Trubač profinjene glazbene estetike

Proslavljeni trubač i vođa jazz orkestra, Ladislav Fidri, objavio je svoj novi kompakt disk. Snimio ga je 2005. u studiju R-1 Hrvatskoga radija uz Big Band HRT-a i gudače Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Silvija Glojnarića. Radi se o izvedbama balada, iznimno zahtjevnom kontekstu, posebice za popunjavanje cijelog albuma, u kojima je Fidri predstavljen kao jazzist širokih interesa: trubač, krilničar, skladatelj i aranžer.

Upravo su baladni ugođaj i introvertirani psihološki stav znakoviti za Fidrijevu glazbenu estetiku koju možemo usporediti s onom slavnih američkih trubača Cheta Bakera ili Arta Farmera. U tom mu kontekstu odgovara topao zvuk krilnice koju najviše svira na ovom albumu. U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma »Memories« o tome je rekao: "Prvi sam put čuo krilnicu uživo kad sam slušao Arta Farmera. Tada sam odlučio da ću ju i ja svirati. Već s trubom svirao sam balade i glazbu primjerenu krilnici, a Farmerovo sviranje krilnice odgovaralo mi je po izražaju jer na isti način razmišljam u glazbi. I danas imam taj profinjen osjećaj koji smo dijelili. Međutim, nezaboravan trenutak koji je utjecao na mene i čitav moj život, koji mi je dao poticaj da ustrajem na putu kojim idem i danas, bio je susret s Louisom Armstrongom. Tada sam imao dvadeset godina. Nakon koncerta u starom zagrebačkom velesajmu održan je session u Ritz Baru, na kojem sam svirao s njim, potvrdio je da imam u sebi ritam, timeing primjeren jazzu."

Sjajan improvizator
Na album su uvrštene izvedbe Fidrijevih skladbi "Balada za nju", "Zauvijek", "Loža Shadows", "Nocturno" i "Uspomene", Glojnarićeve "Dreams", te standarda "Stardust", "A Time For Love", "For All We Know", "I'm Fool To Want You" i "I'm Glad There Is You". Aranžmani koje je Fidri napisao za sve skladbe odaju rukopis iskusnog znalca koji s lakoćom spaja osjećaje i zanat, ostvaruje nježan ugođaj, logičan slijed misli i sklad pojedinih sekcija u orkestru. Uz Fidrija, koji je poznat kao sjajan improvizator upravo u baladnim izvedbama, kao solist se predstavlja sopran, alt i tenor saksofonist Saša Nestorović, dugogodišnji Fidrijev suradnik i član svih njegovih malih sastava i orkestara u novije doba.

Dobitnik brojnih priznanja i nagrada, među ostalim nagrade HDS-a "Miroslav Sedak Benčić" za skladateljsko djelovanje, Fidri je i tijekom snimanja ovog albuma na suradnike prenosio dio bogatog iskustva što ga je stjecao sudjelujući na mnogim jazz festivalima, svirajući sa slavnim jazzistima poput Zoota Simsa, Luckyja Thompsona, Erniea Wilkinsa, Buddyja DeFranca, Maynarda Fergusona, Slidea Hamptona, Arta Farmera, Johna Lewisa i Stana Getza, te vodeći hrvatske i međunarodne skupine i orkestre. No, iznimno je značajno za njegov glazbeni razvoj bilo vrijeme što ga je proveo svirajući kao solist u Big bandu HRT-a, nekadašnjem Plesnom orkestru RTV Zagreb, za koji je i skladao i aranžirao, a jedno ga je vrijeme i vodio.

Klasičari i jazz
O tome je rekao: "Uz edukativan karakter u smislu usavršavanja glazbenika, Orkestar je pružao i teoretsku naobrazbu na polju aranžiranja tako da sam prvi aranžman za big band napisao još 1964. Osim što je bio dirigent, Miljenko Prohaska je bio dobar pedagog. Strpljivo nas je podučavao. Meni je pokazao kako se piše za gudački korpus što mi je puno značilo. Imao sam priliku susretati aranžere koji su tada bili velike američke zvijezde i koji su nam odavali tajne zanata. Aranžiranje ne podrazumijeva samo poznavanje harmonije i kontrapunkta. Ono je i instrumentacija, miješanje boja, zvukova, razrađivanje. To smo uspjeli usvojiti. Zato danas imam jasan pogled na život."

O tome kako je pripremao program, te o odnosu glazbenika prema jazzu Fidri je rekao: "Prigodom skladanja nisam morao puno razmišljati o članovima orkestra, jer ovo što sam napravio je jazz, a u Big bandu svi vole jazz, dok za simfonijski orkestar to nije tako važan jer on zapravo svira samo pratnju. Važno je da su dobri glazbenici, da dobro sviraju i da ispune ono što dirigent i skladatelj zahtijevaju. Sviđa mi se kako na to gledaju u Sloveniji gdje sam nedavno surađivao s pjevačicom Eldom Viler, te Big Bandom i Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije. Svi članovi Simfonisjskog orkestra vole jazz iako su klasičari. Ti se mladi klasični glazbenici bave i jazzom. Kad su čuli aranžmane koje sam napisao za taj program neki kontrabasisti iz Simfonijskog orkestra, kojima nisam pisao jer sam koristio kontrabas iz Big Banda, molili su me da i za njih napišem dionice jer su bili oduševljeni aranžmanima i skladbama. Kad sam dopisao i za kontrabase bili su strahovito sretni. Mladi ljudi danas, bavili se klasikom ili drugim vrstama glazbe, upoznati su i s jazzom, popom i drugim stilovima, za razliku od ljudi mojih godina koji su svirali samo klasiku. Njih apsolutno ništa drugo ne zanima nego samo klasična glazba, a jazz ne priznaju ni dan danas, što je tužno."

(Fotografija - Ladislav Fidri - snimio: Davor Hrvoj)