Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)





Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  Barikada - World Of Music - Rock biografije
DISCIPLINA KIÈME - DISCIPLIN A KITSCHME
B i o g r a f i j a
Disciplina Kième - Disciplin A Kitschme
B i o g r a f i j a

Èlanovi: Dušan Kojic – Koja, Žika, Zerkman, Kuzma, Gulici, Bebe Gofi, Buca, Manja
Žanr: new wave, hip-hop, trance, eksperimentalna glazba, alternativa, avangarda, techno-rock, trance-rock, new sort of rock
Utjecaji: P.I.L., Gang Of Four, Can, Wire, Jimi Hendrix, Public Enemy, Beastie Boys, Prodigy, The Chemical Brothers, Dave Clarke...
Utjecali na: Miladojka Youneed, Dee Dee Melow, Heartheaded Soul, Vještice, Gustafi, Svi predsjednikovi ljudi, Atheist Rap, Rambo Amadeus, Dogma, D.K.K., Edo Maajka...

DISCIPLINA KICME - "Svidja mi se da ti ne bude prijatno" (1983, Helidon)
Nakon iznenadnog razlaza Šarlo akrobate (pocetkom 1982.), jednog od najoriginalnijih sastava iz plejade YU - new wavea, basist Dušan Kojic - Koja gotovo dvije godine nije bio aktivan izuzev povremenih svirki u vrlo cudnom projektu zvanom Disciplina kicme kojeg nitko ispocetka nije shvacao ozbiljno. Tada su daleko vece šanse davane bandovima kao UKT, Albert (kalašnjikov), Otroci socijalizma ili Party breakersima (koji su se tako tada ispisivali). Buducnost je pokazala tko je svoj scenarij gradio na pravim osnovama. U vrijeme najvece popularnosti Šarla, Koja se zajedno s bubnjarom Ivicom Vdovicem - VD pojavio u filmu "Decko koji obecava", zajedno s VD-om (glavnu ulogu je tumacio Aleksandar Bercek).

Pocetkom ožujka 1983. objavljen je album prvijenac Discipline kicme pod programskim nazivom "Svidja mi se da ti ne bude prijatno" koji je zbunio ne samo kupce, vec i prodavace u trgovinama. Kad se slucajni kupac zatekao s molbom da mu prodavac objasni što se to nalazi na polici, dobio bi odgovor: "Neka ploca, mislim da je radio prica za djecu…", ili ako je kojim slucajem netko od trgovaca uložio 5 minuta pažnje na preslušavanje: "Neke demo snimke heavy metal grupe, cini mi se s probe... neko naštimavanje...". No, onim vrlo rijetkim i pronicljivim kriticarima, svakako, ovakve gluposti nisu padale na pamet. Kicma je do tada imala vec sasvim solidan rejting kao koncertni band - duet u kome je uz Koju bio još prisutan samo bubnjar Žika koji je tada imao svega 17 godina. Ova opskurna i minimalna glazbena pratnja utemeljila je najdugovjecniji band koji je ponikao iz novovalne rock generacije s prijelaza sedamdesetih u osamdesete. Sam Koja je netom prije objavljivanja ovog albuma rekao da su najoriginalnije one stvari koje su najjednostavnije i da zbog toga cijeni glazbeni minimalizam. A ploca je besprijekorno savršenstvo minimalnog rock izraza s dva vrlo teška i gotovo ogranicena instrumenta (bas i bubnjevi) koji mogu biti pravo tonsko bogatstvo samo onome tko je vješt, spretan i ima dovoljno hrabrosti da se upusti u ovakav eksperiment. Koja je u tome potpuno uspio utjelovivši 10 nevjerojatnih glazbenih komada za koje vrijedi jedini epitet - rock and roll. Mada je taj izraz tada bio smatran suviše asocijativan za zvuk sredine pedesetih, rockabilly, Beatlese ili Stonese, Kicma je svoju organsku snagu crpila upravo iz rock and roll svjetonazora koji se temeljio na potpunoj iskrenosti vlastitog izraza bez ikakvih suvišnih prenemaganja ili zagovaranja vlastitih nedostataka pod geslom umjetnickih konotacija.
Album otvara bazicni new wave - instrumental "Nestani ih" koji na jednostavnu melodiju nadovezuje nekoliko inteligentnih rock aranžmana i Kojino pozadinsko urlikanje. Pjesme poput "Ti znaš da tvoja soba", "Nemoj", "Zgodne kretnje", "Mozak", "Uživaj!", "Javno veselje" i "Pecati", osim što sadrže bogatu glazbenu strukturu, imaju svega 4-5 stihova koji govore daleko više no što su tadašnji YU - rock stihoklepci rekli i pokušavali reci u mnogobrojnim kobasicama od pjesama u kojima cesto niti sam autor nije znao o cemu je zapravo htio govoriti na pocetku pjesme, te s cime i zašto je završio stih onako kako ga je završio. Na ovome albumu Koja je oslobodjen bilo kakvih utjecaja zakoracio u prostor koji je sam otkrio, te ga slobodno kreirao po svojem vlastitom izboru. Mada postoje odredjene paralele s Gang Of Four, u tekstualnom izrazu (pogotovo u jednostavnim haiku - opisima) ili iskustvo s dub tehnikom (instrumental "Pobednici"), te smjernice su ovdje korištene tek kao sredstvo izražavanja, a ne kao metoda ili nacin. Kao vlastiti doprinos autenticnom izrazu Koja je u kompoziciji "Pecati" uglazbio distorziranu bas verziju himne "Hej Slaveni", kao solo dionicu.
Ovo izuzetno jako i snažno djelo izbacilo je Koju kao vrsnog kreativca, instrumentalista i samosvojnog autora koji je dokazao da album Šarla "Bistriji ili tuplji covek biva kad..." nije bio eksperimentalni štos, vec jasan i cjelovit rock kostur koji je ovdje ogoljen do kože ispod koje se jasno vide snažni mišici, bistra glava i zdrav duh.
Tiraža ploce je bila svega 5.000 komada i kupili su je samo štovatelji Kojinog rada, te poneki slucajni kupac ponukan prodavacevim "savjetom" koji je ubrzo album mijenjao ili prodao.
Album je po kriticarima proglašen jednim od najboljih rock albuma 1983., te mu je bezrezervno pripala cast da se nade medu pet najboljih YU rock albuma 20. stoljeca.

DISCIPLINA KICME - Ja imam šarene oci (1985, Dokumentarna)
Zbog mnogih problema s Helidonom, Koja raskida ugovor i traži izdavaca koji ce objaviti novi album Kicme, no odreda je bio odbijan zbog apsolutno komercijalno neisplativog glazbenog materijala koji je nudio. Album je prakticki vec bio snimljen ujesen 1983., no jedini koji je Koji otvorio vrata bio je Božo Žabjek urednik nove slovenske diskografske kucice Dokumentarna iz Brezovice kojoj je ovo bio prvi proizvod na tržištu. U meduvremenu, cekajuci na izdavaca i objavljivanje albuma, Koja pocinje pisati izuzetne rock eseje koje objavljuje u magazinu Rock, dokazujuci se i kao inteligentan novinar.
Na drugom albumu (mini album), Koja je minimalizirani zvuk basa i bubnja obogatio s trubacem Jugoslav Muškinjom tako da se dobila neobicna glazbena struktura. Dosljedan jednostavnim tekstovima od svega par redaka, Koja je ponovno izrekao mnogo stvari u svojim stihovima na racun sebe, materijalnog svijeta, bespomocnosti, zabluda… U naslovnoj skladbi pocinje Kojin interes za rap vokalizaciju koja ce postati zaštitnim znakom Kicme. Sada vec potpuno definirani stil banda osim novog zvuka trube, produbljen je i psihodelicnim atmosferama (instrumental "Veruj meni") u kojima Koja prebire zonama koje je najbolje sagledati iz Hendrixovog opusa, u "Pristanište" se poigrava sa razlicitim efektima (produkcija bubnjeva, eho, dub) i specificnom tehnikom trzanja žica, dok je "Pregršt novca" sastavljena od niza otpadnih snimaka s naslovne kompozicije. "Svida mi se..." je nastavak sjajnog debija gdje se obracunava sa konzervativcima koji su ga napadali - "Ti si obesan, ti ništa ne moraš, ti ne znaš, ti si pogodan! Svidja mi se da ti ne bude prijatno!". Na album je uvrštena i jedna snimka uživo iz SKC-a 1984. – "28. jun 84!" s pratecom ekipom B. Trivic (sax) i Z. Erkman (truba), dok je bubnjeve svirao Kele. U instrumentalnom pogledu, ovo je najbolji komad albuma koji je dokumentirao svu raskoš Kicme uživo.
Bio je ovo ponovno odlican album koji ih je malcice uspio i vinuti u popularnost zahvaljujuci poluhitu "Ja imam šarene oci" i luckastom omotu na kojem piše "možda ih je teško razumeti, ali ih je lepo gledati i slušati". Buduci da je tiraža ploce ponovno bila vrlo niska Koja (po prvi puta se naziva Zeleni Zub) je šaljivo na omotu istaknuo oznaku "jedina" kao parodiju na statusne simbole zlatnih, platinastih i dijamantnih trofeja naklade ploca.

DISCIPLINA KICME - Svi za mnom! (1986, Helidon)
Kicma ponovno u Helidonu. Bez obzira na sve izdavacke poteškoce koje je Koja imao sa prethodna dva albuma, treci je konacno pogodio u sridu. Bio je dostupan širom Jugoslavije, tako da je zahvaljujuci hit - obradi "Cudna šuma" (YU Grupa) dospio i na listu vrlo popularnih rock albuma te sezone, a spot je zauzeo visoku no 6. poziciju u prestižnoj TV emisiji "Hit meseca". Ovdje je Koja pojacao duhacku sekciju sa još jednom trubom, tako da je sada okosnicu Kicme cinio kvintet - Koja (bas, vokal), Kele i Žika (bubnjevi, vokali), Zerkman i Dedža (trube i vokali), te se kao gosti pojavljuju Darko M. (?), Banana i ženska rock grupa iz Novog Sada, Boye. Na ovome albumu Koja je maksimalno dao na volju instrumentalnu izvedbu svih glazbenika tako da se dobila smjesa odlicno balansiranog minimalizma (instrumentali "Pozdrav mladoj žitarici", "U kesi", "Šuma igra") i odlicnih plesnih rap brojeva ("Zašto?", "Svi za mnom!" i "Ne, ne, ne..."). Posebnu novinu Koja je patentirao u "Ovo je zvuk" sa originalnim radijskim i telefonskim komentarima Radio Vrnjacke Banje gdje oni sami komentiraju što je to cime se Kicma bavi. Takodjer se pojavilo i još nekoliko važnih novina - ritmicka pratnja rap kompozicije "Ne, ne, ne..." nije ništa drugo do li blues, odnosno ono što ce dvadesetak godina kasnije biti prozvano hip - hop r'n'b, dok je instrumental "Šuma igra" pokazao Kojin interes za (tada eksperiment) studijsku produkciju uvrtanja zvukova, tj. techno ritmove i razlicite efektne dosjetke. Ponovno svoj, originalan i neuhvatljiv, Koja i Kicma su ostvarili novo epohalno izdanje koje nitko s YU scene nije niti pokušavao pokoriti nekom boljom idejom. Tek ce se na momente ovoj lucidnoj i jedinstvenoj ideji približiti Miladojka Youneed na prvom albumu "Ghastly Beyond Belief" i Gastrabajters (kasnije Demolition Group). Ponovno avangardan, Koja je ne bezrazložno planirao skoru buducnost time što je na omotu ispisao slijedeci tekst: "Ovo je zvuk koji nosi spas! Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš, suncan glas. Ovo je zvuk koji nosi spas!", što je u stvari tekst kompozicije koja ce se pronaci na narednom Kicminom albumu. I tko ce bolje objasniti njihovu glazbu osim Koje samoga u ovim stihovima?
Ako ikakva zamjerka ikad može postojati na rad Discipline kicme ona jedino može ici na racun prekratkih albuma. Prvi je trajao jedva trideset, drugi (mini LP) svega dvadesetak, a ovaj nešto više od trideset i pet minuta.

DISCIPLINA KICME - Najlepši hitovi uživo, 5 godina Discipline 1981 –86 (1986, RTB)
Kicma nikako da pronadje stalnog izdavaca, ovo im je bilo vec cetvrto izdanje s kojim su promijenili diskografsku kucu i stalno zapadali u velike probleme koji su se manifestirali prvenstveno zbog neodgovarajuceg komercijalnog potencijala. No, Koji to ionako nije bilo važno vec samosvojna originalnost koju je uvijek i na svakom mjestu sijao. Tako je ovaj album zapis koncerta u beogradskoj Akademiji 3. i 4. studenog 1986., te predstavlja band u odlicnom koncertnom izdanju za buduca pokoljenja. "Zašto?", "Novac nece doci", "Nemoj", "Svi za mnom!", "Ne, ne, ne...", "Mozak" i "Cudna šuma" u ponešto izmijenjenim verzijama s dodacima instrumentalnih improvizacija i pravim pravcatim Kojinim hard core rap vokalom. Jedina nova pjesma je furiozna rock - surf obrada filmske teme "Betmen" (N. Hefti) cime je Koja ponovno mesijanski najavio novu eru koja dolazi. I nevjerojatno je kako mu je to uspjelo predvidjeti, jer je samo tri godine kasnije svjetskim filmskim uspjehom postala nova verzija price o "Batmanu". Na omotu, Koja je nacrtao Betmena, Fantoma, Nosferatua, indijanca i još neke likove iz stripova koji ce biti opisani na narednim Kicminim albumima.

DISCIPLINA KICME - Decija pesma (1987, RTB)
Ponovno cudan format albuma koji u stvari i nije album vec prošireni EP ili mini album sa sedam pjesama od kojih je pet naslovljeno kao "Decija pesma". Ponovno šašav omot na cijoj poledini je fotokopija svjedodžbe iz 1971. godine gdje na mjestu predvidenom za potpis roditelja ili staratelja stoji crtež simbola Betmena. Plocu otvara najava Dubravke Markovic - "...a sada najstroži medju svima, ja ne smem da ga pogledam u lice, jer se snimao film o rock muzicarima, ali ja ga poštujem, Kojo izvini" sa "Hita meseca", nakon cega slijedi urnebesni glazbeni uvod u "Deciju pesmu II" sa podebljanim distorziranim basom, violom, bubnjarskim lupetanjem i bukom zvukova trube koji se pretvaraju u osebujni hip hop hit "Ove ruke nisu male, mnogima su pamet dale, ali, ali, avaj, ali, sad se ovaj decko šali! Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina, šta je dobro? Šta nam treba? Kicme, Kicme, Disciplina". Samosvojan, osebujan, originalan, groteskni, otkaceni, lucidni, nepredvidljivi Koja je ponovno iznenadio sa svojim vec dokazanim sposobnostima da u svemu što radi bude poseban. Nije ovo bilo nikakvo pljuvanje po spomenutim bandovima, vec Kojina preporuka svima kojima su se oni popeli na vrh glave. Ostale verzije ove pjesme su akusticna improvizacija uz pratnju "velikog BG hora" - Kovac, Ðole, Anton ("Decija pesma IV"), razgovor izmedju Koje, Šanea i VD-a u diskusiji oko toga vrijedi li koristiti ritam mašine, synthove i samplove, gdje se svi skupa ukljucuju u pjevanje ("Decija pesma V"), odlicna instrumentalna improvizacija pojacana Dragi Jelicem (gitara) i Kuzminim saksofonom ("Decija pesma III"), dok je posljednja ("Decija pesma I") obogacena uvodnikom - "Ovo je zvuk koji nosi spas! Srebrne trube, blistav bas, plameni doboš, suncan glas! Ovo je zvuk koji nosi spas!". Uvrštene su i dvije raritetne obrade - "Love removal machine" (The Cult) i "Addicted to love" (Robert Palmer) snimljene uživo na Akademiji 20. travnja 1987. koje su totalno izvrnute Kojinim vokalom koji ne pjeva vec glasovno imitira zadane vokalne improvizacije.

DISCIPLINA KICME - Zeleni Zub na Planeti Dosade (1990, RTB)
Kultni status Discipline s ovim albumom je konacno izašao iz specificnih uskih okvira kruga štovatelja ka širokoj jugoslavenskoj publici zahvaljujuci novom velikom hitu "Tata - mama" i drugom ucešcu Koje u filmskom ekstravagantnom ostvarenju "Kako je propao rokenrol". U bujici interesa domace publike za dark - ghotic rock (The Sisters Of Mercy, The Cure, The Mission) u cemu se pojavilo novo sljedbeništvo i revival popularnosti radova Joy Division i sada vec starih izvodaca poput Bauhaus, P.I.L., te velike medijske zastupljenosti EKV, Koja ponovno preskace sve okvire skucenih trendova i nastavlja rad na zacrtanim vlastitim obrascima hip - hopa i objavljuje konacno pravi album sa 10 naslova u trajanju od 35 minuta gdje se po obicaju nalazi i nekoliko instrumentala - "Manitua mi!", "Glas nestašnih", "Tata - mama 2", "Ukus nestašnih" (sa samplovima iz "Feferon", Buldožera)... Ostatak materijala prikazan je kroz vrlo vješte složence rocka, hip hopa i odlicnih, kratkih tekstova u kojima je Koja ponudio novu viziju vlastitih preokupacija inspiriranih bajkama i stripovima o Betmenu, Mandraku, Fantomu (pjesme "Betmen, Mandrak, Fantom", "Iza 9 brda"), a tadašnje neinventivno stanje u rock svijetu u kojem se prakticki ništa interesantno nije dogadalo (ako izuzmemo politiku i završetak hladnog rata, te pocetak opakih ratova na Bliskom istoku i skori raspad Jugoslavije), opisano je u "Planeta dosade" kroz vrlo jednostavan prozaican tekst uz vrlo slojevitu glazbenu hip - hop jezgru s pratecim duhacima i efektnim scratchevima. Još se kao poluhit nametnula pjesma "Ah, kakva sreca!" u kojoj je Koja na ponovno domišljat nacin uvelicao znacaj Discipline kroz tekst "... vreme je za pravdu, vreme je za istinu! Ah, ah, kakva sreca - disciplina bit ce veca!... " (ovdje je sasvim potpuno predvidio rasplet dogadaja). Sve veci plesni naboj koji se osjecao na prethodnim radovima sada je došao do punog izražaja kroz specificnu mješavinu utjecaja crne plesne pop, funk i rap glazbe, prvenstveno radova James Browna, Afrike Baamaabaate i tada kultnih Public Enemy koji su se osladili briljantnim naslovom najboljeg albuma godine po iznenadujucem izboru britanske kritike. Bio je ovo potpuno moderan album kojim je Koja dokazao sav svoj nepogrešan talent za istraživanje neistraženih podrucja koje je sam osmislio.

DISCIPLINA KICME - Nova iznenadjenja za nova pokolenja (1991, RTB)
Nakon 10 godina rada Discipline kicme, konacno, konacno i konacno se pojavio (konacno) pravi album koji je imao punih 45 minuta buduci da su svi prethodni bili smješteni u neki nepisani Kojin zakonik da sve iznad 35 minuta pocinje prerastati u dosadu. Premda je ovim albumom ponovljeno gradivo s prethodnih radova, Kicma je ponovno dokazala svoju jedinstvenost zvuka i osebujnih tekstualnih dosjetki s time da su sada tekstovi nešto duži - cak cetiri kompozicije imaju više od 10 stihova ("Buka u modi", "Zar je to sve?", "Da li ti znaš za neki drugi ritam?" i "Zlopamtilo ja sam, znaj!") koje su imale sve predispozicije da postanu veliki hitovi. Ali nesreca zvana rat, agresija JNA na Sloveniju i Hrvatsku, raspad Jugoslavije i ostale vojno - politicke zavrzlame u proljece 1991. rezultirale su time da se YU glazbena scena raspala kroz svega par mjeseci i ovaj album je time bio potpuno potisnut na marginu zbivanja. U Hrvatskoj je naglo splasnuo interes za srpsku rock scenu, štoviše, radio stanice i mediji su potpuno izbrisali ovo poglavlje iz svojih fonoteka i protekle pedesetogodišnje povijesti kao stavku koja nikada nije postojala, a mahom svi hrvatski izvodaci poceli su pisati domoljubne kompozicije (Valjak, Mlinarec, ET, Fantomi, Phantasmagoria, Boa, Dino Dvornik, Psihomodo, Daleka obala...), tako da se pojavio posve novi pristup stvaranju pop pjesmarice.
Ovaj album je snimljen još u mirno vrijeme, studena 1990. u Novom Sadu (studio "Guru saund zvuka"), kada još nitko nije niti slutio da ce doci do prave ratne katastrofe, a ekipu su uz Koju cinili još Zerkman (truba), Kuzma (sax) i Gulici (bubnjevi, vokal). Objavljen je u samu zoru ratne agresije, u kasnu zimu, odnosno netom prije proljeca 1991. kada se sve pocelo kuhati u Kninu s balvan revolucijom i ostalim revolucionarnim prevratima, no tada to niti izbliza nije izgledalo da ce sve krenuti po zlu, kako za rock, tako i za same ljude, nacionalno pitanje, genocide, razorene obitelji, gradove, tvornice... Zbog samog neaktualnog Kojinog stava (jer tko je mogao predvidjeti rat), album je prošao vrlo nezapaženo jer se svodio na cistu zajebanciju u vrijeme kad su ljudi ginuli, tako da prakticki nikoga nije zanimalo što je ovaj genijalac ponovno smislio. No, s vremenom, ovaj album je pokazao samo nastavak Kojine epopeje lucidnih pjesama i kreativnog ludila. Ponovno su prisutni instrumentali - "Himna", "Goc, skrec + bubanj", "Ufo, grlo, nos", "Manitua mi II", "Zemlja svetlosti", u kojima je do izražaja došla Kojina vješta spretnost manipuliranja melodicnim linijama i britkim, snažnim plesnim ritmovima, dok su pjevane hip - hop dosjetke ponovno pune bogatih asocijacija i prica uz pratnju mnogobrojnih melodijskih improvizacija duhaca, skrecova i pratecih vokala (Vinetu, Vesna B., Maša Ž., Tanja Ð.). Bilo kako bilo, Kicma je objavila ponovno odlican album kojim je Koja definitivno poklonio sebe mladim naraštajima koji tek trebaju poceti slušati njegove radove; na omotu je fotografija dugokosog tinejdžera u majici s natpisom Disciplina kicme, potrganim platnenim patikama, 3-4 lanca oko vrata, nekoliko narukvica i ogromnim skejtom u ruci. Ponovno je dokazao mesijansko prorocanstvo - devedesete ce iznjedriti upravo ovakve tinejdžere koji ce biti zaludjeni mnogobrojnim crossover izvodjacima koji ce spojiti rap, funk, metal, rock, pop (RHCP, Biohazard, FNM...), a u modu ce se vratiti koturaljke (role), skejtovi i ulicna supkultura.
Više nije bilo nikakve sumnje u njegovu nadasve jedinstvenu originalnost. S vremenom se shvatilo da je ovo bio genijalan album Discipline Kicme.

DISCIPLIN A KITSCHME - I Think I See Myself On CCTV (1996, Babaroga)
Raspad Jugoslavije, ratna katastrofa, propast ekonomije i privrede, raskol nekadašnje velike YU rock scene i tržišta, naveli su Koju da potraži srecu u Londonu gdje je dosta dugo lutao ne bi li nastavio vlastiti rad. Upoznavši debelu crnoputu pjevacicu Bebe Gofi, u vlastitoj produkciji kao Black Tooth realizirao je novi album namijenjen britanskoj publici, no odmah po izlasku ovog albuma, bio je oštro popljuvan recenzijom britanske kritike kao "najgori album svih vremena" u dugogodišnjem uglednom trendly magazinu Melody Makeru. Sasvim je jasno bilo da Britanci nisu mogli savladati Kojin neprikosnoveni smisao za originalni humor nazvavši ga "tamo nekim balkanskim bezveznjakom".
Album je kolekcija starih hitova Kicme u novim verzijama otpjevanim na engleskom jeziku - "Behind nine hills" ("Iza 9 brda"), "Oh why?" ("Zašto?"), "Is that really all?" ("Zar je to sve?"), "I've got those teknicolor eyes" ("Ja imam šarene oci"), "Do not" ("Nemoj"), "Have you ever heard of any other rhythm?" ("Da li ti znaš za neki drugi ritam?"), "Children song" ("Decija pesma") u kojima je ponovno vracen minimalisticki pristup korištenjem samo bas gitare i bubnjeva (s povremenim minimalnim zvukovima zviždaljke). Hip - hop vokalnu strukturu zamijenio je odlican ženski vokal koji šara izmedju rappinga i klasicnog rock / soul vokaliziranja, dok se Koja ozbiljno zainteresirao za techno / trance glazbene strukture kroz minimalisticke melodijske obrasce pojacane izuzetnom wah - wah tehnikom u kojima šara gotovo kompjuterski precizne ritmicko / melodijske fraze s povremenim izletima u psihodeliju. Ritmovi bubnjeva variraju od uobicajenih rock beatova do suvremenih jungle improvizacija koje su vrlo umješno producirane kroz razlicite filtere, breakove, fade outove… Kao izuzetan instrumentalist, sasvim je promakao pažnji Britanaca koji su tih godina bili zaludeni vlastitim brit - popom i aferama oko svadja brace Gallagher iz Oasis, tako da je Kojin status bio potpuno marginalan. Kako u Britaniji, tako i u ex-YU.

DISCIPLIN A KITCHME - Heavy Bass Blues (1999, Babaroga)
Ocito nezainteresirana britanska javnost za neobicni Kojin eskapizam, navela je Kicmu na povratak u Beograd i održavanje koncerata prvo po Srbiji, a zatim i u Sloveniji, te u Hrvatskoj, što je raspirilo ponovni interes za Kojin rad nakon višegodišnjih suša na relacijama Beograd - Zagreb. Album je snimljen u cuvenom studiju Sheffildskog maga Adrian Sherwooda, te se uz niz novih kompozicija na engleskom jeziku ("Bedroom muzik", "Ain't no reason", naslovnu "Heavy bass blues", "Envelope", "D'endless sessions"), ponovno pojavila reciklaža starih Kicminih pjesama u novim varijantama ("Noize in fashion" - "Buka u modi", "Mannitou" - "Manitua mi", "Temperature man" - "Covek sa visokom temperaturom") no ovaj puta one su daleko bolje realizirane no što je to bio slucaj s obradama na prethodnom albumu. S obiljem novih ideja u ritmici, mnogim novim wah - wah techno efektima sviranja i tretiranja bas gitare, Koja je ucvrstio svoj plesni interes za kurentne glazbene trendove dokazavši da nije pomodaran vec moderan. Takodjer je obraden i klasik blues rocka - "Tobacco road" u odlicnoj psycho - rock - tech verziji s mnoštvo eha i delaya koji je prisutan kroz gotovo sav materijal albuma. U kompoziciji "Mouse in your head" cak se po prvi puta u ovakvoj varijanti Kicme na engleskom jeziku cuje i vokal Koje, te se sam interes za plesne ritmove prevlaci i kroz obilno korištenje d'n'b ritmova i uobicajenih vrlo živih i poletnih taktova u kojima je Koja nadosnimavao vlastite efekte svirane pomocu basa. U vrlo efektnom instrumentalu «New song» glavnu rijec vodi prodoran plesni bubnjarski ritam nadopunjen ritam mašinom, dok Koja iz pozadine fila jezgrovite minimalisticke psycho efekte.
Zaista je cudno kako barem britanska kritika nije shvatila ovakav spoj noisea, techna i d'n'b-a u vremenu kada su imali gomile slicnih fuzionista koji su radili prilicno slicne stvari (primjerice Primal Scream, Six By Seven, The Fall ili americki Girls Against Boys). Potpuno neshvatljivo. Tko zna zašto im se ovakva perfekcija nije dopala. Ne razumiju? Ne shvacaju? Ne znaju? Ili su ograniceni samo na granice vlastitog otoka, kako je to jednom prilikom rekao cuveni John Peel povodom ignoriranja Britanaca mnogih neengleskih izvodjaca koji dolaze k njima na turneju ili tražiti novi uspon. Ako se prisjetimo da su Britanci progutali samo notorno komercijalne stvari unatrag desetak godina koje nisu bile njihovog porijekla (A-Ha, Nena, Falco, Roxette, Aqua, Rednex ili Ricky Martin, kao tipicni primjeri), dok su uspjesi Stereolab, Whale, Solex ili Laibach bili smatrani "undergroundom" više nego što on to u svojoj osnovi jest, tada je sasvim ocito da izvodjaci poput Discipline (ili Ruins, Einsturzende Neubauten, Tar Water ili Hardhead & Soul) nisu mogli biti prihvaceni kao sasvim jasan "alternativni" segment prvenstveno zbog toga što su imali daleko više protivnika u medijima nego li zainteresirane publike.

DISCIPLIN A KITSCHME - Refresh Your Soul. Now! (2001, Tom Tom Music)
Ovim albumom Koja je dokazao da se stari majstor poput njega ne predaje samo tako uoblicivši svoj prepoznatljivi minimalisticki noise d'n'b plesni rock kroz devet vrlo efektnih naslova (prvi "NFO" je kratki trideset sekundni intro). Ovaj puta Koja je po prvi puta sastavio kompletan materijal albuma od novih skladbi otpjevanih na engleskom jeziku, izuzev sada vec tradicionalnog nastavka instrumentala "Mannitou pt. 4" gdje se po prvi puta okušao i na teritoriju zvan jazz improvizacija. Osnovno obilježje "Refresh Your Senses, Now!» su vrlo efektne strukture melodijskih linija koje ispreplicu surf - melodijske linije bas pržione (pjesme "Evil man", "This is how it should be done"), laganije trip - hop ritmove obogacene raznolikim efektima s izletima u brže ritmove ("I'm a shape - shapeshifter"), d'n'b sa melodijskim improvizacijama ("Da answer"), te cijeli niz vrlo zahtjevnih aranžmanskih rješenja koja spajaju techno, d'n'b, trance i trip - hop s rock strukturama (posebno s kraut rockom) i mnogobrojnim breakovima ("Surely they won't get much ... of my sympathy"). Potpuno novi melodijski sistem koji je ovdje iskazao ovaj vrsni instrumentalist kroz mnoge virtuozne efekte kojima je obogatio zvuk Kicme samo su dokazali njegov odavno poznati i priznati talent koji ima svoje duboko zalede u korijenskom poimanju struktura rock kompozicija. Njegovi fantasticni instrumentalni izleti u cijeli zvucni spektar (od melodija, improvizacija, do boja tonova bas gitare i razlicite psihodelicne efekte podebljane povremenim noise izletima) najbolje su došli do izražaja u vještim kombinacijama aranžmana, posebno u naslovima "Your soul" i vec spomenutoj "Da answer", gdje nadasve impresivno barata vrlo zahtjevnim melodijskim strukturama spajajuci techno ritmiku s ostavštinom neukrocene sirovosti Andy Gilla (Gang Of Four) i mnogobrojnih produkcijskih dosjetki na granicama uvrnutih dubova, psihodelije i prostornih ambijenata koji zvuce kao da su gotovo dovedeni iz nekih svemirskih teritorija. Vokali su potpuno izgubili nekadašnji rap stil i uklopili su se u vrlo fini blues / soul / rock nacin interpretacije što cijelom materijalu daje potpuni harmonijski pecat odlicnog albuma koji je unatoc nekim retrospektivnim trenucima svoju pravu i iskrenu snagu doveo samo iz Kojine mašte. Veliko iznenadenje albuma je posljednja kompozicija albuma "D-D-Democracy, yeah!" kojim je Koja dao svoj pecat izvornom funky - soul izrazu vješto spojivši korijensku snagu George Clintona, Afrike Baambaate, Hendrixa, bluesa, psihodelije, improvizacije, plesa, zviždanja, totalne arnžmanske slobode, jazza, kraut rocka, funka, Talking Heads, Gang Of Four... S povremenim Kojinim uzvikom "rock and roll", ovo djelo je nešto najintrigantnije u rocku što je ovaj zaista fantasticni majstor do sada napravio. Jer kako god da se gleda, gdje god da se oprobao uvijek je sijao nevjerojatnu svježinu i kreativnost. Odlicno, nevjerojatno, savršeno, blistavo, mocno, doreceno, moderno ...
Bez obzira na negativan odjek Britanaca prema cjelokupnom opusu Kicme koji je objavljen na Otoku, evidentne su sudbinske paralele sa povijesti Roxy Music u Americi gdje su bili potpuno krivo shvaceni i nikada se trijumfalno nisu okitili tronom koji su nedvojbeno zaslužili. Ovaj album Kicme je bez ikakvih predrasuda zaslužio da svoje mjesto nade pored svih znacajnih rock albuma koji su izmijenili glazbenu povijest popularne glazbe unazad dvadesetak godina! Pravi brilijant u moru zagadenim starim otpadom.






Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -