasnije ju svira i jedan Coltrane, pa i Sinatra ju pjeva. Takva je i "You Don't Know What Love Is", nezaobilazni standard američke jazz pjesmarice, a meni osobno najdomljivije su zvučale "I'll Remember April", koju su dojmljivo izvodili i Charli Parker, Chet Baker, Gerry Mulligan i mnogi drugi, kao i "Stella by Starlight", koju uz mnoge inačice inozemnih jazzista kod nas iznimno dobro izvode Saša Nestorović i Denis Razumović Razz.
Drugi tjedan i 4. večer festivala protekli su dakle u znaku vrlo laganog i slušljivog jazza. Meni osobno u postavi su malo nedostajali bubnjevi, ali ritma uz Vrandečića i Deronjića ipak nije manjkalo.

MAJA VUČIĆ & SCHARF CLUB SWING QUINTET

Peti koncert ovogodišnjeg festivala, 18. srpnja 2009. godine, održali su Maja Vučić i Scharf Club Swing Quintet (iako večeras kao quartet - Jura Vrandečić, kontrabas, Matej Deronjić, klavijature, Borna Šercar, bubnjevi i Davor Križić, truba!).

Evo par rečenica o Davoru Križiću - trubač, krilničar i skladatelj, studirao jazz u Grazu, a 1990. na Jazz Fairu Zagreb proglašen je najboljim mladim jazzistom. Stalni je član Big Banda HRT-a. Surađuje s Boškom Petrovićem, Artom Farmerom, Ronom Ringwoodom, Alvinom Queennom, Martinom Drewom, Sašom Nestorovićem, a član je i sastava Cubismo. Utemeljio je Boilers Quartet, s kojim je snimio nosače zvuka "Some Blues", "Abstract Lights" i "St. Miles Infirmary".

Borna Šercar osebujan je bubnjar i svirač na udaraljkama, diplomirao u klasi prof. Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zaposlen je u Big Bandu HRT-a. Surađuje u mnogim sastavima koji se bave jazz glazbom: Spike Quartet, Dona Lee Quartet, Trio Ivana Kapeca, Zagreb Jazz Portrait, Il Gruppo Delle Azioni Progresive, Ladislav Fidri Quintet i Trio Matije Dedića. Surađivao je Michelom Legrandom, Miljenkom Prohaskom, Boškom Petrovićem... Dobitnik je nagrade "Status" za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza 1999. godine. Borna je i odličan slikar, vrlo zanimljiva izričaja, koji povezuje glazbenu i likovnu umjetnost, ponekad se čini kao da Borna svira slikarstvo, ili slika glazbu.

Vrijeme je bilo čudno te ću naglasiti dobru organizaciju. Damir Kukuruzović je osigurao dva razglasa, tako da smo se svi, koju minutu prije kiše, ispred Kluba, na šetnici uz rijeku Kupu, preselili u sam Klub, a Johnny Šućura, ton majstor i snimatelj Damirova CD-a, majstorski je odradio brzo uštimavanje zvuka. Pokazalo se po tko zna koji put kako sisački klub funkcionira poput velike obitelji, ništa ne može pokvariti dobru atmosferu, gosti se osjećaju kao doma.

Maju Vučić i njen umjetnički put svi dobro poznajemo, još od Divasica, pa preko TV emisija, iznimnog humanitarnog rada, a čini se da kao jazz pjevačica ostvaruje maksimum.

Uz kvalitetnu pratnju banda iza sebe i zvuk trube Davora Križića koji doseže nebeske visine slavnog Dizzyja, izvela je jazz standarde s nenadmašnom i svima znanom "Summertime"; iako je briljantna bila i u "Foggy Day" (još jedna od niza uspješnica Georga Gershwina, s tekstom Ire Gershwin; skladba koju je Fred Astaire proslavio 1937. u filmu "A Damsel in Distress"), "My Funny Valentine" (skladba koja je u različitim obradama snimljena na preko 1300 albuma, u izvođenju više od 600 umjetnika, doista fascinantno!) i "Love for Sale" (legendarnog Colea Portera).
Maja plijeni šarmom, stasom i glasom, i jednom napisah kako je hrvatski vokalni jazz sjajan i zbog imena Maja - Maja Savić, Maja Grgić, Maja Vasilj, i dakako, Maja Vučić. Teško je reći koja bolje pjeva.

DENIS RAZUMOVIĆ RAZZ QUARTET

19. srpnja 2009. godine, u nedjelju, sedmi koncert Siscia open jazz & blues festivala pružio je autoru ovog teksta (i be-bopu vrlo naklonjenom jazzoljupcu!) iznimnu poslasticu. To potvrđuju kako društvo za mojim stolom, tako i reakcija sisačke publike pred kojom je Razz često svirao i vrlo je rado viđen gost. Nije slučajno da ga Damir redovito poziva u Klub ali i na festival.

Razz je nastupio s iznimnom ritam sekcijom, bubnjar Adriano Bernobić (mladac čije vrijeme tek dolazi, možda mrvicu suzdržan u prve dvije-tri skladbe, dok se nije u potpunosti opustio i pružio iznimnu svirku do kraja koncerta!), i kontrabasist Darko Mihelić Boćo, čovjek koji kontrabas svira u maniri jednog Charlesa Mingusa ili Raya Browna, "igrajući" po žicama glazbala izvlačeći tonove kao da izvlači morskog psa iz jadranskih dubina (osim što je legendarni kontranasist liburnijske scene, Boćo je i legendarni ribič!). Glazbalo na kojem je večeras svirao gotovo je antikno, restaurirao ga je otac Spartaka Črnjarića, gitariste u Razzovu kvartetu. O Črnjariću i njegovu odgoju generacija mladih jazzista riječke scene da i ne pričam, o njegovom pouzdanom ritmu i melodijskim rješenjima koja "razgovaraju" s Razzovim alto saksofonom riječi hvale imaju i mnogo veći jazz znalici od mene. Sjećam se koliko su gospoda Stjepan Braco Fučkar, Davor Hrvoj i Dubravko Majnarić, poslije nastupa u Lisinskom, na ovogodišnjoj jazz reviji, hvalili koncert Razzova kvarteta, uz iznimne riječi za Spartaka.

A Denis? On je bio raspoložen, sipao je standarde poput "Stella by Starlight", ali i niz autorskih kompozicija s njegova albuma "In Umbra", ispunjenog razornim charlieparkerovskim ritmovima i frazama.

Zašto volim Razumovića? Jedan je od onih jazzista koji "umiru" za svoju glazbu, baštinik jednog Parkera i Gellera kod nas, ali i čovjek koji ne "laje dok karavane prolaze"... naime, hoću reći, dva puta od struke dobiti nagradu "Status" za najboljeg alto saksofonista u Hrvatskoj, pa projekt s Majom Savić, pa iznimna suradnja s Herbom Gellerom i Roberom Magrisom... nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Dame u našem društvu osobito su "pale" na bis izvedbe "I'll Remember April" Gene de Paula i "Autumn Leaves", koju je skladao Joseph Kosma, a prema lirici Jacquesa Preverta. U francuskom originalu bi to bilo "Les feuilles mortes", ton Razzovog alta naježio je kožu na rukama, Brankica je rekla da u prsima osjeća vibru zvuka i neku nedefiniranu ljepotu ugođaja, Sonjica je samo uzdahnula, možebitno se prisjećajući nekog lijepog trenutka vezanog uz skladbu, moj sin je rekao - "za ovo je vrijedilo doći na koncert, čak i da ništa drugo nije svirano", dragi prijatelji Dacho i njegova Vlatka snimali su mobitelom... doista, jedan od vrhunaca ne samo ovog koncerta, već, moguće i dosadašnjeg tijeka festivala.

Razz je najavio i novi CD. Čekamo ga nestrpljivo!