Darko Jurković: "Alla Maniera", SIPA Music
Lakoća improviziranja
Rijetki su jazz gitaristi koji sviraju "two hands tapping" tehnikom što
ju je sredinom osamdestih godina prošloga stoljeća promovirao američki virtuoz
Stanley Jordan. Jedan od najznačajnijih predstavnika takvog načina sviranja
- prstima obje ruke istodobno pri čemu dodirom svakog prsta proizvodi ton
- riječki je gitarist i skladatelj Darko Jurković - Charlie koji je nedavno
objavio svoj novi CD. "Alla Maniera" predstavlja kontinuitet njegova glazbenog
razvoja, nadogradnju interpretatorskih i skladateljskih dosega što ih je
dokumentirao na svojem prvom albumu, "My Contribution", te na tri CD-a snimljena
u triju s češkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Františekom Uhlirom i
bubnjarom Jaromirom Helešicom: "Live 2002", "Jazz na Hrade" i "Maybe Later".
Velika muzikalnost
U razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma, Jurković je
o fascinaciji sviranja tehnikom koja podsjeća na klavirističku rekao:
"Sredinom 1980-ih gledao
sam jednu televizijsku emisiju u kojoj je nastupio Stanley Jordan, te sam
i sam počeo počeo vježbati u tom stilu. U odabiru glazbala nisam imao
problema
jer to su obične električne gitare s visokim pragovima i spuštenim žicama,
ali, budući da tada nisam imao njegove snimke, a za takvu tehniku sviranja
ne postoji literatura i ne uči se u školama, bio sam primoran učiti
samostalno. Poslije sam skidao njegove izvedbe s ploča. Čak i za vrijeme
studija u Grazu
paralelno sam samostalno vježbao ovu tehniku jer mi takav način sviranja
nije
imao tko pokazati, a i protok informacija tada nije bio kao što je danas
zahvaljujući prije svega internetu.."
Album "Alla Maniera" donosi dvije cjeline. Dio izvedbi Jurković je
ostvario s dugogodišnjim suradnicima, kontrabasistom Henryjem Radanovićem
i bubnjarom
Krunoslavom Levačićem, godine 2008., u doba dok je intenzivno koncertrirao
s tim triom. Osim sviranja u triju s Františekom Uhlirom i Jaromirom
Helešicom, najznačajniju suradnju ostvario je upravo s njima. No, na izvedbama
što
ih je snimio krajem prošle (2009.) godine, otišao je korak dalje.
Naime, istom tehnikom
svira dvije gitare istodobno i to bez pratnje. Iako se radi o iznimno
zahtjevnom načinu sviranja, njegova se svirka doima posve jednostavnom, što
je karakteristika
samo najvećih umjetnika. Za ostvarenje takve lakoće muziciranja, uz veliku
muzikalnost, osjećaj za improvizaciju i jazz feeling, potrebni su sati
i sati
ustrajnog vježbanja i istraživanja novih zvukovnih područja.
O promjenama koje je u njegovu glazbu unijelo sviranje dvije gitare istodobno
rekao je: "Kod sviranja dvije gitare istodobno najvažnija je koordinacija
obje ruke jer se radi o polifonom instrumentu. Prelaskom na taj način
sviranja, dobio
sam veće mogućnosti i bogatiji zvuk. Dok sam svirajući jednu gitaru
desnom rukom često pokrivao ono što bi lijeva mogla izgovoriti, u slučaju
sviranja
dvije gitare, čuju se oba tona koja istodobno i mogu različito zvučati."
Umjetnička snaga
U Jurkovićevim se izvedbama osjeća usredotočenost, predanost, gotovo
religijski pristup glazbi. Za njega je svaka izvedba nova mantra
pomoću koje briše
granice svjetovnog i duhovnog. Svirajući gitaru ili gitare, ovaj
umjetnik, kojeg nadahnjuju
more, samoća i kontemplacija, razotkriva svoj karakter. Naime,
nježnost, mekoća, logičnost, smirenost i sklad, osobine su njegove glazbe,
ali i osobnosti. Čak
i u žešćim izvedbama ostvarenim u bržim tempima nema niti naznake
grča, težine ili nezgrapnosti.
Jurković je za album odabrao izvedbe stilski raznorodnih standarda
i autorske skladbe. Osim djela američkih autora, zastupljeni
su i brazilski bossa nova
majstor Antonio Carlos Jobim, te Britanci - John Lennon i Paul
McCartney, a uz vlastite, Jurković je na album uvrstio i Radanovićevu skladbu
"Kalamota". O
svojim skladateljskim intencijama i odabiru skladbi za album
rekao
je:
"Skladatelj
mora biti u stanju pisati raznovsne kompozicije, a toga se držim
i u odabiru repertoara. Radi toga se album i zove "Alla Maniera"
što
znači
"na način".
Moj način je otvorenost prema raznim stilovima: mainstream jazzu,
bossa novi, bluesu, popu, klasici, božićnim swing pjesmama. Posebice
volim
Beatlese jer
su McCartney i Lennon bili veliki skladatelji čije pjesme imaju
strogu formu i lijepu harmoniju zbog čega su podatne za jazz improvizacije.
Nekoliko zadnjih
godina zainteresiran sam za klasičniu polifonu glazbu, posebice
Bachovu,
a od jazza me oduševljavaju solistički nastupi pijanista Keitha
Jarretta."
Sklonost prema klasičnoj glazbi Jurković iskazuje izvedbom vlastite
skladbe "Etude For Laura" nastale pod utjecajem Bachovih skladbi
pisanih na principu
arpeggia. Ta je solo izvedba najemotivnji iskaz Jurkovićeve
umjetničke snage koja je, sudeći po izvedbama na ovom albumu, dostigla potpunu
zrelost.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 14.03.2010.)
(Fotka: Darko Jurković - Charlie, snimio: Davor Hrvoj)