|
| VIKI GLOVACKI
Dobro mi dosel prijatel |
Izlozba u Muzeju grada Zagreba
30. svibnja 2006. - 03. rujna 2006.
Dobro mi dosel prijatel
Viki Glovacki
Izlozba "Dobro mi dosel prijatel / Viki Glovacki",
otvorena 30. svibnja 2006. godine, prikazuje zagrebacku estradnu scenu od ranih
1950-tih do sredine 1970-tih godina kroz zivot i djelovanje jednog od najvecih
hrvatskih zabavljaca i komicara druge polovice 20. stoljeca, Vikija Glovackog.
Svojom osobnoscu, Viki Glovacki (Rijeka, 1919. - Zagreb, 1976.), obiljezio je,
ali i kreirao, znatan dio estradnog i kulturnog zivota Zagreba i Hrvatske. Izlozbu
je Muzej grada Zagreba priredio u povodu 30. obljetnice njegove smrti. Izlozba
ce biti otvorena cijelo ljeto. To je ujedno i prva izlozba iz ciklusa "Zagrebacke
pjevacke legende", koji je pokrenuo Muzej grada Zagreba.
Zamisljena i realizirana kao interaktivno, multimedijalno uprizorenje
scenskog vremeplova, s brojnim projekcijama, instalacijama, Vikipedijom i suvremenim
muzeografskim rjesenjima, izlozba uvodi posjetitelja u atmosferu Zagreba sredine
20. stoljeca i vodi ga pozornicama na kojima je nastupao Viki Glovacki: od Dvorane
sv. Franje na Sv. Duhu, ilickog Varietéa, Studentskog centra i Festivala
zabavnih melodija Zagreb 63 do stadiona na Salati i Zagrebackih ljetnih veceri.
Cuje se "kak zvoni domaca rec" kad stihove pise Glovacki (rijetki
znaju da je Glovacki napisao stihove najpopularnije kajkavske popevke "Dobro
mi dosel prijatel") i vidi odusevljenje nasih iseljenika kad ih zabavlja
"veseljak iz stare domovine". Humorni biografski film s pjevanjem,
"Moj djed Viki Glovacki", prica je o njegovu zivotu iz perspektive
unuka, koji ga nije imao prilike upoznati, ali je cesto slusao kazivanja o djedu.
Viki Glovacki bio je glavna zvijezda Varietéa 50-tih
i 60-tih godina. Bilo je to vrijeme varijetejstine ili vikizma, a Artisticka
pozornica Varieté bila je tada najposjecenija scenska ustanova u Zagrebu.
"Zagrepcani su svake veceri punili dvoranu zahvaljujuci njegovu nenatkriljivome
duhu. Narod se gusio od smijeha, a Vikijevi vrcavi biseri su se uvelike prepricavali.
Od njega nije bilo vecega komicara medju Hrvatima i neprocjenjiva je steta sto
ga redatelji nisu vise koristili u filmu i na televiziji" - zapisat ce
Pero Zlatar. Sto je sve Viki napisao, izveo i rezirao u Varietéu, nemoguce
je nabrojiti - stotine skeceva i parodija, brojne zabavno-muzicke revije ("Zivila
matura", "Krenimo svi na put", "Globus plese i pjeva",
...) i brojne sentimentalne napjeve o Zagrebu ("Stari kandelaber",
"Maksimirska klupa", …). "Viki je bio potreba, nasa televizija,
nas pucki teatar, nepresusni izvor smijeha" - sjeca se Nela Erzisnik.
Godine 1957. Viki Glovacki je pokrenuo nedjeljne matineje Prvoga
pljeska u Varietéu - natjecanja mladih, nepoznatih pjevaca. Odmah mu
se kao voditelj pridruzio Braco Reiss. Prvi pljesak imao je osobitu ulogu u
povijesti hrvatske zabavne glazbe, a legendarni par zasluzan je za pocetak karijere
vecine nasih buducih pjevackih zvijezda. U vrijeme kad je na programu nasih
radio-postaja Ivo
Robic pjevao gotovo sve slagere i ostale pomodne novitete (tu su jos Zvonimir
Krkljus, Rajka
Vali i Bruno
Petrali), nikla je cijela jedna generacija pjevaca, koji su meteorskom brzinom
osvojili slusateljstvo.
Prvi pljesak lansirao je uistinu vrhunske talente, kasnije
legende hrvatske zabavne glazbe, kao sto su Zdenka
Vuckovic, Toni Kljakovic, Jasna Benedek (hrvatska Doris Day), Ivica
Serfezi, Marko Novosel, Zvonko Spisic, Karlo
Metikos, Tereza Kesovija, Visnja Korbar, Ana Stefok, Elvira Voca, Zdenka
Kovacicek (tada clanica Dua "Hani"), Toni Leskovar, Vjekoslav Jutt,
Hamo Hajdarhodzic (buduci pjevac "Dubrovackih trubadura"), Trio
"Ti-Vi-Di", Kvartet
"4M", Kvartet "Melos" i drugi. Koliko je bilo znacenje
Prvoga pljeska pokazuje i cinjenica da su prvi pobjednici Pljeska 1957. godine,
Zdenka Vuckovic u zenskoj i Toni Kljakovic u muskoj konkurenciji, osvojili na
prvom Opatijskom festivalu zabavne glazbe 1958. prve nagrade: petnaestgodisnja
Zdenka Vuckovic u duetu s Ivom Robicem i pjesmom "Tata, kupi mi auto",
a Toni Kljakovic pjesmom "Sretna luka". Zdenka Vuckovic je zablistala
i pjesmom "Kucica u cvijecu".
S pozornice Varietéa prvi se put u Zagrebu zacuo zvuk
elektricne gitare i "zaprasio" rock. (Karlo Metikos morao se sam pratiti
jer orkestar nije bio pripravan na te pomodne ludorije!) Pocetkom sezdesetih
plesnjaci su bili cvrsto u rukama plesnih orkestara staroga kova, ali vec 1961.
situacija se drasticno mijenja. VIS-ovi nakon Varietéa osvajaju i zagrebacke
plesnjake! "Za nasu generaciju Varieté je bio hram kulture i zabave,
matineje su bile zivi urnebes, pa cak i redoviti mjesecni programi bili su "in",
posto smo mi, a zatim i mnogi drugi sastavi svojim sudjelovanjem obogatili te
predstave. Gospoda Viki Glovacki i Braco Reiss su imali pravi nos za tako nesto!"
- sjeca se glazbenik Srecko Zubak.
Zbog svih tih zasluga neumornog estradnog organizatora i "lovca
na talente" prva izlozba ciklusa Zagrebacke pjevacke legende posvecena
je upravo Vikiju Glovackom (2007. godine uslijedit ce izlozba Mr. Morgen - Ivo
Robic).
Viki Glovacki debitirao je na Festivalu zabavnih melodija Zagreb
63. Festival je nagradjen europskom nagradom Oscar Mondial kao "najbolja
glazbena manifestacija na polju lake muzike" te godine. Vikijeva antologijska
izvedba "Zadnjeg fijakera" (Stjepan Mihaljinec - Drago Britvic / Pero
Zlatar) i nakon 40 godina nalazi svoje mjesto u programima radio-postaja. Upravo
zahvaljujuci interpretaciji Vikija Glovackog, u koju je unio svu svoju ljubav
prema Zagrebu, na festivalu Zagreb 69 "Fijaker" je dobio nagradu Turistickog
saveza Zagreba za "najslikovitije opisanu atmosferu starog Zagreba i Zagreba
naseg vremena u proteklih 14 zagrebackih festivala". Pero Zlatar, idejni
zacetnik Fijakera, zapisat ce: "S vremenom, blistava Mihaljinceva glazba
"Zadnji fijaker" je vinula na visoko i prestizno kultno mjesto na
kome je danas. Dakako, svjesni smo i istine da, povrh glazbe, nije bilo Vikijeva
hrapavoga glasa, to ni iz bliza ne bi bilo - to!" Godine 2003. glasovanjem
radijskih slusatelja, koje je organizirao Klub Zagrepcana, ova je pjesma, u
konkurenciji pjesama o Zagrebu, proglasena pjesmom stoljeca.
Viki Glovacki redovito se pojavljuje i na Festivalu kajkavske
popevke u Krapini kao autor stihova skladbi, od kojih i danas posebno mjesto
zauzimaju "Dobro mi dosel prijatel" i "Tancaj, tancaj",
koje je uglazbio Vilibald Caklec.
Bio je nenadmasan voditelj brojnih zabavnih priredbi i koncerata,
od kojih svakako valja istaci glazbenu manifestaciju Zagorske veceri u Mariji
Bistrici (1971 - 1973.), na kojoj su nastupale sve ondasnje pjevacke zvijezde.
Osobito su ga voljeli nasi iseljenici u Kanadi i Sjedinjenim Americkim Drzavama,
koje je uvijek znao ganuti pjesmom i grumenom zemlje iz stare domovine. Bio
je zaljubljenik u Zagreb i veliki domoljub.
"Scenska umjetnost je efemerna - kako je svome pismu Vikiju
Glovackom 1967. napisao jedan od najvecih glumaca hrvatskoga glumista izmedju
dva rata, Viktor Bek - "i glumca se jos za zivota zaboravlja." Pa,
ako je u svijetu zalosnih nasih prilika Glovacki bio zapostavljen (zbog djelovanja
u Prosvjetnickoj bojni 1945. osudjen na visegodisnje uznistvo u KPD Stara Gradiska,
te do kraja zivota pod presutnom zabranom nastupanja na filmu i televiziji),
sada mu njegov voljeni Zagreb uzvraca multimedijalnim comebackom u Muzeju grada
Zagreba.
Provedeno je znanstveno istrazivanje brojnih privatnih i institucionalnih
izvora - arhiva, knjiznica, muzeja, radija, televizije i kinoteke, i razlicitog
bastinskog gradiva - povijesne periodike, dokumenata, fotografija, plakata,
rijetkih audio i filmskih zapisa itd. Unutar opseznog kataloga, iz pera vise
autora (Vesna Leiner, Pero Zlatar, Stjepan Mihaljinec, Maja Sojat-Bikic, Boris
Masic), koji je likovno oblikovao Miljenko Gregl, Muzej grada Zagreba objavio
je i nosac zvuka s antologijskim "Zadnjim fijakerom" te, po prvi puta,
digitalno obradenim arhivskim snimkama sentimentalnih napjeva o Zagrebu ("Stari
kandelaber" i "Maksimirska klupa") i parodijama popularnih slagera
50-tih i 60-tih godina ("Reci zakaj si presla ti", "Ta tvoja
ruka mala", "Pulover", "Andrija i Dilajla"), kojima
je Glovacki odusevljavao publiku. I kako Glovacki u svojoj poznatoj parodiji
na talijanski slager "Il Pullover" (Franco Migliacci - Gianni Meccia)
iz 1961. god. pjeva:
Taj pulover, to nek saki zna
Celi zivot kaj ga nosim ja
U muzeju ipak svrsil bu
tako se i dogodilo.
Ovaj CD posebno je iznenadjenje za Zagrepcane i sve koji vole
Zagreb, jer donosi rijetke sacuvane snimke Vikija Glovackog, iznudjuje sentimente
i mozda pokoju suzu, ali i slatko nasmijava "neodoljivo sarmantnim poderanim
glasom" koji parodira popularne slagere. Vikijeva kajkavstina rijetko se
danas moze cuti.
Autorice izlozbe su Vesna Leiner i mr. sc. Maja Sojat-Bikic,
koja je ujedno i autorica multimedijskog dijela izlozbe. Kustos izlozbe je Boris
Masic, a likovni oblikovatelji - scenograf Ante Serdar i ak. slikar Miljenko
Gregl. Uz autorski tim u projektu su sudjelovali i brojni strucni suradnici,
kao i osobe iz javnog, kulturnog i vjerskog zivota grada Zagreba. Realizaciju
izlozbe omogucio je Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba.
Autor priloga:
mr. sc. Maja Sojat-Bikic
Muzej grada Zagreba, Opaticka ulica br. 20 (na Gornjem gradu), Zagreb, Hrvatska
e-mail: muzej-grada-zagreba@mgz.htnet.hr
web site: http://www.mdc.hr/mgz/
|
