The Ramones su nastali u Queensu, New York, 1974. godine.

Kraj stoljeca
The Ramones su neprekidno nastupali 22 godine, sve do raspuštanja benda nakon turneje Lollapalooza 1996. Tri osnivaca - Joey, Johnny i Dee Dee Ramone - umrli su u roku godinu dana. Uvijek su smatrani uticajnima, ali slava koju bend sad uživa je neuporedivo veca nego u doba kada su aktivno nastupali. U 2004. su uvedeni u Long Island Music Hall of Fame.

Kako nazvati Ramonese? Punk bendom!? Crtic punkerima ili ... Ipak, The Ramones nisu cetvorica mentalno retardiranih sinova gospode Dolly Ramone. The Ramones su prva grupa punk rocka. Stvorili su zvuk koji vuce korijene iz rock ‘n’ rolla i popa ranih šezdesetih, a pri tome zvuci revolucionarno. Buduci da je njihova pojava osim muzickog imala i ideološki znacaj, postali su predvodnici bujajuce njujorške punk rock scene. Ramones su naglavacke preokrenuli uobicajene rock konvencije slaveci kic pop kulturu i stiliziranu jednostavnost. Prva cetiri albuma Ramonesa kameni su temeljci punka i hardcorea za naredna dva desetljeca u kojima su i oni sami bili kljucne figure, prakticno se ne mijenjajuci kroz sve to vrijeme.

Kic kultura i strip
The Ramones su jedan od vrhunskih proizvoda americke masovne, otpadne (trash) kulture i ujedno jedan od najuspješnijih primjera campa u rok muzici (jedini ozbiljni konkurenti su Roxy Music - camp postupak predstavlja jedinstvo emocionalnog unošenja i ironicnog odmaka u umjetnickom postupku – camp rockeri su, na primjer Sha na na ili donekle Dartsi (vulgarizirana verzija su kojekavi Mud, Showaddywaddy i slicni). Camp ne smije biti mehanicki spoj suprotnosti niti smije biti realistican, on mora biti uvjerljiv u nekoj svojoj posebnoj dimenziji. Navodno, tupava braca Ramonesi, itekako su bili svjesni toga, ipak, srecom, imali su dovoljno dovitljivosti i strasti da ni u jednom trenutku ne dozvole da popusti intezitet njihove headbanger (glavorazbijacke) iluzije.

Prva postava Ramonesa ukljucivala je Jeffry Hymana na bubnjevima, John Cummingsa na gitari i Douglas Colvina kao pjevaca i bas gitarista. Colvin je prvi odlucio koristiti ime Ramone i nazvao se Dee Dee Ramone. Bio je inspirisan cinjenicom da je Paul McCartney koristio pseudonim Paul Ramone kada se prijavljivao u hotele. Ostali clanovi benda su ga slijedili i promijenili imena; Hyman je postao Joey Ramone (prema pjevacu Joeyu Levineu), Cummings je postao Johnny Ramone, a sama grupa je dobila naziv The Ramones.

Svi su nosili izlizane traperice i crne kožne jakne u pocast rockerima iz pedesetih, te se u cast rock-zvijezda iz 50-tih oblacili u stari jeans i kožne jakne. Njihov debitantski album iz 1976. nije privukao vecu pažnju i zapravo je najbolje prošao u Britaniji, gdje je uticao na punk scenu i bendove poput Sex Pistolsa. Njihove najpoznatije pjesme - "I Wanna Be Sedated", "Now I Wanna Sniff Some Glue", "Teenage Lobotomy" i "Sheena Is a Punk Rocker" - bile su direktna refleksija njihova životnog stila.

Osim pop tradicije šezdesetih godina i prvih beat grupa, svijet stripa predstavlja jedan od neiscrpnih vrela The Ramonesa. Vec sparivanje žgoljavog, istegnutog dugajlije Joeya, s niskim i robusnim gitaristima Johnyem i Dee Deem i patuljastim bubnjarem Tommyem, podsjeca na grubo likovno karakteriziranje pojedinih likova unutar iste stripovske družine. The Ramonesi u svojim tekstovima zadržavaju lapidarnost svojstvenu crtežu najvecih majstora stripa i s istom nepopustljivošcu ponavljaju nejuspjelije stereotipe. Graficka akcionost stripa pretocena je u muzicki jezik - svaka pjesma je nova epizoda radnje cije su koordinate unaprijed poznate i zadane. The Ramonesi takvu, da se poslužimo izrazom Umberta Eka, strukturalnu ucestalost, koriste svjesno i majstorski, te od ogranicenja stvaraju prednost i zaštitini znak.

Mi nismo odavdje
I pored tolikog uticaja, hitove nisu nikada stvarali. Njihova najpoznatija pjesma najvjerojatnije je "I Wanna Be Sedated", a s pjesmom "Baby I Love You" došli su na 44 mjesto Billboard liste, najviše koje su ikada postigli. Njihovi nastupi trajali su svega dvadesetak minuta i predstavljali rafalnu paljbu do dvije minute dugih pjesama. Njihov je rock neandertalan po strukturi i namjeri: duh rocka sveden je na šasiju koja se pokrece ubrizgavanjem dvominutnih pjesama sa jedva tri akorda. Stihovi kruže oko poznate opsjednutnosti praznom generacijom, pogadjajuci svoj cilj toliko precizno da prijete uništenjem njihova, inace neokrnjenog, pravog punk - ugleda. Njihov je rad najbolje opisao Charles Shaar Murray u New Musical Expressu, napisavši: "Oni su istodobno toliko zabavni, toliko smiješni kao animirana vizija rock and rolla i toliko izvorno snažni da mogu privuci svakoga ko se u rock and roll zaljubio iz pravih razloga."

U proljece 1976. objavljen je debi "Ramones", koji je privukao pažnju kritike, ali nije bio narocito komercijalan. Drugi album, "Leave Home", objavljen krajem te godine, prošao je nezapaženo u Americi i postao hit u Britaniji. 1977. Tommya je na bubnjevima zamijenio Marky i objavljen je "Rocket to Russia!. Cetvrti album, "Road to Ruin" iz 1978. pokušaj je promjene zvuka sa korištenjem slatkastijeg zvuka i prvi je koji traje više od pola sata. Usprkos komercijalnijem zvuku, album nije znacajno proširio krug obožavatelja grupe. Isto vrijedi i za film "Rock 'n' Roll High School" u kojem su The Ramones imali glavnu ulogu. Soundtrack tog filma i živi album "It's Alive", jedina su njihova izdanja iz 1979. Slijedeci album, "End of the Century", producirao je legendarni Phil Spector, doživio osrednje kritike i postigao najveci komercijalni uspjeh. Nasljednici - "Pleasant Dreams" i "Subterranean Jungle", nisu postigli takav uspjeh, a i tvrdokorni fanovi su ih poceli napuštatii zbog produciranijeg zvuka posljednjih ploca, koji je bio u suprotnosti sa pocetnim postavkama benda.

Na vrhuncu americkog hardcore pokreta 1984., kao svoj odgovor objavili su "Too Tough to Die" koji je vratio dio poljuljane reputacije banda. Slijedeca tri albuma - "Animal Boy", "Halfway to Sanity" i "Brain Drain" - nastavila su tim smjerom, ali nisu bili toliko autorski jaki. Nakon Brain Draina i Dee Dee Ramone je napustio bend. Pokušao je i propao kao raper i osnovao Chinese Dragons, a u The Ramonese je stigao C. J. Pocetak devedesetih Joey i Marky su proveli na tretmanima za odvikavanje od alkoholizma, pa su se tek nakon trogodišnje pauze, u 1992. godini, pojavili albumi "Loco Live" i "Mondo Bizarro". 1994. godine, objavljen je album obrada pjesama koje su bile znacajne u odrastanju The Ramonesa - "Acid Eaters". U to vrijeme, najšira publika je prigrlila punk rock u formi bandova poput Green Day i Offspring. Osjecajuci da je možda napokon došlo vrijeme i za njihov veci komercijalni uspjeh, ubrzo su objavili "Adios Amigos". Buduci da ni taj album nije napravio željeni pomak u njihovoj karijeri, The Ramonesi su odlucili prestati sa radom. Svoje postojanje završili su dugom oproštajnom turnejom i nastupom na Lollapaloozi ’96.

Adios amigos
Grupa se raspala 1996. snimivši oproštajnu snimku "Adios Amigos". Na materijalu izdanom 1997. godine, snimljenom na koncertima s njihove zadnje turneje, svoju karijeru u The Ramonesima su zakljucili rijecima: "We're Outta Here". Tri prvotna clana: Joey, Johnny i Dee Dee Ramone, umrli su u roku godinu dana poslje raspuštanja benda. Njihov rad inspirisao je generacije buducih muzicara, od Sex Pistolsa do grunge bendova devedesetih. The Ramones su slavljeni kao The Beatles punk rocka. Ova usporedba nije nikakva hiperbola jer su The Ramones doista definisali zvuk i izgled punka prije no što je on postojao. Zapravo, bez The Ramonesa možda ne bi ni bilo punk rocka. Priznato im je da su definirali zvuk i stav 1970-tih, makar nikad nisu postigli uspjeh kao svoji savremenici The Clash ili Sex Pistols, ali su svejedno imali velik uticaj na punk i alternativnu rock scenu.The Ramonesi su ogolili muziku i sveli je na cistu energiju i najrafiniraniju esenciju rock and rolla i tako ga promjenili zauvijek.

Clanovi benda The Ramones:
Joey Ramone (19. maj 1951. - 15. april 2001. - pravo ime Jeffry Ross Hyman - pjevac - 1974. - 1996.)
Johnny Ramone (08. oktobar 1948. - 15. septembar 2004. - pravo ime John Cummings - gitara - 1974. - 1996.)
Dee Dee Ramone (18. septembar 1952. - 05. juni 2002. - pravo ime Douglas Glenn Colvin - bas gitara - 1974. - 1989.)
Tommy Ramone (29. januar 1952. - pravo ime Tamás Erdélyi (Madjar) - bubnjevi - 1974. - 1978.)

Kasniji clanovi benda:
Marky Ramone (15. maj 1956. - pravo ime Marc Bell - zamijenio Tommya i kasnije Elvisa na bubnjevima - 1978-1983, 1987-1996)
Richie Ramone (11. august, 1957. - pravo ime Richard Reinhardt - zamijenio Markya na bubnjevima - 1983-1987)
Elvis Ramone (24. novembar 1955. - pravo ime Clem Burke - zamijenio Richiea na bubnjevima na dvije svirke - 1987)
C. J. Ramone (08. oktobar 1965. - pravo ime Christopher James Ward - zamijenio Dee Deea na bas gitari - 1989-1996)

Diskografija:
Studijski albumi: "Ramones", "Leave Home", "Rocket to Russia", "Road to Ruin", "End of the Century", "Pleasant Dreams", "Subterranean Jungle", "Too Tough to Die", "Animal Boy", "Halfway to Sanity", "Brain Drain", "Mondo Bizarro", "Acid Eaters" i "Adios Amigos!"

Živi albumi: "It's Alive", "Loco Live", "Greatest Hits Live", "We're Outta Here", "NYC 1978"

Kompilacijski albumi: "Ramones Mania", "All The Stuff (And More!) Volume 1", "All The Stuff (And More!) Volume 2", "Hey Ho! Let's Go: The Anthology", "Loud", "Fast Ramones: Their Toughest Hits", "We're a Happy Family (tribute)", "Weird Tales of the Ramones"

Filmovi: "Rock 'n' Roll High School", "Lifestyles of the Ramones", "Ramones - Around the World", "Ramones Raw", "End of the Century: The Story of the Ramones"

Autor: Samir Mujakic, Tuzla, BiH mujakic.s@bih.net.ba

---