Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Jazz reflections

HENRY RADANOVIĆ
Ozone Continuum

Henry Radanović
Ozone Continuum (Dallas Records, 2009)

SVJEŽ ZRAK U PLUĆIMA NAŠEG JAZZA

U davnim gimnazijskim danima, omiljena lektira bio mi je Camusov "Mit o Sizifu" i zgodna teza po kojoj je Sizif nadmudrio bogove tako što je svjestan činjenice da će kamen kojeg opetovano gura uz brdo, ipak na kraju skotrljati se u podnožje. Takve jazz sizifovštine mislim da je svjestan i naš Henry Radanović, no ipak donkihotovski juriša na vjetrenjače čestog nerazumijevanja i percepcije glazbe za koju živi dušom, tijelom i kontrabasom. To govorim stoga što jazz kod nas još uvijek ima malobrojnu publiku u odnosu na neke druge glazbene izričaje. O ukusima nema rasprave, ali ako ste na portalu jazz.hr i čitate ovaj tekst, onda smo zasigurno istomišljenici.

Zašto ovaj literarni uvod? Stoga što je Radanović glazbenik koji može odsvirati sve što uopće možemo zamisliti, tu nema dvojbi, a suradnjom s mnogim značajnim imenima jazza to redovito potvrđuje. Suradnjom s lakonotnim popularnim pjevačima i pjevačicama (npr. Severinom) mogao bi lagodno živjeti. Ali to ne bi bio Henry Radanović. Jednu večer pratit će estradnjake pred desetak tisuća ljudi, a već drugu večer eto ga na riječkoj Gradini, pred dvjestotinjak ljudi, kako svira i govori o svojem novom CD-u neobična naslova "Ozone Continuum".

Što mislite u kojoj je večeri riječ o pravom Radanoviću?
Tako je. Henry je prije svega jazz glazbenik, a zbog te i takve situacije na našoj jazz sceni prinuđen je svirati i ono što nije jazz. Znamo da to radi izvrsno, ali mu i opraštamo - jer jazz radi još izvrsnije!

"Long Distance", album je kojim se Henry autorski predstavio pred par godina, s čak sedam autorskih skladbi, uz jednu Jobimovu ("So danco samba") i jednu posvetu Beatlesima ("Norwegian Wood"). Taj emotivni ugođaj albuma, ispunjen slušljivom melodioznošću i oplemenjen kvalitetnim suradnicima, Henry nastavlja i s novim projektom, a to je pred koji tjedan objavljeni CD "Ozone Continuum".

Naravno, ovdje autor ide korak dalje, kako u sigurnosti autorske inspiracije, tako i pomicanju granica onakvog jazza kakav nam želi predočiti i čije su naznake već zacrtane na "Long Distance" (osluškujući svjetska zbivanja, ali iznalazeći osobnost i nesebično je pružajući slušatelju!).

Okupio je opet sjajnu ekipu - Branimir Gazdik na bubnjevima, Darko Jurković Charlie na gitari, Ivan Popeskić i Matija Dedić na klavijaturama i klaviru, te iznimni talijanski glazbenik Daniele di Bonaventura na bandoneónu. Glazbenici su to koji je svaki osobnost za sebe, no u funkciji su albuma i Radanovićevih ideja, a iako imaju dosta prostora za sebe, to ne zlorabe - jer najbitnije je da je cijeli ugođaj uravnotežen i čini jednu skladnu cjelinu. Niti Henry nije egoističan, u prednjem planu kontrabasa imamo dozirano upravo koliko treba, a u nekim skladbama Henry odlično svira i akustičnu gitaru ("So Far", "Nadir", "As She Says", kao i u naslovnoj skladbi "Ozone Continuum"), i moram priznati da je to sviranje akustične gitare jedno od vrhunaca albuma.

CD "Ozone Continuum" sadrži pet autorskih kompozicija, jednu obradu dobro nam znane "Laure" Arsena Dedića, iz drame "U registraturi", ali i dva slavna jazz standarda - "All The Things You Are" i "Caravan". Kao i na prvoj ploči, opet je tu posveta Beatlesima, ovaj put skladbom "Nowhere Man". Time Henry pokazuje temeljit i svestran pristup glazbi, kao da hoće kazati koliko je jazz beskrajan, i koliko se u njega mogu uklopiti i beatlesovski izričaji.

Kazat ću da su standardi odsvirani u vrlo zanimljivim aranžmanima i dobro zvuče, ali ću više govoriti o autorskim skladbama Henryja Radanovića, koje su i raison d'etre ovog odličnog nosača zvuka.

Album otvara skladba "Ozone Continuum", gdje se Henry odmah pokazuje sjajnim na akustičnoj gitari. Nježni, fini i lakopamtljivi tonovi glavne teme, ali uz visok umjetnički dojam. Kontrabas priča svoju priču i dobra je poveznica ostalim elementima skladbe. Kvalitetna snimka Roberta Funčića omogućava mojim Sonus Faber zvučnicima iznijeti sve finese Radanovićeva tona uz onaj dobro znani i ugodni osjećaj strujanja u prsima, i toplo i nježno, a i čvrsto kad to treba. Budete li u zgodi slušati Henryja uživo, obratite pozornost na njegove ruke.

Druga je autorska skladba "Chiarra" svirana u postavi trija, upečatljive bas teme, dok klavirske dionice Matija Dedić mudro rješava, u svojem stilu, ostavljajući puno prostora za bas, koji ipak ostaje nenametljiv, iako nam je stalno u uhu. Zanimljiva je lakoća kojom to Radanović postiže. Slušam album gotovo neprekidno već nekoliko dana i niti u jednom trenutku te dionice ne postaju naporne. Henry se dječački poigrava svojim glazbalom stvarajući možda i najbolju skladbu cijelog albuma. Uz Gazdika i Radanovića, Matiji i ne treba ritam sekcija slavnog Brada Mehldaua! U drugom dijelu skladbe Matija pokazuje da ne mora nužno snimati svoj autorski projekt kako bi dao cijelog sebe i izvukao maksimum iz zadanog predloška.

"As She Says" je vrlo lirična balada, kojoj opet štih daje akustična gitara, gdje Henry vodi zanimljiv dijalog s Bonaventurinim bandoneonom, stvarajući mješavinu jednog mediteranskog i monmartreovskog ugođaja. Atmosfera ove balade poziva na slušanje u intimnijoj atmosferi, s dragom nam osobom.

"So Far", opet, izaziva ugodu pri slušanju, smooth atmosfere, prozračna i osjećajna. Odlične su dionice Chariea Jurkovića i Ivana Popeskića.

"Nadir" je skladba koja donosi više elektro ugođaja, uz električni bas i keyboards kojeg Popeskić koristi funkcionalno, u okviru Henryjevim stvaralačkih intencija. Skladba je stanovit otklon od cjeline, ali vrlo zarazna i slušljiva. Glazbenici ovdje imaju zgodu pokazati svu raskoš svoje tehnike, a Popeskić dokazuje zašto je jedan od vrhova hrvatske jazz klavijature.

Na kraju, uz sva ona razmišljanja o čestoj marginalizaciji našeg jazza u medijima, držim da ovaj album prelazi mnoge barijere i da je Henry Radanović puno više od Sizifa ili Don Kihota…glazbenik je to koji ovdje pokazuje stvaralačku zrelost, doista ima što kazati i vjerujem da mu je objavljivanje ovog albuma potvrda životnih svjetonazora. Isto tako, znam da ovdje nije kraj. Henry ide dalje, jer doista ima razloga za to. Poslušajte album i bit će vam sve jasno.

Preneseno sa www.jazz.hr

Autor teksta:

Prof. Dinko Husadžiæ Sansky
Zagreb, Hrvatska
dinx@net.hr






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -