Gibonni
"unca fibre"
(vodic za brodolomce i andjele cuvare )
(Dallas Records, 2006.)

Kada je prije cetiri i pol godine objavljen posljednji Gibonnijev album 'Mirakul' svi su, potaknuti izvrsnim prethodnikom 'Judi, zviri i bestimje', ocekivali jos jedno veliko izdanje, ali dobili su puno vise od toga - maestralno remek djelo. Vise od 80.000 ljudi je kupovinom albuma 'unca force' potvrdilo Gibonnijevo 'glazbeno cudo', kritika je redala pohvale, a kolege sa scene odavali priznanje. Niska hitova, od himnicne 'Oprosti', preko antologijskog 'Libra', do naslovnog 'Mirakula' ili jednako uspjesnih tema 'Ne odustajem' i 'Svi moji punti kad se zbroje', jedan za drugim osvajali su publiku i vrhove top lista. Sa 'Mirakulom' Gibonni je uspio u ostvarenju svojeg sna o stvaranju albuma koji je izvire iz lokalne glazbene tradicije, ali je istovremeno ravnopravan sa svjetskom glazbenom produkcijom i trendovima. Ekipa internacionalnih glazbenika suradjivala je sa najboljim domacim sviracima, pretvarajuci Gibonnijeve izvanserijske teme u rasne pjesme i hitove. 'Mirakul' je nepovratno izmijenio domacu scenu, postavivsi svima, ali i samom Gibonniju prije svega, nove, visoke glazbene standarde, koje do danas nitko na domacoj sceni nije dosegao. Kazemo do danas, jer se nakon visegodisnjeg cekanja novog albuma, koji se nestrpljivo iscekivao kao rijetko koje domace izdanje do danas, visoko postavljena letvica, izlaskom novog albuma 'unca fibre', ponovo dize...

Cekanje se isplatilo! 'unca fibre' donosi preko 70 minuta nove Gibonnijeve glazbe. Radi se o bogatoj i raznovrsnoj glazbenoj cjelini, ispunjenoj raskosnim aranzmanima, svirackim bravurama virtuoza svjetskog glasa i nikad jacim Gibinim tekstovima. Svaka je pjesma svijet za sebe, vjesto, majstorski uklopljena u zaokruzenu glazbenu pricu albuma, koji je najcjelovitije i najbolje Gibonnijevo izdanje do sada. U svojoj umjetnickoj perfekciji, Gibonni je otisao toliko daleko da cak tri pjesme na albumu dolaze u po dvije razlicite verzije, koje doista i zvuce potpuno razlicito, od aranzmana do same atmosfere u njima, potvrdjujuci i time da je jedan od najjacih kantautora koje su ovi prostori do danas iznjedrili. Gibonni je nadahnut svakodnevnim pricama svakog od nas, dilemama, ljubavlju i ljubavnim problemima, egzistencijom i vjecno nepredvidljivom ljudskom cudi. I ovoga puta u Gibonnijevom autorstvu prepoznaje se uvijek prisutni mediteranski duh, koji prije svega crpi iz svoje Dalmacije, ali po glazbenom habitusu komunicira podjednako sa univerzalnim mediteranskim ambijentom koji se u pojedinim pjesmama osjeca kroz zvukove i harmonije juga Italije, iz Spanjolske ili Portugala, pa cak i elemente bosanskog sevdaha.

Od prve note i prvog takta, uvodne 'Andjeo u tebi' jasno je da je Gibonni jos jednom podigao standarde domace glazbene produkcije ili, jos bolje, ponovo stvorio album kojeg bi bez razmisljanja rado posvojila bilo koja svjetska pop zvijezda. U dramaticnoj prici o drami zene koja nosi dijete covjeka iz veze u kojoj nema ljubavi, Gibonni je ugostio covjeka koji najuvjerljivije zivi i pjeva blues na ovim prostorima - Gorana Barea. Senzacionalna americka pjevacica Maya Azucena, koju ugledni NY Post usporedjuje sa divama poput Roberte Flack ili Chake Khan, glas je koji donosi snagu i nadu.

'Vrime da se pomirim sa svitom', tvrdi Gibo, pjesma je koja ponajbolje opisuje njega samog. U 'elektricnoj' verziji ispreplicu se gitare australskog majstora Tommyja Emmanuela i stalnog suradnika Vlatka Stefanovskog, dok intimna, 'akusticna' donosi punu dozu Emmanuelovih vjestih prstiju, uz skladno nadopunjavanje violine Marka Ramljaka. Bez sumnje, ovo je jedan od hitova na albumu, koji je najsira publika vec pozdravila, a bezrezervno podrzale u svom eteru, sve domace radio postaje.

Oni koji Gibonnijevu 'Temperu' drze njegovom najboljom pjesmom, nakon slusanja pjesme 'Kad sam nasamo s njom', naci ce se u slatkoj dilemi, jer intimna atmosfera koju donosi ova pjesma sto govori o odnosu muskaraca i zene kada ljubav prestaje ili nestaje, mnoge ce posjetiti upravo na taj Gibonnijev evergreen. Klavir vodeceg domaceg jazz pijaniste, Matije Dedica, ponovo je prica za sebe i ponovo nas ostavlja bez daha te nenametljivo iz sekunde u sekundu ovu pjesmu iz popa uvodi u jazzy vode.

Novu posvetu rodnom Splitu, puno vedriju, od one ispjevane u pjesmi 'Posoljeni zrak i razlivena tinta', sa albuma 'Judi zviri i bestimje' Gibo je isporucio u temi 'Zavezanih ociju (evo me doma)'. Uz jaku podrsku Mladena Badovinca iz T.B.F.-a, nadahnute gudacke aranzmane koji su lajt-motiv teme (mnogi ce se sjetiti Sir Georgea Martina i Beatlesa) nije se tesko identificirati sa ovom lokalnom vinjetom, kojoj boju daju Gibonnijevi autobiografski stihovi, kao i odavanje pocasti splitskim legendama Miljenku Smoji i Tomi Bebicu, koji su u ovoj pjesmi konacno i zasluzeno dobili svoje ulice, koje se logicno naslanjaju jedna na drugu (Smoje je u medjuvremenu doista i dobio ulicu u Splitu, dok Bebicu ta cast jos nije ukazana).

Na 'Unci fibre', Gibonni se, kako i sam priznaje, u tekstovima dohvatio problema ljudi svoje generacije. Ljudi koji se zaljubljuju, imaju djecu, rastaju, krecu ispocetka. Bez konkurencije, najsnaznija u jakoj konkurenciji, jest pjesma 'Sta ce meni moja dica rec', sa stihovima koji se poput ostrog noza zabadaju u srce. 'Sta bi andjeli s nama ljudima', stih je koji poput dubinskog skenra u par slova opisuju traume razvoda. I ona je u dvije verzije, od kojih ona nazvana 'comfort' donosi 'full opremljen' aranzman producenta Nikse Bratosa, sa ekskluzivnim glazbenim dodatcima Stefanovskog, bubnjara Manu Katchea, basiste Tony Levina i usnom harmonikom Nevena Mijaca. Dok akusticna 'Pepperovska' verzija uspjesno prebacuje pricu na rock teren, i bez problema poentira sa produkcijom novovalnog veterana Ivice Covica - Pipe.

'Hodaj' i 'Mi svjetlimo', jake su himne, jedna vise na pop, a druga rock terenu, koje ce koncertna publika vrlo brzo posvojiti i rado pjevati na nadolazecim nastupima. Posebna poslastica zasigurno je all star postava u ovoj drugoj ('Mi svjetlimo'), u kojoj su se, izmedju ostalih, nasli Tony Levin, Vlatko Stefanovski, gitarista iz Urbanovog benda Tonci Radic i, konacno, Oliver Dragojevic na orguljama.

Drugi dio albuma ili neku buducu B-stranu LP-a , snazno otvara tradicional 'Tija bi te zaboravit'. U stihovima 'Bog neka ti prosti grijehe, sto si mene varala' i filigranski preciznom, ali na prvu prepoznatljivom dodiru maestra Gorana Bregovica, koji je izvornu melodiju nadogradio novom temom, lezi tajna pjesme, koja bi se lako mogla prometnuti u kljucnu na albumu. Diskretna, ali vrlo efektna igra sa klasicnim mediteranskim instrumentima - mandolinom i harmonikom, docarava nam sto se dogadja kada suradjuju dva velika umjetnika. Vec nakon nje, dakle, na samoj polovici album, jasno je da je pred nama jos jedno veliko izdanje, koje rese jaki glazbeni standardi i sa kojeg cemo u popis Gibonnijevih evergreena upisati jos nekoliko tema.

'Sebi dovoljna' vec je svojim 'emancipiranim' tekstom nasla put do najsire publike, kojoj se onako njezno uvukla pod kozu, izmedju ostalog i zahvaljujuci nebeskom soprano saxu Drazena Bogdanovica. Kroz remiks verziju Coca Mosquita, pjesma je obucena u novo odijelo, skrojeno opet po mjeri cijelokupne bogate glazbene slike albuma 'unca fibre'.

'Oslobodi me' jos je jedna o taocima ljubavi, kojoj boju daje truba Josipa Graha i nenadmasne gitare Vlatka Stefanovskog, koji se za ovu prigodu uz elektricnu i akusticnu, dohvatio i flamenco solo gitare.

Konacno, posljednja, bezimena ('the end') pjesma, na neki je nacin posveta Gibonnijevim glazbenim herojima, legendarnoj skupini Led Zeppelin, iza koje se mozda krije tajni put, ka nekim buducim Gibonnijevim glazbenim projektima.

'unca fibre' definitivno nije album koji se slusa na dah, kao uostalom niti nijedan Gibonnijev album do sada, ali je sasvim sigurno album koji oduzima dah. Golema kolicina emocija, ljudskih sudbina, suza, smijeha, straha, bola i nade, pretocenih prije svega u stihove koji i bez glazbene podloge predstavljaju najjacu liriku na ovim prostorima u posljednjih petnaestak, a mozda i vise godina i definitivno zasluzuju ukoricavanje, sa odabranim temama iz Gibonnijeve ionako snazne pjesmarice, ovoga puta glavni je ili najjaci adut kojim Gibo nagradjuje cekanje vjerne publike i potvrduje svoju poziciju na vrhu. Dodamo li tome svjetski kompetentnu glazbenu selekciju, u kojoj je tesko izdvojiti najboljeg od najboljih, kao u nekoj 'all star' ekipi, koja je kroz vjeste aranzmane prodisala i prozivjela svaki stih i svaku notu na 'unci fibre' albumu je tesko naci zamjerke. I ovoga puta Gibonni je uspio u onom najvaznijem - stvorio je mainstream album, zadrzavajuci i dalje visoke standarde koje je sam postavio, te je time ponovo opravdao povjerenje svoje publike i stovatelja.

GIBONNI - UNCA FIBRE
Dallas Records 2006.

1. ANDJEO U TEBU ft. GORAN BARE I MAJA AZUCENA
2. VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM /electric/
3. KAD SAM NASAMO SA NJOM
4. ZAVEZANIH OCIJU (evo me doma) ft. Mladen Badovinac (T.B.F.)
5. STA CE MENI MOJA DICA REC /comfort verzija/
6. HODAJ
7. MI SVIJETLIMO
8. TIJA BI TE ZABORAVIT ft. Goran Bregovic
9. SEBI DOVOLJNA
10. OSLOBODI ME (ako znas o cemu govorim)
11. VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM /acoustic/
12. STA CE MENI MOJA DICA REC /bistra verzija/
13. ...
14. SEBI DOVOLJNA bonus track remixed by Coco Mosquito

DALLAS MUSIC SHOPOVI:
ZAGREB - Tkalciceva 7, RIJEKA - Splitska 2a, ZADAR - Prokonzula Grgura bb, SPLIT - Narodni trg 14
PULA - Fonticka 3, ROVINJ - Carera 72, CAKOVEC - Kralja Tomislava 7

Prilog: Mario Grdosic, Zagreb, Hrvatska
mario.grdosic@dallas.hr

DALLAS RECORDS, 10000 ZAGREB - Vrtlarska 3b
tel: *385 / (0) 1 3769 162, 3768 420; fax: *385 / (0) 1 3769 207
e-mail: dallas@dallas.hr




---