Zdenka Kovačiček & Big band HRT-a: "Jazz Portrait", Orfej / HRT 2009.

U knjizi "Pogled na jazz / zapisi iz jazz svemira" štujući kronični nedostatak prostora, napisah puno manje o Zdenki Kovačiček nego što to ovaj krasni anđeo i ljepoduh naše glazbe zaslužuje. Dakle, rekoh kako je Zdenka velika dama našeg jazza, ali i pop-rock pjevačica, i sjajna blues interpretatorica…Godine 1957. postiže ozbiljne glazbene uspjehe s Nadom Žitnik. Bio je to poznati Duo Hani. Zapažene su 1961. na festivalu u Opatiji s Körblerovom skladbom "Djevojčice". U Njemačkoj pjevaju po popularnim američkim klubovima, svirao se tamo, kako bi rekao Stjepan Braco Fučkar - siloviti swing.

Od početka sedamdesetih surađuje s Boškom Petrovićem i Miljenkom Prohaskom, a početkom osamdesetih s Triom Vanje Lisaka, snimajući dva značajna nosača zvuka - "Happy Jazz I i II". Nastupa po najznačajnijim europskim jazz klubovima. Ostvaruje sjajne koncerte u "Lisinskom". Za Zdenku Kovačiček pišu najznačajniji skladatelji, poput Miljenka Prohaske, Vladimira Kosa, Ladislava Fidrija, Vladimira Delača, Zlatka Dvoržaka, a s ansamblom Igora Savina, na engleskom jeziku, snima ploču "Love Is A Game". Dva puta je predložena za "Porina", kojeg je i dobila 2002. godine za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Značajno je spomenuti i albume "Ja živim svoj san" i "To Be Zdenka".

No, Zdenkina je glazbena karijera puno više od nabrajanja biografskih podataka. Vidjeti je uživo, čuti interpretaciju koja bez zadrške ide "do daske" – e, to je prava Zdenka i samo tako možemo razumjeti ne samo njezinu karizmatičnu glazbenu pojavnost, nego i samu glazbu koju izvodi, bio to jazz, ili blues, ili pop, ili šlager, bila ona reinkarnacija Janis Joplin ili Elle Fitzgerald ili Dee Dee Bridgewater... svakoj izvedbi daje prepoznatljivo ruho, jer u Zdenkinom glazbenom svjetonazoru "car nikad nije gol", nego je, upravo suprotno, odjeven u najljepše glazbeno ruho bogatstva zvuka, boja i emocija. Stoga nije niti čudo da je Zdenka Kovačiček kroz glazbu otkrila ono što niti jednom alkemičaru i kemičaru nije uspjelo - čudotvorni napitak vječne mladosti! Taj je napitak Glazba i Zdenka ne škrtari, nesebično ga sipa i u naše čaše te zajedno s njom putujemo glazbenim svemirom.

Koliko god Zdenka bila upečatljiva u blues izvedbama, u rocku, u gipsy swingu s Damir Kukuruzović Gipsy Swing Quartetom, ili uz pratnju drugih malih sastava (pa čak i samo gitare Branimira Bogunovića - Pifa), čini mi se da je ona u potpunosti pjevačica za Big band. U toj formaciji postiže najviše, i CD "Jazz Portrait", dokaz je tomu. Album je to na kojemu ju prati Big band HRT-a. U razgovoru s Davorom Hrvojem, Zdenka naglašava: "Pjevati ispred Big banda HRT-a krasan je osjećaj zato što je to vrhunski orkestar koji ima svoju povijest, u kojem su svirali najveći glazbenici, koji su vodili najveći dirigenti poput Miljenka Prohaske i Silvija Glojnarića, glazbenici koji su poznati i u svjetskim razmjerima i uz koje sam učila pjevati jazz."
Naravno da će Fidrijevi i Dvoržakovi aranžmani učiniti da se pjevačica ispred Big banda osjeća "kao riba u vodi", ali u sve to će umetnuti i onu improvizatorsku notu koja jazz čini onim što jeste, neće se ustručavati niti scat pristupa u nekim skladbama.

Standardima daje osobito značenje ("Summertime", "Misty", "Sweet Georgia Brown", "What A Difference A Day Made", "The Shadow Of Your Smile", "How High The Moon"), dok je "Get Ready" (Budi spreman) prepjevao Miša Doležal, a po meni, jedan od vrhunaca albuma - "All Of Me" (Moj svijet se ruši) prepjevala je Vesna Lukatela.

Dobro je za naš jazz da je Zdenka uvrstila i pjesme hrvatskih autora iz svoje ranije faze: "Ja ubrat ću zvijezde" za koju je glazbu skladao Zlatko Dvoržak, a tekst napisao Željko Fočić, te glasovite "Zbog jedne davne melodije", svima nam znane uspješnice Zdenke Kovačiček. Upravo za tu skladbu kazat će Davoru Hrvoju: "To je bila prva skladba napisana za mene u jazz maniri, ona se pamti iako je iz davne 1970. godine. Nisam mogla poželjeti bolji početak karijere. Takva pjesma se dogodi jednom u životu. Uz mnoge krasne stvari napisane za mene tijekom četrdeset godina solističke karijere, ipak mi je ta pjesma najbliža."

Zdenka hrabro stavlja na CD i te skladbe iz "davnih dana", možemo osjetiti razvoj, čuti kako zvuči nekad i sad, i koliko je uznapredovala. Slično je radila i Ella Fitzgerald. Nije se sramila ranijih radova.

Nepotebno je isticati da Zdenka danas ipak zvuči bolje nego ikada, a to je dobro. I za nju i za nas, slušatelje. Mlađi naraštaji mogu ovim CD-om dobiti uvid i u povijest jazza i Zdenkine karijere, a mi koji malo duže pamtimo, imamo sjajan album za višekratno slušanje i svojevrsni vremeplov pomoću kojeg se prisjećamo nekih lijepih trenutaka.

Stoga niti naslov nije slučajan. To je upravo Zdenkin portret, možda je bolje reći - autoportret, ali od one vrste gdje autor ne štedi i ne uljepšava sebe. To je to, takva sam, uzmite ili ostavite, kao da nam kaže Zdenka.

Da, uzimamo, hvala Ti, draga Zdenka, ovo je vrijedno svake ljudske i Božje hvale, ovo je Glazba, ovo je jazz. Nove generacije hrvatskih jazzistica neka te slobodno pitaju za možebitne instrukcije. Toliko toga mogu naučiti.

A ja, tek jazzoljubac koji poznaje jedno dva-ili tri akordića na gitari? Ništa, ja samo stavljam CD player na ponavljanje CD-a u njemu. Zdenkinog, dakako.

Autor priloga: Dinko Husadžić Sansky Velika Ludina, Hrvatska dinx@net.hr www.igranifilm.bloger.hr