Barikada - World Of Music
Povratak na NOVU BARIKADU

   www.old.barikada.com 
Muzicki web portal svih zemalja ex YU (i jos malo sire)






Dinko Husadzic Sansky - Pogled na jazz
Reklamno mjesto 1
Davor Hrvoj - Jazz Connections
Reklamno mjesto 2
Summer Music School Pucisca
Reklamno mjesto 3
Davor Matosevic (singer-songwriter)
Reklamno mjesto 4
exYUsingles - Istorijat muzike ex YU
Webmaster - Kontakt e-mail


Optimizirano za
IE i 1024 x 768

Dragutin Matosevic feat. Esad Prcic - Tulipani



ExYUsingles - Istorijat muzike ex YU
  World Of Music

SIMPLE MINDS
KC Drazen Petrovic, Zagreb, Hrvatska
09.04.2006.


SIMPLE MINDS
09.04.2006. - KC Drazen Petrovic, Zagreb, Hrvatska

Gostovanje znamenitog i najpopularnijeg skotskog sastava svih vremena, Simple Minds, u KD Drazen Petrovic u Zagrebu, 09.04.2006. godine (nedjelja), svakako spada u sami epicentar ovogodisnjih koncertnih dogadjanja, naravno, uz najavljene nastupe Depeche Mode, The Rolling Stones i jos jednih Skota - Franz Ferdinand. Njihov odlican posljednji album, "Black & White 050505", objavljen prosle godine, s pravom ulijeva nadu u moguci veliki comeback ovog nekada mocnog kreativnog stroja.

Simple Minds spadaju u onu kategoriju rock grupa za koju se nezahvalno, ali i slobodno, moze tvrditi da ih je pokvarila komercijalnost i (ne)ocekivani svjetski uspjeh. U nekim starim vremenima kada su bili vlasnici najkreativnijih radova na britanskoj sceni osamdesetih sa pritajenom nadom se ocekivalo da ce se, mozda, pojaviti na ovim prostorima, no takva ocekivanja su se redovito izjalovila, a kada su vec dobrano "zastranili" i zasli u debeli mainstream, bili su najavljeni u proljece 1991. godine na stadionu u Maksimiru, no nenadani pocetak rata i ratnih strahota je sprijecio njihov prvi dolazak. Prosle su osamdesete i devedesete (prvi puta na ovim prostorima pojavili su se 1996. u Ljubljani), da bi tek u 21. stoljecu dosli i do Hrvatske. Prvi puta gostovali su 2002. na festivalu "Rock On Rock", odrzanom na Krku, a godinu poslije pojavili su se na zagrebackoj Salati u sklopu velike turneje "Alive And Kicking". Pa, sto danas valja ocekivati od grupe Simple Minds...?

Prije svega, odlican koncert jer im je to jos jedino oruzje s kojime u potpunosti superiorno barataju za razliku od gomile losih albuma u posljednjih dvadesetak godina u kojima su s vremena na vrijeme ostvarili povremeni blijesak kratke inspiracije. Njihovu karijeru najlakse je podijeliti u nekoliko osnovnih faza - konfuznu (1977 - 1979), kreativnu (1980 - 1984), komercijalnu (1985 - 1990) i dugacku fazu u kojoj je bilo daleko vi±e neinventivnosti nego li kreativnog nadahnuca (1991 - 2005). Osnovani su u Glasgowu, daleke 1977. godine, pod nazivom Johnny And the Self Abusers i tko zna kako bi njihova prica tekla da su objavili debi album na cijem se omotu pojavljuju clanovi prve postave odjeveni kao casne sestre. Ta ideja je vrlo brzo napustena, album se nikada nije pojavio, a sastav je nastavio rad pod imenom Simple Minds. Svoj debi, "Life In A Day", ostvaruju 1978. godine, a godinu poslije - "Real To Real (Cacophony)". Albumi su uz utjecaje Bowiea, Roxy Music, Kraftwerk, glam-rocka, kraut-rocka, new wavea i punka imali ogromnu prisutnost konfuzije i nedorecenosti, no dali su i naznake nekih stilskih finesa koje su vrlo inovantno prikazali na svojem trecem i sjanjom albumu - "Empires & Dance" iz 1980. godine kojeg im je producirao znameniti John Leckie koji ce se desetak godina kasnije proslaviti debi album The Stone Roses. Tu se ekipa posvetila stvaranju osebujnih minimalistickih electro-rock-dance kompozicija i zabljesnuli su svojim prvim (polu)hitom "I travel". Album ima pregrst sjajnih trenutaka, politicke, moralne, religijske i socijalne tematike, sofisticirane psihodelije, cudnih eksperimenata. Vrijedi izdvojiti singlove - "Celebrate" i "Thirty frames a second", odlicne plesne komade - "This fear of Gods", "Constantinopol line", "Today I died again", te neobicne, gotovo eksperimentalne skladbe "Kant-kino" i "Twist, run, repulsion".

Zbog nezadovoljstva prema radu maticne diskografske kuće, Arista, koja nije marila za njih, 1981. potpisuju ugovor sa uglednim Virgin Records koji im omogucuje daleko bolje studije, producente, promociju i distribuciju. Plod novog ugovora bio je iznimno nadahnuto djelo objavljeno kao dva odvojena albuma istovremeno - "Sons And Fascination" i "Sister Feelings Call" (1981.) gdje su prikazali svu svoju moc da ukrote elektronski minimalizam i ritam pretvore u melodiju. Albumi su iznjedrili samo biserje - od sjajnih new romantics singlova - "Love song" i "Sweat in bullet", do fascinirajućih skladbi "This earth that you walk upon", "Seeing out the angels" (sa gostovanjem Peter Gabriela), "Sons and fascination", "Boys from Brazil" (posveceno brazilskim vozacima Formule 1), "The american", "League of nations", "70 cities as love brings the fall", "Trance as mission", "Wonderful in young life", te odlicnih instrumentala "Theme for great cities" i "Sound in 70 cities".

Svoj kreativni vrhunac dosegnuli su iznimno produhovljenim i sofisticiranim albumom "New Gold Dream '81 '82 '83 '84" (1982.) koji im je donio prvi britanski top-20 single, "Promised you a miracle", s kojim su definitivno obiljezili najsjajniji trenutak tada popularnog trenda new romantics. Osim toga, slijedila su jos tri odlicna singlea - "Glittering prize", "Someone, somewhere in summertime", te naslovni, "New gold dream", kao i kompozicije "Hunter and hunted", "King is white and in the crowd" i "Colours fly and catherine wheel" ostali su zauvijek zabiljezene kao vrhunac njihovog stvarateljskog opusa.

Samo godinu dana poslije, objavljuju jos jedan izniman album - "Sparkle In The Rain" s kojim se udaljuju od termina new romantics i pocinju graditi vlastiti specificni art dance-rock stil. Singleovi "Speed your love" i "Up on the catwalk", te skladbe poput "Book of brilliant things", "C moon cry like a baby", "Street Hassle", "East to easter", "The kick inside of me" i "White hot day" otvorile su novo i jos uvijek kreativno poglavlje sastava u kojem su na debele ritmicke osnove nafilali sijaset sjajnih harmonija, zvukova i vibracija za koje je najzasluzniji producent Steve Lillywhite. Album je dosegnuo milijunski tiraz, a ultimativni hit "Waterfront" dosao je na britanski top-10. Jim Kerr (vokal) tada je izjavio da "Waterfront" i Simple Minds nikada nece postati hit no. 1 zato jer to nije glazba koja bi se dopadala domacicama koje slusaju hitove na radio programima i time je samom sebi skocio u usta i iskopao duboku jamu za ime Simple Minds.

Jos jedini blijesak kreativne inspiracije stigao je 1984. kada su objavili odlican, ali neprimjetan single, "Dancing in the rain", da bi se 1985. potpuno okrenuli ka mainstreamu objavivsi svoj prvi americki no. 1 single, "Don't you", za potrebe tinejdzerskog filma "Breakfast Club". Tada je cijeli svijet saznao za njihovo ime, a skladba je postala ultimativnim obiljezjem dance-rocka i jednim od najvecih hitova osamdesetih. Tu pocinje njihov vrtoglavi uspon, nastupaju na krcatom JFK stadionu u Philadelphiji u sklopu Live Aida 1985., te potpuno mijenjaju svoju kompozitorsku strategiju. Iste jeseni objavljuju svoje prvo veliko posrtanje u mainstream - album "Once Upon A Time" koji unatoc tome sto postaje bestseller zahvaljujuci hitovima "Alive and kicking", "Santicfy yourself", "Ghost dancing" i "All the things she said", pokazuje istovremeno i potpuno odbacivanje svih do tada stvorenih ideala i nacela kojih su se strogo pridrzavali, a sve skladbe s albuma objavljene su i na singleovima kao A i B strane.

Mora se, takodjer, napomenuti jos jedan znacajan faktor njihove karijere - image, kojeg su mijenjali s albuma na album. U pocetku on se svodio na nedefinirani profil post-punka. Kasnije su dosla crna odijela i bijele kosulje zakopcane do grla, zatim obilje make-upa i sjenila za trepavice u doba new romanticsa, pa kratki bolero kaputici i kozne jakne, da bi u fazi albuma "Once Upon A Time" potpuno izgledali kao U2. U svim promijenama, izgleda, redovito je prednjacio vokal Jim Kerr koji je mijenjao frizure, bojio kosu i diktirao ukusan i profinjen styling cijelom bandu.

Svoju koncertnu superiornost potvrdjuju velikom svjetskom turnejom, te 1987. objavljuju dvostruki live album "In The City Of Light" sumnjive produkcije oko koje se tada suskalo da je ustvari vrhunski studijski zapis sa dodanim efektom publike i raznim producentskim idejama sto se nikada nije razjasnilo. 1989. objavljuju album "Street Fighting Years" koji je donio novi zbir velikih hitova - "Belfast child", "This is your land", "Mandela day", "Biko" (obrada skladbe Peter Gabriela), "Kick it in" i "Let it all come down", album postaje novim multimiljunskim artiklom, nizu se stadionski koncerti, a kritika im potpuno okrece ledja jer su potpuno zasli u teritorij na kojem su do tada bili Dire Straits, Foreigner, Chris Rea, A-Ha, Prince i niz slicnih mainstream imena. Sasvim nepotrebno, koncem iste godine objavljuju singl "Sign 'O' time", obradu cuvenog hita Princea, cime su najavili potpuno bezidejnu fazu koja ce ih slijediti u narednom razdoblju.

Iduce desetljece otvaraju vrlo losim i porazavajucim albumom "Real Life" (1991.) koji je ponovno ostvario milijunske tiraze zahvaljujuci staroj slavi, vjernoj publici koje je bilo sve manje, ali i velikim hitom "Let there be love". Single "See the light" uspio se ugurati u britanski top-20, dok se "Stand by love" zaustavio na top-30. No, njihov najveci adut - koncerti i turneja bili su rasprodani (nazalost, koncert u Zagrebu je otkazan) sto im je nakon cetverogodisnje pauze ponovno omogucilo da opet dodju u komercijalni vrh singleom "She's a river" i blijedim albumom "Good New From The Next World" (1995.). Drugi single "Hypnotise" je prosao skoro nezapazeno (tjedan dana na top-20) i nakon toga karijera Simple Minds naglo pada u ambis. Od prvobitnog sastava jedino su ostali vokal Jim Kerr i gitarist Charlie Burchill, a za potrebe dva posljednja albuma redovito su gostovali glazbenici sa strane, tako da sastav prakticki vise nije postojao. Jedinu svijetlu stranu u devedesetima ostvaruju sa slabo zapazenim albumom "Neapolis" (1998.) kada se vratio prvobitni basist Derek Forbes. Album je pokazao da unatoc osjetnom kreativnom posrtanju u mainstream, sastav jos uvijek ima snage da napravi dobar album s kojim su se donekle priblizili kurentim trip-hop i elektronskim obrascima koje su zacinili simpaticnom psihodelijom i laid-back atmosferom. Uz ne pretjerano uspjesne singleove "Glitterball" i "War babies", bilo je evidentno da ovom solidno osmisljenom i finom albumu ipak manjka megahit koji bi ih ponovno vratio u sam vrh. I nakon toga, kada se vec ponovno barem u kriticarskim kuloarima gajila nada da se Simple Minds mozda ponovno vracaju na stare kreativne staze, dolazi jedan sasvim bespotreban album sastavljen od obrada - "Neon Lights" (2001.) gdje su obradjene skladbe Kraftwerka, Patti Smith, Van Morrisona, Echo And The Bunnymen, The Doors, Neil Younga, Bowiea, Ferrya, Lou Reeda... Album je bio potpuni kreativni i komercijalni promasaj kao i naredni studijski "Cry" (2002.) koji se prackao u medijskoj orbiti manje od mjesec dana zahvaljujuci samo naslovnom singleu "Cry", dok su singleovi "Spaceface", "New sunshine morning" i "One step closer" potpuno podbacili. U nizu raskosnih kompilacija koje su nagomilali tijekom godina, 2003. objavljuju peterostruki "Silver Box" koji izmedju ostaloga sadrzi i album "Our Secret Are The Same" koji je trebao biti objavljen 1999. i dugo vremena bio predmetom sudskih tuzbi jer ga EMI nije zelio objaviti.

Posljedni album, "Black & White 050505" (2005.), iznenadio je iznimnom svjezinom i povratkom u staru formu iz ranih osamdesetih uoblicenoj u modernu produkciju, tako da su pokupili vrlo dobre kritike, no ne i nekadasnju komercijalnu slavu. Vrlo dobri singleovi - "Home" i "Stranger", donekle su ponovno afirmirali njihovo ime, a njihov trenutni rejting najbolje ce pokazati nastup u Zagrebu 09. travnja 2006. u dvorani KC Drazen Pertovic.

Ne treba uopce sumnjati da ce Simple Minds odrzati jos jedan spektakularan koncert, a sto se mog skromnog subjektivnog misljenja tice, najradije bih s play liste izostavio sve hitove i singlove s albuma "Once Upon A Time", "Street Fighting Years", "Real Life", "Good News From The Next World", "Neon Lights" i "Cry", a koncert bih sastavio od sjajnih kompozicija s albuma "Empires & Dance", "Sons And Fascination / Sister Feelings Call", "New Gold Dream", "Sparkle In The Rain", "Neapolis" i "Black & White 050505". Za kraj bih, ipak, ostavio neizbjezne hitove koje ce publika sasvim sigurno ocekivati - "Don't you", "Alive and kicking" i "She's a river", a mozda i "See the lights". No, nisam pretjerano uvjeren da ce to tako i izgledati...

Kao predgrupa nastupiti ce obecavajuci austrijski sastav Tyler koji je nedavno objavio debi album "Don't play" koji slijedi brit-pop skolu sastavljenu od utjecaja starog post-punka, alter-popa i novovjekog zvuka temeljenog na zasadima Franz Ferdinanda, Bloc Party, The Bravery i slicnih novijih imena.

Ulaznice se u pretprodaji mogu nabaviti po cijeni od 250 kuna na vise od cetrdeset punktova sirom Hrvatske. Stoga se vrijedi potruditi jer koncert zasigurno nece trajati 60-tak minuta kao u slucaju proslogodisnjeg gostovanja The Prodigy. Prijatno!


Autor:

Vladimir Horvat
Zagreb, Hrvatska
M.Sinjeri@vipnet.hr








Davor Matosevic - videos
Reklamno mjesto 5
Rock Otocec 2010
Reklamno mjesto 6
Web portal Pljuga
Reklamno mjesto 7

Andjelko Jurkas (HR) - Bez rocka trajanja (Knjiga + CD)
Reklamno mjesto 8
Gary Talley (USA) - Guitar Playing for Songwriters
Reklamno mjesto 9

Hosting sponzor:

Barikada - facebook group





© Copyright by Dragutin Matosevic. All rights reserved (2004 -