Ratko Zjača & Simone Zanchini: The Way We
Talk (In+Out Records, 2010.)
Ratko Zjača u svom glazbenom izričaju neobičnim stilom svira gitaru, sklada,
a djeluje i kao glazbeni pedagog. Rođen u Zagrebu, Ratko Zjača je kao mladić
privučen zvukom Jimija Hendrixa, ali i J. S. Bacha i L. Beethovena. Studirao
je u Nizozemskoj, i to na Konzervatoriju u Rotterdamu. Pohađao je majstorska
predavanja poznatih gitarista, primjerice Joea Passa, Jima Halla, Pata Methenyja,
Mikea Sterna, Boba Brookmeyera i Johna Abercrombiea.
U Sloveniji, Nizozemskoj, Japanu, Francuskoj, Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim
Državama, drži majstorska predavanja iz sviranja gitare i gitare bez pragova.
Nakon završetka studija na Konzervatoriju u Rotterdamu, gdje je studirao
jazz gitaru, kompoziciju i indijsku klasičnu glazbu - studirao je i na
University School of Music u New Yorku.
Između ostalih, svirao je i snimao s Garyjem Peacockom, Reggiem Workmanom,
Alom Fosterom, Ronom Carterom, Jimmyjem Cobbom, Johnom Patituccijem,
Miroslavom Vitousom, Steveom Gaddom... Travnja 2000. godine, Ratko Zjača
je snimio CD
"A Day in Manhattan" u New Yorku sa zvijezdama jazza, Reginaldom Reggieom
Workmanom i Alom Fosterom, 2004. CD "Shades of Spirit", sa Stanislavom
Mitrovićem, 2006. "Crossing the Border" u New Yorku s Johnom Patitucciem
i Alom Fosterom,
te "Continental Talk" u New Yorku 2008. sa Johnom Patitucciem, Steveom
Gaddom i Randyjem Breckerom. Ratko Zjača je istinski veleposlanik hrvatskoga
jazza u Nizozemskoj, a ovih dana objavljuje novi CD, za svoju matičnu kuću,
glasoviti njemački
In+Out
Records.
Pametnim i hrabrim odabirom suradnika tijekom više nego plodne glazbene
karijere (u prvom redu tu je Miroslav Vitous, ali i Reggie Workman, Al
Foster, John
Patitucci, Randy Brecker, Steve Gadd, Stanislav Mitrović...), Zjača pokazuje
svjetsku relevantnost, nadilazeći granice hrvatskog jazza, ali uvijek ističući
da je hrvatski glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje albume, tjeraju
ga biti još boljim glazbenikom; Ratko tako uči stvarajući i stvara učeći
glazbu.
Novi album je nastao u neobičnoj suradnji s velikim talijanskim harmonikašem
Simoneom Zanchinijem, uz raskošnu ritam sekciju makedonskog kontrabasista
Martina Gjakonovskog i američkog bubnjara Adama Nussbauma.
Ratko i Simone surađuju zadnjih nekoliko godina, zajedno sviraju u Amsterdamu
i drugdje (ovoga ljeta i kod nas po Jadranu), a plod takve interakcije je
ovaj album.
Bjelodana je različitost njihovih glazbenih poetika te se poput dviju rijeka
spajaju u jedan jaki vodeni tok koji pred sobom ruši sve brane i pomiče granice
jazz glazbe. Zanchini će kazati kako njihova glazba i nije mainstream, već
je doista iskorak u nova istraživanja.
Već poslije dva-tri slušanja albuma, osjeti se kako kreću svaki sa svoje
startne pozicije, od nekakve glazbene terra incognita, da bi kroz progresiju
skladbe nastajalo sve više dodirnih točaka koje tad predstavljaju uvjerljivu
i harmoničnu cjelinu.
Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinijevih. I bez potpisa, osjeti se
tko je kojoj skladbi autor, ta osobnost je prepoznatljiva.
Ratko Zjača oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko snima standarde,
njegov stvaralački čin je snažan i nužan, jedino tako se stvari poslože kako
treba i to je glazba koja ima težinu. I ovdje je ta autorska pozicija definirana
- jazz, meditativnost, emotivnost (između nota ne skriva se divljenje prema
ne-gitaristima poput Coltranea, Colemana, Stravinskog ili Shostakovicha,
pa i egzotici Ali Akbar Khana) i profinjeni zvuk Mirabella gitare, kao kontrapunkt
razigranosti Zanchinijeve harmonike i elektronskih upliva u skladbi. Poveznica
su Gjakonovski i Nussbaum koji cijeloj stvari daju staloženost.
Vrlo mi je uzbudljiva skladba "Kandinsky Night" koja je Zjačina posveta
Vitousu, ali i sinkretizmu slikarstva i glazbe, koji jazzisti često vole,
poput slikanja jazza ili muziciranja slike. Skladba je to puna izmjene tempa,
efekata, višeslojne kompozicije, raskošnog finala gdje se gitara i harmonika
poigravaju temom - tipičan primjerak dobre skladbe iz Zjačine radionice!
Zgodna je i "Forest of Love", baladičnog i rekao bih, montmartreovskog ugođaja,
a CD zatvara skladba "Out of Body", čija zarazna tema lako ulazi u uši.
Uz pohvalu Zjači i ekipi za izniman glazbeni doživljaj, moram istaknuti
i odličan cover Sabine Bekavac, osebujne slikarice koja odlično slika upravo
jazz. Ovim je albumom, čini mi se, Ratko Zjača otišao još korak naprijed,
u odnosu na album "Continental Talk".
RATKO
ZJAČA & SIMONE ZANCHINI - Breakfast in Tokyo
|