|
Zdenko Franjic |
Zdenko Franjic |
|
SLUSAJ NAJGLASNIJE
Katalog novih izdanja (maj 2006.)
Neumorni Zdena nevjerojatnom brzinom objavljuje albume gotovo svakodnevno
i prakticki bombardira sa raznolikoscu stilova i razlicitih autora koji gotovo
da nemaju nikakvu zajednicku glazbenu povezanost osim sto im je blisko to
da su svi odreda strasno kreativni i u svojem fahu posve neobicni.
DKK - Pusti me da blanjam (2006, Slusaj
najglasnije - reizdanje)
Po
svojem vec poznatom obicaju, ovaj sasavo-otkaceni dvojac (Sprle - elektronika,
glazba i Klit - vokali) na ovom albumu nanizali su brdo efektnih zezalica
po pitanju glazbe, tekstova i neskrivenih inovativnih ideja po pitanju cijelog
zvuka. Album otvara "Neverbeen" (obrada evergreena "Big in
America") u stilu Residentsa sa krestavim bas vokalom i doslovce pravom
pravcatom "pimplarijom" u svirci gitare. Njihovi namjerni "falsovi"
odlicno su ukalupljeni u cijelu zvucnu humoresku, sto vrlo dobro do izrazaja
dolazi u naslovu "Golgota" sto je u stvari parodija na meksicke,
spanjolske i latno-americke serije sa glazbom marijaca. "Fajrunt"
donosi atmosferu pijane birtije sa primjetnom dozom psihodelicne temperature,
dok se u "Rodjen u Zagrebu", uz pratnju samo distorzirane rhythm'n'blues
gitare i usne harmonike, vokal doslovce razlijeva u Klitovom kreveljenju.
Album sadrzi jos jednu obradu - Zdenkovu "Ponocni vlakovi", dok
je dobar dio materijala vrlo zreo i svjez elektronski indie-pop-rock vrlo
blizak minimalizmu The Fall i Can (skladbe "Recept", "Mojoj
skvo", "Sendi", "Nedodirljivi", "Kopanje nosa",
instrumental "Cirkus", "Crni vitez", "Zagreb Dinamo",
"Ok - organizirani kriminal"), dok je posljednja skladba, "Sljedeci
mjesec", iznenadjujuci elektronski ska.
Vrlo simpaticno izdanje dueta DKK koji se niti najmanje ne trude da budu
nesto drugo sto nisu. Ne znaju pjevati, a niti svirka im nije odmakla dalje
od nekoliko akorda, ali su zato svu svoju namjernu nespretnost iznimno vjesto
oblikovali u vrlo dobro alternativno glazbeno ozracje puno humora, cinizma
i zafrkancije.
NEVEN DUZDEVIC - Plaza prema nebu
(2006, Slusaj najglasnije)
Buduci
da kao i na mnogo izdanja Slusaj najglasnije nema gotovo nikakvih podataka
o periodu nastanka ovog albuma, moze se samo nagadjati vrijeme i mjesto realizacije
ovog satiricnog zabavnog pop albuma otkacenog Neven Duzdevica. Sjecam se da
sam za doticnog freaka nesto negdje nacuo, ali gdje i u kojem kontekstu -
nemam pojma, pa me stoga album doslovce iznenadio jer sam mislio da se radi
o hip-hopu ili mozda cak o alternativnom rocku.
No, Neven je pravi pravcati hrvatski unikat buduci da stvara glazbu koja
gotovo nicemu s domace estrade nije slicna. Njegov osnovni instrumentarij
su kompjutor, programi, samplovi, te klasicni rock instrumenti gitara i klavijature.
Pretpostavljam da je masu predocenih zvukova nastalo kao plod kibernetike
(prije svega ritmovi, basovi i samplovi), no unatoc tome, sve zajedno djeluje
vrlo otmjeno i s odredjenom dozom sminkerskog ugodjaja.
U glazbenom pogledu, ovdje je rijec o specificnoj i originalnoj mjesavini
pop, latino i zabavne glazbe (dalmatinsko-mediteranskog ugodjaja) s povremenim
izletima u sofisticirani blues, funky, tango, dance-pop, trip-hop i reggae
uz leprsavu "laid-back" pozadinu i otkacene tekstove pune vedrih
sala i humoreski o svakodnevnim temama (grafiti, ljubav, razgovori na sanku,
individualne preokupacije, lokalpatriotizam...). Njegov vokal je vedar, nonsalantan
i barsunasto obojen, te nadasve pristupacan i zabavan, a svih 10 skladbi bez
problema moze postati punokrvnim hitovima domace pop scene u rasponu od The
Bastardza i Jinxa preko Natalie Dizdar, Sandija i Alke Vujice, sve do Colica,
Severine, Vatrogasaca i Novih fosila. I veliko je cudo da ga jos nisu otkrili
lovci na talente - Vinko, Skoro i Djordje. Mozda je osnovni razlog i taj sto
Neven ima podosta godina i barem je dva puta stariji od Lee Dekleve, Suzane
Horvat i slicnih mladih izvodjaca domaceg popa.
GORIBOR - Live (2006, Slusaj najglasnije)
Ovo je vrlo los snimak ovog odlicnog sastava iz Bora zabiljezenog u decembru
2003., izgleda na necijem diktafonu ili obicnom kazetofonu. Premda je zapis
uzasno los, ipak se naziru sve vrline Goribora kao sjajnog koncertnog sastava
koji prije svega preferira svirku vrlo blisku gitaristickom kraut-rocku s
dugotrajnim minimalistickim solo-dionicama i posve jednostavnim tekstovima
koji su sastavljeni od svega nekoliko kratkih stihova koji se urnebesno ponavljaju
kako bi se naglasila potpuna sloboda improvizacija. Jedine skladbe koje imaju
nesto dulje tekstove su "Glupo", "Mislim" i "Cestice".
Da nije ovako loseg zapisa, moglo bi se ponesto saznati i detaljnije sto se
tice same lirike, a za atmosferu su se pobrinuli mnogi njihovi obozavatelji
kojih je po slobodnoj procjeni bilo nekoliko stotina sudeci po glasnim ovacijama.
"Live" sadrzi 8 kompozicija u trajanju od nekih sat vremena i docarava
odlicnu formu sjajnog sastava kojeg bi rado pozeljeli vidjeti i na hrvatskim
pozornicama.
LOU PROFA & COBALT - Prava dama
(2006, Slusaj najglasnije)
Jedan
od nekadasnjih sastava - projekata Lou Profe, trio Cobalt, dolazi iz Popovace,
a na ovome kracem EP-iju sa 5 kompozicija predstavljaju se u cistom rock izdanju.
Za bas i gitare zaduzen je Damir Rickovic, Mario Pribolsan za bubnjeve i tehnicki
dio realizacije (ton majstor i autor omota), dok je Profa u ovoj postavi iskljucivo
u funkciji pjevaca i tekstopisca. Svirka je odlicna i sve pjesme su vrlo sirokog
zanrovskog raspona, od klasicnog rocka (skladbe "Prava dama" i "Linda
Lou"), preko finog plesnog funk-soul rocka ("To je samo fol"),
do teskog i valjajuceg rhythm'n'bluesa ("Moslavacka bluzina") i
zavrsne lagane akusticne balade ("Ljubav poput duge"). Profin vokal
je kao i uvjek u izuzetno dobroj formi, tekstovi su orijentirani na uobicajene
rock svjetonazore na relaciji muskarac-zena, a produkcija i snimka odlicni.
MIODRAZI - Krakatau (2006, Slusaj
najglasnije)
Na
ovome vrlo kratkom albumu u trajanju od svega 25 minuta nalazi se 9 vrsnih
rock komada koji svoje odredjene temeljne smjernice pronalaze u ostavstini
americkog indie-noise rocka (The Jesus Lizard), suvremenog grunge nasljedja
(Queens Of The Stone Age), a moze se primjetiti i odredjena slicnost sa onime
sto danas rade i Trobezove Krusne Peci - Viva Glorio. Svirka je koncizna i
strogo disciplinirana, isprepletena bogatom ritmikom (bubnjar je odlican)
na sto je nadovezana vrlo slojevita instrumentalizacija elektricne distorzirane
gitare i vrlo melodicnog basa. Vokal je veoma kontroliran, cist i razgovjetan,
tekstovi su na hrvatskom jeziku i nema niti najmanjih zamjerki na njihovoj
tecnoj lirici koja je s vremena na vrijeme sofisticirana i oslobodjena vulgarnosti
i banalizacije. Aranzmanski je sve poslozeno u pravom art-rock okruzenju gdje
je svaki ton i svaka dionica kompozicije vjerojatno mnogo puta analizirana,
tako da sve skupa zvuci kao niz stvari koje su na svojem mjestu. Sve skladbe
izuzev uvodne "King Kong" sadrze samo jednu rijec u imenu - "Stanka",
"Oci", "Znam", "Septicka", "Staklo",
"Kosti", "Misli"... Od cijelokupnog materijala izdvaja
se odlican artisticki instrumental "Krakatau" gdje Miodrazi pokazuju
veliku sklonost da ukrote vlastite eksperimente i oblikuju ih u iznimno kreativnu
i nadahnutu kompoziciju koja docarava erupciju vulkana. Miodrazi dolaze iz
Buja (Istra), a do sada su se vec nekoliko puta pojavljivali na cuvenim kompilacijama
"Bombardiranje New Yorka". Po slobodnoj procjeni i prema ponudjenom
materijalu, sastav je vjerojatno odlican na koncertima i ako ih imate negdje
u blizini, svakako ih nemojte propustiti.
T.R.A.G. - Sve u Ivi (2006, Slusaj
najglasnije - reizdanje)
Iza
ove kratice nalazi se naziv ovog poduljeg imenovanog projekta kao Trans Receptivno
Anti Grintalo o kojem po obicaju na omotu nema nikakvih podataka. Album "Sve
u Ivi" realiziran je prvi puta u rujnu 2001. i prosao je potpuno nezapazeno,
pa ga je Zdena odlucio ponovno objaviti. Ovdje se radi o neobicnoj instrumentalnoj
elektronskoj glazbi koja uz plesne ritmove donosi i obilje eksperimentalne
i avangardne glazbe, te je na omotu opisana kroz tekst Aloisa Irlmaiera (1894-1959)
koji govori o apokaliptickom vidjenju Zemlje nakon atomske katastrofe. Sama
glazba donosi mnostvo razlicitih utjecaja (od Mouse On Mars do Aphex Twin,
dubova i trip-hopa), a album je aranziran kroz 7 posve neobicnih kompozicija
koje nose sasvim neobicne naslove - "PZNJ!", "No P in Iva",
"No Z in Iva", "No Ni in Iva", "...2002", "Ima
l' igdi ista?"... od kojih ova posljednja traje 16 minuta i sastavljena
je od 8 stavaka (preludij, serpentuum mobile, future possible new theme, intermezzo
1 - anywhere, koti va nebaah osce vaneh tlah, Maryanne Maryanne, Intermezzo
2 - anything i Gagarin). Kao specijalni gosti navode se Jim Morrison, Janis
Joplin, Francois Truffaut i Frank Zappa, vjerojatno kao inspiracija za sve
neobicne lucidnosti kojima album obiluje. Prije svega, osnova glazbene potke
je repetativni elektronski minimalizam sa dobro poznatim bojama klavijatura
kakve su nekada rabili stari electro-pop majstori poput izvodjaca kao sto
su Kraftwerk, Suicide, Yello, Depeche Mode, Yazoo, D.A.F., Soft Cell... no
glazba T.R.A.G.-a sa navedenima nema nikakve zajednicke crte. Najefektniji
dio albuma je spomenuta "Ima l' igdi ista?" koja je sastavljena
od plesnih djelova po najsuvremenijoj metodi, ali i od posve neobicnih avangardnih
minimalistickih ambijenata u kojima se pojavljuju razliciti samplovi uz dugotrajnu
linearnu bas melodiju koja nestaje u neobicno obojenom zvukovlju. Posljednja
skladba na albumu nije imenovana (zasto?), ali se radi o sampliranoj skladbi
UB40 "Food for thought" sa njihovog debija "Signing Off".
"Sve u Ivi" je jedan odlican i nadasve neobican elektronski album
koji je sasvim nezasluzeno promakao publici i glazbenoj kritici, pa tko zna...
mozda vrijeme za T.R.A.G. jos nije proslo.