DESERT BLUES
Povodom koncerta grupe Desert Blues dajemo kratku storiju o Tuarezima

Desert Blues je sastav koji se okupio 1995. godine, kada je objavljen i antologijski album Desert Blues 1 / Ambiances du Sahara. Tri su velika africka izvodjaca na jednom albumu predstavili svoje kulturolosko i etnicko okruzenje: gitarist Afel Bocoum i njegov sastav (dugogodisnji suradnik Ali Farka Tourea ), zenski sastav Tartit (predstavnice stare kulture i tradicije Tuarega) i Habib Koité (novi ambasador glazbe iz Malija) sa sastavom. Oni zajedno cine Desert Blues.

Tuareg je naziv koji se koristi za pripadnike srodnih berberskih plemena i naroda koji zive u Zapadnoj i Sjevernoj Africi. Tuarezi su skoro 3000 godina, koristeci pripitomljavanje deva, izgradili nomadsko drustvo na temelju trans-saharske trgovine izmedju sjevernoafricke obale i gradova na juznim rubovima Sahare. Krajem 19. i 20. vijeka pruzali su zestok, ali ne bas i previse uspjesan otpor francuskim kolonizatorima koji su ukinuli njihovu plemensku organizaciju i bitno utjecali na njihov dotadasnji nacin zivota. Teritorija Tuarega je poslije podijeljena izmedju novonastalih nezavisnih drzava - Nigera, Malija, Alzira, Burkine Faso i Libije. 1990-tih je to dovelo do krvavih oruzanih sukoba izmedju boraca za autonomiju Tuarega s jedne, te nigerskih i malijskih trupa s druge strane. Tada su Tuarezi dozivjeli strasan progon koji je rezultirao genocidom nekoliko tisuca Tuarega u Nigeru (1990.) i Maliju (1990. - 1994.), te masovnim progonima i rijekama izbjeglica u Alzir i Mauritaniju, od kojih su mnogi umrli od epidemija, izglednjelosti i hladnoce. Sukobi su, koliko-toliko, smireni davanjem automonije, iako su 2004. godine opet zabiljezeni u Nigeru.

Po vjeri su sunitski muslimani, ali im na religiju dosta utjece i drevna pred-islamska tradicija, tako da se strogo ne pridrzavaju svih pravila iz Kurana kao stanovnici nekih drugih africkih zemalja. Predstavljaju jedan od rijetkih muslimanskih naroda gdje muskarci umjesto zena pokrivaju lice.

Tuarege cesto zovu "Plavim narodom", jer vole nositi plavu odjecu.

Broj Tuarega je prilicno tesko ustanoviti - spominju se brojke od oko 100.000 do 3 miliona - ne samo zbog nomadskog nacina zivota, nego i velikih razlika medju pojedinacnim plemenima. Mnogi Tuarezi se razlikuju po rasnim znacajkama, te im je temelj zajednicke nacionalne svijesti u jeziku.

Grob kraljice Tin-Hinan

Tamahak

Govore jednom varijantom berberskog jezika - tamahak - i koriste pismo izvedeno iz starolibijskoga. Zanimljivost tog pisma je u tome sto se pravac pisanja moze birati potpuno slobodno i moze se mijenjati unutar jednog pisanog bloka. Takodjer, i u pismu se vidi znatno drugaciji polozaj zena, jer zene znaju citati i pisati, te mogu koristiti i svoje vlastito pismo, tzv. Tinifagh.

U danasnje vrijeme kada se o statusu i slobodi zena govori vise nego ikada, zanimljivo je naglasiti da po tradiciji, Tuarezi cine jedno matrijarhalno drustvo u kojem zena predstavlja stup drustva i obitelji. Tako kaze i poslovica: "Zene su hlace od muza!", sto znaci, "Muskarac je bez zene nista - gol je!"

Tuarezi vjeruju da su svi potekli od iste majke, Tin-Hinan. Njezin grob je u Abalessi i dan danas je mjesto hodocasca. Prica govori da je Tin-Hinan dosla sa suputnicom Takamat, i tada su dvije zene srele Tuarege u Ahaggaru, te su je postavili za kraljicu. Arheolozi su u danasnje vrijeme ekshumirali njezino tijelo, a iako su ljudi znali gdje je grob bio, nitko nije probao ukrasti zlato.

I na kraju, evo nekih izlozaka iz Loganovog muzeja antropologije na Beloit Sveucilistu u SAD-u.

Ukrasena kosara Tuareg, rano 20. st. Tamentit, Alzir, Afrika nadjena 1926.

Sedlo (koza) Tuareg, 20. st. Hoggar regija, Sahara, Sjeverna Afrika

Torbica (koza) Tuareg, rano 20. st. Hoggarregija, Sahara, Sjeverna Afrika pronadjena 1926.

Vezani link: Desert Blues - Najava koncerta