BIJESNA REPERSKA DJECA "Mislim... dakle, postojim!" (Autor: Zeljko Milovic, Bar, SCG, 2005)

BIJESNA REPERSKA DJECA

Zivot na asfaltu, oruzje, droga, zene, heroji ulice... Ne bi bilo cudno da su se mladi Crnogorci lako primili na hip-hop, jer on oslikava sve sto im se desava pred ocima i sto je dio urbanog odrastanja generacija od devedesetih naovamo. No, i pored nesumnjive aktuelnosti, sto u zivotu, sto na svjetskim top-listama, ovaj muzicki pravac nikada nije zazivio u nas. Mozda je razlog to sto montenegrinske radio i TV postaje radije emituju tugaljive ljubavne pjesme negoli brutalno ogoljeni stihovni udarac u glavu. Takav smo narod, osjetljiv, i pravo nam budi.

Stidljivo, kroz plesne korake iz velikih filmskih hitova "Breakdance" i "Beeststreet", pelcer hip-hopa primao se i u brdima montenegrinskim, jos osamdesetih. U balkanski rep su se, ne svojom zaslugom, deset godina kasnije utrpali i performeri kojima tu nije mjesto – "Giogani Fantastico", "Funky G", "Dr. Iggy", a odjeci trenda sladunjavog mijesanja nekvalitetnog popa i nemustog repovanja ogledali su se u radu poluplesnih - poluvokalnih trupa juzno od Gostuna (This Beat, PG Crew, Bianco Nero, UZY...). Cibrenjem kroz filter kvaliteta oni odlaze u rukavac smisljene komercijalizacije i banalnosti, dok na scenu stupa prvi domaci istinski gangsta album - "Da li imas pravo?" Dace Andonova Grua 1995. godine. "Uvijek prvi, uvijek spremni za akciju", Crnogorci lako pronalaze sebe kao glavne junake prica sa vrelog asfalta, te filosofija svedene na (kvazi)pljuvanje establismenta, velicanje ulicnih gangova i nasilja, kao i detaljno opisivanje musko-zenskih anatomskih razlika.

Iako je hip-hop nastao jos sedamdesetih u Bronksu, trebalo je da prodju decenije da bi Crna Gora publikovala prvu kompilaciju muzike ove provenijencije. Na CD-u "Kamena rapsodija" naslo se 18 izvodjaca, a glavni "krivac" za prvo rep izdanje u Crnoj Gori bio je Bozo Bulatovic, odnosno izdavacka kuca "RG records".

"Jedini motiv za objavljivanje rep kompilacije je prezentacija muzickog pravca koji je u ekspanziji i mladih ljudi koji misle svojom glavom " - kaze Bulatovic - "Ne slazem se sa konstatacijom kriticara da na kompilaciji ima pjesama koje kvalitetom ne zasluzuju da budu tu, jer je ovdje bio presudan motivacioni momenat, odnosno zelja da se nekoj grupi pomogne tako sto ce se cuti za njih. U vecini slucajeva to je urodilo plodom. Grupe su nakon tih snimaka napravile nove, za deset kopalja bolje, a pocele su i da se pojavljuju na televizijama, da snimaju spotove. U pripremi je i drugi nastavak "Rapsodije", ali ce se ovoga puta birati iskljucivo kompozicije sa profesionalno odradjenom produkcijom".

Jedan od bendova kome je pojavljivanje na prvoj CG-rep kompilaciji znacilo odskocnu dasku je i podgoricki "Gold'n'Green", nastao jos pocetkom 2002. godine pod imenom "Thug family". Danas grupu cine tri performera - braca Nemanja i Marko Gorasevic, te Vladimir Todorovic, a sirem auditorijumu su se predstavili "pumpajucom" pjesmom "Zurka je u klubu".

"Da znamo da pjevamo, mi bi pjevali, ovako smo se odlucili za ono sto nam je najblize i najurbanije" - istice Nemanja Gorasevic - "U pocetku smo pokusavali da licimo na crne repere, ali smo se ipak odlucili na sopstveni stil. U Crnoj Gori ima dosta onih koji vole rep kao i mi, ali je malo ljudi koji su spremni da pomognu razvoj ovog muzickog pravca kod nas. Zato ljudi, ili izlaze iz rep price, ili se trude da odu vani pa da nesto konkretno postignu".

Za razliku od svojih "crnih" uzora koji hip-hop koriste kao sredstvo proglasa i ukazivanja na negativne pojave u drustvu, momci iz "Gold'n'Greena" su se odlucili za veselije teme. Takav je i njihov anti-narodnjak "Kafana Grand Parada" sa popularnom TV emisijom kao metom poruge.

"Nijesmo mi slijepi, i mi vidimo kakva je situacija oko nas. Ali, sve je crno, pa nam je bilo zaista bez veze da i mi jos vise ocrnjujemo tu stvarnost. Zato smo se odlucili da uveselimo narod, da unesemo malo vedrine" - veli Nemanja.

Na kompilaciji "Kamena rapsodija" u ogromnoj vecini su podgoricki sastavi. Cast sjevera Crne Gore brani jedino petoclani beranski rep bend "Brutal" zezalicom "Super Mario". Clanovi grupe su rastrkani po fakultetima u zemljama u okruzenju, a gotovo svi su svojim radom inkorporirani u cetiri elementa hip-hopa (D.J., M.C., Break-dance i Grafiti-Art).

"Jos u osnovnoj skoli smo se odlucili za break dance, pa za drum'n'bass" – istice vokal "Brutala" Andrej Nedeljkovic, koji je iskustvo sticao kao D.J. u Italiji i SAD - "U Crnoj Gori je rep slabo prihvacen i nista od nasih aktivnosti ne bi bilo da iza nas ne stoji kafic "City House" koji sponzorise sve sto radimo".

"Brutalni" momci su uradili spot za pjesmu "Super Mario" (autori Goran Bjelanovic i Marina Vesovic, menadzer grupe), a zavrsavaju i album na kome gostuju i reperi iz Bosne i SAD. Prvi zivi nastup imali su za Pravoslavnu Novu godinu u rodnom gradu pred nekoliko hiljada ljudi, a do sada ih je rep publika znala samo po pitkim ostvarenjima, poput pjesme "Alkosi", svojevrsne himne Niksickom pivu. Medjutim, po najavama Nikole Markovica, CD "Brutala" ce donijeti i drugaciju viziju stvarnosti.

"Na albumu ce biti i konkretnijih tekstova, o situaciji u drustvu, ponasanju ljudi, bice to rep sa porukom koju ce shvatiti mladje generacije" - veli Markovic - "U skladu sa nasim imenom, necemo nista cenzurisati, vec cemo stvari nazivati onakvim kakve jesu, makar i zaradili naljepnicu "Parental Advisory". Osim nas, ovdje u Beranama funkcionise jedino jos rep grupa "DvD", a vrijeme je da se neko sa sjevera ukljuci u muzicki zivot Crne Gore, ne desava se sve samo na jugu. Zelimo da Crna Gora cuje sta zelimo da kazemo, jer imamo o cemu pricati. I ne dozvoljavamo da nas politicki ili nacionalno svrstavaju samo radi toga sto govorimo otvoreno, multietnicki smo bend, i niko u njemu nije radi para vec samo zbog ljubavi prema repu".

Iako tu i tamo rep performeri promole glavu i pokazu da ih ima i da rade, hip-hop scene u Crnoj Gori nema, i nikada je nije bilo. S tim se slaze i Mono, rodonacelnik zvuka te provenijencije u Crnoj Gori, koautor kultne emisije "The Coming" na "Anteni M".

"U CG ne postoji hip-hop scena zato sto ne postoje hip-hop izdanja, ne postoje hip-hop izdavaci, ne postoje hip-hop klubovi, ne postoje gostovanja hip-hop D.J.- eva, i u krajnju ruku zato sto ne postoje ljudi koji zive od hip-hopa. U Crnoj Gori se generalno muzika, a samim tim i hip-hop ne shvata ozbiljno, tako da, dokle god budemo zivjeli u drustvu koje nas je globalno nacinilo politickim i sportskim analiticarima, nema perspektive za ozbiljno bavljenje istom. Ovo je vec socijalni fenomen o kome bi se mogle pisati studije i eseji na hiljade strana" - kategorican je Mono.

Emisija "The Coming - finalna granica hip-hopa" koju potpisuju Mono i Mike, jedini je sou te vrste u Crnoj Gori i postoji skoro osam godina. U emisiji se kroz aktuelne playliste iznose i novosti vezane za svijet hip-hopa, uz ideju da se mladim generacijama ponudi drugaciji zvuk od onoga kojim ih bombarduju sa domacih TV i radio stanica.

"U Crnoj Gori se ljudi suocavaju sa ekonomskim, socijalnim i mnogim drugim problemima, i na zalost bili smo iskopcčani od ostatka svijeta na toliko mnogo nacina… Pod tim okolnostima ekipa emisije "The Coming" odlucila je da kreira novi realnost putem urbanog sou-programa, glasovima svjetski pozantih umjetnika i nastavice da gura promjene" - stoji u proglasu emisije "The Coming", jedine koja na ovim prostorima ima sopstveni sajt (www.thecomingshow.com) koji se revnosno azurira.

Milan and Mono

M I L A N & M O N O

Milan and Mono

Mono i Mike se u nas jedini profesionalno bave hip-hopom. Kao produkcijski tim "Warrior Production" rade na debi albumu ekipe "Who See?", a u pregovorima su sa nekoliko americkih izvodjaca oko produkcije njihovog materijala. Pored toga Mike radi web-siteove za vise USA hiphop artista, medju kojima je i Guru, "gangstar".

I starosno, i statusno, siroka lepeza performera nalazi se u Crnoj Gori pod zajednickim kisobranom po imenu hip-hop. I dok su jedni poklonici poznate ikonografije - "ekipe", klubovi, vutra, simulacija geta, ribe, vlazni tinejdzerski snovi - drugi ovom vidu urbane subkulture prilaze studioznije i angazovanije. Drzava je tu, kao i uvijek, po strani. Nju ionako nikada nije zanimalo sta to porucuju "bijesna djeca", izuzev u "presudnim momentima" koji se kod nas ponavljaju ciklicno, i kada ih s lakocom i jeftino ukalupi u korito rijeke jake srednje struje. Od "bombaske afere" naovamo.

Autor: ®eljko Milović, Bar, SCG z.milovic@cg.yu

---